Poslovni broj: P-955/2025-3
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Katarini Ba jčić Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja AP iz [adresa] , OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću odvjetniku u Rijeci protiv tuženika Raiffeisen bank d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, izvan ročišta, temeljem odredbe čl. 331 b Zakona o parničnom postupku, 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 628-50- 4821174 sklopljenog 14. travnja 2008. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora, a kojom je ugovoreno kako se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknadu u iznosu od 3,70% (tricijelihsedamdeset posto) iznosa kredita.
II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 528,31 EUR s pripadajućom zateznom kamatom od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 30. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 17.4.2008. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe. III Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnične troškove ovog postupka u visini od 164,81 EUR sa zateznom kamatom tekućom 26. svibnja 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
Tužitelj u tužbi navodi kako je 14. travnja 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj: 628-50-4821174 (dalje u tekstu: ugovor o kreditu) kojim je tužitelju odobren kredit radi kupnje vozila u iznosu 23.532,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti dok je u članku 3. navedeno kako se prilikom prvog korištenja kredita naplaćuje jednokratna naknadu u iznosu od 3,70% iznosa kredita (tzv. ulazna naknada). Tužitelj smatra kako je naplaćivanje naknade za obradu kredita (ulazne naknade )nepošteno i ništetno . Odredbom čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03 i 46/07, dalje u tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, bilo je propisano kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača dok je st. 2. propisano kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava dok je st. 2. propisano kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe. Odredbom čl. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bilo je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni. Odredbom čl. 4. ZOO propisano je kako su sudionici, u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa, dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Odredbom čl. 322. st. 1. ZOO propisano je kako je ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Iz okolnosti da se, u konkretnom slučaju, radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj ugovornoj odredbi o ulaznoj naknadi nije ni moglo pregovarati kao i da tuženik nije prezentirao tužitelju o kakvim se točno troškovima radi (tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje ulazne naknade i o njezinoj krajnjoj svrsi), može se zaključiti da je primjena sporne ugovorne odredbe prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja kao potrošača pa je takva ugovorna odredba ništetna. Dodatno, u konkretnom slučaju povrijeđeno je i načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznih odnosa. Time što tuženik nije dokazao opravdanost ugovaranja sporne ugovorne odredbe u ugovorenom postotku od iznosa kredita proizlazi zaključak da ugovaranjem ulazne naknade nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita.
Iz presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev 673/2023-2 od 13. veljače 2024. (donesene u predmetu iste činjenične i pravne osnove) proizlazi kako je sporna odredba ništetna „jer se o odredbi o plaćanju naknade za obradu i odobravanje kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer je ta odredba, iako jasna i uočljiva, bila unaprijed formulirana od strane banke, jer na nju tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknade), posebice imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o promjenjivoj kamatnoj stopi, o valutnoj klauzuli, te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između naknade te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknade za obradu i odobravanje kredita).“U odnosu na tijek zatezne kamate, tužitelj ima, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, pravo na zateznu kamatu od dana plaćanja ulazne naknade kredita budući je tuženik nesavjestan stjecatelj jer je u potrošačkom kreditu koristio nepoštene ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a koje su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača te su, samim time, te ugovorne odredbe ništetne. Također, ističe se kako je upravo tuženik odgovoran za ugovaranje ništetnih ugovornih odredbi koje je nametnuo tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja.Prethodno podnošenju tužbe, tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, a koju mogućnost je tuženik otklonio slijedom čega je tužitelj prisiljen svoja prava i pravne interese ostvarivati sudskim putem, no tuženik je dostavio potvrdu o visini i datumu plaćanja ulazne naknade slijedom čega njezina visina ne bi trebala biti sporna. Iz dostavljene potvrde proizlazi kako je 17. travnja 2008. tuženik naplatio ulaznu naknadu u iznosu 528,31 EUR/3.980,58 kn. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Naslovni sud, po provedenom postupku i izvedenim dokazima, donese presudu pobliže opisanu u točkama I i II izreke ove odluke uz naknadu parničnog troška.
Tuženik je rješenjem ovoga suda pozvan da podnese odgovor na tužbu u roku od 30 dana, te je ujedno upozoren da će sud donijeti presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, ako u navedenom roku ne dostavi odgovor na tužbu.
Tuženik je tužbu s prilozima zaprimio dana 21. srpnja 2025., a do dana donošenja presude, iako mu je protekao ostavljeni rok od 30 dana, nije dostavio odgovor na tužbu.
Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a koje činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koje je tužitelj podnio, ugovor o zaključen između stranaka 14.04.2008., potvrda o visini naplaćene naknade prema čl. 3 ugovora ,a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je temeljem odredbe članka 331.b Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), valjalo odlučiti kao u točki I i II . izreke ove presude.
Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i 155 ZPP -a pa je tužitelju zastupanom po punomoćniku valjalo priznati trošak za sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7 toč. 1), , vrijednost boda 2,00 EUR sve uz priznanje 25% PDV-a odmjereno sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika te trošak sudske pristojbe na tužbu u visini od 26,54 te na presudu zbog ogluhe u visini od 13,27 EUR ( Tar.br. 2 toč. 2 Tarife sudskih pristojbi) što sveukupno iznosi 164,81 EUR. Na dosuđeni iznos parničnih troškova tužitelju temeljem odredbe čl. 151. st. 3 ZPP-a pripada i zakonska zatezna kamata od presuđenja do isplate. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.
U Rijeci 26. svibnja 2026.
S u d a c
Katarina Bajčić Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, u 3 istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud u RH.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešnog ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.
Ova presuda može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP -a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
D N A :
- tužitelju po pun uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu zbog ogluhe u visini od 13,27 EUR i na tužbu u visini od 26,54 EUR
- tuženiku
