Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-738/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp, kao predsjednice vijeća, Vesne Britvec kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ivane Mašić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĆO; OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Vrbanović & Božić d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika OPĆINA TUČEPI, OIB: 03720208237, Kraj 39A, 21325 Tučepi, zastupanog po punomoćniku Srđanu Vrdoljaku, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 11. lipnja 2024., poslovni broj P-443/2023- 24, u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijanjem žalbe tuženika potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj od 11. lipnja 2024., poslovni broj P-443/2023-24.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Makarskoj od 11. lipnja 2024., broj P-443/2023- 24, usvojen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva dosjelošću te postala isključivi vlasnik fizički određenog dijela nekretnine [katastarska čestica] u površini od 69 m2, upisane u z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u naravi onog dijela omeđenog brojevima 1-2-3-4- 5-6-7-8-9-10-11-12 prikazanog Geodetskom snimkom i Skicom s uklopljenim katastarskim planom od 30.11.2023. god. izrađenom po stalnom sudskom vještaku za geodeziju EO, dipl. ing. geod, iz [adresa], a koji predstavlja sastavni dio ove presude, pa je tužiteljica ovlaštena nakon što se od navedenog fizički odvojenog dijela prijavnim listom formira novonastala čestica zemlje ukupne površine 69 m2, na temelju prvostupanjske presude i tog prijavnog lista u Odjelu za zemljišne knjige Općinskog suda u Makarskoj, zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva te novonastale čestice zemlje u površini od 69 m2, na svoje ime, uz istodobnu uknjižbu brisanja tog prava vlasništva na novonastaloj čestici zemlje u cijelosti sa imena tužene, te brisanja statusa nekretnine oznake „ javno dobro u općoj uporabi - put“, a što je tužena dužna priznati i trpjeti da se u zemljišnoj knjizi temeljem ove presude i opisanog prijavnog lista provede upis prava vlasništva novoformirane čestice na ime i u korist tužiteljice u cijelosti.

Točkom II. izreke utvrđuje se da se fizički određeni dio čestice zemlje iz točke 1. ovog tužbenog zahtjeva omeđen brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12 prikazan Geodetskim snimkom i Skicom s uklopljenim katastarskim planom od 30.11.2023. god. izrađenom po ovlaštenom inženjeru geodezije EO, dipl.ing.geod., [adresa], u naravi ne koristi kao put i nema status javnog dobra u općoj uporabi.

Točkom III. izreke nalaže se tuženiku namiriti tužiteljici trošak ovog parničnog postupka, u iznosu od 2.895,52 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2024. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev tužiteljice radi naknade parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 11. lipnja 2024. godine, do isplate po navedenoj kamatnoj stopi kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pobija odluku o trošku postupka. Sadržajno tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP). Tuženik u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio je li predmetna nekretnina sposobna za odsjedanje i ima li tužiteljica sve kvalifikacije potrebne za stjecanje vlasništva dosjelošću, te da je protivno odredbi članka 299 ZPP-a, prvostupanjski sud prihvatio pismene dokaze od strane tužiteljice. Tuženik predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti odbijanjem tužbenog zahtjeva uz naknadu troškova postupka tuženiku, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika i predlaže žalbu tuženika odbiti, a pobijanu presudu potvrditi te traži trošak sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost prvostupanjske presude povodom žalbe tuženika, a i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP -a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije zahvaćena niti donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti onom na koju u žalbi ukazuje tuženik iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se bi mogla ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Činjenično stanje je pravilno utvrđeno te je pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na dijelu kč. br. [katastarska čestica], u površini od 69 m2, upisane u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to u naravi onog dijela omeđenog brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-9-10-11-12 prikazanog Geodetskom snimkom i Skicom s uklopljenim katastarskim planom od 30. studenog 2023. izrađenom po stalnom sudskom vještaku za geodeziju EO, dipl. ing. geod., iz [adresa], a koja se u zemljišnim knjigama vodi kao javno dobro u općoj upotrebi-put, na imenu tuženika, te da se s imena tuženika upiše na ime tužiteljice uz utvrđenje da se taj predmetni dio ne koristi kao put i nema status javnog dobra u općoj uporabi.

