Republika Hrvatska
Općinski sud u Gospiću
Stalna služba u Otočcu
Bartola Kašića 7
Otočac
Poslovni broj: P-291/2023-26
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Gospiću, Stalna služba u Otočcu po sutkinji Slavki Nikšić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja 1. VR, [adresa], V, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Gospiću, radi utvrđenja prava vlasništva , VPS: 1.393,59 eura, nakon održane glavne javne rasprave 26. svibnja 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja 1 i 2 i 2-tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvane 1- tužiteljice i z.z. tužene, dana 27. svibnja 2026. godine, javno objavivši,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su 1-tužiteljica VR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2-tužitelj SR, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici svaki u 1/2 dijela na dijelu kčbr. [katastarska čestica] KRČ ŠUMA koji je na Skici lica mjesta ovlaštenog ing. geod. RR uz Otočca, GEO- HORIZONT d.o.o. [adresa] iz mjeseca studenog 2025. godine definiran poligonom A-B-C-D-E-F-G-A i sastavni je dio ove presude, upisane u BZP - u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što im je tužena Republika Hrvatska dužna priznati i trpjeti brisanje prava vlasništva sa svog imena uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na dijelu navedene nekretnine, na ime i u korist 1-2 tužitelja.
II. Nalaže se tuženoj da 1-2 tužiteljima naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.648,37 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi HNB na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbijaju se tužitelji 1 i 2 sa viškom zatraženog parničnog troška u iznosu od 147,06 eura, kao neosnovanim.
Obrazloženje
1. Tužitelji 1 i 2 su ustali tužbom protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini pobliže opisanoj u izreci ove presude. U tužbi se navodi da je tužena upisana vlasnicom čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], međutim, da su stvarni posjednici i vlasnici dijela navedene nekretnine upravo tužitelji 1 i 2 koji zajedno sa svojim pravnim prednicima uživaju prijepor više od 100 godina. Pojašnjava se da je 1 - tužiteljica bila u braku s pok. OR koji je rođen 1939. godine, a umro 1991. godine, a iz kojeg braka je poteklo dvoje djece i to 2-tužitelj i ĆR koji je preminuo 1995. godine, a čija je supruga ER te sin SR. Pok. JR da je stekao posjed i vlasništvo prijepora nasljeđivanjem iza svoga oca LR koji je rođen 1910., a preminuo 1969. godine. Predmetni dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su prednici tužitelja kosili te koristili stelju za nastor blagu, dok da je danas to samonikla šuma bukve, javora i graba. Stoga tužitelji smatraju da su putem dosjelosti stekli pravo vlasništva na prijepora te se predlaže donošenje presude kao u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom od 24.3.2026. godine, list 80 i 81 spisa.
2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti navodeći da se utužena čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi u šumsko gospodarskoj osnovi za gospodarsku jedinicu Javorov vrh - Stubica kojom gospodare Hrvatske šume te da je na istoj nekretnini mjesno nadležna Šumarija Brinje obavljala sječu šume. Također se navodi da za razliku od čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u pogledu koje je tužena s tužiteljem zaključila sudsku nagodbu), tužitelji 1 i 2 nisu bili upisani posjednicima utužene čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te navode da tužitelji ničim ne dokazuju da su ispunjene i druge pretpostavke iz čl. 159. i čl. 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te se predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
3. Tijekom provedbe dokaza izvršen je uvid u Izvadak iz zemljišne knjige, list 4 – 6 spisa, u Izvod iz posjedovnog lista 347, list 7 spisa, u Izvadak iz BZP-a, list 32 i 33 spisa, održano je ročište na licu mjesta u nazočnosti vještaka mjernika na kojem su saslušani svjedoci HR, CR, FR, list 58 - 61 spisa, izvršen je uvid u Skicu lica mjesta, list 67 spisa, u Skicu na Geoportalu sa istaknutim prijeporom, list 68 spisa, uvid u Rješenje o nasljeđivanju iza pok. OR, list 82 i 83 spisa te je saslušan 2-tužitelj, list 88 i 89 spisa.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Na temelju izvedenih predloženih dokaza, po ocjeni ovoga suda, tužitelj i 1 i 2 su putem svojih pravnih prednika dosjelošću stekli pravo vlasništva na utuženoj nekretnini.
