REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1855/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužiteljice VSM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Filipu Šimcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, radi utvrđenja i isplate, dana 27. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400627-5101966731, sklopljenog 9. siječnja 2006. između tuženika kao Banke i tužiteljice kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužiteljice da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, dakle članka 10. Ugovora u dijelu u kojemu je ugovoreno da je za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan prije korištenja kredita platiti 2,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora, te da je korisnik kredita suglasan da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, na ime plaćene naknade za troškove obrade kredita, iznos od 616,21 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 10. siječnja 2006. do isplate i to do 31. prosinca 2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka isplatom iznosa od 164,81 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. svibnja 2026. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u ostalom iznosu od 200,79 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 27. svibnja 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev pobliže opisan u toč. I. i II. izreke ove presude zbog ogluhe.

2. Izloženi zahtjev tužiteljica temelji na slijedećim bitnim u tužbi izloženim tvrdnjama i pravnim shvaćanjima:

- da je tužiteljica u svojstvu korisnika kredita s tuženikom kao kreditorom 9. siječnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400627-5102797045, kojim je tuženik tužiteljici odobrio potrošački kredit za zatvaranje obveza građana u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 39.000,00 CHF prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita,

- da je čl. 10. Ugovora određeno: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 2,500 % (dva cijelih pedeset posto) naknade na iznos kredita, odnosno minimalno =200,00 HRK (dvjesto HRK), obračunate s datumom Ugovora. Korisnik kredita suglasan je da se obračunati iznos naknade naplati prilikom isplate plasmana",

- da je tuženik tužiteljici 10. siječnja 2006. obračunao i naplatio naknadu u CHF na ime troškova obrade kredita, što je u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na taj dan iznosilo 4.642,85 kuna (2,500 % od iznosa odobrenog kredita),

- da su navedeni Ugovor o kreditu parnične stranke sklopile u okolnostima u kojima je tuženik koristio nepoštenu poslovnu praksu te kao jača ugovorna strana, a u kojem se položaju nalazi zbog nesporne okolnosti da je financijska institucija te profesionalno dioničarsko društvo, nezakonito i nepošteno primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi na ime troškova obrade kredita, na koji način je doveo tužiteljicu u neravnopravan položaj u kojem ista nije mogla utjecati na sadržaj unaprijed pripremljenog ugovora,

- da je tuženik na opisani način postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03., dalje u tekstu: ZZP/03) i to čl. 81., 82. i 87. ZZP/03 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05 i dr., dalje u tekstu: ZOO/05),

- da je odredbom čl. 81. st. 1. ZZP/03 propisano kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, time da se prema st. 2. istog članka ZZP/03 smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca,

- da tuženik prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora sa tužiteljicom nije pojedinačno pregovarao o odredbi čl. 10. Ugovora, već je tužiteljica bila stavljena u poziciju "uzmi ili ostavi", te tuženik tužiteljici nije prezentirao koje on to točno ima troškove u vezi postupka odobravanja kredita pa da bi iste morao naknaditi, niti joj je objasnio strukturu tih troškova i zašto je iznos te naknade u izravnoj korelaciji sa iznosom kredita koji se traži,

- da u Ugovoru nije niti navedeno da se troškovi obrade u iznosu od 2,500% računaju od iznosa odobrenog kredita, po kojem tečaju će se obračunati sporna naknada, da li po kupovnom, srednjem ili prodajnom tečaju, a dodatno, nije precizirano niti da li će biti relevantan tečaj na dan sklapanja ugovora, na dan isplate kredita ili na neki treći dan,

- da su predmetne Ugovorne odredbe, koje su sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika i o kojima se s tužiteljicom nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica imala utjecaj na njen sadržaj, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužiteljice, kao potrošača, u odnosu na banku - trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava,

- da je iz svega navedenog jasno da su predmetne ugovorne odredbe nepoštene, jer su protivne prisilnim propisima, konkretno relevantnim odredbama ZZP/03 i ZOO/05, čime su ispunjeni uvjeti ništetnosti tih odredbi Ugovora propisani čl. 87. ZZP/03, te čl. 322. ZOO/05 i

- da je posljedica tako utvrđene ništetnosti dužnost tuženika da vrati tužiteljici sve što je primio temeljem ništetnih odredbi ugovora (čl. 323. ZOO/05) sa zateznim kamatama od dana stjecanja (čl. 1115. ZOO/05).

3. U prilog istinitosti svojih tvrdnji, tužiteljica je tužbi priložila Ugovor o kreditu br. 2402006-1031262160 / 51400627-5102797045 (str. 4-7 spisa) i pregled prometa po partiji kredita 5102797045 (str. 8-24 spisa).

4. Tuženiku je uredno, 30. ožujka 2026., dostavljena tužba s pozivom za davanje odgovora na tužbu u roku od 45 dana.

5. Međutim, tuženik nije podnio odgovor na tužbu u za to mu ostavljenom roku.

6. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno da su predmetne odredbe čl. 10. Ugovora o kreditu ništetne primjenom odredbi čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 87. st. 1. ZZP/03, slijedom čega tužiteljica ima pravo na povrat naknade za obradu kredita u plaćenom iznosu od 4.642,85 kuna (prema podatku iz pregleda prometa po partiji kredita na str. 23 spisa), odnosno zahtijevanih 616,21 eura (4.642,85 kuna = 616,21 eura po fiksnom tečaju konverzije 1 euro = 7,53450 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 10. siječnja 2006. do isplate (čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine", broj: 35/05.), a činjenice na kojima tužiteljica temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sama tužiteljica podnijela, a ni s činjenicama koje su općepoznate.

7. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, niti je nađeno da je riječ o zahtjevima kojima stranke ne mogu raspolagati (čl. 3. st. 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je, temeljem odredbe čl. 331.b ZPP-a, donio presudu zbog ogluhe.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Tako je tužiteljici, prema vrijednosti predmeta spora od 616,21 eura, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku priznat trošak sastava tužbe od 50 bodova (Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 100,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (25,00 eura) 125,00 eura.

10. Pritom valja kazati da se prilikom određivanja vrijednosti predmeta spora ne uzima u obzir naznačena vrijednost deklaratornog zahtjeva koji je istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu i treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti tog zahtjeva na činidbu.

11. Valja reći i da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 5.5.2026., jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a), budući da je tužiteljica bila dužna dostaviti punomoć već uz tužbu, te je tom prilikom bila dužna i platiti sudsku pristojbu na tužbu, kao i da u trenutku sastava tog podneska tuženiku nije bio protekao ostavljeni mu rok za odgovor na tužbu od 45 dana.

12. Nadalje joj je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi, "Narodne novine", broj: 37/23., dalje: Uredba), a koliko bi bila dužna platiti da je pravilno označila vrijednost predmeta spora, te pristojbe na ovu presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,27 eura (Tar. br. 2. st. 2. Uredbe).

13. Stoga, ukupno priznati trošak tužiteljice, koji joj je dužan nadoknaditi tuženik, iznosi 164,81 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. svibnja 2026. do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

14. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate do 1. siječnja 2008. temelji se na odredbi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01. siječnja 2008. do isplate na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. ZOO-a.

15. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude zbog ogluhe.

U Zagrebu 27. svibnja 2026.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. st. 2. ZPP-a).

DNA:

I. Pun. tužiteljice uz rj. na pl. pristojbe na presudu zbog ogluhe (13,27 eura)

II. Tuženiku