Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Poslovni broj: P-3102/2019-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Heleni Topić Vuković, u pravnoj stvari tužitelja LĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženice MĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Draženu Matijeviću, odvjetnik u Osijeku, radi utvrđenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ništetnim, na ročištu, 27. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
Smatra se da je tužba od 17. rujna 2019. povučena.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio tužbu 17. rujna 2019. protiv tuženice radi utvrđenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ništetnim, navodeći da je njegova, sada pok. majka VĐ **.**.2007. sa svojim sada pok. sinom, a suprugom tuženice, NĐ zaključila Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Navedenim ugovorom, naveo je, dopušten je prijenos prava suvlasništva u ½ dijela s imena primateljice uzdržavanja na ime davatelja uzdržavanja na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] u naravi kuća i dvor u [adresa], ukupne površine od 815m2, uz istodobno zadržavanje prava doživotnog uživanja u korist primateljice uzdržavanja, navodeći i da je predmetni ugovor potvrđen po JB Tatjani Kovačev 23. svibnja 2007 pod br. OV-8636/07. Nadalje, naveo je da je početkom 2011. preminuo davatelj uzdržavanja, te da je tuženice, njegova supruga, pristala preuzeti obveze iz predmetnog Ugovora. Nalazom i mišljenjem vještaka sudske psihijatrije, a koji je sačinjen za potrebe dokaznog postupka br. P-490/2017, koji se vodio pred ovim sudom, Stalnoj službi Beli Manastir, utvrđeno je da pok. VĐ u vrijeme zaključenja ugovora o dosmrtnom uzdržavanju 22. svibnja 2007. nije mogla shvatiti niti značaj sačinjenog pravnog akta, niti stvarne pravne posljedice koje iz tog akta proističu, iz čega proizlazi da nije bila sposobna upravljati svojim postupcima pri zaključenju navedenog pravnog posla. Slijedom navedenog, tužitelj je predlagao sudu da donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev.
Potraživao je naknadu troškova postupka.
2. Tuženica je u odgovoru na tužbu navela da ne osporava navode tužitelja da su pok. VĐ i pok. NĐ zaključili Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 22. svibnja 2007., kao i da je nakon smrti pok. NĐ preuzela obveze iz predmetnog Ugovora. Tuženica je nadalje navela da je u predmetu koji je vođen pred ovim sudom, Stalnoj službi u Belom Manastiru bilo sporno pitanje je li pok. VĐ bila sposobna upravljati svojim postupcima i shvaćati razloge potpisivanja punomoći koju je potpisala tužitelju, odnosno njegovom punomoćniku te je sudsko- psihijatrijski vještak naznačio u Nalazu i mišljenju da je u času sklapanja Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju **.**.2007. pok. VĐ nije bila dovoljno svjesna kakvu pravnu radnju poduzima ni kakve su pravne posljedice te radnje, istaknuvši da je time vještak prekoračio okvire vještačenja koje je trebao provesti, dodajući da nasuprot takvom Nalazu i mišljenju vještaka stoje činjenice da je Ugovor sklopljen između majke i njezina sina s kojim je do tada praktički cijeli život živjela u domaćinstvu, slijedom čega je između nje i sina, kao i nje, postojala velika bliskost i potpuno međusobno slaganje. Navela je i da je nakon sklapanja predmetnog Ugovora pok. VĐ nastavila sasvim uredno živjeti u domaćinstvu njezina, sada pok., supruga NĐ i nje, sve dok ju tužitelj nije samovoljno i protiv njezine volje odveo iz njezine kuće i smjestio u Dom za starije i nemoćne u Belom Manastiru. Tuženica je istaknula da je predmetni Ugovor ovjeren kod JB Tatjane Kovačev te je potpuno sigurno da JB ne bi ovjerila takav ugovor da se prethodno sa sigurnošću nije uvjerila da ugovorna strana dobro shvaća i dobro razumije smisao, značaj i doseg takvog ugovora. Naglasila je da je potpuno za zaključiti da je pok. VĐ u vrijeme zaključenja spornog Ugovora bila sposobna takav ugovor zaključiti. Slijedom svega navedenog navela je da se protivi u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu i predložila isti odbiti. Potraživala je i naknadu troškova postupka
3. Tužitelj je poziv za ročište za dan 27. svibnja 2026. zaprimio 9. travnja 2026., a punomoćnik tuženice 26. ožujka 2026.
4. Tužitelj je 14. svibnja 2026. dostavio sudu podnesak u kojem je naveo da je upoznat sa činjenicom da mu je odvjetnik otkazao punomoć te da povlači tužbu u ovoj pravnoj stvari, uz napomenu da je umirovljenik sa mjesečnim primanjima od 430,00 EUR-a, iz kojega razloga je predložio sudu da prilikom odlučivanja o troškovima postupka uzme u obzir okolnosti ovog slučaja, a osobito činjenicu da je do nastalih okolnosti došlo uslijed postupanja i ne postupanja odvjetnika te da se eventualni troškovi ne trete na njega kao stranku, već da se isto cijeni u kontekstu odgovornosti punomoćnika.
4.1. Sud je tuženicu dopisom od 14. svibnja 2026. obavijestio o povlačenju tužbe te joj je putem punomoćnika dostavio podnesak tužitelja od 14. svibnja 2026., u kojoj obavijesti ju je sud upozorio da temeljem čl. 164. st. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. u nastavku: ZPP) može postaviti zahtjev za naknadnom troškova u roku 15 dana, te ga je isto tako pozvao da se očituje pristaje li na povlačenje tužbe, a sukladno odredbama čl. 193. st. 2. ZPP-a. Punomoćnik tuženice je zaprimio obavijest o povlačenju tužbe dana 20. svibnja 2026., te se na isti nije očitovao.
5. Iako je tužitelj povukao tužbu podneskom od 14. svibnja 2026., sud nije odgodio pripremno ročište iz razloga što se tuženica nije očitovala o tome je li suglasna s povlačenjem.
5.1. Na ročište za glavnu raspravu koje je održano 27. svibnja 2026. nisu pristupili tužitelj, punomoćnik tuženice i tuženica, iako su uredno obavješteni o održavanju ročišta, a svoj nedolazak nisu opravdali. Na ročište je pristupio vještak Zoran Čavajda, dr. med., koji nije potraživao naknadu troška pristupa na ročište.
6. Budući da su parnične stranke neopravdano izostale s ročišta za glavnu raspravu, sud je sukladno čl. 295. st. 2. ZPP-a donio rješenje kojim se smatra da je tužitelj povukao tužbu od 17. rujna 2019., te je odlučeno kao u izreci rješenja.
Osijek, 27. svibnja 2026.
Sutkinja
Helena Topić Vuković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka ovog rješenja. Žalba se podnosi ovome sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Pun. tuženice