6. Naime, tužitelji 1 i 2 su mogli steći pravo vlasništva utužene nekretnine dosjelošću ako su glede toga zemljišta do 06. travnja 1941. g. bile ispunjene pretpostavke predviđene pravnim pravilima imovinskog prava koja su kao propis, bila na snazi toga dana. To znači da su tužitelji u ovoj parnici trebali dokazati da su bili u neprekidnom posjedu prijepornog zemljišta u trajanju od 40 godina do 06. travnja 1941. g. po svojim pravnim prednicima (paragraf 1458 i 1477 Općeg građanskog zakonika).
7. S druge pak strane kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije 8. listopada 1991. g. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP), nego na temelju drugih odredaba toga Zakona. Takvo shvaćanje iznio je Vrhovni sud RH u svojim odlukama br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018., Rev-1480/16 od 5.studenog 2019., i dr. Obrazloženje navedenog pravnog shvaćanja polazi od odredbe čl. 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN RH br. 53/91 od 8. listopada 1991.g.) kojom je stavljen izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima.
8. Nakon toga je ZVDSP u čl. 388 st. 4 bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, da bi Ustavni sud 17. studenog 1999. ukinuo članak 388. st. 4. ZVDSP-a iz 1996.
9. Okolnost što je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio neustavnom odredbu čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i ukinuo je kao i što je nakon toga donesena nova odredba ovoga članka kojom je propisano da se rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08.listopada 1991.g. bile u društvenom vlasništvu ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga, nije od utjecaja na pravo vlasništva koje su tužitelji u tim postupcima stekli na predmetnim nekretninama razumno se oslonivši na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno.
10. Navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske), a u kojim odlukama navedeni Sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno, ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis.
11. Ovaj Sud je punu vjeru poklonio utvrđenjima na licu mjesta te iskazima saslušanih svjedoka čiji su iskazi podudarni, logični i uvjerljivi, a svjedoci kao sumještani imaju i mogu imati relevantnih saznanja o kronologiji posjedovanja prijepora.
12. Na licu mjesta, a nakon pokazivanja prijepora od strane tužitelja, vještak mjernik je identificirao prijepor navodeći da je 2-tužitelj pokazao prijepor sa sigurnošću te da je prijepor čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a u naravi da se do prijepora dolazi šumskom cestom iz sela [adresa]. Pojašnjava se da je sa zapadne i istočne strane prijepora susjed ovdje svjedok CR, a isto tako da se ispod prijepora cca 60 m nalazi tzv. "mjerna zemlja" tužitelja (zemlja u vlasništvu tužitelja), odnosno riječ je o čkbr. [katastarska čestica]. Pojašnjava još da se od šumske ceste u smjeru sjeveroistoka nalazi prijepor cca širine 100 m i dužine cca 60 m, a ukupne površine 5.764 m[2] . Vještak zaključuje da je njegova tvrtka GEO-HORIZONT prijepor snimila u studenom 2025. te je prikazan slovnim oznakama na lomnim točkama koje su definirane koordinatama od točke A do točke G.
