Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž Ovr-127/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Tatjani Kučić kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HČ i dr., svi kao Suvlasnici stambene zgrade u [adresa], zastupani po upravitelju Gradsko stambeno komunalnom gospodarstvu d.o.o., OIB: 03744272526, iz Zagreb, Savska cesta 1, a ono po punomoćniku Tomislavu Orehovcu, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika BČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dragutinu Damjancu, odvjetniku iz Požege, radi ovrhe na nekretnini, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1378/2018-71 od 27. siječnja 2026., 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1378/2018-71 od 27. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev ovršenika da mu ovrhovoditelji naknade troškove žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:
„I Na temelju ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br: Povrv-11686/11 od dana 30. travnja 2013. godine, a koja presuda je postala pravomoćna dana 14. listopada 2014. godine i ovršna dana 20. listopada 2014. godine, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 4.465,48 eura/33.645,14 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do dana 31. prosinca 2007. godine po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet (5) postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a na iznose kako slijedi: iznos od 822,58 kn od dana 15. kolovoza 2004. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. kolovoza 2004. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. rujna 2004. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. listopada 2004. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. studenog 2004. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. prosinca 2004. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. siječnja 2005. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. siječnja 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. veljače 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. ožujka 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. travnja 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. svibnja 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. lipnja 2005. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. lipnja 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. srpnja 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. kolovoza 2005. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. kolovoza 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. rujna 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. listopada 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. studenog 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. prosinca 2005. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. siječnja 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. veljače 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. ožujka 2006. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. ožujka 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. travnja 2006. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. travnja 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. svibnja 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. lipnja 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. srpnja 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. kolovoza 2006. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. kolovoza 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. rujna 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. listopada 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. studenog 2006. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. studenog 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. prosinca 2006. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. prosinca 2006. godine,
iznos od 822,58 kn od dana 15. siječnja 2007. godine,
iznos od 500,00 kn od dana 15. siječnja 2007. godine,
iznos od 1.322,58 kn od dana 15. veljače 2007. godine,
iznos od 1.322,58 kn od dana 15. ožujka 2007. godine,
iznos od 1.322,58 kn od dana 15. travnja 2007. godine,
kao i radi naplate troškova ovog ovršnog postupka, kako ih odredi sud, uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena,
određuje se ovrha
na nekretninama u suvlasništvu ovršenika i to:
- kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 247 m2,
- kat. čest. [katastarska čestica], kuća i dvorište u [adresa], ukupne površine 210 m2, obje upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižni odjel Pag, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisano kao suvlasništvo ovršenika 1. suvlasnički dio: ½
OČ, [adresa],
zabilježbom ovrhe na tim nekretninama u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti istih, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom na žiro-račun ovrhovoditelja broj: [broj bankovnog računa], otvoren kod Zagrebačke banke d.d., Zagreb, s pozivom na broj: 03600602-1114-07, te ispražnjenjem nekretnine i njezinom predajom kupcu na temelju zaključka o predaji. II Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Pag, Općinskog suda u Zadru, izvršiti upis zabilježbe ovrhe iz toč. I ovog rješenja.
III Trošak ovrhovoditelja određuje se sa 324,58 eura.“
2. Protiv tog rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je ovršenik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22. i 155/23; dalje: ZPP) kao i zbog žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točke 6. i 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17.,; dalje: OZ) i predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijano rješenje u cijelosti i odbije prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi.
3. U odgovoru na žalbu ovrhovoditelji ocjenjuju da je žalba ovršenika neosnovana u cijelosti te predlažu da sud drugog stupnja odbije žalbu kao neosnovanu, a rješenje o ovrsi potvrdi.
4. Žalba nije osnovana.
5. Sud prvog stupnja utvrđuje da su ovrhovoditelji 15. listopada 2018. podnijeli prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenika radi naplate novčane tražbine te da je o prijedlogu bilo odlučeno tako da je doneseno rješenje o ovrsi 18. listopada 2018. koje je uk inuto rješenjem ovog suda poslovni broj Gž Ovr-207/2019 iz razloga što je ovršenik tvrdio da nisu bili ispunjeni uvjeti za određivanje ovrhe u smislu odredbe članka 80.b stavak 2. OZ-a.
5.1. Ispitujući u ponovnom postupku bi li određivanjem ovrhe u konkretnom slučaju bila narušena pravična ravnoteža između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu odredbe članka 80.b stavak 2. OZ-a sud utvrđuje da su ovrhovoditelji prije pokretanja ovog postupka 6. lipnja 2016. pokrenuli postupak prisilne naplate na novčanim sredstvima ovršenika putem FINE, koji postupak je obustavljen sukladno odredbi članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18., 2/20., 46/20., 47/20., 83/20. i 133/20.). Sud nadalje utvrđuje da ovršenik ne stanuje u nekretnini koja je predmet ovog postupka jer je adresa njegovog prebivališta [adresa]. Ocjena je suda prvog stupnja da su ovrhovoditelji dokazali da se nisu mogli naplatiti na računima ovršenika, ali isto tako i činjenicu da ovršenik nije vlasnik plovila iz kojih razloga sud zaključuje da se ovrhovoditelji mogu naplatiti isključivo provođenjem ovrhe na nekretninama ovršenika.
5.2. Ovršenik je tvrdio da je vrijednost nekretnina na kojima je određena ovrha nerazmjerna visini tražbine te je na okolnost vrijednosti nekretnina predložio građevinsko vještačenje, koje je sud proveo, te je vještačenjem sud utvrdio da je vrijednost suvlasničkog dijela ovršenika na nekretninama koje su predmet ovog postupka 221.000,00 eura, a da tražbina ovrhovoditelja, koja se sastoji od glavnice od 4.465,48 eura te zakonskih zateznih kamata u iznosu od 8.640,89 eura, iznosi ukupno 13.106,37 eura, na temelju koje činjenice sud zaključuje da je vrijednost nekretnine doista veća od tražbine ovrhovoditelja. Međutim, s obzirom da ovršenik nije dokazao da bi mu nekretnine služile za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, odnosno da ima drugu imovinu koja bi bila prikladna za provedbu ovrhe, da nije narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja koji tražbinu nisu uspjeli namiriti preko 7 godina, obzirom da je ovrha izravnom naplatom po računima ovršenika ostala bezuspješna, a da ovršenik nije dokazao da ima druge imovine, osim nekretnina koje su predmet ovog postupka, iz koje bi se ovrhovoditelji mogli naplatiti, te iz tih razloga sud donosi pobijano rješenje o ovrsi. Pri tome sud ističe da je kod ocjene pravične ravnoteže potrebno uzeti u obzir cjelokupnu životnu situaciju ovršenika te da utvrđena činjenica o bitnoj većoj vrijednosti nekretnina u odnosu na visinu tražbine uz utvrđenu činjenicu da ovršenik nema druge prikladne imovine za namirenje ovrhovoditelja ne može utjecati na mogućnost provedbe ovrhe u ovom postupku.
6. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.
7. Ovršenik u žalbi prije svega ističe prigovor promašene aktivne legitimacije tvrdeći da neki od ovrhovoditelja navedenih u prijedlogu za ovrhu nisu suvlasnici zgrade, da su neki umrli, odnosno tvrdi da trgovačko društvo Domitekst d.d. ne postoji.
7.1. Žalbene tvrdnje ovršenika nisu osnovane. Ovrha je u ovom predmetu pokrenuta radi naplate zajedničke pričuve od ovršenika, koji je obvezan na platež pravomoćnom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-11686/2011 od 30. travnja 2013. Kao ovrhovoditelji naznačeni su suvlasnici stambene zgrade, međutim, također iz prijedloga je vidljivo da ih zastupa upravitelj stambene zgrade. Odredbom članka 93. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) propisano je da upravitelj, bio postavljen od suvlasnika ili od suda, upravlja nekretninom i zajedničkom pričuvom, kao zastupnik svih suvlasnika, i to umjesto njih, pri čemu u odnosu prema trećima ne djeluju ograničenja koja bi mu bila postavljena pravnim poslom. Stavkom 2. istog članka propisano je da je u upravljanju nekretninom upravitelj ovlašten voditi u ime svih suvlasnika nekretnine postupke pred sudom ili drugim tijelima vlasti, što uključuje i ovlasti da opunomoćuje stručne zastupnike za vođenje tih postupaka. Nadalje, odredbom članka 378. stavak 4. ZV-a propisano je da upravitelj raspolaže sredstvima zajedničke pričuve, a stavkom 4. istog članka da zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ako ugovorom iz st. 1. toga članka nije drukčije određeno. U smislu citiranih odredbi upravitelj stambene zgrade ovlašten je ex lege pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika nekretnine radi naplate dugovanja s osnova zajedničke pričuve, zbog čega njega treba smatrati strankom ovog postupka, obzirom da on ima stranačku sposobnost, a smisao je citiranih odredbi ZV-a da upravo upravitelj, koji je jedini ovlašten raspolagati sredstvima zajedničke pričuve, vodi računa o tome da se pričuva naplaćuje, zbog čega on zastupa sve suvlasnike stambene zgrade kojom upravlja, te iz tih razloga nije odlučno je li koji od suvlasnika - fizičkih osoba navedenih u prijedlogu za ovrhu umro, odnosno jesu li se promijenili vlasnici te jesu li pravne osobe koje su suvlasnici zgrade prestali postojati.
