Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-764/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Vesne Rep kao predsjednice vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Snježane Šaško kao članice vijeća, u izvanparničnom predmetu predlagatelja Opće bolnice „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, OIB: 44899993850, Odjel za psihijatriju, Ulica Željka dr. Selingera 1, protiv protustranke PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, radi prisilnog smještaja u psihijatrijsku ustanovu, odlučujući o žalbi protustranke protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj R1-12/2026-11 od 19. svibnja 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke kao neosnovana i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj R1-12/2026-11 od 19. svibnja 2026.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Protustranka PŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sada u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, Odjel za psihijatriju, prisilno zadržana rješenjem ovog suda broj R1-12/2026-2 od 14. svibnja 2026. na liječenju u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ u Koprivnici, Odjel psihijatrije, prisilno se smješta u navedenu psihijatrijsku ustanovu radi liječenja, a po potrebi i u Kliniku za psihijatriju Vrapče ili Neuropsihijatrijsku bolnicu u Popovači, najduže do 30 dana, računajući od 14. svibnja 2026. do uključivo 12. lipnja 2026.“

2. Protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je protustranka zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže da sud drugog stupnja žalbu uvaži i ukine pobijano rješenje i time omogući liječenje protustranke liječenje izvan bolnice.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući po žalbi protustranke rješenje suda prvog stupnja po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 43. stavak 1. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“ broj 59/23.; dalje: ZIP) utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Sud prvog stupnja utvrđuje da je ovaj postupak po službenoj dužnosti pokrenut na temelju odredbe članka 35. stavak 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama („Narodne novine“ broj 76/14.; dalje: ZZODS), a nakon dostavljene obavijesti o prisilnom zadržavanju protustranke u Psihijatrijskoj zdravstvenoj ustanovi.

5.1. Iz Mišljenja o opravdanosti prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi sud utvrđuje da je protustranka primljena na Odjel psihijatrije u psihotičnom stanju, potpuno dezorganiziranog mišljenja i ponašanja, nekritična i bez uvida u svoje stanje . Na Odjel za psihijatriju dovedena je hitno uz pomoć policije, paranoidna, zapuštena, kahektična (40 kg, 158 cm), dezorijentirana vremenski i prostorno, sa vidljivim slušnim obmanama i idejama utjecaja, povišena, glasna, verbalno nedistancirana, logoroična, aduktus je ispunjen nizom psihotičnih simptoma. Protustanka je bila nesuradljiva, a prethodno danima nije jela, niti pila iz psihotičnih uvjerenja da je sve otrovano što izravno utječe, odnosno ugrožava njezino tjelesno stanje. Majka je umrla prije mjesec dana, a protustranka živi s bratom koji je također duševni bolesnik. Bratu je ona skrbnica. Također, iz Mišljenja proizlazi da su laboratorijski nalazi evidentirali značajnu hipokaliemiju, hipoproteinemiju, manjak vitamina D, anemiju i jetrenu leziju. Obzirom na tjelesno stanje prilikom prijema na Odjelu za psihijatriju započeto je liječenje prema vitalnoj indikaciji te je zaključak liječničkog tima da je protustranci neophodno hospitalno liječenje, a protustranka je odbila dati pisani pristanak na liječenje.

5.2. Prilikom prve posjete prisilno zadržanoj osobi u smislu odredbe članka 36. stavak 1. ZZODS-a sud je utvrdio da je s protustrankom jako teško uspostaviti kontakt, djeluje pospano, govori vrlo tiho, a na pitanje uređujućeg suca odgovara da ne bi pristala dobrovoljno na liječenje. Uređujući sudac utvrđuje da s protustrankom nije moguće uspostaviti ozbiljniji kontakt jer je odgovarala na pitanja vrlo tiho i nerazumljivo.

5.3. Na temelju odredbe članka 37. stavak 2. ZZODS-a sud je proveo vještačenje po specijalisti psihijatru prim.mr.sc. Elviri Koić, dr.med., koja nije zaposlena u Općoj bolnici „Dr. Tomislav Bardek“ Koprivnica, koja je osobno pregledala protustranku.

5.4. U nalazu i mišljenju vještakinja, na temelju medicinske dokumentacije, utvrđuje da je na prijem u OHBP protustranka došla u pratnji policijskih službenika na intervenciju liječnika Tim1 Hitne pomoći. Kod pregleda je vikala, bila je agresivna, nesuradljiva, te je vikala da je truju i bila je vremenski i prostorno dezorijentirana, zbog čega je bilo potrebno aplicirati intramuskularno terapiju iza koje se smirila (Haldol 2ap, Prazine 1 ap). Zajedno s protustrankom dovezen je i primljen na liječenje i njen brat koji je lišen poslovne sposobnosti, a kojem je ona skrbnica te je o prijemu obaviješten nadležni Zavod za socijalni rad. Po dolasku u bolnicu odbijala je liječenje, odbijala je uzimati preporučenu peroralnu terapiju, te je bila prijetećeg stava i negativistična. Prilikom prijema postavljena je dijagnoza F23 psychosis acuta, F22 in observatio. Vještakinja u nalazu navodi da u arhivi Opće bolnice u Koprivnici nema podataka da je protustranka ranije psihijatrijski liječena te nema podataka o nekoj kroničnoj terapiji.

5.5. Prilikom osobnog pregleda protustranke vještakinja je u pismenom nalazu i mišljenju navela da je pacijenticu zatekla u bolesničkoj sobi kako drijema u krevetu. Nije bila suradljiva i odbijala je svaki nalog ili zamolbu. Odbijala je i otvoriti oči. Slušala je što je vještakinja pita i nakon nekog vremena počela odgovarati na pitanja, no nesuvislo. Vještakinja utvrđuje da je održanog izgovora, no sadržaj izrečenog je vrlo blizak tipičnom načinu neliječene shizofrene osobe. Na primjer, ne navodi osnovne podatke o sebi, datumu rođenja, gdje živi. Kaže vještakinji: „Znate Vi, tamo blizu“. S kim živi? Kaže: „s majkom i bratom“. Kada joj je vještakinja rekla da je čula da je majka preminula, kaže: „To nije istina, kod kuće je“… Postepeno je djelomično otvarala vjeđe i gledala vještakinju, sve vrijeme ležeći na lijevoj ruci. Vještakinja utvrđuje da je protustranka izrazito mršava i slaba, krhke osteomuskularne građe, blijede kože i vidljivih sluznica te da ostavlja dojam izgladnjele osobe. Orijentacionim pregledom vještakinja nije našla ozljede na koži, niti odstupanja u neurološkom statusu. Na upit zna li gdje se nalazi, protustranka je odgovorila hrpom projekcija, nerazumljivo, da „oni znaju, čuje ona kako govore..“, ne objašnjava koji, kao i da vještakinja treba znati koji su oni. Na upit zašto nije potpisala pristanak na liječenje, nešto ubrzano izgovara, nerazumljivo. Na upit zna li pisati, kaže „Naravno da znam“. Ne odgovara na upit što je po struci, čime se bavi, od čega živi…. Nije ljutita, čak je sve vrijeme nasmiješena. Vještakinja utvrđuje da klinička slika odgovara psihotičnom stanju, za koje vještakinja pretpostavlja da je reaktivnog tipa, nakon majčine smrti, koja je vjerojatno kontrolirala oboje djece i upravljala situacijom u kući. No, s obzirom na gotovo „salatu od riječi“ i paranoidne elemente u sadržaju izrečenog, moguće je da se radi i o kroničnom psihotičnom procesu koji nije liječen ni praćen. Po ocjeni vještakinje svakako je nužno provesti opservaciju i pribaviti podatke o obitelji i ranijem statusu, s obzirom da je protustranka bila imenovana za skrbnika svome bolesnom bratu od nadležnog Zavoda za socijalni rad.

5.6. Procjenjujući potrebu za daljnjim liječenjem i donošenjem odluke o hospitalizaciji vještakinja je navela da je nakon kliničkog pregleda protustranke, nakon što je započelo liječenje na Odjelu psihijatrije, evidentno kako još nije nastupilo poboljšanje koje bi omogućilo adekvatno funkcioniranje i kritični uvid u psihičko stanje i okolnosti, a što je preduvjet za ambulantno liječenje i peroralnu terapiju. Protustranka manifestira prisutnost simptoma u vidu projektivnosti prema drugim osobama, nepovjerenja, potpuni gubitak testa realiteta, tj. procjene stvarnosti vrlo bliske paranoidnom poremećaju na razini psihotičnog. Uz do sada primijenjenu terapiju napetost je ublažena, no psihotični simptomi su još uvijek prisutni. Vještakinja smatra da se kod protustranke, u dobi od 52 godine, radi o kroničnoj psihozi paranoidnog tipa, koja je sada u stanju egzacerbacije (prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti - MKB 10, označena šifrom F29), a koja je u biti teška duševna bolest i zahtijeva liječenje kojim se može postići određeni pozitivni pomak, prije svega na planu opće funkcionalnosti. Pod utjecajem patoloških proživljavanja, oboljela osoba ne može rasuđivati u skladu sa stvarnosti, ne procjenjuje svoje radnje i njihove učinke, a svojom voljom, radnjama i postupcima otežano upravlja. U skladu sa razmišljanjem pod utjecajem paranoidnog psihotičnog stanja, ona ne može dati potpuno slobodni pristanak za svoje daljnje liječenje. Vještakinja navodi da protustranka aktualno nije orijentirana u prostoru, vremenu, prema drugima i sebi. U lošem je tjelesnom stanju, koje je također potrebno korigirati. Terapijski tim uočio je tek minimalne početne pozitivne promjene, koje još nisu dovoljne za nastavak liječenja ambulantnim načinom. Kada bi se liječenje sada prekinulo, postoji realna opasnost od štetnih situacija, koje mogu predstavljati opasnost za pacijenticu, ali i za druge osobe ili imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja i sigurnosti, kao i mogućeg ugrožavanja zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Takvom zaključku po ocjeni vještakinje ide u prilog i ponašanje koje je prethodilo i uzrokovalo sadašnju hospitalizaciju. Ocjena je vještakinje da je potrebno odrediti prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi propisan sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, odnosno provesti prisilnu hospitalizaciju na Odjelu psihijatrije u OB Koprivnica ili u specijaliziranoj psihijatrijskoj ustanovi poput Klinike za psihijatriju Vrapče u Zagrebu ili Neuropsihijatrijske bolnice u Popovači, sukladno procjeni terapijskog tima, a koja će vjerojatno trajati minimalno tri mjeseca , dok će u budućnosti biti nužan angažman socijalne službe bolnice i nadležnog Zavoda za socijalni rad, a koji će vjerojatno uključivati i potrebu za organiziranjem smještaja protustranke u adekvatnu ustanovu za skrb o duševno bolesnim odraslim osobama.

6. Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje liječničkog vještaka, a sud u cijelosti prihvaća pismeni nalaz i mišljenje vještakinje, koja je usmeno saslušana na raspravi te je u cijelosti ostala kod pismenog nalaza i mišljenja.

7. Na usmenoj raspravi protustranka je na pitanje ima li kakvih primjedbi na postupanje liječnika izjavila da je liječnicima vjerojatno netko rekao da s njom postupaju tako kako postupaju, a na upit uzima li hranu u bolnici izjavila je da „i sami vidimo da jede“ . Na upit da li joj je umrla majka protustranka je izjavila da vjerojatno je i da se ona brine o bratu, ali na način kako joj je brat rekao da bi htio da se brine o njemu, da mu skuha, a za ostalo se brat može brinuti sam o sebi. Ponovila je da nema potrebe da ostane na liječenju u bolnici te je navela da to ne želi niti njezin brat za kojeg je navela da ga sreće na hodniku Odjela na psihijatriju. Prostoriju u kojoj se održavala usmena rasprava protustranka je napustila navodeći da ne želi prisustvovati raspravi i da bi se htjela vratiti u sobi te je uz pomoć voditeljice Odjela odvedena u bolesničku sobu.

8. Voditeljica Odjela za psihijatru dr. Marković-Grubić na usmenoj raspravi navela je da u zdravstvenom stanju protustranke nema značajnijih pomaka, da je protustrankin brat dan prije održavanja rasprave pušten sa Odjela te da je nagovarao protustranku da prihvati terapiju lijekovima. Odlazak brata protustranka nije registrirala, a i dalje je sumanuta i psihotična bez uvida u vlastito stanje, misli da je sva hrana otrovana, zbog odbijanja hrane kod nje je ponovno došlo do pada elektrolita prema laboratorijskim nalazima zbog čega su je dva dana hranili na sondu, a tek je na dan održavanja usmene rasprave sama počela malo jesti time da i dalje izbacuje lijekove iz usta.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud zaključuje da protustranka boluje od kronične psihoze paranoidnog tipa, koja je sada u egzarcerbaciji, koja je prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti – MKB 10 označena šifrom F29 i radi se o teškoj duševnoj bolesti koja zahtijeva liječenje kojim se može postići značajniji i pozitivni pomak prije svega na planu opće funkcionalnosti. U slučaju prekida liječenja postoji realna opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost za protustranku, ali i za druge osobe i imovinu na način izravnog i ozbiljnog ugrožavanja svoga zdravlja, kao zdravlja i sigurnosti drugih osoba. Po ocjeni suda protustranka je osoba s težom duševnom smetnjom u smislu odredbe članka 3. stavak 1. točka 17. ZZODS -a zbog koje ona odbijanjem liječenja i hrane ozbiljno prije svega ugrožava vlastito zdravlje, a potencijalno i zdravlje i sigurnost drugih osoba zbog čega su ispunjene pretpostavke za prisilni smještaj protustranke u psihijatrijsku ustanovu u smislu odredbe članka 27. i članka 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a u trajanju od 30 dana, računajući od dana kada je psihijatar donio odluku o njezinom prisilnom zadržavanju.

10. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja i ovaj sud prihvaća kao pravilne.

11. U podnesenoj žalbi protustranka ukazuje da je u postupku utvrđno da protustranka do sada nije liječena zbog psihičkih problema te da se je kao staratelj svojeg brata , s kojim je živjela, brinula o bratu. Ukazuje da je trenutno zdravstveno stanje vjerojatno rezultat činjenice da joj je nedavno umrla majka, koja je živjela s njom i bratom, što ju je jako potreslo te se s takvim stresom ona nije mogla nositi te je zbog toga došlo do hospitalizacije. Ukazuje da nema podataka da bi ranijim ponašanjem ona ugrožavala sebe ili blisku osobu jer je u tom slučaju sigurno Hrvatski zavod za socijalni rad ne bi postavio za staratelja bratu, koji se zbog zdravstvenog stanja ne može sam brinuti o sebi. Smatra da je njezino sadašnje ponašanje pred sudom i vještakom u pretežnom dijelu rezultat lijekova koje prima, a unatoč lijekovima ona je svjesna gdje se nalazi te trenutno svojim ponašanjem ne proizlazi da ugrožava sebe ili prisutne osobe. U žalbi također navodi da ukoliko je i točna procjena liječnika i vještaka da protustranka ne može uzimati potrebnu terapiju, da je tada umjesto njezinog smještaja u bolničku ustanovu trebalo kontaktirati nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad koji bi protustranku mogao privremeno smjestiti u udomiteljsku obitelj ili ustanovu koja zbrinjava bolesne osobe u kojoj bi ona dobila potrebnu zdravstvenu skrb. Također, s obzirom da je brat otpušten iz bolnice i stavljen pod skrb ocjenjuje da ona ne ugrožava brata zbog svojeg zdravstvenog stanja te da to ne može biti razlog hospitalizacije.

12. Žalbene tvrdnje protustranke nisu osnovane jer iz provedenog vještačenja proizlazi da protustranka boluje od teške duševne bolesti – psihoze paranoidnog tipa koja zahtijeva liječenje jer je bolest trenutno u pogoršanju. Prekid liječenja u sadašnjem zdravstvenom stanju protustranke uzrokovao bi potencijalnu opasnost od štetnih situacija koje mogu predstavljati opasnost za protustranku i to prije svega zbog utvrđene činjenice da više dana nije jela, zbog čega laboratorijski nalazi ukazuju na teško tjelesno stanje koje može dovesti do vitalne ugroženosti, a mišljenje je liječničke vještakinje da zbog neliječenja protustranka predstavlja opasnost za druge osobe ili imovinu, odnosno za zdravlje i sigurnost drugih ljudi. Nakon stabilizacije zdravstvenog stanja biti će potrebno angažirati nadležni Zavod za socijalni rad radi smještaja protustranke u odgovarajuću ustanovu za skrb o duševno bolesnim odraslim osobama , kao što je to navela vještakinja u pismenom nalazu i mišljenju.

13. Iz obrazloženih razloga pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je protustranci potrebno prisilno liječenje te je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 27. i 39. stavak 1. i 3. ZZODS-a kada je donio pobijano rješenje. Pravilnom primjenom odredbe članka 39. stavak 3. ZZODS-a sud je prisilni smještaj pravilno odredio u trajanju od 30 dana od dana kada je psihijatar donio odluku o prisilnom zadržavanju osobe s duševnim smetnjama 14. svibnja 2026., te je pravilno odredio da liječenje može prema pobijanom rješenju trajati do uključivo 12. lipnja 2026. Iz tih razloga žalbu protustranke trebalo je odbiti kao neosnovanu, a rješenje suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a u vezi s člankom 44. stavak 1. ZIP-a.

Koprivnica, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Rep