REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-2031/2025-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Gracin & Vatroslav Šego, odvjetnicima iz Zagreba, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB 82031999604, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 12. svibnja 2026., u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, u roku 15 dana isplatiti tužitelju PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.317,84 eura bruto, uvećano za zakonske kamate , osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći, koje teku:

- za listopad 2020. na iznos od 47,35 eura od 11. studenoga 2020. do isplate,

- za studeni 2020. na iznos od 119,44 eura od 11. prosinca 2020. do isplate,

- za prosinac 2020. na iznos od 143,41 eura od 11. siječnja 2021. do isplate,

- za siječanj 2021. na iznos od 125,12 eura od 11. veljače 2021. do isplate,

- za veljaču 2021. na iznos od 102,42 eura od 11. ožujka 2021. do isplate,

- za ožujak 2021. na iznos od 113,03 eura od 11. travnja 2021. do isplate,

- za travanj 2021. na iznos od 113,33 eura od 11. svibnja 2021. do isplate,

- za svibanj 2021. na iznos od 120,69 eura od 11. lipnja 2021. do isplate,

- za lipanj 2021. na iznos od 104,52 eura od 11. srpnja 2021. do isplate,

- za srpanj 2021. na iznos od 106,54 eura od 11. kolovoza 2021. do isplate,

- za kolovoz 2021. na iznos od 122,48 eura od 11. rujna 2021. do isplate,

- za rujan 2021. na iznos od 111,24 eura od 11. listopada 2021. do isplate,

- za listopad 2021. na iznos od 114,89 eura od 11. studenog 2021. do isplate,

- za studeni 2021. na iznos od 94,12 eura od 11. prosinca 2021. do isplate,

- za prosinac 2021. na iznos od 134,74 eura od 11. siječnja 2022. do isplate,

- za siječanj 2022. na iznos od 115,03 eura od 11. veljače 2022. do isplate,

- za veljaču 2022. na iznos od 107,67 eura od 11. ožujka 2022. do isplate,

- za ožujak 2022. na iznos od 129,53 eura od 11. travnja 2022. do isplate,

- za travanj 2022. na iznos od 125,85 eura od 11. svibnja 2022. do isplate,

- za svibanj 2022. na iznos od 115,95 eura od 11. lipnja 2022. do isplate,

- za lipanj 2022. na iznos od 111,71 eura od 11. srpnja 2022. do isplate,

- za srpanj 2022. na iznos od 107,27 eura od 11. kolovoza 2022. do isplate,

- za kolovoz 2022. na iznos od 120,14 eura od 11. rujna 2022. do isplate,

- za rujan 2022. na iznos od 116,83 eura od 11. listopada 2022. do isplate,

- za listopad 2022. na iznos od 111,00 eura od 11. studenog 2022. do isplate,

- za studeni 2022. na iznos od 124,04 eura od 11. prosinca 2022. do isplate,

- za prosinac 2022. na iznos od 130,45 eura od 11. siječnja 2023. do isplate,

- za siječanj 2023. na iznos od 121,76 eura od 11. veljače 2023. do isplate,

- za veljaču 2023. na iznos od 107,29 eura od 11. ožujka 2023. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. pa nadalje, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. iz Zagreba, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, u roku 15 dana naknaditi tužitelju PV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.500,00 eura uvećano za zakonske kamate koje na taj iznos teku od 26. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik društva ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o. od 19. listopada 2020. U odnosu na radno mjesto tužitelja ističe se kako je tužitelj temeljem Ugovora o radu od 19. listopada 2020. kod tuženika bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava. Temeljem Ugovora o radu od 19. listopada 2021. tužitelj je također bio zaposlen na određeno vrijeme na radnom mjestu „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava. Tužitelj je potom 12. listopada 2022. sklopio Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Vozač autobusa I“, šifra radnog mjesta ZS182, Autobusni promet Dubrava, dok je 21. travnja 2023. sklopio novi Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto „Vozač autobusa“, šifra radnog mjesta MS115, Autobusni promet Dubrava. Međutim, u naravi se radi o istom radnom mjestu te tužitelj od kada je zasnovao radni odnos do danas radi na istom radnom mjestu s identičnim radnim zadacima.

2. Ugovorom o radu sklopljenim 19. listopada 2020. određeno je kako će se tužitelju obračunavati i isplaćivati plaća sukladno Kolektivnom ugovoru i Pravilniku o radu, i to prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Odredbom čl. 6. Ugovora o radu od 21. travnja 2023. određeno je kako će se radniku, ovdje tužitelju, isplaćivati plaća prema koeficijentu poslova 2,40.

3. Do provedbe statusnih promjena 2018. tuženik je imao svojstvo podružnice Zagrebačkog holdinga d.o.o., a nakon provedbe statusnih promjena i osnivanja tuženika kao pravne osobe kod njega je produžena primjena Temeljnog kolektivnog ugovora koji se primjenjivao u Zagrebačkom holdingu d.o.o. Tim Temeljnim kolektivnim ugovorom za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o., Dodatkom V. Temeljnog kolektivnog ugovora te Pravilnikom o radu za društvo Zagrebački holding d.o.o., a koji su se do 31. prosinca 2019. primjenjivali na tuženika, određeno je da osnovnu plaću radnika za puno radno vrijeme i normalni učinak čini zbroj umnoška osnovice i koeficijenta karakteristične skupine poslova i zadaća u koju je razvrstano radno mjesto na koje je radnik raspoređen, stalnog dodatka i dodatka na radni staž. Na istovjetan način osnovnu plaću člankom 67. regulira i Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 31. prosinca 2019. koji se primjenjivao od 1. siječnja 2020., te člankom 67. Kolektivni ugovor za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. od 8. veljače 2023. koji se primjenjuje od 1. siječnja 2023.

4. Kako je već istaknuto, tužitelj je s tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu „Vozač autobusa I“. Od trenutka zasnivanja radnog odnosa za radno mjesto vozača autobusa, pa do danas, tužitelj prometuje redovnim autobusnim linijama tuženika koje su organizacijski raspoređene pod Autobusni promet Dubrava. Obračunavanjem plaće prema koeficijentu 2,20 tužitelj je u periodu od sklapanja Ugovora o radu od 19. listopada 2020. do 21. travnja 2023., kao dana početka rada na radnom mjestu „Vozač autobusa“ prema Ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 21. travnja 2023., diskriminiran u odnosu na druge radnike tuženika koji obavljaju isti posao. Nakon sklapanja Ugovora o radu od 21. travnja 2023. tužitelju se plaća obračunavala primjenom koeficijenta 2,40 iako su njegovi radni zadaci od samog početka rada kod tuženika bili nepromijenjeni. Temeljem svih sklopljenih ugovora o radu tužitelj je obavljao u naravi isti posao pa mu se temeljem ranije sklopljenih ugovora o radu plaća neosnovano obračunavala primjenom koeficijenta 2,20. Naime, drugim tuženikovim radnicima, koji su u naravi obavljali iste poslove kao tužitelj, mjesečna plaća je već tada obračunavana primjenom koeficijenta 2,40, čime su u konačnici ostvarivali bitno višu osnovnu plaću od tužitelja. Diskriminacijski učinak još je jasniji ako se uzme u obzir da se u konkretnom slučaju radilo o radnom mjestu koje je organizirano kao rad u smjenama, pri čemu je nerijetko bio slučaj da nakon odrađene radne smjene pojedinog vozača zamjenjuje drugi vozač koji nastavlja voziti isti autobus na istoj relaciji do završetka svoje smjene, obavljajući iste radne zadatke, ali pritom dobiva veću plaću od vozača kojeg je prethodno zamijenio jer mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40, a ne 2,20. Radnici tuženika koji su zaposleni na radnom mjestu vozača autobusa, prilikom uzajamne primopredaje autobusa, potpisuju tzv. putne naloge.

5. S obzirom na to da tužitelj ne raspolaže putnim nalozima, predlaže sudu po službenoj dužnosti pribaviti putne naloge za utuženo razdoblje koje je potpisivao tužitelj, kao i saslušati radnike KV i JV kao svjedoke na okolnost činjenice obavljanja potpuno istovjetnih poslova. Također, predlaže se sudu naložiti tuženiku dostavu platnih lista imenovanih radnika, kao i radnika koji su vršili primopredaju smjene s tužiteljem sve radi utvrđivanja koeficijenta po kojem se tim radnicima obračunavala plaća u utuženom razdoblju odnosno dostaviti drugi dokaz o primijenjenom koeficijentu radi usporedbe s tužiteljevim.

6. Tužitelj ističe kako je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnicima za jednak rad i rad jednake vrijednosti. Odredbe o određivanju i jednakosti plaća sadržane u čl. 90. i 91. Zakona o radu (u daljnjem tekstu: ZR) se ne odnose samo na jednakost plaća žena i muškaraca, već općenito na jednakost plaća istih radnih mjesta.

7. U smislu odredbe čl. 91. ZR-a dvije osobe obavljaju jednak rad i rad jednake vrijednosti ako: obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju; je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kvalifikaciju stečenu određenom razinom obrazovanja i narav posla određenu prema objektivnim kriterijima kao što su potrebna znanja, vještine, odgovornost i samostalnost te uvjeti u kojima se rad obavlja.

8. Svi ostali vozači autobusa tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40, obavljali su isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj, imaju istu stručnu spremu, vještine, odgovornost i uvjete u kojima se rad obavlja te bi sve navedene osobe, kao vozači autobusa, mogli zamijeniti jedan drugoga u odnosu na posao koji obavljaju. Dakle, tužitelj ponavlja, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o radu, rad koji su obavljali vozači autobusa kojima se plaća obračunavala po koeficijentu 2,40 jednak je radu samog tužitelja u vrijeme kada mu je plaća obračunavana po koeficijentu složenosti 2,20 te radu kojeg isti obavlja sada kada mu se plaća obračunava po koeficijentu 2,40.

9. Unatoč tome što je navedenim ugovorima o radu iz 2020., 2021. i 2022. određeno da se tužitelju plaća obračunava i isplaćuje po koeficijentu 2,20, tuženik je bio dužan, s obzirom na sve ranije navedeno, već tada obračunavati i isplaćivati plaću tužitelju po koeficijentu 2,40 jer je u skladu s člankom 91. stavkom 1. Zakona o radu poslodavac dužan radnicima isplaćivati jednaku plaću za jednak rad i rad jednake vrijednosti, dok je sukladno stavku 5. istoga članka svaka odredba suprotna tome ništetna. Temeljem izračuna razlike plaće primjenom koeficijenta 2,40, proizlazi kako je tužitelj za period od kada je zasnovao radni odnos, pa do zaključno s 21. travnja 2023., uskraćen za 3.310,93 eura bruto, a koji iznos predstavlja razliku plaća koje su mu morale biti obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,40 i plaća koje su mu obračunate i isplaćene po koeficijentu 2,20.

10. Plaća se, u skladu s Kolektivnim ugovorima te ugovorima o radu, isplaćuje najkasnije do desetog dana u mjesecu za rad u prethodnom obračunskom razdoblju.

11. Tužitelj je podneskom od 9. travnja 2026. uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

12. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, navodeći da je u utuženom razdoblju, temeljem zaključenih ugovora o radu, radniku bio utvrđen koeficijent složenosti poslova 2,20 za radno mjesto „Vozač autobusa I“. Sukladno Katalogu radnih mjesta po grupama složenosti poslova - Grupa složenosti poslova V. (VKV, SSS) 2,11-2,40, a koji je sastavni dio Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta ZET-a iz 2015., utvrđena su sljedeća radna mjesta: vozač autobusa I - koeficijent složenosti poslova 2,20, vozač autobusa II - koeficijent složenosti poslova 2,30 i vozač autobusa III - koeficijent složenosti poslova 2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 71. Temeljnog Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkim društva u vlasništvu Grada Zagreba, a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u V. grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,11-2,40. Navedeni raspon koeficijenata složenosti poslova u skladu je s čl. 70. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački električni tramvaj d.o.o. iz 2019. i trenutno važećeg Kolektivnog ugovora iz 2023., a prema kojem se radno mjesto vozača svrstava u II. grupu složenosti poslova s koeficijentom složenosti poslova od 2,01 -3,00. Dakle, plaća tužitelja je određena ugovorom o radu, u skladu s važećim aktima koje je donio poslodavac (Kolektivnim ugovorom). Prema odredbi čl. 90 . važećeg Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom ugovorom o radu. Prema tome, tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu.

13. Tuženik je izvršio svoju ugovornu obvezu, a ugovor poslodavca i radnika o radnom mjestu i visini plaće nije protivan niti jednoj kogentnoj normi koja bi bila temelj za prihvaćanje tužbenog zahtjeva tužitelja kojim traže da sud naloži tuženiku da mu isplati plaću različitu od one koja je između njih ugovorena.“ 14. Tuženik ukazuje da je ugovor o radu dvostranoobvezni pravni posao koji nastaje suglasnošću volja poslodavca i radnika. Tužitelju su već u vrijeme sklapanja ugovora o radu bile poznate sve činjenice i okolnosti vezane uz navedeno radno mjesto pa tako i odredbe vezane za određivanje plaće. Samim time, tužitelj je znao i pristao da mu plaća bude određena sukladno koeficijentu koji je određen za navedeno radno mjesto, odnosno 2,20.

15. Zaključno, navodi tužitelja da tuženik neosnovano vrši korekciju koeficijenta za 0,20 su neistiniti jer tužitelj prima plaću u skladu s koeficijentom radnog mjesta za koje je potpisao ugovor o radu. Podaci na isplatnim listama radnika automatski se ispisuju temeljem podataka koji se povlače iz sustava, odnosno programa Argosy koje poslodavac, ovdje tuženik, koristi za vođenje elektronske evidencije svih potrebnih osobnih podataka o radniku i podataka relevantnih za njegov radno pravni status i odnos kod pos lodavca. Zbog ograničenosti mogućnosti akcija u sustavu i mogućnosti programa, a obzirom na kompleksne izmjene svih dosadašnjih organizacija i sistematizacija radnih mjesta koje je sa šiframa svih radnih mjesta potrebno evidentirati u samom sustavu, ovo pi tanje je isključivo tehničke naravi i ne utječe na isplatu plaće koja je isplaćena sukladno ugovoru o radu kojeg je radnik sklopio.

16. Netočni su navodi tužitelja da svi ostali vozači autobusa kod tuženika kojima se obračunava plaća po koeficijentu 2,40 obavljaju isti posao u istim uvjetima kao i tužitelj. Upravo suprotno navodima tužitelja, postoje razlike između svih vozača prema radnom iskustvu, vještinama i radu koji obavljaju, obzirom da voze različite autobusne linije. Iz priloženih ugovora o radu, za radno mjesto „ LV“, u članku 2. u opisu poslova tog radnog mjesta, vidljivo je da, između ostalog „ LV“ obavlja poslove mentora u okviru svog radnog mjesta, dok takav posao nije u opisu poslova radnog mjesta „Vozač I“. Poslovi mentorstva su istaknuti kao jedna od razlika između poslova radnog mjesta „Vozač I“ i „Vozač III“ te takve poslove, između ostalog, mogu obavljati samo vozači na radnom mjestu „Vozač III“. Time se želi ukazati na važnosti u razlici u znanju, vještinama i radnom iskustvu vozača pa se u skladu s tim daju i složeniji poslovi duže zaposlenim vozačima (zaposlenim na radnom mjestu „ LV III“) kao što je obavljanje mentorstva mladim novozaposlenim vozačima. Napominjemo kako mentoriranje nije istaknuto kao isključivi razlog i temelj za primjenu različitog koeficijenta složenosti poslova i nije sporno da se vozačima koji obavljaju poslove mentorstva nad novim kolegama za to isplaćuje poseban dodatak na plaću, a plaća im se obračunava i isplaćuje sukladno koeficijentu složenosti poslova koji je određenim njihovim ugovorima o radu.

17. Zbog svega navedenog tuženik je razvrstao vozače u tri skupine (Vozač I, Vozač II, Vozač III) i za sva navedena radna mjesta je utvrdio da im pripada različit koeficijent složenosti poslova (2,20, 2,30 i 2,40). Također, iz Karte radnog mjesta za Vozača autobusa I proizlazi da je potrebno radno iskustvo od 1 godine na poslovima vozača C i D kategorije, dok je za radno mjesto Vozača autobusa III potrebno radno iskustvo od 2 godine i to na poslovima vozača autobusa u ZET-u.

18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Ugovore o radu (strana 10-12, 13- 15, 16-18 19-21 spisa), isplatne liste (strana 22-32 spisa), dodatak V. Temeljnom kolektivnom ugovoru (strana 33-39 spisa), prenošenje ugovora o radu na novog poslodavca (strana 40 spisa), Pravilnik o radu (strana 41-44 spisa), Temeljni kolektivni ugovor (strana 45-48 spisa), Kolektivni ugovor (strana 49-89, 90-130 spisa), Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta (strana 138-147, 148-154 spisa), naziv radnog mjesta i popis poslova (strana 167-168 spisa), e-dokumentaciju u spisu (strana 176-197, 199-405, 414-620, 621-642 spisa), izračun pretpostavljene bruto razlike plaće (strana 647 spisa), saslušan je svjedok JV (strana 687-688 spisa), saslušan je tužitelj (strana 688 spisa).

19. Ocjenjujući rezultate dokaznog postupka prema odredbi čl. 8. ZPP -a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

20. Prvenstveno, neosnovano je pozivanje tuženika na odredbe čl. 133. Zakona o radu da ako je tužitelj smatrao da mu je povrijeđeno njegovo pravo iz radnog odnosa, trebao je podnijeti zahtjev za zaštitu prava u roku propisanom, budući je navedenom odredbom propisano da se zahtjev za zaštitu prava podnosi u zakonskom roku, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa, a u ovom slučaju se upravo radi o novčanom potraživanju radnika za koje nije bio u obvezi podnošenja zahtjeva za zaštitu prava.

21. Među strankama je nesporno da je tužitelj s tuženikom sklopio više ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač autobusa I s koeficijentom obračuna plaće 2,20, a ugovorom o radu od 21. travnja 2023. za obavljanje poslova radnog mjesta Vozač autobusa s koeficijentom obračuna plaće 2,40.

22. Među strankama je sporno pripada li tužitelju pravo na isplatu razlike plaće između koeficijenta 2,20 i 2,40 za razdoblje od listopada 2020. do veljače 2023. s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

23. Izvršenim uvidom u Pravilnik o radu tuženika iz studenoga 2016. utvrđeno je da su mjesta vozača razvrstana u grupu složenosti V. - VK i SSS s koeficijentima složenosti od 2,11 do 2,40.

24. Izvršenim uvidom u TKU za radnike u trgovačkim društvima u vlasništvu Grada Zagreba i Dodatak V TKU-u Kolektivni ugovor tuženika iz veljače 2002. utvrđeno je da su u čl. 70 mjesta vozača razvrstana u grupu složenosti V. - VK i SSS s koeficijentima složenosti od 2,11 do 2,40.

25. Izvršenim uvidom u Kolektivni ugovor tuženika (u daljnjem tekstu KU) iz prosinca 2019. utvrđeno je da su čl. 70. utvrđena sva radna mjesta na koja se primjenjuje KU i razvrstana su u četiri grupe složenosti s koeficijentima i otežanim uvjetima rada, a sastavni su dio KU-a. Prema navedenom članku radno mjesto tužitelja razvrstano je u grupu složenosti II čija su obilježja grupa poslova koja podrazumijeva srednje složene poslove i zadatke na kojima se rad ponavlja uz povremenu pojavu novih poslova, a među koj ima su i poslovi vozača, a utvrđeni koeficijent složenosti je od 2,01 do 3,00. Nadalje čl. 73. utvrđeno je da se Ugovorom o radu utvrđuje pripadajući koeficijent radnog mjesta i dodaci koji se ostvaruju na pojedinom radnom mjestu.

26. Izvršenim uvidom u Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnica ZET-a, u Prilogu 3, utvrđeno je da su koeficijent složenosti poslova vozača I u grupi V (KV, SSS) s koeficijentom vozača autobusa I - 2,20 za SSS.

27. Uvidom u isplatne liste tužitelja razvidno je da je istom utvrđen koeficijent 2,400, i da je isti korigiran na - 0,20. Tijekom postupka tuženik nije dokazao opravdanost razloga za takvo korigiranja koeficijenta, odnosno umanjenje koeficijenta za 0,20.

28. Tužitelj u svom iskazu navodi da su se koeficijenti mijenjali vozačima i njemu, prvo je imao 2,20, sada 2,40, ne zna razloge jer svi obavljaju iste poslove, da je na isplatnim listama bio naznačen koeficijent 2,40 i umanjenje 0,20.

29. Sud je iskaz tužitelja prihvatio u cijelosti kao životan, uvjerljiv i suglasan s dokumentacijom dostavljenom u spisu, iz kojeg proizlazi da je tužitelj u utuženom periodu obavljao iste poslove na radnom mjestu vozača autobusa kod tuženika kao i drugi radnici na istim poslovima i da ne postoji razlika između obavljanja poslova na radnim mjestima vozača autobusa I i vozača autobusa III, a tuženik tijekom postupka svoju tvrdnju da to nije tako nije dokazao.

30. Odredbom čl. 91. st. 1. Zakona o radu ('Narodne novine' 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljem tekstu ZR) propisano je da je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti; st. 2. određuje da se o radu jednake vrijednosti radi ako dvije osobe različitoga spola obavljaju isti posao u istim ili sličnim uvjetima ili bi mogle jedna drugu zamijeniti u odnosu na posao koji obavljaju, ako je rad koji jedna od njih obavlja slične naravi radu koji obavlja druga, a razlike između obavljenog posla i uvjeta pod kojima ih obavlja svaka od njih nemaju značaja u odnosu na narav posla u cijelosti ili se pojavljuju tako rijetko da ne utječu na narav posla u cijelosti, te ako je rad koji jedna od njih obavlja jednake vrijednosti kao rad koji obavlja druga, uzimajući u obzir kriterije kao što su stručna sprema, vještine, odgovornost, uvjeti u kojima se rad obavlja te je li rad fizičke naravi. Pri tome odredbe ZR-a o jednakosti plaća za jednaki rad i rad jednake vrijednosti koje se odnose na jednakost plaća žene i muškarca sud tumači ekstenzivno tako da se ne odnose samo na osobe različitoga spola nego općenito na jednakost plaća svih radnika koji obavljaju jednake poslove bez obzira na naziv radnog mjesta, kao što je ovdje slučaj.

31. Odredbom čl. 91. st. 5. ZR-a ništetna je odredba ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugoga pravnog akta koja je protivna čl. 91. st. 1. ZR-a, stoga su ništetne i odredbe Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio s tuženikom, a kojima je koeficijent za obračun plaće tužitelju na radnom mjestu vozača autobusa utvrđen u visini 2,20 umjesto u visini od 2,40, jer je tužitelj u utuženom razdoblju obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi zaposlenici tužitelja na radnom mjestu vozača autobusa, te je mogao zamijeniti bilo kojeg vozača autobusa koji je u navedenom razdoblju primao plaću prema koeficijentu 2,40.

32. Slijedom navedenoga sud je prihvatio tužbeni zahtjev i tužitelju dosudio traženi iznos razlike bruto plaće za utuženo razdoblje koju bi ostvario po koeficijentu 2,40, sa zateznim kamatama prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, u daljem tekstu ZOO) koji propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane tražbine duguje i zakonske zatezne kamate, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržan u bruto plaći.

33. Temeljem odredbe čl. 154. u svezi čl. 156. ZPP-a tužitelju su dosuđeni troškovi koji su bili prijeko potrebni radi vođenja parnice i zastupanja po punomoćniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023), a čiji trošak se sastoji od troškova sastava tužbe 100 bodova, pristup na ročište 3.2.2026., 11.3.2026. i 12.5.2026. svako po 100 bodova, dva obrazložena podneska svaki po 100 bodova, ukupno 600 bodova odnosno 1.200,00 eura, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 300,00 eura. Ukupno je tužitelju priznat trošak u iznosu od 1.500,00 eura.

34. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku