Psp-51/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U SAMOBORU

Obrtnička 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru , po sucu Mireli Crnjak, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Dini Vukšiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Marković i Partneri d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Sandri Matijević, odvjetnicu u Samoboru, radi smetanja posjeda, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 21. travnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mislava Bežovana, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Marković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, te tuženika osobno i njegovog punomoćnika, sukladno odredbi čl. 335. st. 4. u svezi s odredbom čl. 347. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 - Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 81/15, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu ZPP), 27. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tuženi zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tuženik OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] dana 27.10.2025. godine samovlasnim činom smetanja smetao tužitelja ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnika i posjednika nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk odjel Samobor zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], KUĆA u naravi dvorište, kuća br.35, gospodarska zgrada, [adresa] ukupne površine: 309 m2, u posjedu prava stvarne služnosti kolnika koja ide kroz sjeverozapadni dio prema sjeveroistočnom dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk odjel Samobor zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] izgrađeno zemljište dvorište garaža, [adresa], zgrada mješovite uporabe, br.37, [adresa], ukupne površine 566 m2, na način da je na sjeverozapadnom dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk odjel Samobor zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] izgrađeno zemljište dvorište garaža, [adresa], zgrada mješovite uporabe, br.37, [adresa], ukupne površine 566 m2, postavio četiri cigle i dva betonska bloka. Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično buduće smetanje tužitelja u korištenju posjeda prava stvarne služnosti kolnika koja ide kroz sjeverozapadni dio prema sjeveroistočnom dijelu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, zk odjel Samobor zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], izgrađeno zemljište dvorište garaža, [adresa], zgrada mješovite uporabe, br.37, [adresa], ukupne površine 566 m2."

II. Nalaže se tužitelju ZČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku OČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak ovog postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 27. svibnja 2026. kao dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br.: [katastarska čestica] KUĆA u naravi dvorište, kuća br.35, gospodarska zgrada, [adresa] ukupne površine 309 m2, a tuženik suvlasnik nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] izgrađeno zemljište dvorište garaža, [adresa], zgrada mješovite uporabe, br.37, [adresa] ukupne površine 566 m2. Nekretnina u vlasništvu tužitelj je u naravi stambena kuća dvojni objekt te garaža koja se nalazi na istočnom dijelu dvorišta. Tužitelj više od dvadeset godina, neometano automobilom dolazi od garaže do javne ceste i obratno. Kao što je i to činio njegov prednik. Dana 27.10.2025. tuženik je postavio četiri cigle i dva betonska bloka kako bi onemogućio tužitelju prolazak od garaže do javne ceste, nakon čega je tužitelj uz pomoć svoga sina maknuo predmetnu blokadu od čet iri cigle i dva betonska bloka te je pozvao policiju koja je izašla na teren te po saznanjima tužitelja obavila razgovor s tuženikom. Iako se tužitelj poslužio samopomoći, smatra da ima pravo na posjedovnu zaštitu.

2.U odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbi i tužbenom tužitelja kao neosnovanom i neodređenom. Nije točno da tužitelj više od dvadeset godina, neometano automobilom dolazi od garaže do javne ceste i obratno kao što je to činio i njegov prednik i putem koji se jednim svojim dijelom prostire kroz nekretninu koja se nalazi u suvlasništvu tuženika kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] obzirom da je u parničnom postupku utvrđeno da tužitelj nema pravo posjeda spornog dijela nekretnine , a u ovršnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru pod posl.br.Ovr -1606/2025 i to na licu mjesta putem sudskog ovršitelja 23. listopada 2025. posjed spornog dijela nekretnine predan je GČ i ovdje tuženiku RČ. Obzirom na prethodno navedeno, tuženik je osnovano dana 27. listopada.2025. na dio nekretnine koji mu je predan u posjed, postavio četiri cigle i dva betonska bloka, te na taj način nije onemogućio tužitelju prolazak od garaže do javne ceste, jer je tužitelj znao da se predmetnim dijelom nekretnine više ne može služiti, na način na koji je to činio do tada, obzirom da je tužitelj i osobno bio prisutan kada je vještak geodetske struke Branko Kolarek, na samom licu mjesta u ovršnom postupku posl.br. Ovr-1606/2025 dana 23. listopada 2025. označio oznake posjeda koji se KČ i OČ predaje u samostalan i nesmetan posjed. Naime, sam tužitelj je osobno i potpisao Zapisnik posl.br. Ovr-1606/2025 dana 23.10.2025.Obzirom na prethodno navedeno, smatra se da tuženik nije počinio čin smetanja posjeda prava služnosti kolnika, te se predlaže odbiti i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Sud je izvršio uvid u ovosudni spis posl.br. P-428/2018, fotografije (list 6 i 7), zemljišnoknjižni izvadak (list 8 i 9), presudu ovog suda P-428/18 od 12. studenog 2020. s klauzulom pravomoćnosti (list 17 do 29), presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž-211/2021 od 22. travnja 2021. (list 31-35), Rješenje o ispravku presude od 26. listopada 2022. s klauzulom pravomoćnosti (list 37-41), Rješenje Ovr-1606/25 od 6. studenog 2025. (list 42-46), zapisnik od 23. listopada 2025. (list 47)

3.1.Na pripremnom ročištu 21. travnja 2026. sud je odbio sve dokazne prijedloge stranaka kao nepotrebne, te proveo glavnu raspravu.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije sporno da je tužitelj u zemljišnoj knijzi upisan kao vlasnik nekretnine upisane u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi dvorište, kuća br.35, gospodarska zgrada, [adresa], ukupne površine 309 m2.

