REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž R-61/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović-Terzić predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice UK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mati Krmeku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Primorac i partneri, Zagreb protiv tuženika-protutužitelja ... [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupcu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate i utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 1. travnja 2026., poslovni broj: Pr-836/2024-38, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika-protutužitelja ... [adresa] kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, od 1. travnja 2026., poslovni broj: Pr-836/2024-38, u pobijanoj točki II izreke.

II Odbija se tuženik-protutužitelj sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka.

III Odbija se tužiteljica-protutuženica sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Nalaže se tuženiku ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime otpremnine isplati iznos od 18.455,75 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.06.2024. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2) Nalaže se tuženiku ... sa sjedištem u [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici UK, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorišteni godišnji odmor isplati iznos od 2.161,27 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20.06.2024. pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

3) Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od presuđenja pa do isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe članka 5. stavak 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023.g. zaključenog između Tuženika- Protutužitelja i Tužiteljice-Protutuženika:

5.3. U slučaju da radnica otkazuje ovaj ugovor prije isteka vremena na koje je ovaj Ugovor sklopljen, a nakon 31.12.2023., poslodavac će radniku isplatiti otpremninu u iznosu koji odgovara bruto iznosu 5 mjesečnih plaća.

II. Nalaže se Tužiteljici-Protutuženici da Tuženiku-Protutužitelju naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnje te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv točke II izreke prvostupanjske odluke žali se tuženik-protutužitelj.

2.1. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se žalba uvaži i pobijana presuda preinači na način da se prihvati protutužbeni zahtjev i tužiteljici-protutuženici naloži plaćanje troškova parničnog postupka, a podredno da se pobijana presuda ukine u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. Tuženik-protutužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 126. stavka 1. Zakona o radu te članka 80. Pravilnika o radu tuženika od 19. lipnja 2023. Ističe kako iz navedenih odredbi proizlazi da pravo na otpremninu pripada radniku koji kod poslodavca ima najmanje dvije godine neprekidnog rada te kojem radni odnos prestaje otkazom poslodavca.

2.3. Budući da je tužiteljica-protutuženica sklopila Ugovor o radu na određeno vrijeme, za razdoblje od 17. listopada 2023. do 31. svibnja 2024., dakle za razdoblje kraće od dvije godine te joj je radni odnos prestao istekom vremena na koje je ugovor sklopljen, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da predmetna ugovorna odredba nije protivna zakonskim odredbama i internim aktima tuženika.

2.4. Nadalje, tuženik-protutužitelj smatra da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako je iz iskaza stranaka nesporno utvrđeno da su stranke sporazumno odredile pravo na otpremninu u slučaju kad radnik ili poslodavac otkazuju ugovor o radu. Ističe kako se prvostupanjski sud nije valjano očitovao na njegove navode niti na iskaz zastupnika tuženika u odnosu na stvarnu namjeru ugovornih strana prilikom ugovaranja otpremnine zbog čega smatra da se presuda u tom dijelu ne može ispitati, sukladno članku 354. stavku 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

2.5. Ujedno tuženik-protutužitelj ističe da se pri tumačenju spornih ugovornih odredbi mora istraživati zajednička namjera ugovornih strana, sukladno odredbi članka 319. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima. Navodi kako je tužiteljica, s obzirom na svoje prethodno radno iskustvo bila objektivno potrebna tuženiku-protutužitelju do okončanja likvidacijskog postupka društva tuženika, odnosno da 31. prosinca 2023. pa je kao znak dobre volje i konkretnog ponašanja umjesto otpremnine, tuženik- protutužitelj ponudio tužiteljici-protutuženici ugovor o rada za narednih 5 mjeseci i da je prilikom sastavljanja ugovora došlo do pogreške na način da sadržaj ugovora nije odgovarao stvarnoj volji stranka te je pogrešno formulirana odredba članka 5. stavka 3. Ugovora o radu. Navodi da predmetna odredba ne odražava stvarnu volju stranaka te da je pri tome narušeno i načelo jednake vrijednosti činidaba ugovornih strana iz članka 7. Zakona o obveznim odnosima i da je navedena odredba protivna društvenom moralu te kao takva ništetna, sukladno članku 322. Zakona o obveznim odnosima.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica-protutuženica predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a.

5.1. Prvostupanjski sud je za svoje pravne stavove i odlučne činjenice dao jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge, koji nije u suprotnosti s provedenim dokazima i sadržajem spisa. Stoga pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati i nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a.

5.2. U postupku su raspravljene sve okolnosti odlučne za donošenje zakonite i pravilne odluke te je prvostupanjski sud savjesnom i brižljivom ocjenom izvedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Predmet žalbenog postupka je protutužbeni zahtjev tuženika-protužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbe članka 5. stavka 3. Ugovora o radu na određeno vrijeme od 17. listopada 2023.

7. Prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev navodeći da je iz iskaza saslušanih stranaka nesporno utvrđeno da su stranke u odredbi članka 5. Ugovora o radu sporazumno odredile pravo na otpremninu u slučaju kad poslodavac ili radnik otkazuju ugovor o radu, u visini od 5 mjesečnih bruto plaća te da navedena odredba nije u suprotnosti s odredbom članka 126. stavka 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje ZR), koja propisuje da ukupni iznos otpremnine ne može biti veći od 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu i isto tako da predmetna odredba nije u suprotnosti s odredbom članka 80. Pravilnika o radu tuženika (dalje Pravilnik).

8. Odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

9. Iz prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da su u članku 5. stavku 2. i 3. Ugovora o radu stranke ugovorile da u slučaju da poslodavac otkaže ugovor o radu na određeno vrijeme prije isteka vremena na koji je ugovor sklopljen, poslodavac će radnici isplatiti otpremninu u iznosu koji odgovara bruto iznosu 5 mjesečnih plaća te u slučaju ako radnik otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme prije isteka vremena na koji je ugovor sklopljen, a nakon 31. prosinca 2023., poslodavac će radnici isplatiti otpremninu u iznosu koji odgovara bruto iznosu 5 mjesečnih plaća,

- da je svjedokinja ČK iskazala da je dobila nalog za pisanje ugovora o radu na određeno vrijeme, da se radi o špranci ugovora tuženika, a sam sadržaj ugovora i eventualni pregovori u svezi istog nisu joj poznati,

- da je svjedok RK iskazao da je komunicirao između tužiteljice i predsjednice uprave tuženika, a nakon toga je dao podatke ljudskim resursima za sastavljanje ugovora, da je intencija bila da se tužiteljica zadrži što duže, barem do Nove godine i da u tom slučaju neće dobiti ništa, a ako ode nakon Nove godine da će dobiti pet plaća,

- da je tužiteljica iskazala da je s predsjednicom uprave pregovarala o otpremnini i da su dogovorile pet plaća te da tužiteljica ostane raditi kod tuženika do 31. svibnja 2024., da je takav ugovor o radu sklopljen i na njega nije bilo primjedbi,

- da je zastupnica tuženika iskazala da je na sastanku s tužiteljicom dogovoreno da tužiteljica ostane raditi do 31. svibnja 2024., što je smatrala dobrom voljom tuženika, s obzirom da je tužiteljica bila direktorica pridruženog društva tuženika, zatim da je tužiteljica tijekom razgovora inzistirala na većoj otpremnini, da je zastupnica pristala na pet plaća jer je vidjela da tužiteljica po ugovoru ne bi imala nikakva prava niti beneficija i da je zahtijevala da umjesto otpremnine bude u radnom odnosu, da je između 15. i 20. svibnja 2024. saznala da tužiteljica traži raskid radnog odnosa i pet otpremnina, što ju je iznenadilo jer to nije bila stvarna volja prilikom dogovora, da je tada izvršila uvid u ugovor o radu i utvrdila pogrešku te da se očito radilo o propustu službi tuženika i utjecaju tužiteljice na sklapanje ugovora o radu.

10. Prema odredbi članka 322. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje ZOO) ništetan je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

11. Odredbom članka 319. stavka 1. ZOO-a propisano je da se ugovorne odredbe primjenjuju se onako kako glase, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se u slučaju spornih ili nejasnih odredbi pri tumačenju ugovora treba istraživati zajednička namjera ugovornih strana i odredba razumjeti sukladno načelima obveznog prava.

12. Ugovorna odredba članka 5. stavak 3. Ugovora o radu nije nejasna niti sporna, već je njezin sadržaj jasan, određen i nedvojben pa se navedena odredba primjenjuje onako kako glasi, pri čemu nema mjesta tumačenju stvarne volje ugovornih strana na način kako to žalbom nastoji prikazati tuženik-protutužitelj.

13. Neosnovano tuženik-protutužitelj u žalbi ističe da je predmetna ugovorna odredba protivna odredbi članka 126. ZR-a. Naime odredbom članka 126. stavkom 4. ZR-a propisao je da ako zakonom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije određeno drukčije, ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu

13.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da poslodavac i radnik mogu ugovorom o radu drukčije urediti pravo na otpremninu, uključujući i slučajeve u kojima radniku pripada pravo na isplatu otpremnine, pod uvjetom da takvo ugovaranje nije protivno prisilnim propisima. Budući da je predmetnom odredbom ugovorena otpremnina u visini pet mjesečnih bruto plaća, ista nije protivna odredbi članka 126. ZR-a, niti odredbi članka 80. Pravilnika.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su se ugovorne stranke sporazumno ugovorile pravo tužiteljice na otpremninu u slučaju prestanka radnog odnosa pod uvjetima određenim člankom 5. stavkom 3. Ugovora o radu. Takav zaključak proizlazi iz sadržaja samog ugovora, ali i iz iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka te djelomično i iz iskaza zastupnice tuženika.

14.1. Naime, ugovor o radu sastavila je stručna služba tuženika, a ugovor su potpisali tužiteljica, predsjednica uprave i dva člana uprave, pri čemu tijekom trajanja radnog odnosa nije osporavana valjanost niti sadržaj predmetne ugovorne odredbe. Stoga se tvrdnje tuženika da je prilikom sastavljanja ugovora došlo do pogreške zbog koje ugovor ne odražava stvarnu volju stranka, ukazuju neosnovanima i usmjerenim na izbjegavanje ugovorom preuzetih obveza.

15. Slijedom navedenog, sporna odredba ugovora o radu nije protivna moralu društva niti načelu jednake vrijednosti činidaba pa nema osnove za utvrđenje njezine ništetnosti.

16. Iz navedenih razloga, na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, žalba tuženika- protutužitelja odbijena je kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska odluka u pobijanoj točki II izreke.

17. Tuženik-protutužitelj u žalbi nije osporavao odluku o troškovima postupka, a u odnosu na parnični trošak drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava.

18. Na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a u svezi sa člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, tuženik-protutužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova podnesene žalbe.

19. Tužiteljica-protutuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ista radnja nije bila potrebna za vođenje žalbenog postupka.

20. Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić