Republika Hrvatska
Poslovni broj: P-510/2021-33
Općinski sud u Zadru
Stalna služba u Pagu
Trg kralja Petra Krešimira IV-Knežev dvor
23250 Pag
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Pagu, po sutkinji Marijani Zelić, na temelju prijedloga sudske savjetnice Matee Osmakčić, u pravnoj stvari tužitelja PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Jeleni Čačić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 25781343234, zastupana po punomoćnicima u OD Matulić i Bilić, radi isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave 19. svibnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnice tužitelja, na ročištu određenom radi objave presude, 26. svibnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.946,63 EUR (tritisućedevetstočetrdesetšesteuraišetdesettricenta) sa zateznim kamatama koja teku na pojedinačne iznose kako slijedi:
od
do isplate
1,07 EUR
15.3.2007
od
do isplate
3,44 EUR
11.3.2008
od
do isplate
1,06 EUR
14.4.2008
od
do isplate
12,17 EUR 14.11.2008
od
do isplate
5,99 EUR 08.12.2008
od
do isplate
21,52 EUR 15.01.2009
do isplate
od
21,66 EUR 16.02.2009
do isplate
od
15,46 EUR 14.03.2009
od
do isplate
15,60 EUR 14.04.2009
od
do isplate
14,89 EUR 08.06.2009
od
do isplate
13,81 EUR 07.07.2009
od
do isplate
14,22 EUR 18.07.2009
od
do isplate
12,55 EUR 10.08.2009
od
do isplate
14,91 EUR 14.09.2009
do isplate
od
11,85 EUR 14.10.2009
do isplate
od
14,05 EUR 13.11.2009
od
do isplate
13,23 EUR 14.12.2009
od
do isplate
21,75 EUR 28.01.2010
od
do isplate
23,08 EUR 09.02.2010
od
do isplate
27,64 EUR 07.04.2010
od
do isplate
29,38 EUR 02.06.2010
od
do isplate
39,70 EUR 28.06.2010
do isplate
od
45,02 EUR 05.07.2010
do isplate
od
42,87 EUR 15.07.2010
do isplate
od
37,81 EUR 12.08.2010
od
do isplate
55,09 EUR 06.09.2010
od
do isplate
46,56 EUR 22.10.2010
od
do isplate
41,97 EUR 03.11.2010
od
do isplate
57,02 EUR 06.12.2010
od
do isplate
74,12 EUR 31.12.2010
od
do isplate
66,51 EUR 03.03.2011
do isplate
od
58,69 EUR 04.04.2011
do isplate
od
58,69 EUR 04.04.2011
od
do isplate
62,48 EUR 03.05.2011
od
do isplate
85,67 EUR 14.06.2011
od
do isplate
96,40 EUR 14.07.2011
od
do isplate
135,62 EUR 12.08.2011
od
do isplate
85,35 EUR 12.09.2011
od
do isplate
80,76 EUR 10.10.2011
do isplate
od
84,57 EUR 07.11.2011
do isplate
od
81,02 EUR 09.12.2011
od
do isplate
89,06 EUR 12.01.2012
od
do isplate
92,36 EUR 15.02.2012
od
do isplate
91,75 EUR 12.03.2012
od
do isplate
91,48 EUR 30.04.2012
od
do isplate
92,70 EUR 21.06.2012
od
do isplate
90,60 EUR 02.07.2012
od
do isplate
90,55 EUR 20.07.2012
do isplate
od
90,22 EUR 09.08.2012
od
do isplate
90,05 EUR 31.08.2012
od
do isplate
90,07 EUR 19.10.2012
od
do isplate
91,06 EUR 14.11.2012
od
do isplate
90,65 EUR 27.12.2012
od
do isplate
86,81 EUR 15.01.2013
od
do isplate
83,81 EUR 31.01.2013
do isplate
od
91,89 EUR 16.04.2013
do isplate
od
88,22 EUR 06.05.2013
od
do isplate
83,21 EUR 26.06.2013
od
do isplate
80,37 EUR 01.07.2013
od
do isplate
79,66 EUR 02.07.2013
od
do isplate
82,59 EUR 14.08.2013
od
do isplate
84,61 EUR 13.09.2013
od
do isplate
89,51 EUR 30.09.2013
od
do isplate
87,16 EUR 31.10.2013
od
do isplate
90,95 EUR 11.12.2013
od
do isplate
90,52 EUR 31.12.2013
od
do isplate
91,49 EUR 31.01.2014
do 31.12.2007.g. po kamatnoj stopi iz članka 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1.1.2008.g. do 31.7.2015.g. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1.691,12
EUR(tisućušestodevedesetjedaneuroidvanaestcenti) sa zateznim kamatama koje teku od dana 26. svibnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja ja na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupku u iznosu od 85,90 EUR (osamdesetpeteuraidevedesetcenti), koji predstavlja razliku preko dosuđenog do zatraženog iznosa, odbija kao neosnovan
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 15. ožujka 2021. navodi da je 12. siječnja 2007. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 9012219805 temeljem kojeg je tuženik tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti od 28.700,00 CHF prema srednjem tečaju HNB važećem na dan korištenja kredita. Tužitelj se sukladno Ugovoru o kreditu obvezao tuženiku iznos kredita platiti u jednakim mjesečnima anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća. Tužitelj navodi kako je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) ništetna te se u svrhu osnovanosti tužbenog zahtjeva poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 od 4.7.2013., presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž- 6632/17 od 14.6.2018., odredbe Zakona o zaštiti potrošača, odredbe Zakona o obveznim odnosima te sudsku praksu Europskog suda. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. rujna 2025. predlaže da mu sud pruži pravnu zaštitu na način naveden u izreci ove presude.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare na cjelokupno potraživanje i potraživanje pojedinačnih iznosa. Navodi kako se tužitelj ne može pozivati na ništetnost ugovorne odredbe ako je ugovor u cijelosti ispunjen, a zabrana je bila manjeg značaja te da je neosnovano pozivanje tužitelja na učinke odluke u postupku zaštite kolektivnih interesa jer da ova parnica nije radi naknade štete. Dalje navodi kako je Zakonom o obveznim odnosima izričito dopušteno ugovaranje valutne klauzule te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u presliku Ugovora o kreditu broj 9012219805 od 12. siječnja 2007., knjigovodstvenu karticu od 1. ožujka 2021. pregled uplata po kreditu na dan 1. ožujka 2021., plan otplate, izveden je dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Martini Mate iz Zadra, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.
4. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata dokaznog postupka sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19; dalje ZPP) ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti osnovanim.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na ime stjecanja bez osnove zbog preplaćenih mjesečnih anuiteta, a koja je preplata nastala zbog valutne klauzule, a u vidu ništetnosti te odredbe koja je utvrđena u postupku zaštite kolektivnih interesa.
6. Među strankama nije sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita 12. siječnja 2007. sklopili Ugovor o kreditu broj 9012219805, a kojim Ugovorom se tuženik obvezao staviti na raspolaganje korisniku kredita iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 28.700,00 CHF obračunatom prema srednjem tečaju HNB-a za CHF važeći na dan isplate kredita dok se tužitelj obvezao isti iznos vratiti s pripadajućom kamatom u vrijeme i na način utvrđen ugovorom odnosno na način da se tužiteljeva mjesečna obveza utvrđuje prema kunskoj protuvrijednosti važećeg tečaja CHF valute.
7. Sporno je li je ugovorna odredba iz ugovora o kreditu, kojom je određeno da je tužiteljeva obveza vezana uz valutu CHF, nepoštena i ništetna te je li imala za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, sve u smislu važećih odredbi Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima. Dalje je sporno je li tuženik zbog navedene odredbe stekao određeni iznos bez osnove odnosno ima li tužitelj pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti da se od početka do kraja otplate primjenjivala otplata bez valutne klauzule. Dalje je sporna i visina tužbenog zahtjeva.
8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013. godine u odnosu na ovdje tuženika utvrđeno je da je povrijedio kolektivne interese i prava potrošača kao korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je pak imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača točnije protivno čl. 81., 82. i 90. ("Narodne novine" broj 96/03) te kasnije protivno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/07, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96 i 97 tog Zakona te suprotno odredbama čl. 12. Zakona o obveznim odnosima
("Narodne novine" broj35/05; dalje ZOO)
9. Dakle, u postupku zaštite kolektivnih interesa utvrđeno je da je ovdje tuženik te povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, pa je dalje bilo potrebno utvrditi je li ovdje tužitelj potrošač odnosno poziva li se osnovano tužitelj na navedenu pravnu zaštitu zbog postupanja ovdje tuženika sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a.
10. U tu svrhu, sud je uvidom u Ugovor o kreditu utvrdio kako je isti sklopljen s namjenom kupnje automobila, a temeljem iskaza tužitelja utvrđeno je da je automobil kupljen za osobne potrebe.
11. Tužitelj je u svojem jasnom i uvjerljivom iskazu, te kao takvom i prihvaćenom od strane ovog suda, naveo da je ugovor zaključio sa tuženikom 2007. godine te da mu je iznos kredita bio potreban za kupnju vozila, a koje je vozilo koristio samo za osobne svrhe. Dalje navodi da je pristao na kredit u valuti CHF iz razloga što mu je u banci taj kredit i ta valuta ponuđena kao za njega najpovoljnija. Navodi da je pročitao Ugovor o kreditu te da je bio svjestan da njegova mjesečna obveza ovisi o kretanju valute CHF, ali da nije znao niti ga je itko od djelatnika tuženice upozorio da može doći do ovolikog porasta mjesečne obveze. Navodi kako je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane tuženice te kako nije mogao utjecati na sadržaj istog.
12. Imajući u vidu sve dokaze, osobito odredbe ugovora o namjeni sklapanja ugovora o kreditu te jasan i uvjerljiv iskaz tužitelja u kojem navodi da se radilo o kreditu za kupnju automobila za osobne potrebe, sud utvrđuje da je u predmetnom slučaju riječ o ugovoru kojeg je tužitelj kao fizička osoba sklopio u privatne svrhe te da namjena kredita ni na koji način nije bila vezana za poslovnu aktivnost ili poslovnu djelatnost, odnosno utvrđeno je da je tužitelj potrošač čija je prava povrijedio tuženik te da je osnovano pozivanje tužitelja na pravnu zaštitu iz postupka kolektivne zaštite sukladno čl. 502.c ZPP-a.
13. U odnosu na prigovor zastare za reći je da je isti neosnovan iz razloga što je ništetnost valutne klauzule uz koju je glavnica vezana uz švicarski franak utvrđena pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17 od 14.6.2018., a kako zastara počinje teći nakon pravomoćnosti takve odluke, to nije protekao petogodišnji zastarni rok budući je ova parnica pokrenuta 15. ožujka 2021. Vezano uz pitanje zastare individualnih restitucijskih zahtjeva valja ukazati na stajalište sudske prakse izraženo u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018. u kojoj je Vrhovni sud, između ostalog zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241 ZOO-a. Stoga zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Valja reći i to da je građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. zaključio da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO-a/05 (čl. 104 st. 1 ZOO-a/91), kako posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tu valja ukazati i na zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31.1.2022. godine prema kojoj ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Spomenuti zaključak odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.
14. U odnosu na visinu dosuđenog iznosa sud je istu utvrdio provedenim financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Martini Mate iz Zadra na okolnost utvrđenja preplaćenih iznosa uslijed ništetne primjene valutne klauzule. Vještakinja je po zadatku suda izvršila obračun nastale razlike u uplatama anuiteta kredita jer se tečaj CHF u odnosu na kunu povećavao. Nalaz vještakinje izrađen je korištenjem potrebne dokumentacije i elemenata izračuna. Zadatak je bio utvrditi odnosno izračunati preplaćene iznose imajući u vidu ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli. Mišljenje je vještakinje da ukupno razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 29.735,88 kn odnosno po fiksnom tečaju eura 3.946,63 EUR. Na navedeni nalaz i mišljenje od strane parničnih stranaka nije bilo prigovora na matematički izračun te je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio prema navedenom nalazu i mišljenju u podnesku od 25. rujna 2025. Sud je izrađeni nalaz i mišljenje ocijenio kao vjerodostojan jer je dan u skladu s pravilima struke, objektivno te obrazloženo.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a te je primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.; dalje; Tarifa) tužitelju, zastupanom po punomoćniku iz reda odvjetnika, kao osnovan trošak priznat trošak sastavljanja tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 5. Tarife), trošak sastavljanja podnesaka od 4. svibnja 2021. i 24. rujna 2025., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 5. Tarife) te trošak pristupa ročištu 7. prosinca 2021. i 19. svibnja 2026. svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7. toč. 5. Tarife), što ukupno iznosi 1.000,00 EUR, a koji iznos uvećan za pripadajući PDV u iznosu od 25% ukupno iznosi 1.250,00 EUR. Dalje ju tužitelju priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 42,95 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, a koji su troškovi utvrđeni kao osnovani uvidom u potvrde o plaćanju koje priležu spisu. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za prvostupanjsku presudu u iznosu od 85,90 EUR iz razloga što je tužitelj oslobođen od plaćanja iste sukladno odredbi čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23.). Tuženikov zahtjev za naknadom parničnih troškova je odbijen iz razloga što je izgubio u sporu, dok je tužitelju u istome u cijelosti uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
16. Kamate na troškove postupka dosuđene su od dana presuđenja sukladno odredbi čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12., 25/13., 33/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. dalje OZ)
17. Slijedom svega navedeno, odlučeno je kao u izreci.
U Pagu 26. svibnja 2026.
Sudska savjetnica
S u t k i nj a
Matea Osmakčić
Marijana Zelić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi ovom sudu putem sustava e-komunikacije, odnosno u tri primjerka ako podnositelj žalbe nije obveznik korištenja e-komunikacije sukladno članku 106.a ZPP-a. O žalbi odlučuje županijski sud.
Dna:
1. Tužitelju pp
2. Tuženici pp
