REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5709/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, kojeg zastupa punomoćnik Goran Suić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maržić i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 12.3. Ugovora o kreditu broj: 9012426053 zaključenog između tužitelja i tuženika dana 19.04.2007.g., u dijelu kojim je ugovorena za tužitelja obveza plaćanja jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva u visini 0,50% od iznosa kredita prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita .

II. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju, HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 545,57 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dana 01.07.2025.g. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referen tna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju, HS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uglavničenih zakonskih zateznih kamata isplati iznos od 949,87 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 1.849,54 eura sa zateznim kamatama koje teku od 27. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu 19. travnja 2007., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 183.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, u čl. 12.3. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini od 0,50% od iznosa kredita odnosno 545,57 EUR, koju je tužitelj bio primoran platiti kako bi mogao dobiti kredit. Navodi kako je takva ugovorna odredba ništetna i da se radi o tipskom ugovoru, da se o njoj nije moglo pregovarati pa je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu između stranaka na štetu tužitelja kao potrošača. Navodi da tužitelj uopće nije bio upoznat sa sadržajem navedene odredbe, sve je bilo na principu "uzmi ili ostavi" a tužitelj je dobio unaprijed pripremljen ugovor i nije imao mogućnost utjecati na njegov sadržaj. Stoga predlaže da sud utvrdi ništetnim navedenu ugovornu odredbu kao i naložiti tuženiku naknaditi mu iznos plaćene naknade te troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, ističe prigovor zastare i osporava tužitelju status potrošača te navodi da je navedena ugovorna odredba jasna, lako uočljiva i razumljiva. Kasnije u tijeku postupka navodi da ne osporava samu visinu tužbenog zahtjeva, ali predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka izvršen je uvid u obračun zateznih kamata (listovi 7-8), Ugovor o kreditu (listovi 26-30 spisa), knjigovodstvenu karticu (listovi 9-25), spis ovog suda P-6281/20 (u priklopu) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja (listovi 89-90 spisa). Sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem s obzirom da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva.

3.1. Uvidom u spis ovog suda P-6281/20 utvrđeno je da je vođen postupak između istih stranaka radi isplate iznosa s osnove ništetne ugovoren odredbe o valutnoj klauzuli da je donesena pravomoćna presuda kojom je prihvaćen navedeni zahtjev.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23– dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sklopljen Ugovor o kreditu 19. travnja 2007., kojim tuženik odobrava tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 183.000,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom, u čl. 12.3. ugovorena je naknada za obradu kredita tzv. ulazna naknada u visini od 0,50% od iznosa kredita. Nije sporno ni da je tužitelju navedena naknada naplaćena u iznosu od 545,57 eura niti je sporan obračun kamata na naplaćenu naknadu u visini 949,87 eura.

6. Sporno je je li navedena ugovorna odredba bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno je li nepoštena, s obzirom da je posljedica nepoštenosti odredbe njezina ništetnost, posebno je li tuženik kao trgovac tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti.

7. U odnosu na svojstvo potrošača valja reći da je Ugovorom o kreditu odobren i stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti CHF (čl. 2. Ugovora) tužitelju kao fizičkoj osobi radi kupnje stambenog objekta. Ujedno iz iskaza tužitelja proizlazi da je kredit uzeo radi rješavanja stambenog pitanja. Ne sjeća se je li u to vrijeme bio zaposlen ili ne s obzirom da je pomorac pa se ne sjeća je li bio na trajnom ili privremenom ugovoru. U to vrijeme nije imao svoj obrt niti trgovačko društvo. Iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao potrošač.

8. Sud je radi utvrđenja osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe Ugovora kojom je uređena naknada za obradu kredita, izvršio uvid u Ugovor o kreditu te je saslušao tužitelja.

8.1. Iz sadržaja odredbe čl. 12.3. predmetnog ugovora proizlazi da se Korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti Banci naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita.

8.2. Tužitelj je u svom iskazu u bitnome naveo da je banka sastavila ugovor te da je odredbu o naknadi laički pročitao. Ne može se sjetiti jesu li mu objašnjavali na što se odnosi navedena naknada. Navodi kako nije pokušao pregovarati o navedenoj odredbi jer nije bio u mogućnosti. Navodi da je jedino imao opciju uzmi ili ostavi odnosno samo potpisati ugovor.

8.3. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je riječ o unaprijed formuliranoj ugovornoj odredbi od strane tuženika kao kreditora na čiji sadržaj nije mogao utjecati.

