Poslovni broj: Usž-4303/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Eveline Čolović Tomić , predsjednice vijeća , Kristine Senjak Krunić i Senke Orlić - Zaninović , članice vijeća , te više sudske savjetnice Nele Petrović , zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja SŽiz [adresa], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marijo Vuković , odvjetnik iz Splita , Put Brodarice 6/III , protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka , Ulica Metela Ožegovića 16 , Zagreb , OIB: 28454963989 , radi zaštite osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us I-2941/2024-8 od 15. srpnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

pretpostavljam da je

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda i Upravno rješenje suda u Splitu , poslovni broj: poslovni broj: Us I-2941/2024-8 od 15. srpnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom i rješenjem prvostupanjskog suda odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika , KLASA: UP/I-009-01/24-06/22 URBROJ: 567- 04-01/04-24-1 od 25. rujna 2024. (točka I izreke), te se odbija tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova uprave. spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika utvrđuje se da je prikupljanjem i obradom osobnih podataka korištenjem videonadzornih kamera, postavljenih na vanjskim zidovima stambene jedinice u vlasništvu DŽ i tužitelja, na adresi [adresa], koje svojim obuhvatom snimanja zahvaćaju javnu površinu (obalu/plažu i more) došlo do kršenja odredbi članka 32. Zakona o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka („Narodne novine“, 42/18. - dalje Zakon o provedbi). Istim rješenjem naloženo je tužitelju da opisani obuhvat snimanja videonadzornih kamera, odgovarajuće ograniči (promjenom mjesta postave/usmjerenja kamere ili stavljanjem fizičke "maske privatnosti"), što će omogućiti voditelju obrade vidljivost u dozvoljenom opsegu, ali će nedvojbeno onemogućiti zahvaćanje okolnog prostora izvan tog opsega. Pored navedenog, nalaže se tužitelju brisanje svih nastalih zapisa snimanjem navedenog videonadzornog sustava, a koji su prikupljeni protivno odredbama članka 32. Zakona o provedbi.

3. Tužitelj je protiv osporene presude izjavio žalbu, jer je tuženik paušalno zaključio da je on putem videonadzornih kamera postavljenih na stambenoj zgradi, gdje ima u suvlasništvu stambenu jedinicu, prikupio i obradio podatke s javne površine bez da je izvršio uvid u snimke tog sustava. Smatra da je način na koji je tuženik zaključio da postavljeni videonadzor zahvaća javnu površinu nezakonit i suprotan Zakonu o provedbi. Budući da je isključivi vlasnik navedene nekretnine, mišljenja je da s njom može slobodno raspolagati pa tako i postaviti videonadzorne kamere u svrhu zaštite svoje imovine. Drži da je postupio u skladu s odredbom članka 26. Zakona o provedbi, kojom je propisano da se obrada osobnih podataka putem videonadzora može provoditi samo u svrhu koja je nužna i opravdana za zaštitu osoba i imovine, ako ne prevladavaju interesi ispitanika, koji su u suprotnosti s obradom podataka putem videonadzora. Kako se radi o snimanju privatne nekretnine, tvrdi da ima pravo zadržati predmetne videonadzorne kamere. Ističe da je u konkretnom slučaju vođen skraćeni postupak, iako je s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja trebao biti proveden ispitni postupak, u kojem mu je trebalo omogućiti izjašnjavanje o činjenicama i okolnostima na kojima se temelji rješenje. Predlaže da ovaj Sud poništi prvostupanjsku presudu i vrati predmet na ponovni postupak, uz dosudu troškova upravnog spora uvećanih za sastav žalbe.

