REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J.F.Kennedyja 11

P-846/2023

U  I M E R EP U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu GRGIĆ & PARTNERI u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o., Zagreb, Širolina 3, OIB: 57500462912 , radi isplate iznosa od 5.549,09 EUR, nakon održane glavne rasprave zaključene 12. ožujka 2026., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i tuženika, s danom objave 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.495,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 53,37 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 29. ožujka 2022. do isplate te u dijelu kojim potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos od 5.495,72 EUR za dan 29. ožujka 2022.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.402,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom troškova ovog parničnog postupka u iznosu od 58,94 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi u bitnome da se 19. siječnja 2022. u 05:50 sati dogodila prometna nezgoda na autocesti A1, 323 km+400 m, smjer Split-Zagreb na način da je ĆĆ upravljao osobnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] u smjeru Zagreba te je dolaskom na spomenutu lokaciju, oko 3 km prije čvorišta za izlaz Šibenik, s desne strane od smjera kretanja vozila na vozilo u punom trku naletio čagalj. Očevidu je prisustvovao predstavnik tuženika koji je preuzeo brigu o uginuloj divljači, a tužitelj je s društvom koje je izvršilo popravak vozila izvršio prijeboj međusobnih potraživanja u iznosu od 41.809,59 kuna (5.549,09 EUR) na dan 29. ožujka 2022.

2. Tužitelj ukazuje da je do prometne nesreće došlo uslijed propusta tuženika u održavanju ceste uslijed čega je žrtvovana osnovna dužnost tuženika, a to je da omogući sigurno odvijanje prometa.

3. Naime, Pravilnikom o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama propisana je obaveza postavljanja zaštitnih žičanih ograda uz autoceste, a koje imaju svrhu zaštititi promet od divljači i drugih životinja.

4. Pravilnikom o održavanju cesta određeno je da se pod redovitim održavanjem cesta smatra redovito održavanje prometne signalizacije i opreme, te da je odgovorna osoba dužna osigurati zamjenu ili popravak dotrajale, oštećene, manjkave ili nestale prometne signalizacije i opreme. Istim Pravilnikom propisana je dužnost tuženika da omoguće odvijanje sigurnog prometa.

5. Sukladno članku 47. Zakona o lovstvu tuženik je bio obvezan izraditi Program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja donijelo je 7. svibnja 2021. rješenje kojim prihvaća Program koji je za tuženika izradilo društvo Pro Silva d.o.o. i koje je doneseno za razdoblje od 1. travnja 2021. – 31. ožujka 2031., a Ministarstvo poljoprivrede je 10. svibnja 2021. dalo svoju suglasnost na izrađeni Program. U sklopu Programa navode se sve obveze i mjere koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači, a koje koreliraju s mjerama pobrojanim u članku 77. Zakona o lovstvu i članka 60. Pravilnika o sadržaju, načinu izrade i postupku donošenja, odnosno odobravanja lovnogospodarske osnove, programa uzgoja divljači i programa zaštite divljači.

6. Budući da je došlo do istrčavanja divljači na autocestu, proizlazi da tuženik nije poduzeo sve propisane mjere, kao ni ispunio svoje obaveze usmjerene na zaštitu prometa i omogućavanje sigurnog odvijanja istoga.

7. Slijedom svega navedeno tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, s time da ukazuje kako se obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete u mirnom postupku, ali po istome tuženik nije postupio.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, odnosno osporava pasivnu legitimaciju, odgovornost, uzročno posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja i visinu tužbenog zahtjeva.

9. Tuženik osporava odgovornost s obzirom na to da je ophodarska služba tuženika 19. siječnja 2022. u cijelosti postupila u skladu s pravilima struke i propisima, odnosno u skladu sa Zakonom o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 114/21), Pravilnikom o održavanju cesta (Narodne novine broj 90/14 i 3/21) te Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (Narodne novine broj 75/14 i 7/21).

10. Tuženik ukazuje kako su naznačenim podzakonskim aktima propisane radnje koje su pravne osobe, nadležne za održavanje javnih cesta, dužne poduzeti u svrhu održavanja cesta. Propisana je obveza uspostave i učestalost ophodnje te način na koji se poduzimaju primjerene mjere glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti.

11. Ophodnje i popravci na dionicama autocesta kojima upravlja tuženik, organizirane su svakodnevno od 00,00 do 24,00 sata, na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu i otklanja sve uočene nedostatke. Na navedeni način bila je organizirana ophodnja i dana 19. siječnja 2022.

12. Sukladno odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno, s time da se prema odredbi čl. 12. istog Pravilnika ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati.

13. Tuženik ukazuje kako je iz putnog radnog lista br. 70/2022 i br. 65/2022 za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] razvidno da je ophodarska služba 18. siječnja 2022. tijekom smjene od 07,00 sati do 19,00 sati kao i tijekom smjene od 19,00 sati do 07,00 sati 19. siječnja 2022, vršila ophodnju predmetne dionice u skladu s naprijed naznačenim Pravilnikom.

14. Kako bi se spriječio ulazak životinja na kolnik autoceste, uz predmetnu dionicu autoceste, čitavom dužinom, postavljena je zaštitna žičana ograda, u skladu s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.S4.106; HRN U.S4.112). Ophodarska služba tuženika pregledava zaštitnu žičanu ogradu u sklopu svake ophodnje, a obavljaju se i redoviti detaljni pregledi.

15. Iz dokumentacije o radu ophodarske službe i to dnevnika rada i ophodarskog dnevnika od 18. siječnja 2022. smjena od 07,00 sati do 19,00 sati i smjena od 19,00 sati do 07,00 sati i od 19. siječnja 2022., smjena od 07,00 sati do 19,00 sati, razvidno je da na predmetnoj dionici autoceste nije utvrđeno oštećenje zaštitne žičane ograde koja bi dopustila dolazak životinje na kolnik autoceste kao i da prije predmetne prometne nesreće nije utvrđena prisutnost životinje u ograđenom prostoru autoceste, budući da se svaki takav događaj evidentira u naznačenoj dokumentaciji.

16. Tuženik posebno ističe da ophodarska služba prilikom svake ophodnje pregledava stanje zaštitne žičane ograde te ukoliko postoje oštećenja, ista se bez odgađanja saniraju rezervnim žičanim pletivom i stupovima koji su ophodarskoj službi na raspolaganju u samom ophodarskom vozilu. Osim svakodnevne redovne ophodnje obavljaju se i sezonski pregledi, sukladno odredbi čl. 16. Pravilnika o održavanju cesta. U prilog navedenom tuženik je dostavio ispis aktivnosti redovnog održavanja Tehničke jedinice održavanja Šibenik za zaštitnu žičanu ogradu.

17. Ujedno ističe da mu u konkretnom slučaju prije prometne nesreće nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste, a niti djelatnicima policije, o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, što upućuje na činjenicu da je divlja životinja neposredno prije naleta vozila dospjela na kolnik autoceste. U slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a, radnici Centra za nadzor i upravljanje prometom tuženika, putem portala iznad autoceste, svjetlosnom promjenjivom signalizacijom o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike i ograničavaju brzinu kretanja. Kako u ovom slučaju nije bilo dojave o pojavi divlje životinje na kolniku autoceste, objektivno nije bilo moguće spriječiti nalet osiguranika tužitelja na divlju životinju, s obzirom na to da se ophodarska služba ne može naći u svako vrijeme na svakom mjestu.

18. Tuženik nadalje navodi kako je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena odredbom čl. 50. st. 1. Zakona o cestama, prema kojoj ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Sukladno stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

19. Nastavno na citiranu odredbu Zakona o cestama i sukladno odredbi čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, za štetu nastalu na autocesti tuženik odgovara po načelu krivnje. Budući da su od strane ophodarske službe poduzete sve radnje potrebne za osiguranje nesmetanog i sigurnog odvijanja prometa, ne postoji odgovornost tuženika za predmetnu prometnu nesreću. Dakle, u predmetnom slučaju do štetnog događaja nije došlo zbog propusta tuženika u održavanju autoceste, već zbog nenadanog dolaska divljači na kolnik autoceste. Slijedom navedenog, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije.

20. Tuženik ističe i kako pojava divljači na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, a niti je divlja životinja – čagalj u vlasništvu tuženika. Nastavno na navedeno, ističe isključivu odgovornost vlasnika divljači te ukazuje kako je uvidom u Središnju lovnu evidenciju Ministarstva poljoprivrede utvrđeno da se uz predmetu dionicu autoceste s desne strane nalazi lovište broj: XV/104 Dubrava , a s lijeve strane lovište broj: XV/5 Trtar.

21. Divljač na cesti je opasna stvar, jer predstavlja povećanu opasnost nastanka štete za okolinu, a za štetu od opasne stvari sukladno odredbi čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima odgovara njezin vlasnik i to bez obzira na krivnju, na temelju objektivne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. st. 3. Zakona o obveznim odnosima.

