REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-424/2018-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja BA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa odvjetnik Ivan Ergotić, Vinkovci, Glagoljaška 16, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 28. travnja 2026. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marije Markulin odvjetnice u Karlovcu i zamjenice općinskog državnog odvjetnika Sandre Bišćan, po objavi 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB:52634238587 da isplati tužitelju PA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 798,29 eura zajedno sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015., od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim iznosima naknade plaće, kako slijedi:

-na iznos od 82,34 eur od 15.09.2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 26,53 eur od 15.01.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,25 eur od 15.02.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 35,38 eur od 15.08.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 106,55 eur od 15.09.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 53,07 eur od 15.01.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 38,75 eur od 15.02.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 8,84 eur od 15.04.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 19,37 eur od 15.05.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,25 eur od 15.06.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 159,20 eur od 15.09.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 29,06 eur od 15.11.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,25 eur od 15.12.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,02 eur od 15.06.2017.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 202,43 eur od 15.09.2017.godine s z.z. kamatama do isplate, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 334,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom te dio tužbenog zahtjeva za zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće u t. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 535,66 eura, sa zateznom kamatom tekućom 26. 5. 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane RH-a na poslovima djelatne vojne osobe Hrvatska kopnena vojska gardijsko oklopna mehanizirana brigada, vojno obavještajna satnija, 2. izvidnički vod, 4. desetina na ustrojbenom mjestu zapovjednik desetine s mjestom trenutne službe u Vinkovcima.

2. U vremenskom razdoblju od 1. prosinca 2012. pa sve do podnošenja odštetnog i tužbenog zahtjeva, tužitelj kao zaposlenik tuženika je bio angažiran radi obavljanja službenih poslova i zadaća na terenu pri čemu je radio prekovremene sate noću, subotama, nedjeljama, blagdanom i u smjenama, a koje dodatke tuženik nije uveo niti platio. Tužitelj je imao pripreme za misije 2014. i 2015. i same misije koje nisu adekvatno novčano plaćene. Godišnji odmor nije tužitelju obračunat na način da je obračunat u skladu sa satnicom i prosjekom zarade tužitelja u prosjeku unazad tri mjeseca.

3. Zbog neplaćanja bruto razlike mjesečne plaće i dodataka na plaću, te naknade plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, priprema za misiju i misija izvan RH-a, tužitelj je primio manju plaću u minimalnom bruto mjesečnom iznosu od 500,00 kn za svaki mjesec kroz gore rečeno razdoblje.

4. Tužitelj se obratio tuženiku u mirnom postupku, a u skladu s čl. 186a ZPP -a, međutim, tuženik je dostavio odgovor na zahtjev da ne postoji mogućnost za mirno rješenje spora.

5. Temeljem naprijed navedenog, tužitelj ne raspolaže potrebnom dokumentacijom za postavljanje odredivog tužbenog zahtjeva, to isti podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b ZPP-a te predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti tuženici dostavu tabelarnih prikaza mjesečnih zbrojeva prekovremenih radnih sati odrađenih na terenu subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama u razdoblju od 1. 12. 2012. do utuženja, mjesečne iznose razlike bruto plaće koje bi tužitelj primio da su mu isplaćeni dodaci na plaću po osnovi prekovremenih sati, rada subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama za utuženo razdoblje od 1. 12. 2012. pa do podnošenja tužbe, podatak-izvještaj po danima kada su djelatnici- vojnici imali pripreme za misije i odrađene misije izvan RH, izvod iz plana korištenja godišnjeg odmora.