13. Svjedok HR, star 73 godine, u svome iskazu navodi da je pratio pokazivanje tužitelja i vještaka te da ono što je pokazao tužitelj mještani nazivaju "pod krajom" te navodi da je puno puta bio na ovoj zemlji jer da je pomagao tužiteljevom ocu, odnosno suprugu od 1-tužiteljice koji se zvao JR. Napominje da je tada ova zemlja bila većinom šikara, a da je bilo nešto draga koje je JR obrađivao na način da bi sadio krumpir i sijao žito te navodi da je to njegovo pomaganje bilo negdje 70-ih godina prošlog stoljeća. Poznato mu je da je ova zemlja "starina" od JR koji je to naslijedio od svoga oca S kojeg pamti jer da je od njega kupio kuću u [adresa]. Poznato mu je da je međaš ove zemlje sa jedne i sa druge strane CR dok da se sa donje strane prijepora opet nastavlja tužiteljeva zemlja. Kako se vidi na terenu da je tužiteljevo sve do ove šumske ceste koju je probijala šumarija, a iznad te ceste da je šumarijsko vlasništvo. Svjedok procjenjuje da tužitelji 1 i 2 putem svojih prednika uživaju ovu zemlju minimalno 150 godina jer kao što je rekao, prijepor je uživao i tužiteljev otac JR, tužiteljev djed S, a koji je to pak stekao od svoga oca. Svjedok naglašava da utužena površina "nije kupovna zemlja", već je to "starina" jer da je obitelj tužitelja starosjedilačka. Isto tako, da se ranije nisu trebale znati međe između posjeda budući su svi bili u jednoj zadruzi, no, kada su se braća podijelila da se međe znaju kao i sada. Pojašnjava da su se podijelila braća JR i S s tim da spomenuti JR nije tužiteljev otac nego od tužiteljevog oca stric. Nadalje navodi da šumarija nikada nije ulazila u ovaj predio, da je sada vidljiva mlada, rijetka i slaba bukova šuma sa vrlo tankim deblima, a da su svi mještani smatrali da je to vlasništvo tužiteljeve obitelji. Naposljetku, da su se tužitelji 1 i 2 "drvarili", tj. sjekli drva za ogrjev iz ove šumice na način da bi je krčili, čistili, a ostavljali "bolja stabla".
14. Svjedok CR, star 77 godina, navodi da ono što je na licu mjesta pokazao 2-tužitelj, da se naziva "gornji tuk", a da je to dio područja koji se zove "pod kraj". Navedeno da uživaju tužitelji 1 i 2, a prije njih da je uživao 2 - tužiteljev otac JR i to od kada su se braća i to S koji je njegov, svjedokov, stric, a djed od 2-tužitelja i JR koji je svjedokov otac, a od tužiteljevog oca stric, podijelili. Pojašnjava da je ta dioba mogla biti negdje oko 1950. godine te da ovo što je obiđeno na licu mjesta da je tom diobom dobio tužiteljev djed LR. Oni da su to uživali na način da bi brali bujad i krčili šumu koja je samonikla. Također navodi da sa lijeve i desne strane prijepora gledajući od pravca šumarijskog puta međi upravo on, svjedok, sa svojom zemljom, a u donjem dijelu da se nastavlja tužiteljeva zemlja. I ovaj svjedok navodi da šumarija nije ulazila u ovaj dio, već da je šumarijski dio iznad šumskog puta, a da su svi mještani smatrali da je to zemlja od njegove obitelji, odnosno sada tužitelja 1 i 2. Svjedok zaključuje da je ova zemlja u posjedu tužiteljeve obitelji (ujedno i svjedokove) od pamtivijeka, odnosno, da je to njihova starina. Isto tako, navodi da je otac od 2-tužitelja JR osim 2- tužitelja imao i sina ĆR koji je umro 1995. godine, a isti je bio ženjen te ima jednog sina koji se zove SR.
15. Svjedok FR, star 52 godine, navodi da se zemlja koju je tužitelj pokazao na licu mjesta zove "polica", dok da se širi predio naziva "tuk". Navodi da je ova zemlja bila još u posjedu tužiteljevog oca OR, zatim njegovog djeda S kao i pradjeda R s tim što navodi da on pamti samo 2 - tužiteljevog oca OR, no, ne djeda i pradjeda, ali da mu je to poznato iz pričanja u obitelji. Zemlja da se koristila na način da bi se kosila bujad, nešto je bilo i mladog gaja, a unatrag 20 godina da je nastala samonikla, sada vidljiva mlada šumica. Poznato mu je da je međaš na ovoj zemlji i sa jedne i sa druge strane prijepora njegov otac, saslušani svjedok CR, dok da sa donje strane prijepora tužitelj "međi sam sa sobom", odnosno njegovo je vlasništvo. Isto tako navodi da je iznad vidljivog šumskog puta zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske što tužitelj i ne potražuje. Naposljetku, procjenjuje da je prijepor u posjedu tužiteljeve obitelji možda i 300 godina te navodi da nitko nije smetao tužitelje u ovome posjedovanju niti njegove prednike, već su svi u selu smatrali da je to njihovo jer je obitelj tužitelja "starosjedilačka".