22. Temeljem citiranih zakonskih odredbi, za štetu nastalu naletom vozila na divljač koja iznenada iskoči na cestu, a koja se smatra opasnom stvari, odgovara ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu, budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači.

23. Također, vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar, kao što i vožnja velikom brzinom predstavlja opasnu djelatnost, no tuženik niti je imatelj navedene opasne stvari niti obavlja spomenutu opasnu djelatnost.

24. Dakle, na strani tuženika ne postoji niti odgovornost po objektivnom načelu , a navedeni pravni stav zauzet je u dostavljenim presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske i Županijskog suda u Vukovaru, pri čemu tuženik ukazuje i na pravno shvaćanje sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022.

25. Zaključno, tuženik predlaže da se o otpočetoj parnici obavijesti trgovačko društvo Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. i to temeljem odredbe čl. 211. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) s obzirom je navedeno društvo u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja osiguravalo tuženikovu djelatnost redovnog održavanja predmetne dionice autoceste, a što je sud i učinio dopisom od 30. travnja 2024. Međutim, navedeno društvo nije prijavilo miješanje u ovoj parnici u smislu odredbe čl. 206. – 209.a ZPP-a.

26. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka JĆ putem zamolbenog suda (zapisnik, list 314. - 316. spisa) i svjedoka CĆ (zapisnik, list 322.-323. spisa) te prometno tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prometne struke MĆ (nalaz i mišljenje, list 333.-345. spisa, dopuna nalaza, list 355. spisa i usmeno iznošenje nalaza i mišljenja na ročištu 12. ožujka 2026., list. 356.- 358. spisa).

27. Izvedene dokaze sud je cijenio svakog zasebno i sve dokaze zajedno u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje u tekstu: ZPP) te je na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

28. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatom utuženog iznosa s pripadajućim zateznim kamatama od 29. ožujka 2022. pa do isplate, a koji iznos predstavlja visinu naknade koju je tužitelj isplatio svom kasko osiguraniku, odnosno tužitelj je s društvom koje je izvršilo popravak vozila 29. ožujka 2022. izvršio prijeboj međusobnih potraživanja u iznosu od 5.549,09 EUR temeljem police automobilskog kasko osiguranja čije je vozilo oštećeno u prometnoj nezgodi 19. siječnja 2022. koja je nastala naletom vozila na divljač (čagalj), a za nastanak kojeg tužitelj tvrdi da je odgovoran tuženik, pa stoga predmetnom tužbom ostvaruje svoje pravo regresa u smislu odredbe čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO).

29. Između stranaka nije sporna činjenica nastanka predmetnog štetnog događaja, činjenica da je predmetna polica kasko osiguranja plaćena i da je izvršen prijeboj, već je sporna pasivna legitimacija, uzročno posljedična veza u odnosu na postupanje tuženika i nastalu štetu u predmetnom štetnom događaju, odgovornost tuženika za nastanak istog te visina utuženog potraživanja.

30. U konkretnom postupku što se tiče utvrđivanja odgovornosti za štetu primjenjuju se odredbe Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23 i 133/23; dalje: ZC). Tako je odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Stavkom 2. navedenog članka propisano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz st. 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, u konkretnom slučaju prvotuženik odgovara za štetu po načelu krivnje, a kako je to propisano odredbom čl. 1045. ZOO - a, odnosno može se osloboditi odgovornosti ako dokaže da šteta nije nastala njegovom krivnjom. Dakle, predmijeva se štetnikova krivnja, a prema odredbi čl. 1045. st. 2. ZOO-a, predmijeva se obična nepažnja. Teži oblik krivnje bi trebao dokazati tužitelj.

31. Ovdje valja napomenuti i da je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 20. prosinca 2022. donijeto pravno shvaćanje koje glasi: „Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokaza da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste.“

32. Autoceste su javne ceste koje su u stvarnopravnom smislu javno dobro u vlasništvu Republike Hrvatske u općoj uporabi (čl. 2. st. 1. t. 1. i čl. 3. st. 1. ZC-a).

33. Odredbom čl. 81. st. 1. ZC-a određeno je da prvotuženik upravlja autocestama, gradi ih, rekonstruira i održava, ali da za pružanje usluga naplate cestarine i za obavljanje poslova održavanja autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama može osnovati posebno trgovačko društvo s ograničenom dogovornošću (st. 4. istog članka).

34. Nadalje, odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a određeno je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, međutim, u stavku 2. tog članka specificirano je da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.

35. Uvidom u putni radni list broj 65 na dan 18/19. siječnja 2022. (list 126.-127. spisa), dnevnik rada na dan 18/19. siječnja 2022. (list 129. spisa), ophodarski dnevnik na dan 18/19. siječnja 2022. (list 132. spisa), kao i uvidom u putni radni list broj 70 na dan 18. siječnja 2022. (list 124.-125. spisa), dnevnik rada na dan 18. siječnja 2022. (list 128. spisa) i na dan 19. siječnja 2022. (list 130. spisa), ophodarski dnevnik na dan 18. siječnja 2022. (list 131. spisa) te na dan 19. siječnja 2022. (list 133. spisa), dnevnik rada operatera CNUP na dan 18. siječnja 2022. za smjenu od 19-07 sati, dnevnik rada operatera CNUP na dan 19. siječnja 2022. za smjenu od 07-19 sati (list 136.-137. spisa) i Izvještaj o putovanjima i vožnjama od 18. siječnja 2022. do 19. siječnja 2022. za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] (list 257.-258. spisa), razvidno je, između ostaloga, da je ophodnja na predmetnoj dionici autoceste A1 između čvora Skradin i čvora Šibenik, u smjeru Splita, za vrijeme trajanja ophodarske smjene od 19:00-07:00, izvršena u razdoblju od 23:24:28 sati i 23:35:14 sati, dok je 18. siječnja 2022. za vrijeme trajanja smjene od 07:00 do 19:00 izvršena u razdoblju od 08:20 do 09:50 sati, da je u smjeni od 19:00 sati 18. siječnja 2022. do 7:00 sati 19. siječnja 2022. ophodnju vršio ophodar između ostalih, CĆ, da je u dnevniku rada od 18/19. siječnja 2022., smjena od 19:00 do 07:00, upisan u 06:15 poziv o zgaženoj životinji na cesti, da je u ophodarskom dnevniku od 19. siječnja 2022. (list 133. spisa) upisana na 323 + 400 km prometna nezgoda u kojoj je Golf [registarska oznaka] udario u čaglja, da je pregledana zaštitna žičana ograda 500 m ispred i iza mjesta događaja te da je konstatirano da nema oštećenja niti prokopa ispod žice.

36. Iz iskaza svjedoka JĆ, zaposlenika tuženika kao ophodara, proizlazi da je na dan predmetne prometne nezgode došao u jutarnju smjenu koja počinje od 07:00 sati, a noćnu smjenu je radio kolega CĆ te se za vrijeme njegove smjene dogodila prometna nesreća u kojoj je sudjelovala životinja. Iskazao je da mu je poznato da je kolega CĆ izvršio ophodnju, a i svjedok je nakon početka smjene izvršio redovitu ophodnju. Nadalje, naveo je da kada se dogodi nesreća u kojoj sudjeluje životinja, ophodari imaju običaj pregledati zaštitne ograde 500 metara naprijed i nazad od mjesta prometne nesreće, pa je tako i napravio zajedno s vozačem koji je s njim bio u smjeni, a prilikom te ophodnje nisu vidjeli oštećenja na ogradi, pri čemu je napomenuo da je tog dana otišao u ophodnju odmah nakon što je došao u smjenu. Na upit je li CĆ izvršio ophodnju mjesta prometne nesreće, svjedok je odgovorio da to ne može reći jer nisu bili u istoj smjeni, dok je na pitanje kako se izvršava ophodnja te kako se izvršila ophodnja u povodu predmetnog štetnog događaja, iskazao da inače u ophodnju ide s dva vozača, ako nema prometa voze polako (oko 60 km/h) i pregledavaju prometnice, a ako je veći promet tada idu brže (oko 90 km/h). Kontrola žičanih ograda se po redovitom tijeku vrši otprilike jednom mjesečno. Nadalje, na upit poduzimaju li se kakve druge mjere za sprječavanje prodora životinja na autocestu u okviru redovitog obavljanja djelatnosti, svjedok je odgovorio da oni osim ranije navedenog pregleda ograde, kada ugledaju rovove ispod ograda ako su slučajno prokopani, tada njih također saniraju, dok druge mjere ne poduzimaju na njihovoj dionici. Napomenuo je i da kolege koji su na području Like imaju električne pastire, ali na njihovom području oni to nemaju. Na daljnji upit da li ga tuženik kao njegov poslodavac šalje na seminare, odnosno edukacije vezane za zaštitu autocesta od životinja svjedok je odgovorio da ih ne šalju, dok je na upit koliko često na predmetnoj dionici uđe divlja životinja na autocestu odgovorio da se to dogodi nekih pet -šest puta godišnje, a radi se većinom o zecu, lisici ili čaglju.