7. Iz pobijane presude kao i iz stanja spisa nespornim proizlazi:

- da je predmetna kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao put, vlasništvo tuženika,

- da je tuženik kao vlasnik uknjižen nakon upisa u predmetu Z-522/16, s naznakom da se radi o javnom dobru u općoj uporabi,

- da je prema [broj], k. o. [katastarska općina], kao posjednik upisana Republika Hrvatska,

- da je tužiteljica u posjedu spornog dijela kč. br. [katastarska čestica], koji dio graniči s kč.br.

[katastarska čestica] koje je tužiteljica vlasnica,

- da je tužiteljica posjed predmetnog dijela kč. br. [katastarska čestica] stekla od potomaka prednika pok. Ć i FO, koji su tužiteljici u ožujku 2012. prodali kč. br. [katastarska čestica] kao i posjed dijela sada kč. br. [katastarska čestica] koji čini cjelinu s bivšom kč. br. [katastarska čestica], a koji su predmetni dio i obrađivali, imali masline i smokve, popravljali suhozide,

- da tužiteljica od 2009. drži u neposrednom i nesmetanom posjedu predmetni dio kč. br. [katastarska čestica], obrađujući ga i koristeći kao dvorište i da nije nikada od nikoga smetana,

- da se radi o zemljištu koje je dijelom vrt, a dijelom dvorište, na kojem je izgrađen i pomoćni objekt,

- da je predmetni dio kč. br. [katastarska čestica] pripao tužiteljici temeljem Sporazuma o diobi nekretnine sa suvlasnicima kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina],

- da je očevidom održanim 27. studenoga 2023. utvrđeno da se radi o nekretnini koja u naravi ne predstavlja put niti ista ima bilo kakav oblik puta,

- da je predmetni dio kč. br. [katastarska čestica] u odnosu na preostali dio te kč.br. uzdignut najmanje za 2 metra, da je sa sjeverne i istočne strane određen službenim uklopljenim katarskim granicama, da se na sjevernoj strani granice nalazi drvena kućica, a sa južne i zapadne strane je suhozid, da se obzirom na izgled predmetnog dijela kč.br, izgrađenost stepenica, betonske rampe, nikada nije radilo o putu niti se kao takav koristio predmetni dio kč. br. [katastarska čestica], a ni ostali dio te čestice, a što potvrđuje i z.z. tuženika ŽO

-da prema austrougraskom katastarskom planu za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međa izgleda kako opisuje tužiteljica u tužbi i prati konfiguraciju terena i pratila je i tada kao i danas postojeći suhozid,

- da su saslušani svjedoci NO iz [adresa], CO pok. E, koji su suglasno potvrdili posjed prednika tužiteljice kao i činjenicu da predmetna nekretnina nikada nije bila put, niti se koristila kao javno dobro,

- da tužiteljica ima sve kvalifikacije za stjecanje vlasništva dosjelošću (oštenje posjeda, vrijeme računajući i vrijeme prednika)

- da je prvostupanjski sud zauzeo stav da okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora nužno značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao javno dobro u uporabi,

- da je tužiteljica još u tužbi predložila uvid u pisane dokaze (kupoprodajni ugovor zaključen 6. travnja 2012. i kupoprodajni ugovor od 7. ožujka 2012., povijesni zk izvadak, geodetsku skicu).

8. Na temelju navedenog utvrđenja prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je tužiteljica stekla dosjelošću vlasništvo dijela kč. br. [katastarska čestica] u površini od 69 m2, koja je u naravi vrt i dvorište i da s kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužiteljice čini jednu cjelinu, a računajući u vrijeme dosjedanja i vrijeme posjedovanja prednika tužiteljice i same tužiteljice, a koje vrijeme je svakako barem 100 godina, odnosno preko 40 godina, pritom se prvostupanjski sud poziva na odredbe Općeg građanskog zakona paragraf 1472. Također prvostupanjski sud utvrđuje i da je posjed tužiteljice kontinuiran i pošten, a tuženik nije dokazao suprotno, a nesporno je da kč. br. [katastarska čestica] iako se u zemljišnim knjigama i katastru zemljišta vodi kao put i javno dobro u općoj uporabi, nije put i nije u općoj uporabi, već je predmetni dio omeđen suhozidom i kamenim podzidom, a u jednom dijelu je obrađeni vrt, u jednom je izgrađena kućica i stepenice, odnosno da nema karakteristike puta, a što potvrđuje zz tuženika.