4. Tuženik, u odgovoru na žalbu, iznosi razloge radi kojih smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede odredaba Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti osobnih podataka) i Zakona o provedbi , te ponavlja da je iz očitovanja tužitelja i dostavljene dokumentacije vidljivo da pet kamera snima javnu površinu, a kako aplikacija na računalu omogućuje snimanje i pohranu podataka, odnosno postoji mogućnost prikupljanja i daljnje obrade osobnih podataka, na taj sustav primjenjuju se odredbe Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka i Zakona o provedbi. U odnosu na navode tužitelja da kao vlasnik ima pravo raspolagati predmetnom nekretninom, iznosi da predmet ovog postupka nije bilo uspostavljanje video nadzora, već njegov obuhvat snimanja. Uzimajući u obzir tužiteljevo tumačenje članka 26. Zakona o provedbi, iznosi da bi svaki voditelj obrade koji bi imao uspostavljen videonadzorni sustav mogao svojim kamerama snimati javnu površinu, a takvo snimanje dozvoljeno je samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu sukladno članku 32. Zakona o provedbi. Ističe da osporenim rješenjem nije naloženo uklanjanje, odnosno oduzimanje videonadzornih kamera, već su tužitelju naložene korektivne mjere radi usklađenja s Općom uredbom o zaštiti osobnih podataka i Zakona o provedbi. Napominje da je prilikom korištenja sustava videonadzora potrebno voditi računa da se ne narušava privatnosti trećih osoba, osobito da videonadzorne kamere ne zahvaćaju javnu površinu, gdje se odvija svakodnevna velika fluktuacija ispitanika (građana, turista i dr.). Zaključuje da su navodi tužitelja izneseni u tužbi neutemeljeni, proizvoljni i neargumentirani. Ističe da je u konkretnom slučaju proveden ispitni postupak u skladu s odredbama Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09. i 110/21. dalje ZUP), Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka i Zakona o provedbi te da je, sukladno svojim ovlastima, pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je pravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da ovaj Sud odbije žalbu tužitelja.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS- a, ovaj Sud nalazi da presudom prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, te da je sud za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge, utemeljene na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

7. Prvostupanjski sud je na osnovi dokumentacije spisa predmeta pravilno utvrdio da je tužitelj dužan ograničiti obuhvat snimanja videonadzornih kamera kojim se zahvaća javna površina (obalu/plažu i more) te izbrisati snimanjem nastale zapise javne površine. Naime, uvidom u fotografije postavljenog videonadzora na stambenoj zgradi na adresi [adresa], koje je izradila službena osoba tijekom nadzora, kao i one koje je dostavio sam tužitelj, utvrđeno je da pet videonadzornih kamera, koje u aplikaciji imaju oznake PTZ krov, Kamera 1, Kamera 4, Kamera 5 i Kamera 6, snimanjem zahvaćaju osim prostora u vlasništvu tužitelja i javnu površinu (područje obale/plaže i more).

8. Člankom 32. stavkom 1. Zakona o provedbi propisano je da je praćenje javnih površina putem videonadzora dozvoljeno samo tijelima javne vlasti, pravnim osobama s javnim ovlastima i pravnim osobama koje obavljaju javnu službu, samo ako je propisano zakonom, ako je nužno za izvršenje poslova i zadaća tijela javne vlasti ili radi zaštite života i zdravlja ljudi te imovine.

9. Budući da je tijekom upravnog postupka na temelju spisu priloženih fotografija, koje pokazuju položaj predmetnih kamera kao i kut njihovog snimanja, utvrđeno da predmetne kamere snimaju i javnu površinu, i po ocjeni ovog Suda, pravilno se tužitelju, radi povrede odredbe članka 32. stavka 1. Zakona o provedbi, rješenjem tuženika nalaženo poduzimanje korektivnih mjera kojima se osigurava privatnost trećih osoba odgovarajućim ograničenjem obuhvata kuta snimanja radi izbjegavanja snimanja javne površine.

10. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužitelj ponavlja prigovore istaknute u tužbi o postavljanju videonadzora u skladu s člankom 26. Zakona radi zaštite imovine u privatnom vlasništvu, a na koje se, otklanjajući njihovu osnovanost, detaljnim i argumentirano obrazloženim razlozima osvrnuo prvostupanjski sud. Navedene razloge, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud , jer su utemeljeni na dokazima koji prileže svezi spisa i na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba materijalnog prava primijenjenog u postupku.

11. Sud ne nalazi osnovanim niti žalbene prigovore usmjerene na postupovne povrede neprovođenja ispitnog postupka. To stoga jer je donošenju rješenja tuženika prethodio postupak u kojem je radi razjašnjavanja pravog stanja stvari službena osoba obavila neposredno opažanje te je tužitelju omogućeno očitovanje o odlučnim činjenicama na kojima je tuženik temeljio rješenje.

12. Kako je, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku razvidno da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja , to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.

13. Budući da je tužitelj izgubio upravni spor, prvostupanjskim rješenjem pravilno je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a , odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, a iz kojeg je razloga kao neosnovan odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova zastupanja po odvjetniku u žalbenom postupku.

14. Slijedom navedenog, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a , odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Eveline Čolović Tomić