16. 2-tužitelj se u svome iskazu pridružuje navodima saslušanih svjedoka navodeći još da je predmetna dioba mogla biti negdje oko 1950. godine te da su se sa njom podijelila braća i to LR, njegov djed te Manin brat JR koji je stric njegovog oca i po kojem je njegov otac i dobio ime. Predmetnom diobom da je njegov otac dobio upravo ovu utuženu zemlju, a da oni u obitelji ovu zemlju zovu "tuk", a šire područje da se zove "pod kraj". Otac i majka da su to uživali na način da bi se kosila bujad za stelju, odnosno da podastrijeti pod blagom kao što su sjekli drva za ogrjev te su čistili mladu šumu koja je samonikla. Otac je preminuo 1991. godine, ali da je on još za svoga života predao posjed njemu i majci jer da je otac pod zadnje bio bolestan, imao je karcinom. Osim njega da su roditelji imali još i sina ŽR čija se supruga i sin SR nisu angažirali niti uključivali u ovaj postupak. Nadalje pojašnjava da su se njegovi roditelji "drvarili" iz ove mlade šumice te nikada nisu dobili bilo kakvu prijavu od šumarije jer da su svi znali da je to njihovo. Koliko je njemu poznato, šumarija nije ulazila u ovaj njihov dio jer da šumarija ima svoju zemlju iznad šumarijskog puta kojeg je sama šumarija napravila negdje 2000. godine. Pojašnjava da je, znači, šumarijska, odnosno državna zemlja iznad tog šumarijskog puta, dok da su privatni posjedi ispod tog puta te to nikada nije bilo sporno. Međaš prijepora i sa lijeve i sa desen strane gledajući od spomenutog šumarijskog puta da je CR, ovdje svjedok, a u nastavku prijepora prema sjeveru da je njegova vlastita zemlja koju je stekao nagodbom sa tuženom (čkbr. [katastarska čestica]), a dalje se opet nastavlja njegovo privatno vlasništvo. Tužitelj nadalje navodi da je S rođen 1910. godine, a preminuo 1969., upravo kada se on, 2-tužitelj, rodio. Također navodi da se i njegov, 2-tužiteljev pradjed zvao CR koji je rođen u 19. stoljeću i umro je u poznim godinama života. Iz pričanja oca i bake ČR koja je, dakle, bila Manina žena, zna da je ovu zemlju uživao još pradjed CR te da se posjed ove zemlje prenosio "s generacije na generaciju" te procjenjuje da je ova čestica u posjedu njegove obitelji sigurno preko 150 godina. Također, da i on i njegovi preci, a smatra i svi mještani, drže da je prijepor vlasništvo njegove obitelji, a što nitko nije osporavao. Konačno navodi da nije niti znao da roditelji nisu bili upisani vlasnicima u gruntovnici, a niti u katastru, a da to nije ni provjeravao jer se podrazumijevalo da je to njihovo budući nitko nikada nije radio bilo kakve smetnje. Saznao je da ova zemlja nije upisana na njegovog oca, odnosno majku, kada su ovdje svjedoci FR i njegov otac CR "sređivali" svoje vlasništvo susjednih nekretnina pa su mu rekli da ni on nije upisan vlasnikom ove čestice.
17. Iz Rješenja o nasljeđivanju iza pok. CR OR razvidno je da su njegovim nasljednicima utvrđeni supruga CR VR, ovdje 1-tužiteljica, sin CR SR, ovdje 2-tužitelj te sin ĆR, svatko u 1/3 dijela, no, koji je preminuo, a isti je bio ženjen te ima sina SR te suprugu.
18. Ovu činjenicu su potvrdili tužitelji 1 i 2 te su predložili da Sud uputi dopis nasljednicima ŽR i to supruzi ER i sinu MR u smislu pristupanja ovoj parnici na strani tužitelja, odnosno njihovog očitovanja vezano za ovaj predmet. Sud je stoga uputio dopis navedenim (list 84 i 85 spisa) te su pozvani da se u roku od 8 dana od dana dostave navedenog dopisa, očituju da li su suglasni da tužitelji 1 i 2 vode samostalno postupak protiv tužene ili se žele priključiti ovom postupku, odnosno pristupiti tužiteljskoj strani, a uz naznaku da će Sud smatrati da su suglasni da na strani tužitelja sudjeluju samo tužitelji 1 i 2 ukoliko se ne očituju u datom roku.
18.1. Navedeni su uredno zaprimili dopis, no, nisu se očitovali na isti niti u datom roku, a niti sve do sada iz kojeg razloga Sud smatra da su upravo tužitelji 1 i 2 aktivno legitimirani za vođenje ove parnice.
19. Iz Skice lica mjesta, list 67 spisa, razvidan je prijepor koji je definiran točkama A-B-C-D-E-F-G-A te je razvidno da se isti nalazi ispod puta kako su to podudarno iskazivali saslušani svjedoci te je razvidno da se u nastavku nalazi čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koje su vlasnici ovdje tužitelji 1 2 i, a koje vlasništvo je stečeno temeljem Sudske nagodbe koja je zaključena u ovosudnom predmetu P -59/2022-19 od 27. listopada 2023. godine, list 26 i 27 spisa. Za opaziti je da je na raspravnom zapisniku u navedenom predmetu od 6. srpnja 2023. godine (list 20 spisa) vještak identificirao dio tamo predmetne čkbr. [katastarska čestica] kao i dio čkbr. [katastarska čestica] te naveo da iste čine "jednu cjelinu na terenu".
20. Po ocjeni ovoga Suda, a na temelju izvedenih predloženih dokaza, pravni prednici tužitelja su još do 6. travnja 1941. stekli pravo vlasništva prijepora po odredbama Općeg građanskog zakonika, s obzirom da se posjedovanje prijepora očito prenosilo "s koljena na koljeno" s obzirom da je kao posjednik prijeporne površine bio još i tužiteljev djed LR, a izvjesno i pradjed CR kako to proistječe iz podudarnih, uvjerljivih i okolnosnih iskaza saslušanih svjedoka.
21. Saslušani svjedoci su sumještani, svjedok CR je i međaš sa jedne i sa druge strane prijepora te je logično da isti ima vjerodostojnih i relevantnih saznanja.
22. Sud je cijenio uvjerljive iskaze svjedoka koji su saslušani na licu mjesta neposredno nakon pokazivanja prijepora od strane 2-tužitelja te koji su sa sigurnošću i detaljno iskazivali o kronologiji posjedovanja i prijenosu posjeda "sa koljena na koljeno" unutar obitelji tužitelja.
23. U tom pravcu Sud smatra da to što je prijepor unutar šumsko- gospodarske osnove nije odlučno budući ova činjenica nije relevantna u smislu savjesnosti posjedovanja s obzirom da je odluka o uvrštenju određene površine u šumsko gospodarsku osnovu jednostrani akt Hrvatskih šuma o čemu saznanje ne moraju imati stvarni posjednici niti isti na to mogu utjecati.
24. Isto tako, nije sporno da tužitelji 1 i 2 nisu formalno upisani posjednicima prijepora, odnosno utužene površine u katastarskim evidencijama, međutim, kako je već rečeno, Sud ne može zanemariti podudarne i okolnosne iskaze saslušanih svjedoka te svjedoka međaša CR koji decidirano iznose da je predmetni prijepor uživan još od strane 2-tužiteljevog djeda LR, a izvjesno još i od 2-tužiteljevog pradjeda NR. Osim toga, svi saslušani svjedoci podudarno iskazuju o tzv. potajnoj diobi između 2-tužiteljevog djeda S i strica od 2-tužiteljevog oca JR, a koji se također zvao JR te svjedoci sa sigurnošću navode da je tužiteljeva obitelj, odnosno njegov djed ovom diobom dobila u vlasništvo i posjed upravo utuženu površinu.