9. Ovakav stav prihvaća i ovaj drugostupanjski sud pa ga neće posebno obrazlagati, pogotovo iz razloga što i sam zz tuženika u svom iskazi navodi da situacija iz prostornog plana koji je još od 2004., je i danas takva, te se usuglasio s iskazom svjedoka VO kao starosjedioca na tom području, a koji je potvrdio ne samo nesmetani posjed tužiteljice na predmetnom dijelu, već i njezinih prednika od kojih je kupoprodajnim ugovorom kao i sporazumom stekla dio predmetne nekretnine koja nikada nije bila ne samo put već nije bila niti u općoj upotrebi.

10. Usput ovaj sud napominje da je na očevidu uz sudjelovanje stranaka, vještake geodetske struke EO, svjedoka NO i RO nesporno utvrđeno i stvarno stanje, odnosno da predmetna nekretnina nije put, da se radi o ograđenom kultiviranom zemljištu u posjedu tužiteljice, i to kao dio cjeline s kč. br. [katastarska čestica].

11. Suprotno navodima žalbe, sporna nekretnina nije javno dobro u općoj uporabi, ali i da je, slijedom korištenja izgubila bi svojstvo javnog dobra, pa stoga može biti predmetnom stjecanja prava vlasništva

12. Stoga žalbeni razlog tuženika koji se odnosi na stjecanje vlasništva dosjelošću na javnom dobru u općoj uporabi nije osnovan.

13. Može li se na javnom dobru u općoj uporabi stjecati pravo vlasništva svoj stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Revt-243/11-2 od 27. svibnja 2015., kojom je prihvaćeno da se na temelju članka 24. i članka 28. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine broj 53/91. – dalje: ZV) vlasništvo građenjem odnosno dosjelošću nije moglo stjecati na zemljištu upisanog statusa javnog dobra, a na takvom zemljištu se vlasništvo nije moglo stjecati na navedeni način ni nakon stupanja na snagu ZV, a sukladno članku 35. stavak 4. u svezi s člankom 3. stavak 2. ZV. Međutim, Vrhovni sud RH izražava stav: "Naime, okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva."

14. Utvrđeno je da dio nekretnine na kojoj tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva se ne koristi kao javno dobro jer se na tom dijelu nalazi kućica, vrt stepenice i dio je okućnice s kč. br. [katastarska čestica] vlasništvo tužiteljice, te je duboko smještena između te kč.br. i kč. br. [katastarska čestica] koja je također vlasništvo tužiteljice, da je ta nekretnina ograđena suhozidom starije gradnje s druge strane. Navedeno ukazuje na činjenicu da se ta nekretnina ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi, pa je na istoj moguće steći pravo vlasništva .

15. Iz iskaza saslušanih svjedoka, koje iskaze je sud prvog stupnja prihvatio kao jasne i logične, proizlazi da su tužiteljičini prednici tu nekretninu koristili unazad barem 100 godina (prema navodima tužbe), kako su iskazali svjedoci, te da ta nekretnina nikada nije bila niti se koristila kao put u općoj uporabi, da prednicima tužiteljice pa ni tužiteljici posjed nikad nije bio ometan od bilo koga, a tuženik nije dokazao da poduzima bilo kakve radnje u odnosu na sporni dio, niti je tražio predaju u posjed. Pritom zz tuženika niti ne tvrdi da tužiteljica nema potrebno vrijeme za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a tvrdnja tuženika da se na spornoj nekretnini ne bi moglo stjecati pravo vlasništva dosjelošću jer da se radi o javnom dobru u općoj uporabi nije osnovana, jer kako je već navedeno ne samo da se predmetna kč .br. ne koristi kao javno dobro u općoj uporabi nego to stvarno nikada nije niti bila.

16. Stoga je ocjena ovog suda da je na realnom dijelu nekretnine, kako je ona opisana u izreci presude, tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću poštenim posjedovanjem dužim od 40 godina, računajući i posjed prednika, sukladno članku 159. stavak 4. ZV.

17. Zbog navedenih razloga žalba tuženika odbijena je kao neosnovana , a pobijana je presuda potvrđena primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP.

18. Odluka o troškovima žalbenog postupka donesena je na temelju članka 166. ZPP-a, u svezi sa člankom 154. i člankom 155. ZPP-a.

U Karlovcu, 27. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp