Poslovni broj: Us I-3170/2025-6
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6, Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tamari Bogdanović, te Valentini Pergar, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi zastare prava na naplatu poreznog duga, nakon održane usmene i javne rasprave, 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/24-01/114, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-410-23/24- 01/114, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. odbijena je žalba izjavljena protiv Rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-416-02/2023-006/133, URBROJ: 513-07-01-2024-04 od 22. kolovoza 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu poreznog duga.
2. Tužitelj u tužbi pobija zakonitost osporavanog rješenja jer je za rješavanje o njegovoj žalbi tuženiku bilo potrebno četiri godine, a čime su narušeni postulati vladavine prava, načela zakonitosti i načela učinkovitog i ekonomičnog postupanja u upravnim stvarima, a uvedeno je pravno nasilje.
3. Prijepor između tužitelja i tuženika sastoji se u različitom tumačenju od kada počinje teći zastara naplate poreznog duga jer tužitelj smatra da je rok za naplatu poreznog duga počeo teći danom kada je drugostupanjsko tijelo tuženika bilo dužno odlučiti o žalbi tužitelja, a to je 2016., dok tuženik smatra da rok teće od dana kada je doneseno drugostupanjsko rješenje, a to je 29. svibnja 2020.
4. Tužitelj se poziva na sadržaj članka 186. stavka 6. Općeg poreznog zakona kojim je propisano da porezno tijelo rješenje o žalbi mora dostaviti stranci najkasnije u roku od dva mjeseca računajući od dana dostave žalbe te nije sporno da se u konkrenom slučaju ovaj zakon primijenjuje kao lex specialis, te s radi o zakonskoj normi kogentne pravne prirode.
5. Ustavni sud je u svojim brojnim odlukama iznio stajalište da je legitimna svrha instituta zastare potraživanja samoograničavanje i samosankcioniranje države na način da država vlastitim tijelima nalaže određeu dinamiku i učinkovitost u postupanju, te načelo pravne sigurnosti i zaštita subjektivnih prava poreznih obveznika zahtjeva postojanje vremenskih ograničenja te se poziva na odluku Ustavnog suda broj U-III-1364/2020 od 8. ožujka 2023. i broj U-III-6335/2021 od 6. lipnja 2022.
6. Predlaže poništiti ili oglasiti ništavim osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te da sud odluči da tužba ima odgodni učinak.
7. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže sudu da riješi spor bez rasprave.
8. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
10. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u pristunosti tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24), o čemu je tuženik bio upozoren u pozivu za raspravu.
11. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika.
12. Prema podacima spisa predmeta, tuženik je odbio žalbu tužitelja, s obrazloženjem da nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga koji na dan 1. siječnja 2024. ukupno iznosi 233.227,46 eura, jer je u konkretnom slučaju zastara prava na naplatu počela teći od 1. siječnja 2021. obzirom da je prvostupanjsko porezno rješenje od 5. lipnja 2016. postalo izvršno 11. rujna 2020.
13. Odredbom članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 144/22) propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
Stavkom 4. navedenog članka Zakona propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamatu.
14. Odredbom članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.
15. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
16. Naime, uvidom u prvostupanjsko porezno rješenje od 6. svibnja 2016. sud je utvrdio da je u navedenom poreznom rješenju u točci V. izričito propisano da žalba odgađa izvršenje rješenja, te je tuženik osnovano zaključio da je navedeno prvostupanjsko rješenje postalo izvršno dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbija, a to je u konkretnom slučaju bilo drugostupanjsko rješenje od 29. svibnja 2020., koje je postalo izvršno 11. rujna 2020.
17. Slijedom iznesenog, u poreznom postupku pravilno je zaključeno da je zastara prava na naplatu počela teći u odnosu na dio poreznih obveza utvrđenih izvršnim rješenjem od 6. svibnja 2016. dana 1. siječnja 2021., a što znači da u vrijeme podnošenja tužiteljevog zahtjeva 20. travnja i 19. rujna 2023. nije nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga, kamata i troškova postupka prisilne naplate.
18. Naime, u konkrentom slučaju nije prošlo šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, pa je zahtjev tužitelja za utvrđivanje zastare naplate poreznog duga pravilno odbijen.
19. Tužitelju se napominje da je u odnosu na rok za rješavanje žalbe iz članka 186. stavka 6. Općeg poreznog zakona tužitelj imao na raspolaganju koristiti pravne lijekove vezane uz šutnju uprave, a na koji način je mogao brže ishoditi donošenje drugostupanjskog rješenja, a što ne bi promijenilo činjenicu da zastara prava na naplatu poreznog duga počinje teći od izvršnosti prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđen porezni dug.
20. U odnosu na priložene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, tužitelju se napominje da se navedene odluke ne odnose na istovjetno činjenično stanje koje je utvrđeno u tužiteljevom slučaju.
21. Iz navedenih razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.
22. Stoga je sud na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Sutkinja:
Tamara Bogdanović, univ.spec. iur.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. DĐ – putem e komunikacije
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak – putem e komunikacije
3. U spis
