REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: 1311/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grad Petrinja, iz Petrinje, Ivana Gundulića 2 i privremenim mjestom rada u Petrinji, Braće Hanžek 19, kojeg zastupa gradonačelnica ŠZ, dipl.iur, kojeg zastupa opunomoćenika Kornelija Đuratović, odvjetnica u [adresa], protiv tuženika Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, Odsjek za gospodarstvo, Sisak, Ulica dr. Ante Starčevića 29, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Gavrilović d.o.o., Petrinja zastupana po opunomoćenici, Valentini Kučić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Buterin i Posavec, Zagreb, Draškovićeva 82, radi komunalne naknade, nakon usmene i javne rasprave, dana 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Sisačko-moslavačke županije, Upravnog odjela za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, Odsjek za gospodarstvo, KLASA: UP/II-363-03/19-01/29, URBROJ: 2176-05-01/7-23-2 od 8. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi zainteresiranoj osobi Gavrilović d.o.o. trošak ovog upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eura (dvijetisućeipetstoeura), dok se u preostalom dijelu zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška ovog upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika poništeno je rješenje Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i komunalne djelatnosti, Odsjek za komunalne djelatnosti Grada Petrinje, KLASA:UP/I-363-03/19-01/20, URBROJ:2176-6-07-01/6- 22-13 od 25. listopada 2022., a kojim je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa], u području 1. zone Grada i to od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2021. za a.) poslovni broj na kčbr. [katastarska čestica] (zkčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 252,92m2 u iznosu od 33,00 kuna/m2, što za jedan mjesec iznosi 695,53 kune i b.) građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti na kčbr. [katastarska čestica] (zkčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 8.017,00 m2 u iznosu od 33,00 kn/m2, koji za jedan mjesec iznosi 2.204,68 kuna, te od 1. siječnja 2021. do 13. svibnja 2021. za: poslovni prostor na kčbr. [katastarska čestica] (zkčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 252,92 m2 u iznosu od 33,00 kn/m2, koji za navedeno razdoblje iznosi 291,67 kuna i građevinsko zemljište koje služi u svrhu obavljanja poslovne djelatnosti na kčbr. [katastarska čestica] (zkčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina], površine 8.017,00 m2 u iznosu od 33,00 kn/m2, koji za navedeno razdoblje iznosi 924,54 kune, odnosno sveukupno 82.407,25 kuna.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnome navodi kako osporavano rješenje nije sačinjeno sukladno članku 98. Zakonu o upravnom postupku, budući da isto ne sadrži potpis službene osobe i otisak službenog pečata javnopravnog tijela, nadalje da je bila obveza zainteresirane osobe u roku od 15 dana od dana nastanka obveze plaćanja komunalne naknade, promjene osobe obveznika ili promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade prijaviti upravnom tijelu nastanak te obveze odnosno promjenu tih podataka, a sve uz skladu s člankom 94. stavkom 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu. Nadalje, u odnosu na zaključak tuženika da je zainteresiranoj osobi utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1.1. 2021. – 30.6.2021. kada su svi obveznici bili oslobođeni plaćanja komunalne naknade temeljem odluke o mjerama za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Grada Petrinje, tužitelj ističe da se radi o oslobođenjima plaćanja komunalne naknade i naknade za uređenja voda na području Grada Petrinje temeljem odluka za sve obveznike na području Grada Petrinje u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. te slijedom navedenog nije potrebno donošenje posebnog rješenja kojim se utvrđuje navedeno oslobađanje. Također ističe kako se ovdje radi o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1.1.2019. do 13.5.2021. te se predmetne promjene koje su bitne za promjene obvezu komunalne naknade ne mogu retroaktivno primjenjivati. Nadalje, ističe kako u ovom upravnom postupku, Upravni sud u Zagrebu donio je presudu poslovni broj Us I-3308/19-12 od 29. rujna 2020. kojim je poništio rješenje tuženika od 9. rujna 2019. te je zaključio da je bilo potrebno na nesporan način utvrditi površinu zemljišta koje se nalazi unutar poslovnog kruga dvorišta i koje služi, odnosno na kojem se obavlja poslovna djelatnost, a koje je u primjeni ZKG-a, čak iako se nalazi izvan granica građevinskog područja, predstavlja građevinsko zemljište. U vezi s navedenim, sud je uputio i na pravno shvaćanje Upravnom sudu Republike Hrvatske izraženo u presudi UsI-1137/1998 od 20. ožujka 2022. prema kojem neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća ne može smatrati građevinskim zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe. Ističe kako je prvostupanjsko tijelo vezano pravnim shvaćanjem koje se odnosi na konkretni upravni postupak te pozivanjem na neku drugu odluku nije osnovano. Nadalje, ističe da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske 25. veljače 2022. donio presudu Usž-3464/21 u kojoj zaključuje da se komunalna naknada plaća za poslovni prostor i građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, te je u istoj također naveo da je dugogodišnja praksa suda da se ne izgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća ne može smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, te potražuje trošak od 600,00 eura uz zakonsku zateznu kamatu.

4. Tuženik u odgovoru ostaje kod navoda datih u obrazloženju osporavanog rješenja, predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Gavrilović d.o.o. zainteresirana osoba u ovom sporu u odgovoru na tužbu tijekom spora ističe kako je još očevidom 2014. utvrđeno da se u nekretnini koristi dio prostora i to u svrhu odlaganja dokumentacije (arhiv), a ne kako to pogrešno tumači tužitelj, obavljanja registrirane djelatnosti. Navodi kako je rješenjem nadležnog Državnog arhiva u Sisku od 21. prosinca 2009., KLASA: UP/I 360-06/09-01/50, URBROJ: 2176-83-09-01 kategoriziran u prvu kategoriju stvaratelja arhivske građe i upisan u evidenciju stvaratelja pod oznakom A50 čime je obvezan čuvati svoju poslovnu dokumentaciju pod uvjetima i na način reguliran posebnim propisima. Nadalje, nesporno osporavanim rješenjem utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade i za razdoblje koje se odnosi na period 2021. godine(1.1.2021. do 13.5.2021.) unatoč tome što su gradskom Odlukom o mjerama za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Grada Petrinje oslobađanjem od plaćanja komunalne naknade, bili oslobođeni svi obveznici za prvih šest mjeseci u 2021. godini. Navodi nadalje, kako u odnosu na nekretninu koja je predmet ovog postupka postoji pravomoćna presuda kojom je Upravni sud zauzeo drugačiji stav glede primjene materijalnog prava u odnosu na kategorizaciju zemljišta koja je predmet ovog postupka odnosno koja je prethodila osporavanom rješenju (UsI-3302/19). Tijekom spora dodaje kako je tužitelj donirao nekretninu u siječnju 2021. godine te je uknjižba primatelja donacije kao vlasnika, izvršena u veljači iste godine.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu i javnu raspravu.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku nakon što je tuženik, postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-3308/19-12 od 20. rujna 2020. poništilo ranije rješenje prvostupanjskog tijela od 27. veljače 2019.

9. U navedenoj presudi Upravni sud u Zagrebu naveo je kako je u postupku bilo potrebno na nesporan način utvrditi površinu zemljišta koje se nalazi unutar poslovnog kruga Društva i koje služi, odnosno na kojem se obavlja poslovna djelatnost, a koje, u primjeni ZKG čak i ako se nalazi izvan granica građevinskog područja, predstavlja građevinskog zemljište, u vezi s čime se ovaj sud pozvao na pravno shvaćanje Upravnog suda Republike Hrvatske (sada Visokog upravnog suda Republike Hrvatske) izraženo u presudi Us-11137/1998 od 20. ožujka 2002. prema kojem je izgrađeno građevinsko zemljište koje se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća, ne može se smatrati zemljištem koje se ne koristi u poslovne svrhe.

10. Članak 92. stavak 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine, broj: 68/18, 110/18 i 32/20 – dalje: ZKG) propisano je da se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište.

11. Člankom 92. stavkom 2. ZKG propisano je da komunalna naknada plaća se za nekretnine iz stavka 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 3. istog članka ZKG propisano da građevinskim zemljištem koje služi obavljanju poslovne djelatnosti smatra se zemljište koje se nalazi unutar ili izvan granica građevinskog područja, a na kojemu se obavlja poslovna djelatnost.

12. Osporavano, odnosno, prvostupanjsko rješenje odnosi se na utvrđenje obveze plaćanje komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. travnja 2021. te od 1. svibnja 2021. do 13. svibnja 2021. i to za nekretnine koje se nalaze na adresi [adresa].

13. Naime, imajući u vidu pravno shvaćanje ovog suda izraženog u ranijoj presudi, UsI-3308/19-12 od 20. rujna 2020. prvostupanjsko tijelo ima osnova utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade i na neizgrađenom građevinskom zemljištu ako se nalazi unutar poslovnog kruga poduzeća budući da se radi o zemljištu koje se koristi u poslovne svrhe, neovisno o kojoj vrsti neizgrađenog građevinskog zemljišta se radi, dakle, neovisno o tome da se na tom zemljištu nalaze ostaci građevine.