37. Nadalje, iz iskaza svjedoka CĆ, ophodara koji je saslušan na okolnost urednog održavanja predmetne dionice autoceste kao i zaštitne žičane ograde , proizlazi da je isti na dan prometne nesreće radio noćnu smjenu, a nesreća se dogodila pred kraj smjene. Istaknuo je da su tog dana kroz noćnu smjenu u dva navrata vršili redovitu ophodnju koja se u to vrijeme radila na način da bi oni vozili zaustavnim trakom nekih 40-50 km/h. Istaknuo je da inače, kada uoče neki propust na autocesti, bilo to oštećena ograda ili nekakav predmet, odmah reagiraju. Međutim, tog dana prije prometne nesreće, a prilikom ophodnje nisu vidjeli nikakav nedostatak. Nadalje, svjedok se sjeća da im je iz pozivnog centra javljeno za prometnu nesreću, da su izašli na mjesto događaja te da su u tom trenu životinja i automobil bili u zaustavnom traku. S obzirom na protek vremena svjedok se nije mogao sjetiti točno ostalih detalja vezanih za predmetnu nesreću, pri čemu je naglasio da nije nakon prometne nezgode vršio kontrolu i dodatnu ophodnju stanja ograda jer mu je bio kraj smjene, a u smjenu je došao kolega koji radi dnevnu smjenu, a kako je on postupio, svjedok nije mogao reći. Na upit u koje točno sate se vršila redovita ophodnja prije nego što se desila predmetna nezgoda, svjedok je odgovorio da se ne može sjetiti u koji točno sat su tog dana vršili redovitu ophodnju, međutim istaknuo je da je sastavljen dnevnik rada, a može se i provjeriti prema GPS signalu vozila. Nadalje, na upit koliko osoba je tog dana vršilo ophodnju, odgovorio je da ih je inače troje u noćnoj smjeni, pri čemu dvije osobe odu u ophodnju dok treća ostane u sjedištu za slučaj potrebe, pa pretpostavlja da je tako bilo i prilikom ophodnje koju su obavili prije predmetne nesreće. Nije se mogao sjetiti tko je tog dana išao s njim u ophodnju jer se to često mijenjalo. Zaključno, na pi tanje koliko se inače često dogodi da na toj dionici autoceste uđe životinja, istaknuo je da se to često dogodi, i to skoro jedanput tjedno, posebice od kako je ukinuta noćna naplata na izlazu Vrpolje, a posebno u zadnje vrijeme od kako je otvoren novi izlaz Podi.

38. U daljnjem tijeku postupka, a imajući u vidu sporne okolnosti, izveden je dokaz prometnim vještačenjem na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja i visine štete, i to po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. strojarstva MĆ. U nalazu i mišljenju (list 333. – 345. spisa) stalni sudski vještak je nakon što je proučio i analizirao spis te detaljno iznio nalaz u odnosu na oštećenja na vozi lu osiguranika tužitelja, naletni položaj i mjesto naleta, brzine vozila i druge veličine, dinamiku nezgode, mogućnost izbjegavanja naleta te visinu štete na vozilu osiguranika tužitelja, iznio mišljenje kako je u ovom štetnom događaju vozilo osiguranika tužitelja s prednjim nešto desnim i srednjim donjim dijelom naletjelo na lijevi bočni dio čaglja koji je prelazio kolnik, dolazeći vozilu s desne strane. Tom prilikom čagalj se podbio u prednji donji dio vozila osiguranika tužitelja, te ga je vozilo guralo do zaustavnog položaja. Mjesto naleta se nalazilo u lijevoj prometnoj traci sjevernog kolnika A1, na početku tragova struganja čaglja na kolniku i oko 0,5 m do 0,7 m od središnje linije kolnika. Brzina vozila osiguranika tužitelja u trenutku naleta na čaglja iznosila je oko 131,7 km/h. Tehnički je moguće da se vozilo i prije naleta kretalo ovom naletnom brzinom. Kako je u trenutku štetnog događaja bila noć a kolnik neosvijetljen, vozač vozila osiguranika tužitelja je mogao najranije uočiti čaglja kada mu je on ušao u domet svjetala vozila. Tehničkim putem nije moguće utvrditi pod kojim svjetlima je vozač vozila osiguranika tužitelja vozio u trenutku štetnog događaja. Ukoliko je vozio s upaljenim dugim svjetlima, tada je čaglja mogao prvi puta ugledati kada se čagalj prostorno nalazio udaljen oko 3,2 m od mjesta naleta tj. vremenski oko 0,6 s prije naleta. U tom trenutku se vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno oko 22 m od mjesta naleta. U slučaju da je vozač vozila osiguranika tužitelja vozio s upaljenim kratkim svjetlima, tada je čaglja mogao prvi puta ugledati kada se čagalj prostorno nalazio udaljen oko 2,7 m od mjesta naleta, odnosno vremenski oko 0,5 s prije naleta. U tom trenutku se vozilo osiguranika tužitelja nalazilo udaljeno oko 18,3 m od mjesta naleta. Bez obzira pod kojim svjetlima je vozio, da je u trenutku ulaska čaglja u njegovo vidno polje vozač vozila osiguranika tužitelja i poduzeo radnju intenzivnog kočenja ne bi uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta i do ovog štetnog događaja bi došlo. Naime, vozač je za zaustavljanje imao na raspolaganju put od samo oko 22 m (duga svjetla) odnosno oko 18,3 m (kratka svjetla), dok mu je zaustavni put radnjom intenzivnog kočenja bio znatno duži i iznosio je oko 121,4 m. Na raspoloživom putu od oko 22 m vozač vozila osiguranika tužitelja bi radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti svoje vozilo prije mjesta naleta, i time bi izbjegao ovaj štetni događaj, da se kretao brzinom manjom od 47,9 km/h, dok bi se na putu od oko 18,3 m radnjom intenzivnog kočenja uspio zaustaviti pri svim brzinama manjim od 42,6 km/h. Prema zapisniku o očevidu, na dijelu kolnika na kojem je došlo do štetnog događaja brzina kretanja vozilima je bila ograničena prometnim znakom na 120 km/h. Zaključno, vještak je mišljenja kako je u predmetnom štetnom događaju na vozilu osiguranika tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od oko 5.495,72 EUR.

39. Imajući u vidu tuženikov prijedlog da se očituje da li bi do prometne nesreće došlo da je osiguranik tužitelja vozio brzinom do propisanog ograničenja od 120 km/h na predmetnom dijelu autoceste i bi li oštećenja na vozilu u tom slučaju bila manja, vještak je u dopuni nalaza (list 355. spisa) naveo da bi do predmetnog štetnog događaja došlo i u slučaju da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo dozvoljenom brzinom od oko 120 km/h. Da je osiguranik tužitelja vozio s upaljenim dugim svjetlima, tada bi ovaj štetni događaj izbjegao radnjom intenzivnog kočenja da se kretao brzinom manjom od 47,9 km/h, dok bi pod kratkim svjetlima zaustavio svoje vozilo prije mjesta naleta pri svim brzinama kretanja manjim od 42,6 km/h. Naletom vozila osiguranika tužitelja na čaglja brzinom od oko 120 km/h na vozilu bi nastala oštećenja istih dijelova, samo s moguće manjim opsegom i intenzitetom, nego pri naletu vozila s brzinom od oko 131,7 km/h.

40. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu 12. ožujka 2026. (list. 356.-358. spisa) stalni sudski vještak ostao je u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja i pisane dopune istog te stranke nisu imale daljnjih pitanja za vještaka.

41. Ovaj sud izrađeni nalaz i mišljenje te njegovu dopunu ocijenio je stručnim, jasnim, detaljnim i argumentiranim te ga je kao takvog u cijelosti prihvatio. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio dinamiku nastanka predmetnog štetnog događaja te je tako utvrđeno kako je predmetni nalet vozila na čaglja bio neizbježan te da osiguranik tužitelja nije imao mogućnosti zaustaviti svoje vozilo prije naleta na čaglja, bez obzira na to koja svijetla je imao upaljena . Slijedom gore navedenih utvrđenja stalnog sudskog vještaka, prema ocjeni ovog suda, okolnost što se čagalj našao na autocesti znači da je postojalo oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi (rupa ili procjep) ili da zaštitna ograda nije bila pravilno postavljena na nekom dijelu autoceste . Sama činjenica što tuženikovi djelatnici odnosno ophodari nisu uočili nikakvo oštećenje u zaštitnoj žičanoj ogradi prilikom ophodnje ne znači da tog oštećenja stvarno nije bilo odnosno navedeno nije dovoljno za zaključak da je do nezgode došlo bez krivnje tuženika (vidi odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1271/2021 od 24. svibnja 2023. i Rev-1271/2024 od 2. listopada 2024.). Slijedom navedenog, tuženik nije dokazao da je do štete došlo bez njegovog propusta u održavanju autoceste jer je očito da unatoč provedenim ophodnjama, tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje da divljač (čagalj) dospije na prostor autoceste odnosno nije poduzeo dovoljno zaštitnih mjera za odvijanje sigurnog i nesmetanog prometovanja, a da je tome tako potvrđuje sam ulazak čaglja na prostor autoceste.

42. Imajući u vidu ranije u obrazloženju ove presude citirane odredbe čl. 50. st. 1. i 2. ZC-a kojima je propisana odgovornost pravne osobe za upravljanje i održavanje autoceste po načelu krivnje, u konkretnom slučaju, iz provedenih dokaza, proizlazi da je predmetna šteta nastala iz razloga što je divljač dospjela na kolnik autoceste što ukazuje na propust tuženika jer postojećom ogradom nije spriječen ulazak divljači na kolnik autoceste.

43. Dodatno valja naglasiti i da je preuzevši prava i obveze upravljanja javnom cestom tuženik preuzeo i odgovornost za rizike tog upravljanja. Imajući u vidu iskaz svjedoka JĆ da u ophodnji ako nema prometa voze polako (oko 60 km/h) i pregledavaju prometnice, a ako je veći promet da tada idu brže (oko 90 km/h), da se kontrola žičanih ograda po redovitom tijeku vrši otprilike jednom mjesečno te da kada ugledaju rovove ispod ograda ako su slučajno prokopani, tada njih također saniraju, dok druge mjere ne poduzimaju na njihovoj dionici, pri čemu je napomenuo da na predmetnom području nemaju električne pastire, kao i imajući u vidu dio iskaza svjedoka CĆ koji je na upit koliko se inače često dogodi da na toj dionici autoceste uđe životinja, odgovorio da se to često dogodi, i to skoro jedanput tjedno, posebice od kako je ukinuta noćna naplata na izlazu Vrpolje, a posebno u zadnje vrijeme od kako je otvoren novi izlaz Podi, prema ocjeni ovog suda to što ophodarska služba ranije toga dana nije uočila oštećenja žičane ograde na tom dijelu autoceste ne isključuje tuženikovu odgovornost u smislu sigurnog odvijanja prometa . Isto tako, prema ocjeni ovog suda na predmetnoj su dionici dvije ophodnje tijekom trajanja smjene od 19,00 do 07,00 sati očito bile nedostatne, pri čemu je upitna i mogućnost uočavanja oštećenja na ogradi po mraku i pri brzini od 60 ili 90 km/h.

44. Slijedom svega navedenog, u skladu s ranije citiranim odredbama čl. 50. ZC-a i čl. 1045. ZOO-a odlučeno je kao u t. I. izreke.

45. Imajući u vidu gore navedeno utvrđenje, sud je na ročištu održanom 12. ožujka 2026. odbio tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka BĆ te policijskih službenika koji su izvršili očevid mjesta nesreće jer je isti ocijenio protivnim načelu ekonomičnosti i svrsishodnosti sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. ZPP-a.

46. Zaključno, u odnosu na visinu nastale štete, sud je istu utvrdio iz nalaza i mišljenja vještaka slijedom čega je tužitelj odbijen s prekomjerno zatraženim iznosom, odnosno za iznos od 54,37 EUR (t. II. izreke).

47. U odnosu na dosuđeni tijek zakonske zatezne kamate, valja naglasiti da je odredbom čl. 1086. ZOO-a propisano da se obveza naknada štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguravatelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos neplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku.

48. U konkretnom slučaju tužitelj je svom osiguraniku isplatio iznos štete , odnosno s društvom koje je izvršilo popravak vozila izvršio je prijeboj međusobnih potraživanja 29. ožujka 2022. (izjava o prijeboju list 31. spisa) slijedom čega je prihvaćen tužiteljev zahtjev i u dijelu kojim zahtijeva plaćanje zatezne kamate na utuženi iznos dan nakon izvršenog plaćanja pa do isplate, dok je odbijen u dijelu u kojem potražuje zateznu kamatu na dan 29. ožujka 2022. jer sukladno odredbama ZOO-a dužnik pada u zakašnjenje prvi dan nakon dospijeća tražbine (t. II.izreke). Stopu zatezne kamate sud je odredio u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanu za ostale odnose imajući u vidu predmet konkretnog spora.

49. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, valja naglasiti kako je odredbom čl. 11. st. 2. t. 5. Zakona o lovstvu (Narodne novine, broj: 99/18, 32/19,32/20 i 127/24: dalje: ZL) koji u konkretnom postupku predstavlja lex specialis (čl. 76. st. 2. ZL-a), propisano da je zabranjeno ustanovljenje lovišta na javnim cestama i drugim javnim površinama, dok je odredbom čl. 7. st. 1. t. 4. ZL -a određeno da je korisnik nelovne površine pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika. Dakle, lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio predmetni štetni događaj s obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik, odnosno predmetna šteta nije nastala na području lovišta već na području javne ceste. S tim u vezi, tuženik je sukladno odredbi čl. 47. ZL-a bio obvezan izraditi program zaštite divljači i podnijeti ga na davanje suglasnosti Ministarstvu. Uvidom u od strane tužitelja dostavljeni Program zaštite divljači „Mreža autocesta u nadležnosti trgovačkog društva Hrvatske autoceste d.o.o." za razdoblje 1. travnja 2021. do 31. ožujka 2031. (list 49. – 60. spisa) koji je prihvaćen rješenjem Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja od 7. svibnja 2021. (list 41. - 46. spisa) razvidno je, između ostaloga, da se u sklopu navedenog Programa nalaze mjere i obveze koje je tuženik dužan poduzimati kako bi se spriječile štete nastale od divljači. Nadalje, sukladno odredbi čl. 80. st. 6. t . 2. ZL-a, za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozi lom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi te lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Dakle, iz citirane odredbe proizlazi kako je pretpostavka za pasivnu legitimaciju lovoovlaštenika to da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova. Valja naglasiti da tuženik tijekom postupka nije niti iznio tvrdnju da je predmetna šteta na vozilu nastala naletom divljači na isto zbog provođenja lova.

50. Odluka o troškovima postupka iz t. III. i IV. izreke presude temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. ZPP-a. S obzirom da je tužitelj u sporu uspio u pretežitom dijelu, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a u odnosu na koji nisu nastali posebni troškovi, tuženik mu je, u skladu s odredbama čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a, dužan nadoknaditi troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.

51. Tužitelju je tako priznat kao potreban za vođenje postupka zatraženi trošak zastupanja po odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje; Tarifa) i to: za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 21. kolovoza 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za sastav podneska od 6. studenog 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8.1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 8. travnja 2024., u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT- a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 14. siječnja 2025. (pred zamolbenim Općinskim sudom u Šibeniku) u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR, za zastupanje na ročištu održanom 6. svibnja 2025. (pred zamolbenim Općinskim sudom u Šibeniku) u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR te za zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2026., u iznosu od 200,00 (Tbr. 9. t. 1. OT-a) uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 46. OT-a) što ukupno iznosi 250,00 EUR.

52. Tužitelju je priznat i zatraženi trošak za sudsku pristojbu na tužbu i to iznosu od 50,97 EUR (čl. 1. i 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/2018 i 51/23; dalje: ZSP i Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi – Narodne novine, broj: 37/23, dalje: Uredba) te trošak za sudsku pristojbu na presudu Tbr. br. 2. t. 1. Uredbe u iznosu od 101,94 EUR. Zaključno, priznat mu je i iznos od 500,00 EUR za izvedeno prometno vještačenje.

53. Dakle, tužitelju je priznat parnični trošak u iznosu od 2.402,91 EUR slijedom čega je odlučeno kao u t. III. izreke presude. Odluka o zatraženoj zateznoj kamati na dosuđeni iznos troška temelji se na odredbi članka 151. ZPP-a, a visina stope određena je prema odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.

54. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak u iznosu od 43,00 EUR na ime "ostalih izdataka tijekom postupka" obzirom da tako postavljen zahtjev nije u skladu s odredbom čl. 164. st. 2. ZPP-a, to jest isti nije određeno postavljen u pogledu samog zahtjeva. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. IV. izreke.

Zagreb, 26. svibnja 2026.

SUTKINJA:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 (petanest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu, i to u dva primjerka za sud i po jedan primjerak za svaku protivnu stranu. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Zagrebu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka. U sporu male vrijednosti (do 6.636,14 EUR) presuda se ne može pobijati žalbom zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Odluka se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.