6. Nakon provođenja knjigovodstveno financijskog vještačenja, tužitelj predlaže da sud donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska da isplati razliku bruto naknade plaća za neisplaćene godišnje odmora, priprema za misije 2014. i 2015. godine i misije, smjenski rad, rad noću, prekovremeno, nedjeljom i blagdanom, požarstvo i stražarstvo kao neplaćene dodatke na plaću i to sve od podnošenja odštetnog i tužbenog zahtjeva pa sve do isplate tužitelju PA iz [adresa], novčani iznos u bruto kunama (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja), koje će tužitelj odrediti nakon provedenog financijskog vještačenja, a po pribavi sve dokumentacije sve zajedno s zakonskim kamatama tekućim za svaki pojedinačni mjesečni iznos do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, pa sve do isplate, i to sve prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena i sve u roku od 8 dana, kao i da naknadi tužitelju parnični trošak sve zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate i sve u roku od 8 dana.

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 27. 4. 2026. U podnesku navodi da vještak navodi da tužitelj nije ostvario prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 1.12.2012 do 31.5.2014 godine. Utvrđuje se da tužitelj u razdoblju od 1.12.2012 do 1.12.2017 godine bi po osnovi razlike naknade plaće za godišnji odmor ostvario naknadu plaće u iznosu od 9.059,83 kune. Tuženik je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje naknadno isplatio 523,28 kuna. Kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema tužitelju u iznosu od 8.536,55 kuna odnosno 1.133,01 euro.

Stoga se potražuje za razliku plaće za godišnji odmor 1.133,01 euro s zakonskim kamatama te predlaže da sud donese slijedeću presudu:

Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska OIB:52634238587 da isplati tužitelju PA OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i to na ime neisplaćenoga godišnjeg odmora iznos od 1.133,01 eura s zakonskim kamatama kako slijedi i to:

-na iznos od 31,54 eur od 15.01.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 20,43 eur od 15.02.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 38,31 eur od 15.03.2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 28,58 eur od 15.04.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 11,94 eur od 15.08.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 71,51 eur od 15.09.2013.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 16,58 eur od 15.01.2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 21,83 eur od 15.02.2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 17,69 eur od 15.08.2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 82,34 eur od 15.09.2014.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 26,53 eur od 15.01.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,25 eur od 15.02.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 35,38 eur od 15.08.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 106,55 eur od 15.09.2015.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 53,07 eur od 15.01.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 38,75 eur od 15.02.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 8,84 eur od 15.04.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 19,37 eur od 15.05.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,25 eur od 15.06.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 159,20 eur od 15.09.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 29,06 eur od 15.11.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,25 eur od 15.12.2016.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 9,02 eur od 15.06.2017.godine s z.z. kamatama do isplate

-na iznos od 202,43 eur od 15.09.2017.godine s z.z. kamatama do isplate i sve u roku od 15 dana a koje se do 31. srpnja 2015 godine određuju prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015 godine do isplate, određuju se prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023 po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka s zakonskim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate i sve u roku od 15 dana.

8. U odgovoru na tužbu tuženica ističe da se na djelatne vojne osobe primjenjuju posebni propisi sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04.,76/07.,, 88/09., 124/09.) te Zakonu o službi u oružanim snagama RH („Narodne novine“ broj 73/13, 75/15.). Tuženica se poziva na sudsku praksu VSRH koji je zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u OS RH imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i KU sklopljene u skladu s općim propisima o radu. Vrhovni sud je zauzeo stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