14. Nadalje, pravilan je zaključak tuženika da je upravno tijelo kod provođenja postupka dužno utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, što znači da je bila njegova obveza utvrditi koja se djelatnost obavlja u nekretnini za koju se utvrđuje obveza plaćanja komunalne naknade, budući da o istome ovisi koeficijent prilikom izračuna visine komunalne naknade. Budući da je još u zapisniku od 31. siječnja 2014. utvrđeno da se dio prostora koristi za odlaganje dokumentacije odnosno arhivu, te kako je tužitelj dostavio rješenje Državnog arhiva u Sisku od 21. prosinca 2009. o kategorizaciji stvaratelja arhivskog gradiva Gavrilović d.o.o. [adresa], prema kojem je isti upisan u evidenciju stvaratelja pod oznakom A-50 te razvrstan u prvu kategoriju stvaratelja arhivskog gradiva, pravilno je osporavanim rješenjem ocjenjeno da u prvostupanjskom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje o kojem ovisi utvrđivanje visine komunalne naknade, te je stoga osnovano poništilo predmetno prvostupanjsko rješenje.

15. Nadalje, iz izreke prvostupanjskog rješenja nedvojbeno proizlazi da je tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade i za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 13. svibnja 2021. iako je gradskom Odlukom o mjerama za otklanjanje posljedica katastrofe uzrokovane potresom na području Grada Petrinje oslobađanjem od plaćanja komunalne naknade, prema kojem se u točki 1. obveznici komunalne naknade na području Grada Petrinje oslobađaju od plaćanja u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021., te budući da je prvostupanjskim rješenjem, koje predstavlja ovršnu ispravu, utvrđena obveza u točno određenom iznosu (82.407,25 tadašnjih kuna) koji iznos obuhvaća i razdoblje za koje je bilo propisano oslobođenje od plaćanja komunalne naknade, pravilan je zaključak tuženika da je u tom dijelu prvostupanjsko rješenje nezakonito, te ga je pravilno poništilo i iz tog razloga.

16. Također osnovano je tuženik procijenio nezakonitim rješenjem i iz razloga što je istim utvrđena obveza komunalne naknade zainteresiranoj osobi i za razdoblje nakon što je isti predmetnu nekretninu donirao Srednjoj školi Petrinja (20. siječnja 2021.) budući da se radi o opće poznatoj činjenici na području Grada Petrinje koja je također mogla biti utvrđena i iz javnih registara.

17. Neosnovano prigovara tužitelj da osporavano rješenje ne bi bilo sačinjeno sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku, budući da izvornik rješenja koji prileži spisu sadrži potpis službene osobe te otisak službenog pečata tuženika.

17. Imajući u vidu navedeno, po ocjeni ovog suda osporavanim rješenjem tuženika, kojim je prvostupanjsko rješenje poništeno, nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, budući da podaci spisa predmeta nisu davali dovoljnu podlogu za zaključak da je komunalna naknada prvostupanjskim rješenjem bila pravilno utvrđena.

18. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24, dalje: ZUS) odlučiti kao u izreci.

19. Konačno, u odnosu na prijedlog tuženika da se prekine ovaj spor do donošenja odluka Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usoz-37/21, ističe se kako je u međuvremenu Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio odluku, međutim ista se ne odnosi adresu koja je predmet ovog upravnog spora, niti postupka koji mu je prethodio.

20. Odluka o trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 147. ZUS-a. 21. Odluka o trošku zainteresirane osobe također se temelji na odredbi članka 147. ZUS-a i istome pripada pravo na naknadu troška za zastupanje po odvjetniku pri čemu je sud ocijenio opravdanim i nužnim trošak pristupa na dva ročišta, svaka radnja u iznosu od 1.000,00 eura uvećano za pripadajući PDV, što iznosi ukupno 2.500,00 eura, pri čemu zainteresiranoj osobi nije priznat trošak sastava podneska od 22. travnja 2026., budući da se ne radi o sastavu obrazloženog podneska kakvog ima u vidu Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok je navode iz podneska iz 30. travnja 2026. zainteresirana osoba imala prilike iznositi na ročištu kod ovog suda, 20. svibnja 2026., te se stoga isti ne ocjenjuje opravdanim, odnosno nužnim, pa je u tom dijelu zahtjev za naknadu troška zainteresirane osobe, valjalo odbiti.

22. Imajući u vidu sve navedeno odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Kornijela Đuratović – e- komunikacijom

2. Sisačko-moslavačka županija, Upravni odjel za gospodarstvo, investicije, razvojne projekte i fondove Europske unije, Odsjek za gospodarstvo,– e-komunikacijom

3. Odvjetnica Valentina Kučić, OD Buterin i Posavec – e-komunikacijom

3. U spis