REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-284/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje ZSŠ, u upravnom sporu tužitelja ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Lara Denona, odvjetnica u Rijeci, Dolac 9/II, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, OIB: 02958272670, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova ozljede na radu, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika KLASA: UP/II-502-03/24-01/857, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 4. veljače 2025. i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24- 02/10860, URBROJ: 338-08-02-01-24-7 od 19. studenoga 2024.

II. Tužitelju se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 (rascjep meniska) priznaje ozljedom na radu nastalom 3. rujna 2024. te mu se u svezi navedene dijagnoze priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog upravnog spora u iznosu od 4.350,00 EUR (četiri tisuće tristo pedeset eura), u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/24-01/857, URBROJ: 338-01-06- 05-25-04 od 4. veljače 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-502-03/24-02/10860, URBROJ: 338-08-02-01-24-7 od 19. studenoga 2024., a kojim rješenjem tužitelju nije priznata ozljedom na radu od 3. rujna 2024. dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 (rascjep meniska) te s tim u vezi nisu priznata ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. Osporava nalaze i mišljenje liječničkih povjerenstva tuženika na kojima se temelje negativne odluke. Ustraje da je tužitelj 3. rujna 2024. zadobio ozljedu na radu pri izvođenja radne operacije montaže klima-uređaja prilikom ustajanja s opterećenjem iz pozicije čučnja, kao i da kod tužitelja ne postoje okolnosti koje bi isključile priznavanje predmetne ozljede ozljedom na radu. Izričito osporava da bi se kod tužitelja radilo o predispoziciji zdravstvenog stanja za nastanak rupture meniska. Ističe povredu pravila postupka jer tijela nisu zatražila mišljenje liječnika specijalista medicine rada ni Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Smatra da je prvostupanjskom i drugostupanjskom odlukom povrijeđen zakon na štetu tužitelja te predlaže da sud osporavana rješenja poništi.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Poziva se na zakonske i podzakonske odredbe temeljem kojih je doneseno osporavano rješenje, kao i na zaključke iz nalaza, mišljenja i ocjene iz prvostupanjskog i drugostupanjskog postupku prema kojima predmetna dijagnoza nije u uzročno- posljedičnoj vezi s događajem od 3. rujna 2024. s obzirom na opisani mehanizam nastanka ako bi se radilo o zdravom koljenu. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je rješenjem posl.br. Us I-284/2025-15 u smislu čl. 20. ZUS-a pozvao SELCO d.o.o., [adresa], da kao zainteresirana osoba sudjeluje u ovom sporu, no do dana objave ove presude nije zaprimljen odgovor.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., 39/26.; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Među strankama nije sporno, a navedeno proizlazi i iz dokumentacije u spi - su, da je tužitelj u vrijeme ozljeđivanja bio u radnom odnosu kod poslodavca SELCO d.o.o. na radnom mjestu montera klima uređaja, odnosno da je s te osnove ostvarivao status u obveznom zdravstvenom osiguranju. Nije sporno ni da je 3. rujna 2024. pri obavljanju radnih zadataka zadobio ozljedu lijevog koljena, slijedom čega je zbrinut u zdravstvenoj ustanovi te stoga takve činjenice ne treba dokazivati sukladno odredbi čl. 52. st. 1. ZUS-a.

7. Sporno je, međutim, je li do ozljede došlo u okolnostima koje predstavljaju ozljedu na radu u smislu čl. 66. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Narodne novine br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23.; dalje: ZOZO) ili je riječ o okolnostima iz čl. 67. istog Zakona koje isključuju priznanje ozljede na radu , odnosno postoji li uzročno-posljedična veza između događaja od 3. rujna 2024. i nastale ozljede.

8. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora i spisu predmeta upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ortopedske struke dr.sc. Tomislavu Mađareviću, dr.med. (pisani nalaz i mišljenje na str. 25-27 spisa, usmeni na str. 49-50 spisa). Dokazni prijedlog saslušanja tužitelja sud nije izvodio jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje odluke, a izvođenje takvog dokaza ne bi ni dovelo do drugačije odluke suda iz razloga iznesenih u nastavku obrazloženja presude, a sve kako je to odlučeno raspravnim rješenjem od 1. srpnja 2025.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Prema čl. 17. ZOZO-a prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, uključujući i prava za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti, obuhvaćaju: pravo na zdravstvenu zaštitu i pravo na novčane naknade.

11. Čl. 66. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, kao i ozljeda nastala tijekom obveznoga kondicijskog treninga vezanog uz održavanje psihofizičke spremnosti za obavljanje određenih poslova, sukladno posebnim propisima, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točaka 1. i 2. istog članka koja nastane kod osigurane osobe u okolnostima iz čl. 16. toga Zakona.

12. Čl. 67. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu, u smislu istog Zakona, ne smatra ozljeda, odnosno bolest do koje je došlo zbog: 1. skrivljenog, nesavjesnog ili neodgovornog ponašanja na radnome mjestu, odnosno pri obavljanju djelatnosti, kao i na redovitom putu od stana, do mjesta rada i obrnuto (npr. tučnjava na radnom mjestu ili u vremenu dnevnog odmora, namjerno nanošenje povrede sebi ili drugome, obavljanje poslova pod utjecajem alkohola ili opojnih droga, upravljanje vozilom pod utjecajem alkohola ili opojnih droga i si.), 2. aktivnosti koje nisu u vezi s obavljanjem radnih aktivnosti (npr. radni odmor koji nije korišten u propisano vrijeme, radni odmor koji nije korišten u cilju obnove psihofizičke i radne sposobnosti nužno potrebne za nastavak radnog procesa, fizičke aktivnosti koje nisu u vezi s radnim odnosom i sl.), 3. namjernog nanošenja ozljede od strane druge osobe izazvanog osobnim odnosom s osiguranom osobom koje se ne može dovesti u kontekst radno-pravne aktivnosti, 4. atake kronične bolesti, 5. urođene ili stečene predispozicije zdravstvenog stanja koje mogu imati za posljedicu bolest.

13. Dalje, prema čl. 36. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti (Narodne novine br. 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 19/18., 41/19., 22/20., 39/20., 2/22.; dalje: Pravilnik) ozljeda na radu može se priznati osiguraniku iz članka 7. stavka 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju te osiguranoj osobi iz čl. 16. istoga Zakona kod kojih je došlo do ozljeđivanja, odnosno bolesti u smislu čl. 66. Zakona. Dalje, prema čl. 37. Pravilnika ozljeda na radu neće se priznati osiguranoj osobi iz članka 36. tog Pravilnika u slučajevima iz članka 67. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju.

14. Sukladno čl. 39. Pravilnika u postupku utvrđivanja i priznavanja ozljede ili bolesti za ozljedu na radu, odnosno profesionalnu bolest, nadležni regionalni ured Zavoda odnosno nadležna područna služba Zavoda postupat će u skladu s propisima o zaštiti na radu, drugim propisima, te odredbama Zakona i Pravilnika.

15. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi kako je upravni postupak pokrenut Prijavom ozljede na radu poslodavca tužitelja SELCO d.o.o. od 18. rujna 2024. vezano uz događaj od 3. rujna 2024., po dijagnozi danoj po izabranom doktoru opće/obiteljske medicine MKB-10 šifre S83.2 Ruptura meniska. U postupku je nakon provedenog vještačenja (Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka, od 12. studenoga 2024.) doneseno prvostupanjsko rješenje od 19. studenoga 2024. kojim je odbijen zahtjev. Nakon po žalbi provedenog drugostupanjskog vještačenja (Nalaz, mišljenje i ocjena Liječničkog povjerenstva Direkcije Zavoda od 31. siječnja 2025.) tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 4. veljače 2025. odbio tužiteljevu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja kao neosnovanu. Iz svega navedenog je vidljivo da su i stručna medicinska tijela iz upravnog postupka, kao i sâma upravna tijela koja su rješavala o tužiteljevom zahtjevu, stava da se kod tužitelja ozljeda rupture meniska ne može uzročno-posljedično povezati s događajem od 3. rujna 2024. jer je ocijenjeno kako kod tužitelja postoji stečena predispozicija organizma za razvoj oštećenja (artroskopija lijevog koljena 1999. i 2000.) te da s obzirom na opisani mehanizam ozljeđivanja (ustajanje iz čučnja u stajaći položaj) ozljeda nije mogla nastati na opisani način ako se radi o zdravom koljenom zglobu.

16. Sud je najprije ocjenjivao osnovanost prigovora tuženika koji se odnose na dinamiku nastanka predmetne ozljede te je iste ocijenio neosnovanima. Naime, tuženik tijekom upravnog postupka nije dovodio u pitanje činjenicu da je do ozljede došlo prilikom uspravljanja iz položaja čučnja, već je navedene prigovore prvi put istaknuo tek u podnesku od 29. prosinca 2025., no, po ocjeni ovog suda, iz priložene medicinske i druge dokumentacije proizlazi međusobno podudaran opis događaja iz kojeg slijedi da je ozljeda nastala prilikom uspravljanja iz čučnja uz rotacijsku kretnju lijevog koljena. Naime, iz Izjave tužitelja o ozljedi na radu proizlazi da se isti ozlijedio tijekom obavljanja radnih zadataka ugradnje klima uređaja, i to na način da je prilikom spajanja utikača u utičnicu za klimu, iz sjedećeg položaja s lijevom nogom prešao u čučanj, a potom je prilikom uspravljanja, uz rotacijsku kretnju, osjetio preskok u koljenu i blokadu lijevog koljena. Nadalje, iz Prijave o ozljedi na radu koju je podnio poslodavac proizlazi da je do ozljede došlo prilikom skupljanja alata iz stava čučnja u stajaći položaj. Medicinska dokumentacija također opisuje nastanak ozljede prilikom ustajanja uz rotacijsku kretnju koljena, pri čemu se u pojedinim nalazima navodi da je do ozljede došlo „prilikom uspravljanja iz sjedećeg položaja na podu“, odnosno „prilikom ustajanja“. Sud ne smatra proturječnim navod iz medicinske dokumentacije prethodno navedenim opisima iz izjave tužitelja i prijave poslodavaca budući da iz istih proizlazi isti činjenični slijed događaja koji se odvijao pri radu na podu, odnosno u položaju koji uključuje čučanj i uspravljanje. Pritom okolnost da se u dijelu medicinske dokumentacije izrijekom ne navodi termin „čučanj“, već „rad na podu“ (nalaz Klinike za ortopediju Lovran od 3. rujna 2024.), odnosno „uspravljanje“, ne dovodi u sumnju vjerodostojnost opisa događaja jer isti sadržajno odgovara opisu tužitelja (iz sjedećeg položaja prešao u položaj čučnja nakon čega je ustao) i sadržajno sukladnom prijavom poslodavca te logično opisuju radnje pri tlu koje uključuju čučanj i uspravljanje.

17. Nakon što je na temelju provedenih dokaza utvrdio dinamiku nastanka ozljede (ustajanje iz čučnja u stajaći položaj) sud je dalje na spornu okolnost uzročno- posljedične veze dijagnoze S83.2 i događaja od 3. rujna 2024. izveo dokaz medicinskim vještačenjem budući je navedeno medicinsko pitanje.

18. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr.sc. Tomislava Mađarevića, danog po pregledu medicinske dokumentacije, proizlazi kako se kod tužitelja radi o akutnoj ozljedi meniskusa. U prilog tome navodi da je tužitelj tijekom liječenja primjenjivao rasteretni hod uz štake, što da je uobičajeno kod akutnih ozljeda. Isključio je postojanje relevantne predispozicije za nastanak predmetne ozljede ističući da nestabilnost koljena kao posljedica ozljede ligamenata, osobito prednje ukrižene sveze, u konkretnom slučaju nije utvrđena niti dijagnostičkim metodama (RTG, MR) niti ranijim nalazima. Prethodni artroskopski zahvati učinjeni prije više od 20 godina da ne predstavljaju predispoziciju za novu ozljedu meniskusa, osobito imajući u vidu dugogodišnje razdoblje bez simptoma. U pogledu mehanizma nastanka, vještak je naveo da je rotacijska kretnja pri savijenom koljenu odlučujući biomehanički čimbenik rupture meniskusa te da ozljeda nastaje u tipičnom obrascu pri ustajanju iz čučnja uz rotaciju, dok je bez rotacijske komponente nastanak akutne ozljede malo vjerojatan. Izričito osporava prigovor tuženika da „bucket-handle“ (ozljeda tužitelja) ne bi nastala kod uobičajenih aktivnosti te ističe kako je, iskustveno, navedeno upravo tipičan obrazac puknuća meniskusa za akutnu ozljedu. Zaključno, vještak je ostao kod mišljenja da je predmetna ozljeda posljedica radne aktivnosti te da raniji operativni zahvati ne dovode do povećane sklonosti nastanku takve ozljede, niti su u uzročnoj vezi s predmetnim događajem.

19. Tužitelj je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, dok je tuženik istaknuo generalne primjedbe na isti.

20. U pogledu ocjene može li se dijagnoza šifre prema MKB-10 klasifikaciji S83.2 Rascjep meniska uzročno-posljedično povezati s događajem od 3. rujna 2024., odnosno je li navedena ozljeda izravna posljedica ozljede na radu, sud je u cijelosti prihvatio ocjenu iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka obzirom da je isti sačinjen detaljno i potpuno, utemeljen na raspoloživoj opsežnoj medicinskoj dokumentaciji, sukladan pravilima struke i mjerodavnim normama Uredbe o metodologijama vještačenja (Narodne novine br. 96/23.). Vještak je u cijelosti odgovorio na postavljenu zadaću, dao je jasne, uvjerljive te argumentirane razloge o postojanju uzročno-posljedične veze između događaja i ozljede tužitelja pod predmetnom dijagnozom. Dodatnim očitovanjem otklonio je u cijelosti iznesene prigovore tuženika. Također, Nalaz i mišljenje vještaka sud utvrđuje sukladnim čl. 53. Pravilnika, kao i čl. 66. i 67. ZOZO.

21. Razmotrivši cjelokupno stanje spisa te uzevši u obzir dane ocjene, medicinsku dokumentaciju tužitelja, kao i nalaz i mišljenje neovisnog i nepristranog stalnog sudskog vještaka koji je za svoje mišljenje dao detaljno obrazloženje potkrijepljeno medicinskim argumentima, sud je utvrdio kako je dijagnoza tužitelja pod šifrom S83.2 izravna posljedica ozljede na radu koju je zadobio prilikom obavljanja radnih zadataka 3. rujna 2024., odnosno kako je tužitelj uspješno dokazao da do predmetne ozljede nije došlo zbog predispozicije zdravstvenog stanja, dok je s druge strane tuženik nije dokazao postojanje okolnosti iz čl. 67. ZOZO -a koje bi isključile mogućnost priznavanja neke ozljede ozljedom na radu.

22. Na temelju tako provedenih dokaza sud je utvrdio da je osporavanim rješenjima povrijeđen zakon na štetu tužitelja, radi čega je sud poništio osporavana rješenja, bez vraćanja predmeta na ponovni postupka, i donio meritornu odluku kao u t. I. - II. izreke ove presude na temelju odredbe čl. 117. st. 1. ZUS. Kako je sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum stvari, već je prvostupanjsko tijelo, u skladu s odredbom čl. 151. st. 2. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke II. izreke ove presude, dužno donijeti odgovarajuće provedbene odluke u kojima će odrediti i datum od kojeg se tužitelju priznaju prava na ime priznate ozljede na radu imajući u vidu odredbu čl. 56. st. 2. Pravilnika, i sve u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

23. Odluku o troškovima spora (t. III. izreke presude) sud je donio na temelju odredbi čl. 144., čl. 147. st. 1. te čl. 148. st. 1. ZUS-a. Tužitelj je uspio u sporu u kojem je zastupan po opunomoćeniku koji je odvjetnik pa mu je priznat trošak prema Tbr. 27/1 i Tbr. 52/3 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa) za sljedeće radnje: sastav tužbe, zastupanje na ročištima od 1. srpnja 2025. i 5. svibnja 2026., svaka radnja u iznosu od po 1.000,00 eura, odnosno ukupno 3.000,00 eura, što uvećano za PDV od 25% (Tbr 42. Tarife) iznosi 3.750,00 eura. Priznat je i trošak vještačenja od 600,00 eura iz razloga jer je taj trošak bio opravdan i nužan radi utvrđivanja odlučnih činjenica u postupku. Rok za isplatu naknade troškova određen je sukladno članku 151. stavku 2. ZUS-a.

24. Obzirom da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).