9. Prema odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, 4607 i 79/07, dalje ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te stoga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, dalje ZOO) propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuju ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Primjerice su navedene ugovorne odredbe koje bi se, uz ispunjenje prethodno navedenih pretpostavki, mogle smatrati nepoštenima pa tako i odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja karakteristike proizvoda ili usluge koji su predmet ugovora, bez valjanog razloga. Kao posljedica nepoštenosti pojedine ugovorne odredbe čl. 87. ZZP propisana je ništetnost.

10. Tužitelj, sve da mu je i bila pružena prilika da pregovara o uvjetima ugovora, ne bi mogao postići da se bilo što u predmetnom ugovoru mijenja. Takvi ugovori su tipski ili adhezijski ugovori, a pojedine njihove odredbe su ništetne ukoliko su sastavljene suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzrokuju očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavanja postizanja svrhe sklopljenog ugovora. Tuženik je nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o troškovima obrade kredita na koji način je doveo tužitelja u neravnopravan položaj u kojem isti nije mogao utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora, odnosno o kojoj ugovornoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo s tužiteljem, a tuženik, suprotno, sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazao.

11. Naime, na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da stranke nisu posebno pojedinačno pregovarale o spornoj ugovornoj odredbi, odnosno da se o njima nije moglo pregovarati jer su te odredbe bile unaprijed formulirane standardnim ugovorom tuženika.

12. Plaćanje troškova obrade kredita, uz to bez definiranja o kakvim se troškovima uopće radi, prema mišljenju ovog suda prouzročilo je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13. S obzirom da se o navedenoj odredbi čl. 12.3. Ugovora o kreditu koji se odnosi na ugovorenu naknadu nije pojedinačno pregovaralo te je bila unaprijed formulirana od strane tuženika te tužitelj nije imao utjecaja na njezin sadržaj niti je mogao ishoditi da se ista eliminira iz Ugovora, radi se o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe čl. 81. ZZP-a (tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi i rješenju posl. br. Gž-1368/2021-2 od 20. srpnja 2021.). Slijedom navedenog utvrđena je ništetnom.

14. Imajući u vidu da među strankama nije sporna visina tužbenog zahtjeva, sud je tužitelju dosudio iznos plaćene naknade u zatraženom iznosu od 545,57 eura. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate sukladno odredbi čl. 1115. ZOO -a i to od sljedećeg dana od kada je izvršena uplata odnosno od 30. travnja 2007., kako proizlazi iz knjigovodstvene kartice. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a. Kako je tužitelj zatezne kamate do 30. lipnja 2025. izrazio u apsolutnom iznosu od 949,87 eura, koji obračun među strankama nije sporan, to je sud navedeni iznos dosudio tužitelju

15. Prema odredbi čl. 1115. ZOO-a, opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

15.1. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je, sukladno citiranoj odredbi, dužan vratiti ga tužitelju. Ugovaranjem odredbe o naknadi za obradu kredita, koja je neodređena te sadržana u tipskom ugovoru na čiji sadržaj tužitelj nije mogao utjecati, postupanje tuženika ocijenjeno je nepoštenim, a zatezna kamata je dosuđena od izvršene uplate.

16. U odnosu na prigovor zastare vezano uz zahtjev za povrat isplaćene naknade za obradu kredita, valja reći kako je na sjednici Građanskopravnog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj 1/20 od 30. siječnja 2020., zauzeto pravno shvaćanje koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“ Naime, primjena citiranog pravnog shvaćanja na isticanje zahtjeva za povrat obračunate i isplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita proizlazi i iz rješenja Vrhovnog suda poslovni broj Revd 1882/2020 od 1. rujna 2020. S obzirom na sve navedeno, u ovome slučaju nije nastupila zastara restitucijskog zahtjeva tužitelja za povrat isplaćene naknade, budući da je tek u ovome postupku utvrđena ništetnost predmetne odredbe Ugovora o kreditu .

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 19. svibnja 2026., i vrijednosti predmeta spora i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, podnesaka od 22. listopada 2025., 12. siječnja 2026. i 21. siječnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 16. siječnja 2026., 14. travnja 2026. i 19. svibnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 9.1. Tarife), ukupno 1.400,00 eura, što uvećano za PDV 25 % čini ukupno 1.750,00 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 33,18 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,36 eura.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 1.849,54 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP -a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki IV. izreke.

U Zagrebu, 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužitelj po pun.

- tuženik po pun.