25. Kao što je rečeno, i vještak mjernik je prilikom očevida na licu mjesta, a u predmetu P-59/2022 (u kojem je tužena zaključila sudsku nagodbu sa tužiteljima 1 i 2) iznio da dio čkbr. [katastarska čestica] (priznat od strane tužene) i dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (ovdje utužena površina) u naravi predstavljaju cjelinu na terenu te je nelogično da takva cjelina ne bi bila identično posjedovana od strane istih posjednika.
26. Naprotiv, proistječe da bi pravo vlasništva bilo stečeno i primjenom odredbe čl. 28. st. 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91), kao Zakona koji je bio na snazi do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tj. do 1.1.1997.g. Citiranom odredbom bilo je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva sječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a odredbom st. 4. istoga članka da savjesni posjednik nepokretne stvari na kojoj drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.
27. Ovaj Sud smatra posjed tužitelja 1 i 2, odnosno njihovih pravnih prednika savjesnim, odnosno poštenim, budući nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed, osobito imajući u vidu da se posjed prijepora nasljeđivao sa generacije na generaciju, a prijepor nije bio ometan.
28. Temeljem svega iznesenog valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja 1 i 2 u cijelosti.
29. S obzirom da su tužitelji 1 i 2 uspjeli u parnici, to im je tužena dužna naknaditi prouzročeni parnični trošak temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.
30. Trošak je odmjeren prema ispostavljenom troškovniku te je tako Sud priznao trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura, nadalje, za zastupanje na ročištima od 28.10.2025. i 26.5.2026. te trošak zastupanja na ročištu na licu mjesta 27.2.2026. u iznosu od po 200,00 eura za svaku radnju. Također je priznat i trošak sastava podneska od 21.10.2025. kojim su se tužitelji očitovali na navode odgovora na tužbu te sastav specificiranog podneska od 24.3.2026. kojim su tužitelji uredili tužbu i tužbeni zahtjev u iznosu od po 200,00 eura za svaki podnesak. Također je priznat trošak u ime odsustva iz pisarnice za vrijeme putovanja na ročište na licu mjesta u iznosu od 50,00 eura (1h x 25 bodova x 2,00 eur). Proistječe da je ukupni trošak zastupanja tužitelja iznos od 1.450,00 eura, a što uvećano za 10% nagrade zbog zastupanja dvije stranke u iznosu od 145,00 eura daje iznos od 1.595,00 a što sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 398,75 eura, daje iznos od 1.993,75 eura, a sve prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
30.1. Sud nije priznao zatraženi trošak zastupanja na ročištu za objavu i uručenje presude budući ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice.
30.2. S druge pak strane, priznat je trošak uplaćenog predujma za vještačenje radi identifikacije prijepora u iznosu od 549,48 eura, nadalje, trošak upotrebe osobnog automobila radi dolaska na lice mjesta u iznosu od 25,50 eura (relacija [adresa] – [adresa], ukupno 25 km x 0,51 eura x 2), kao što je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura te pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 pa proistječe da je ukupni trošak kojeg je tužena dužna naknaditi tužitelj ima 1 i 2 iznos od 2.648,37 eura, s tim da je tužitelji 1 i 2 odbijeni sa viškom zatraženog parničnog troška, odnosno sa iznosom od 147,06 eura, kao neosnovanim.
31. Na dosuđeni parnični trošak dosuđene su zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 78/15).
32. Temeljem iznesenog, presuđeno je kao u izreci.
U Otočcu 27. svibnja 2026.
Sutkinja
Slavka Nikšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju istovjetnih primjerka za sud i protivnu stranu, u roku od 15 dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest
1. pun. Gordana Peraković-Turković, odvjetnica u Otočcu
2. ODO u Gospiću
3. Porezna uprava, Ispostava u Otočcu, nakon pravomoćnosti
4. Područni ured za katastar Gospić, Odjel za katastar nekretnina Otočac, nakon pravomoćnosti
Na znanje:
- ĆR
- ĆR ER, oboje iz [adresa]