5.1.Nije sporno da je tuženik upisan kao suvlasnik u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] izgrađeno zemljište, dvorište garaža, [adresa], zgrada mješovite uporabe, br.37, [adresa], ukupne površine 566 m2.

5.2. Nije sporno da se među strankama vodila parnica radi predaje u posjed spornog dijela dvorišta tuženika koji je bio u posjedu tužitelja, površine 40 m2, a da na istom tome dijelu dvorišta tužitelj sada tvrdi da je u mirnom posjedu prava stvarne služnosti tog dijela dvorišta te na istom traži utvrđenje smetanja posjeda prava stvarne služnosti.

7. Predmet ovog postupka je utvrđenje je li tuženik bio u posjedu prava stvarne služnosti kolnika preko nekretnine u suvlasništvu tuženika odnosno je li ga tuženik svojim radnjama smetao u posjedu vršenja prava stvarne služnosti.

8.Uvidom u ovosudni predmet posl.br. P-428/2018 utvrđeno je Presudom od 12. studenog 2020., ispravljene rješenjem od 26. listopada 2022., naloženo tuženiku UČ iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima GČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] preda u posjed dio čkbr. [katastarska čestica] zgrada mješovite uporabe br. 37, [adresa], garaža, izgrađeno zemljište i dvorište ukupne površine od 566 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u ukupnoj površini od 40 m2, na skici lica mjesta koja je sastavni dio Nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Branka Kolareka, od 03.07.2017. te Nalaza i mišljenja - dopune vještaka geodetske struke Branka Kolareka, od 11.03.2017. označeno točkama i linijama C-D-E-F-I i plavom bojom, slobodnu od ograde koja se proteže od točke C-D u dužini od 18,16 m, te da tužiteljima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.921,94 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.

8.1. Iz obrazloženja presude citirane presude u bitnome proizlazi da je problem oko ograde između dvije predmetne parcele postojao još od 1994. kada je obitelj Z (pravni prednik ZČ) sagradila ogradu na dijelu dvorišta obitelji RČ, tako da je ta ograda pratila smjer garažne granice. Utvrđeno je da su RČ 1973. uz sagradili i garažu, a obitelj Z je do njihove garaže također naknadno sagradila garažu do koje garaže su mogli doći jedino preko nekretnine O. Godine 1994. kada su RČ bili na moru, obitelj Z je podigla ogradu po sredini dvorišta, međutim tom ogradom se ušlo 1 do 2 metra u nekretninu O. Dvije obitelji sklopile su nagodbu da Z uklone ogradu s nekretnine O, no to nije učinjeno, nego je ista prodana kupcu ZČ koji je znao da postoji problem oko te ograde, a RČ su odmah zatražili da se ograda ukloni. Pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno je da ZČ ne pripada pravo na posjed nego je naložio da sporni dio nekretnine od 40 m2 preda u posjed tužiteljima. Iz nalaza i mišljenja vještaka Branka Kolareka proizlazi da je sporna površina označena spojnicom točaka A-B-C-D-E-G- tamnoplava boja u površini od 43 m[2] i taj dio se nalazi u posjedu ZČ, a pripada parceli kčbr. [katastarska čestica] (vlasništvo OČ i GČ svakog u ½ dijela). Sporna površina iznosi 43 m[2] , dok je dopunom vještak utvrdio da površina označena spojnicom točaka B-C- I-H iznosi 3 m[2] i taj dio se nalazi ispod garaže u posjedu tuženika a također pripada parceli kčbr. [katastarska čestica] odnosno parceli vlasništvo OČ i GČ svakog u ½ dijela.

8.2.Presudom Županjskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž-211/2021 od 22. travnja 2021. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska odluka, dok je prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbačen Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revd 4676/2021-2 od 14. prosinca 2021.

8.3.Iz ovosudnog rješenja posl.br. Ovr-1606/2025 proizlazi je da ovrha ovrhoditeljelja OČ i GČ protiv ovršenika ZČ radi činidbe dovršena, obzirom da je na licu mjesta 23. listopada 2025. putem sudskog ovršitelja ovrhovoditeljima GČ i RČ dana 23. listopada 2025. putem sudskog ovršitelja i mjerničkog vještaka Branka Kolareka, predan posjed spornog dijela nekretnine u površini 40 m2, sve temeljem pravomoćne i ovršne presude posl.br. P-428/2018 od 12. studenog 2020.

9.Temeljem odredbe 21. čl. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15

– pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta, dalje: ZV-a) pravo na zaštitu posjeda ima onaj kojega drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, pa i posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, pa je dakle predmet posjedovne zaštite miran posjed, a ne ispituje se je li isti istinit i/ili kvalificiran.

9.1.Odredbom čl. 10. st. 5. ZV-a određeno je da je s posjedom stvari izjednačeno i faktično izvršavanje sadržaja posjed stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava) pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

10. Nesporno je tuženik 27. listopada 2025. postavio četiri cigle i dva betonska stupa na dijelu nekretnine kojoj je suvlasnik s GČ međutim, tom radnjom tuženik nije smetao tužitelja u posjedu prava stvarne služnosti obzirom da tužitelj nije imao valjan posjed tog prava.

11.1.Međutim, temeljem odredbe čl. 21. st. 2. ZV-a posjednik (tužitelj) nema pravo na zaštitu posjeda od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo (tuženik), no smjeti će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran, pa je dakle predmet posjedovne zaštite miran posjed, a ne ispituje se je li isti istinit i/ili kvalificiran. Tužiteljev posjed dijela nekretnine tuženika nije miran još od trenutka kada je protiv njega 2013. pokrenuta parnica radi predaje u posjed tog spornog dijela nekretnine površine 40 m2, a svakako je tuženik uveden u posjed u ovršnom postupku pa se tužitelj je radnji tuženika ne može štititi.

12.Također, odredbom čl. 16. ZV propisano je da kad posjednik jedne nekretnine jednostano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

13.U konkretnom slučaju tužitelj uopće nije stekao posjed prava stvarne služnosti jer je tuženik još daleke 2013. podigao tužbu radi zaštite svog posjeda i predaje u posjed, odnosno nije nezainteresirano trpio prolaz tužitelja kroz dio svog dvorišta. Upravo suprotno, vodio je dugotrajan parnični postupak P-428/18 u kojemu je dokazao da je tužitelj prilikom kupnje kuće i garaže znao da postoji problem oko ograde, odnosno sa prednikom tužitelja sklopio je dogovor da se ograda sruši, te je dakle tijekom parničnog postupka bilo više nego jasno da tuženik nije mirno propuštao prolazak tužitelja do garaže a na dijelu svog dvorišta, sve u smislu odredbe čl. 16. st .4. ZV-a Dakle, nekretnina tuženik nije postala poslužna u odnosu na nekretninu tužitelja.

13.1.Stoga tužitelj nije niti stekao posjed prava služnosti (pa ne može biti niti smetan u posjedu prava kojeg nema) jer tuženik kao posjednik druge nekretnine još od 2013. nije otrpio izvršavanje sadržaja služnosti provoza, jer je aktivno vodio parnicu, a potom i ovrhu, stoga tužitelj nije bio u mirnom posjedu pa ga niti ne može štititi . Dakle, da bi tužitelj stekao posjed prava služnosti to je morao činiti uz znanje i dopuštenje tuženika, a u konkretnom slučaju tuženik se tome godinama protivio. Pravno je apsurdno da bi se tužitelju nakon dvanaest godina vođenja parnice i prisilnog uvođenja tuženika u posjed i utvrđenja da nema pravo na posjed, u daljnjoj parnici priznalo ikakvo pravo na tuženikovoj nekretnine, za koje se kroz godine sudovanja utvrdilo da ga definitivno nema.

14.Također, odredbom čl. 22. st. 3. ZV-a propisano je da pravo na poduzimanje posjedovnih čina smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje odnosno smetanje posjeda nije bilo samovlasno.

15.Obzirom da je tuženik uveden u posjed spornog dijela svoje nekretnine putem suda u ovršnom postupku, to njegov čin postavljanja četiri opeke i dva betonska stupa dana 27. listopada 2025. nije bilo samovlastan.

15.1. Temeljem odredbe čl. 20. st.4. ZV nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta.

15.2. Dakle, tužitelj nije stekao posjed prava, stoga tuženik tužitelja nije niti mogao smetati u nečemu što tužitelj nije stekao, posebno jer je znao da se tuženik i KČ protive prolasku tužitelja preko njihovog dvorišta, da se aktivno čak 13 godina vodi parnica i ovrha, da mu takav provoz i prolaz nije miran, stoga nema elemenata propisanih za stjecanje posjeda prava stvarne služnosti prolaza i provoza u smislu odredbe čl. 16. ZV-a pa slijedom toga niti na posjedovnu zaštitu.

15.3. Također, nemoguća je uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja, jer je pravomoćno utvrđeno da je posjed tužitelja bio nezakonit, stoga se ne može naložiti uspostava stanja koje je odlukom suda utvrđeno da nije bilo dopušteno, pa posljedično nedostaje i uvjet propisan odredbom čl. 22. st. 1. ZV-a.

16. Slijedom navedenog valjalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci rješenja, točka I.

17.Tuženiku zastupanom po odvjetniku pripada pravo na trošak parničnog postupka sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje u tekstu: OT) i to Tbr. 7.t.2. OT i čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. st. 1. ZPP-a u iznosu jednokratne nagrade od 500,00 EUR (PDV nije zatražio), te je odlučeno kao u izreci, točka II.

U Samoboru, 27. svibnja 2026.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana primitka ovog rješenja.

RJ

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

Kal. 15 dana