Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-199/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Marijane Žulj Jakovljević kao predsjednika vijeća, Vesne Vrkić Perak kao suca izvjestitelja i Ane Bosančić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici MK dipl. iur., zaposlenici tužitelja, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku HK dipl. iur., zaposleniku tuženika, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-4595/2025-8 od 21. siječnja 2026., na sjednici vijeća od 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-4595/2025-8 od 21. siječnja 2026. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 8.296,49 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 7.7.2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i da tužitelju nadoknadi parnične troškove, sve to u roku od petnaest dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je po punomoćniku pravodobno izjavio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05. i 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. , 114/22.,155/23. i 146/25. - nadalje: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu sukladno žalbenim navodima, ili pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Tužitelj u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu između ostalog i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka ali ne precizira u čemu se ta bitna povreda odredaba parničnog postupka sastoji. Stoga je ovaj sud o tom žalbenom razlogu sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a odlučivao u dijelu u kojem vodi računa po službenoj dužnosti, te je razmatrajući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, te žalbene navode tužitelja utvrdio da donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

5.1. Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice bitne za donošenje zakonite presude, te proveo sve dokaze koji su bili potrebni za utvrđivanje odlučnih činjenica. Odluka je donesena na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a što je sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u visini invalidske mirovine, koja je isplaćena osiguraniku tužitelja ZK u razdoblju od 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2025., a budući je na invalidnost utjecala 40% ozljeda izvan rada zadobivena u prometnoj nezgodi od 25. ožujka 1995. Tužitelj potražuje za utuženo razdoblje iznos od 8.296,49 EUR-a.

7. U ovoj pravnoj stvari među strankama nisu sporni nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija, dakle, nije sporno da je osiguranik tužitelja PK **.**.1995. stradao u prometnoj nesreći te tuženik ne osporava niti svoju odgovornost za nastanak te prometne nesreće. Također nije sporno, a proizlazi i iz rješenja tužitelja broj 15973 od 10. srpnja 1999., da je tužitelj svom osiguraniku ZK tim rješenjem priznao pravo na invalidsku mirovinu počevši od 15. prosinca 1998., te da je razlog umirovljenja opća nesposobnost za rad zbog bolesti i povrede izvan rada, za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

Nije sporno niti da je ZK isplaćena invalidska mirovina za utuženo razdoblje od 1. srpnja 2022. do 30. lipnja 2025. u ukupnom iznosu od 20.741,22 EUR-a, a kako predmetna prometna nezgoda ima učešće u invalidnosti osiguranika 40%, to iznosi 8.296,49 EUR-a.

8. U postupku po žalbi sporan je pravni osnov tužbenog zahtjeva za naknadom štete, odnosno sporna je primjena materijalnog prava.

9. Prema pravnom stavu prvostupanjskog suda, a što je pravni stav i ovoga suda, u konkretnom slučaju ima se primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. - dalje: ZOOP), a ne Zakon o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13 ., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. ), slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno i zakonito odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

10. Uvažavajući pravno shvaćanje i VSRH, izraženo u većem broju odluka (tako i u rješenju broj: Rev-12/2022. od 12. siječnja 2022. i Rev-x-388/2018.), pravilno prvostupanjski sud smatra da u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbe ZOOP-a važeće u vrijeme kada je izdatak učinjen (isplaćene pojedine svote mirovine), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to smatra tužitelj.

11. Odredbama članka 27. ZOOP-a propisano je:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

12. Obzirom da je odredbom članka 27. stavak 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu, obzirom na odgovornost svog osiguranika, koja odgovornost nije sporna između stranaka, ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz članka 27. stavak 3. ZOOP-a, odnosno da postoji razlika između invalidske mirovine osiguranika tužitelja ZK utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Tuženik kao osiguravatelj motornog vozila štetnika ne nalazi se u istom pravnom statusu kao i sam vozač štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i isti može odgovarati samo u okviru odredbi Zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, dakle po odredbama ZOOP-a. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (dakako kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretno vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Prema odredbi članka 8. stavak 1. ZOOP-a, a u pogledu učinka ugovora o obveznom osiguranju, društvo za osiguranje je dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija za osiguranje.

12.2. Kako se prema odredbi članka 27. stavak 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a tužitelj nije naveo te odlučne činjenice, niti predložio izvođenje dokaza za utvrđivanje tih činjenica, tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja na tu okolnost niti je sud na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću mogao utvrditi koliko bi iznosila invalidska mirovina osiguranika tužitelja u slučaju povrede na radu, pa je pravilno prvostupanjski sud primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi članka 221.a ZPP-a ocijenio da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku ZK za utuženo razdoblje i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pa je pravilno slijedom navedenog odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

13. Temeljem izloženog valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Vukovar, 27. svibnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marijana Žulj Jakovljević