7.2. Ovršenik nadalje prigovara i pasivnoj legitimaciji tvrdeći da je kao suvlasnik u zemljišnim knjigama u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisan ABC, [adresa], a da se on zove BČ i da živi na adresi [adresa]. Unatoč toj žalbenoj tvrdnji u slijedećem pasusu žalbe ovršenik navodi da je točno da je upisan na predmetnim nekretninama kao suvlasnik u ½ dijela, ali da on nije stvarni suvlasnik predmetnih nekretnina jer je Darovnim ugovorom od 7. veljače 2013. nekretnine darovao TČ, zbog čega se ovrha ne može provesti na nekretninama TČ, koja nije dužnik temeljem ovršne isprave.
7.3. Niti ove žalbene tvrdnje ovršenika nisu osnovane jer ovršenik sam priznaje da je upisani suvlasnik nekretnina na kojima je određena ovrha unatoč činjenici što se podaci u odnosu na ime i adresu razlikuju, a činjenicu da je svoj suvlasnički dio darovao TČ te da je ona suvlasnik nekretnina nije ovlašten iznositi ovršenik, koji je u vrijeme pokretanja ove ovrhe bio upisan kao suvlasnik nekretnine, što proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige od 9. listopada 2018., već ukoliko je točna tvrdnja o darovanju i promjeni vlasnika, tada prigovor može podnositi samo treća osoba , koja je nekretninu stekla, što je TČ u ovom postupku i učinila podneskom od 25. listopada 2018.
7.4. Suprotno žalbenim tvrdnjama ovršenika sud prvog stupnja postupio je po uputi ovog suda iz rješenja poslovni broj Gž Ovr-77/2025, kao i ranijeg rješenja poslovni broj Gž Ovr-207/2019, jer je utvrdio vrijednost nekretnina, kao i ostale činjenice propisane odredbom članka 80.b stavak 2. OZ-a. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio činjenice u smislu odredbe članka 80.b. stavak 2. OZ-a te je pravilno ocijenio da određivanjem ovrhe nije narušena pravična ravnoteža između interesa ovrhovoditelja da naplati tražbinu i interesa ovršenika. U provedenom postupku utvrđeno je da su ovrhovoditelji učinili vjerojatnim da je na drugim predmetima ovrhe ovrha bila bezuspješna obzirom da je sud utvrdio da se izravnom naplatom na računima ovršenika ovrhovoditelji nisu mogli naplatiti jer je ovrha obustavljena primjenom odredbe članka 12. ZPONS-a, zatim da ovršenik nema druge imovine iz koje bi se ovrhovoditelji mogli naplatiti, da mu nekretnine ne služe za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba. Utvrđena činjenica da je vrijednost nekretnina na kojima je određena ovrha daleko veća od visine tražbine ovrhovoditelja po ocjeni ovog suda, a kako je to pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, ne dovodi do zaključka o narušenoj pravičnoj ravnoteži. Naime, sud je utvrdio da je vrijednost svih nekretnina na kojima je određena ovrha 221.000,00 eura, dok tražbina ovrhovoditelja s osnova glavnice i zateznih kamata iznosi 13.106,37 eura. U konkretnom slučaju ovršenik je stavio i prigovor tražeći da se ovrha ograniči na samo neke od nekretnina i to one koje su dovoljne za namirenje tražbine ovrhovoditelja, o kojem prijedlogu će sud odlučiti u nastavku postupka sukladno odredbi članka 5. stavak 2. OZ-a. Naime, prema odredbi članka 5. stavak 1. OZ-a sud određuje ovrhu, odnosno osiguranje, onim sredstvom i na onim predmetima koji su navedeni u ovršnom prijedlogu, odnosno prijedlogu za osiguranje. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako je predloženo više sredstava ili više predmeta ovrhe, odnosno osiguranja, sud će, na prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja, ograničiti ovrhu, odnosno osiguranje samo na neka od tih sredstava, odnosno predmeta, ako su dovoljni za ostvarenje ili osiguranje tražbine. Kako tek nakon što se sukladno odredbi članka 5. stavak 1. OZ-a odredi ovrha, ovršenik može predložiti ograničenje ovrhe prema članku 5. stavak 2. OZ-a, proizlazi da se u ovoj fazi postupka o takvom prijedlogu ne može odlučivati već će o njemu sud odlučiti u nastavku ovog postupka.
8. Iz obrazloženih razloga žalbu ovršenika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a u vezi s člankom 21. stavak 1. OZ-a.
9. S obzirom da je žalba ovršenika odbijena u cijelosti, neosnovan je njegov zahtjev da mu ovrhovoditelji naknade troškove sastava žalbe s PDV-om u zatraženom iznosu od 250,00 eura.
Koprivnica, 27. svibnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Kučić
