Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-256/2026-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda:

Marijane Žulj Jakovljević, kao predsjednika vijeća, te suca izvjestitelja Vesne Vrkić Perak i Ane Bosančić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mldb. TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po majci i zakonskoj zastupnici TDK, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivanu Jelavić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika ... iz ..., ..., ..., zastupan po punomoćniku Damiru Bartolić, odvjetniku iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Pravobranitelja za osobe s invaliditetom Zagreb, Savska cesta 41, radi zaštite od diskriminacije, odlučujući o žalbi tuženika, protiv dijela presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: P-960/2025. od 9. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika osnovanom, te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: P-960/2025. od 9. ožujka 2026. ukida u pobijanom dijelu (točka 1. i 3. izreke) te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

II. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: P-960/2025. od 9. ožujka 2026. utvrđeno je da je tuženik jednostranim raskidom Ugovora o ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja i obrazovanja od 4. rujna 2023. diskriminirao mldb. tužitelja na osnovi njegova zdravstvenog stanja i invaliditeta - kao dijete s teškoćama u razvoju te se navedena odluka tuženika stavlja izvan snage, zatim zabranjeno je tuženiku svako daljnje isključivanje ili ograničavanje mldb. tužitelja u redovitom predškolskom odgoju i obrazovanju djeteta te svako drugo postupanje koje predstavlja diskriminaciju na osnovi njegova zdravstvenog stanja i invaliditeta – kao dijete s teškoćama u razvoju, te je naloženo tuženiku da mldb. tužitelju omogući redoviti predškolski odgoj i obrazovanje djeteta u punom obimu i satnici sukladno sklopljenom Ugovoru o ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja i obrazovanja od 4. rujna 2023. pozitivnim propisima i obvezi razumne prilagodbe uz stalnog asistenta (točka 1. izreke).

Nadalje, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim da se naloži tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 15.000,00 EUR-a sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka 2. izreke).

O troškovima postupka odlučeno je tako da svaka stranka snosi svoje troškove (točka 3. izreke).

2. Protiv navedene presude u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen , kao i u odluci o trošku (točke 1. i 3. izreke) žalio se tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu troška postupka ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu umješač na strani tužitelja osporio je žalbene navode, te predložio žalbu kao neosnovanu odbiti.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju ovo vijeće nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, zbog kojih se sa sigurnošću ne može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je tuženik jednostranim raskidom Ugovora o ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja i obrazovanja djeteta od 4. rujna 2023. diskriminirao tužitelja na osnovi njegova zdravstvenog stanja i invaliditeta – kao dijete s teškoćama u razvoju te da se ta odluka tuženika stavi izvan snage i tuženiku zabrani svako daljnje isključivanje ili ograničavanje tužitelja u ostvarivanju redovitog predškolskog odgoja.

7. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev osim u dijelu za naknadu neimovinske štete prihvatio jer da isključivanje mldb. tužitelja iz redovitog programa nije nipošto u interesu njegovih razvojnih potreba što proizlazi iz ekspertnih zapažanja i mišljenja tužiteljevih terapeuta te da je odredba članka 10. predmetnog Ugovora diskriminatorna jer da stavlja u nepovoljniji položaj onu skupinu d jece s razvojnim ili zdravstvenim poteškoćama u odnosu na drugu djecu koja odredba da vrijeđa dostojanstvo takve djece a da je izraženo glasno negodovanje roditelja druge djece zbog boravka tužitelja u vrtiću i neprijateljsko okruženje koje je zbog toga nastalo , provocirano propuštanjem poduzimanja odgovarajućih i efikasnih mjera prilagodbe od strane tuženika, pa da je stoga tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije osnovan temeljem odredbi članka 2., 8., 9. stavak 1. i 17. stavak 1. točka 1. i 2. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine" broj: 85/08., 112/12.).

8. Prvostupanjski sud je svoju odluku donio na temelju priložene dokumentacije u spisu dok druge predložene dokaze nije provodio smatrajući da oni nisu bili potrebni za donošenje pravilne i zakonite odluke niti bi oni na bilo koji način utjecali na drugačiji zaključak.

9. S pravom međutim tuženik u žalbi navodi da je sud ovakvim zaključkom nepotpuno utvrdio činjenično stanje a time počinio i bitnu povredu odredaba postupka jer bi predloženi svjedoci mogli neposredno potvrditi način ponašanja tužitelja u skupini djece budući se radi o osobama koje svakodnevno rade s djecom u vrtićkom okruženju a isto tako nije saslušana niti majka i zakonska zastupnica tužitelja koja je s njegove strane predložena.

10. Nadalje, sud je odbio i provođenje predloženog dokaza vještačenjem smatrajući ga također nepotrebnim.

Predmet spora međutim uključuje stručna pitanja razvoja djeteta, ponašanja i procjene sigurnosnog rizika što je područje psihologije, pedagogije i rehabilitacije pa bez vještačenja sud nije mogao pouzdano utvrditi stvarnu prirodu ponašanja mldb. tužitelja, sigurnosni rizik za drugu djecu, te primjerenost vrtićkog okruženja pri čemu tuženik mora svakako voditi računa ne samo o interesu jednog djeteta nego i o sigurnosti druge djece u skupini.

11. Nadalje, tužitelj jeste dijete s teškoćama u razvoju ali sud nije proveo pravni test diskriminacije koji propisuje Zakon o suzbijanju diskriminacije na koji se i sud poziva jer tuženik kao vrtić ima i zakonske obveze prema djeci koja tu borave. Sud je propustio provesti test razmjernosti jer nije svako različito ili nepovoljnije postupanje diskriminacija nego ona postoji samo ako takvo postupanje nema objektivno i razumno opravdanje.

U pobijanoj presudi sud samo zaključuje da je raskid Ugovora diskriminatoran bez analize je li vrtić pokušao prilagodbe, je li poduzimao mjere podrške, je li postojala druga mogućnost.

12. Prema odredbi članka 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije tužitelj je dužan učiniti vjerojatnim postojanje diskriminacije nakon čega teret dokazivanja prelazi na tuženika koji onda mora dokazati da nije došlo do diskriminacije, zbog čega je tuženik na te okolnosti i predlagao dokaze, a koje je sud odbio provesti.

13. Slijedom izloženog, valjalo je primjenom odredbe članka 369. stavak 1. Zakona o parničnom postupku žalbu tuženika uvažiti, te prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu (točke 1. i 3. izreke) ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti na ponovni postupak, dok je prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka 2. izreke) ostala neizmijenjena.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke navedene u ovoj odluci, provesti predložene dokaze odnosno saslušati predložene svjedoke i provesti odgovarajuće vještačenje, te donijeti novu zakonitu i obrazloženu odluku.

15. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem odredbe članka 166. stavak 3. Zakona o parničnom postupku.

Vukovar, 27. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Marijana Žulj Jakovljević