9. U utuženom razdoblju primjenjivalo se više propisa. U razdoblju do 1. 6. 2014. u primjeni je bila Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09. i 118/12.) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09.) koji su stupili na snagu 1. 10. 2009., a koji su doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama te predstavljaju posebne propise kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Tom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u OSRH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim nerednim danima, rad u smjenama i turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba. Pravilnikom 09 bilo je uređeno pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu koje je tužitelj ostvario i koja su isplaćena u navedenom razdoblju, dakle, tužitelj je ostvario pravo na slobodne dane, dodatak za obavljanje stražarske službe, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe, naknadu za boravak na terenu itd., u skladu sa svim dužnostima koje je obavljao. U odnosu na službu dežurstva točkom V. Odluke 09 propisano je dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena ne smatra se prekovremenim radom, a dijeli se na aktivno dežurstvo i dežurstvo unutarnje službe. Pod aktivnim dežurstvom smatra se vrijeme provedeno u službi na radnom mjestu i vrijeme odmora provedeno na radnom mjestu tijekom obaveznog 24-satnog ili višednevnog boravka na radnom mjestu zbog potreba službe (rad na izdvojenom objektu, rad u operativnom dežurstvu, snage brzog odgovora, postaje obalnog motrenja i sl.). Pod dežurstvom unutarnje službe smatra se dežurstvo propisano člankom 12. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske. Dodatak na plaću na ime prekovremeno rada pripadnika OS RH tužitelju ne pripada, budući da mu je isplaćen dodatak za aktivno dežurstvo za svaki sat aktivnog dežurstva te je uvećanje plaće i na ime prekovremenog rada isključeno. Stražarska služba je poseban oblik rada, koji se ne smatra prekovremenim radom, u kojem djelatna vojna osoba provodi u službi 24 sata dnevno, od kojih može raditi najviše 12 sati. Djelatne vojne osobe u stražarskoj službi ostvaruju pravo na dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u skladu s posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću. Dodatak za obavljanje stražarske službe i dodatak za aktivno dežurstvo međusobno se isključuju. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na proporcionalni višednevni odmor u omjeru 3:1. Za vrijeme obavljanja stražarske službe djelatnoj vojnoj osobi ne pripada uvećanje plaće iz točke XIII. ove Odluke.

10. Drugo razdoblje je razdoblje nakon 26. 6. 2013. kad je stupio na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13. i 75/15.), a člankom 155. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s posebnim propisima kojima je uređena ova materija. Tužitelju su uredno isplaćeni svi dodaci na plaću sukladno evidencijama radnog vremena, odnosno dužnostima koje je obavljao tijekom utuženog razdoblja, odnosno vidljivo je da je izvršena i preraspodjela radnog vremena te je tužitelj iskoristio slobodne dana za izvršeni rad.

11. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnove naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, tuženik se poziva na Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika – NN br. 140/02. i 68/11. posebno na odredbu članka 4. Pravilnika. Dopunom te odredbe koja je stupila na snagu 25. 6. 2011. propisano je da DVO čija je narav službe takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca. Zakon o službi u Oružanim snagama RH propisuje u članku 142. da djelatnoj vojnoj osobi pripada naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a temeljem kojeg Zakona je donesen Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – NN br. 54/14. kojim je propisano da DVO za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, pri čemu redovno radno vrijeme predstavlja tjedno radno vrijeme u trajanju od 40 sati raspoređeno na pet radnih dana, od ponedjeljka do petka, od 8 do 16 sati.

12. Tuženica se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženici.

13. Na ročištu za glavnu raspravu tuženica ističe prigovor zastare potraživanja koja su dospjela prije 5. 9. 2013.

14. U dokaznom postupku sud je pročitao odluku o rasporedu, odštetni zahtjev, odgovor na odštetni zahtjev, dopise i rješenja MORH-a, knjigovodstvenu karticu, kartice djelatnika, evidencije radnog vremena, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

15. Predmet ove tužbe je potraživanje razlike plaće s osnove dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama te razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora sve to za utuženo razdoblje od 1.12.2012. do 1.12.2017. godini, požarstvo i stražarstvo, sve za rad na terenu, dakle pod oznakom TR. Potrebno je utvrditi razliku plaće za pripreme i misije u 2014. i 2015. godini kao i same misije.

16. Na temelju izvedenih dokaza nesporno proizlazi da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora o kojem se nadležno državno odvjetništvo negativno očitovalo, da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Hrvatska kopnena vojska.

17. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio:

a) da tužitelj nije ostvario prekovremeni rad na terenu u razdoblju od 1.12.2012. do 31.5.2014. godine,

- u razdoblju od 1.12.2012. do 1.12.2017. godine tužitelj bi po osnovu razlike naknade

plaće za godišnji odmor ostvario razliku naknade plaće u iznosu od 9.059,83 kune,

- tužena je tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje naknadno isplatila 523,28 kuna,

- kada se iznos naknadnih isplata odbije od utvrđenih razlika ostaje dug tuženika prema

tužitelju u iznosu od 8.536,55 kuna, odnosno 1.133,01 euro.

b) tužitelj je u razdoblju 1. prosinca 2012. do 31. svibnja 2014. godine bio 78 dana na straži te mu je za sve dane provedene na stražarskom osiguranju u potpunosti isplaćen

stražarski dodatak,

c) tužitelj nije bi na dežurstvu u razdoblju od 1.12.2012. do 31.5.2014. godine, d) tužitelj nije bio na misijama i pripremama za misije u utuženom razdoblju. Mjesečni iznosi razlike bruto plaće specificirani su u tablici na stranicama 6 do 7 nalaza.

18. Stranke nisu prigovorile nalazu i mišljenju, nalaz je jasan, određen i detaljno obrazložen te je sud nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti.

19. Prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu potraživanje tužitelja odnosi se jedino na razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora.

20. Prema odredbi članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13. – dalje: ZR) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu o naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Identičnu odredbu sadrži članak 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17. i 98/19. – dalje: ZR 14). S te osnove pravo na naknadu za vrijeme korištenja godišnjeg odmora treba prosuđivati i primjenom članka 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., dalje: ZOSOS) koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002., kojom je predviđena supsidijarna primjena propisa o državnim službenicima i namještenicima, a u pitanjima koja tim propisima nisu uređena, primjena općih propisa o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima. Odredbom članka 14. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ broj 93/08. – dalje: KU), propisano je da (1) Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku se isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. (2) Državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca. Kolektivne ugovore sklopili su Vlada Republike Hrvatske i Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika uz obvezu primjene prava i obveza iz rada zaposlenih u tijelima državne vlasti. Člankom 257. ZR-a propisano je da kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile te sve osobe koje su u vrijeme sklapanja ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Člankom 7. stavkom 3. Zakona o radu propisano je da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između

radničkog

vijeća

i

poslodavca,

kolektivnim

ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako tim zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 4. stavka 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 140/02. – dalje: Pravilnik) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopuni Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 68/11.), propisano je :“Djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.“ Prema Tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora od 5. svibnja 2009. za vrijeme korištenja godišnjeg odmora državnom službeniku ili namješteniku treba isplatiti naknadu obračunatu u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i to na temelju izračunate prosječne satnice koja se dobije kad se prosječna plaća u prethodna tri mjeseca podijeli fondom sati mjeseca u kojem se koristi godišnji odmor, te prema Tumačenju od 27. svibnja 2010. u prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca ne ulazi plaća isplaćena u mjesecu u kojem je radnik bio na bolovanju, već se taj mjesec izostavlja i uzima prethodni mjesec u kojem radnik nije bio na bolovanju. Nakon stupanja na snagu Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj 54/14.) koji je stupio na snagu 8. 5. 2014. naknada plaće za godišnji odmor tužitelja se ima obračunavati kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu. Redovnim radnim vremenom smatra se radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena – Odluka o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 66/14. koja je stupila na snagu 1. 6. 2014., i Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena – „Narodne novine“ broj 23/15. i 84/15. Već je navedeno da prema odredbi članka 60. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca – uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Matematički, ako se polazi od prosječne plaće tada se prosjek utvrđuje na osnovi svega što je isplaćeno, a u to sve ulaze osnovna plaća uvećana za minuli rad + svi dodaci + sve što je isplaćeno na ime naknade za rad, a minuli rad je naknada za rad. Stoga je u razlici naknade plaće za godišnji odmor sadržan i obračunati minuli rad što je razvidno iz priložene Tabele u nalazu.

21. Što se tiče navoda vještaka u odnosu na potraživanje i izračuna razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora za razdoblje nakon 8. 5. 2014., iz nalaza je razvidno da je tužitelj ostvario razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i nakon navedenog datuma, jer u redovan rad valja uračunati i dodatak za vojnu službu. U nastavku sud daje obrazloženje iz kojeg proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva za isplatom razlike naknade plaće za godišnji odmor i nakon 8. 5. 2014. Za uočiti je da je iz isplatnih lista tužitelja koje je u spis dostavila tuženica razvidno kako je nakon stupanja na snagu podzakonskih kojima se na novi i drugačiji način utvrđuju dodaci na plaću, tužitelju i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje ima biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor i to neovisno da li se obračun vršio na način da se u obzir uzima prosječna mjesečna plaća u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (kogentna odredba ZOR) ili se obračun vrši prema Pravilniku (NN 534/14.) prema kojoj djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Taj dodatak ulazi u redovan rad sukladno čl. 6. st. 1. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 33/14)., čl. 139. st. 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13., 75/15., 50/16.), te čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14). Naime, čl. 4. st. 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14.) je određeno da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a čl. 3. je određeno da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Člankom II. Odluke o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj 66/14.) je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe, dok je čl. III. određeno da se radnim vremenom podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu. Redovno radno vrijeme koje se u smislu Odluke o rasporedu radnog vremena smatra punim radnim vremenom, utvrđuje se u trajanju od 40 sati tjedno. Za vrijeme rada prema posebnom rasporedu, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Dakle, dodatak na vojnu službu se tužitelju isplaćuje i kada radi samo u redovnom radnom vremenu (ne i u radnom vremenu prema posebnom rasporedu).

22. Slijedom svega navedenoga, temeljem citiranih propisa, tužitelj ima pravo na razliku naknade plaće za godišnji odmor. Osnovan je prigovor zastare za potraživanja dospjela prije 5. 9. 2013., sve to jer je tužitelju tužbu podnio 5. 12. 2019., zahtjev za mirno rješenje spora 30. 11. 2017., da je zastoj trajao tri mjeseca, te zastarni rok od pet godina. Stoga je tužbeni zahtjev prihvaćen kao osnovan za iznos od 798,29 eura, dočim je odbijen za zastarjelo potraživanje koje iznosi 334,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

23. Na dosuđeni iznos razlike naknade plaće za godišnji odmor zatezna kamata je dosuđena od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora do isplate. Tužitelju nije dosuđena zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan. Najzad, zatezna kamata je dosuđena po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 140/15. i 60/16. – dalje: ZOO).

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP). Tužitelj tužbeni zahtjev postavio u odnosu na više osnova, tako s osnove razlike plaće za rad na terenu s dodacima za prekovremeni rad, rad subotama, nedjeljama, blagdanima, noću i u smjenama, s osnove razlike naknade plaće za godišnji odmor, te razliku plaće za pripreme i misije u 2014. i 2015. kao i same misije. Tužitelj je uspio u odnosu na jednu od tri osnove, dakle, u odnosu na razliku naknade plaće za godišnji odmor pa se ima smatrati da je u odnosu na pravnu osnovu uspio sa 33,34 %, dočim je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 70,46 %, pa kad se ti postotci zbroje i podijele sa 2 dobije se postotak od 51,9 % dočim je tuženica uspjela s preostalih 48,10 %. Najzad, kad se navedeni postotci prebiju ostaje 3,8 % koji predstavlja uspjeh tužitelja.

25. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 150,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 150,00 eura (Tbr.7.st.1.), zastupanje na ročištu 9. 4. 2025. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 27. 4. 2026. – očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 150,00 eura (Tbr.8.t.1.) i zastupanje na ročištu 28. 4. 2026. iznos od 150,00 eura (Tbr.9.t.1.), zbrojeno 750,00 eura što uvećano za PDV iznosi 937,50 eura pa kad se taj iznos pomnoži sa 3,8 % dobije se iznos od 35,63 eura. S obzirom da je tuženik osporio u cijelosti visinu tužbenog zahtjeva trošak vještačenja dosuđen je u punom iznosu od 500,03 eura, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 535,66 eura.

26. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 26. svibnja 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Ivan Ergotić, Vinkovci, Glagoljaška 16

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel