Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ovr-179/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u postupku osiguranja predlagatelja osiguranja Autoklub Siget, OIB: 30716520726, [adresa], zastupanog po punomoćnici Albini Dlačić, odvjetnici u Zagrebu, protiv protivnika osiguranja DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Pezić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi osiguranja privremenom mjerom, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-613/2020-16 od 5. siječnja 2026., dana 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-613/2020-16 od 5. siječnja 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I. Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja Autoklub Siget sa sjedištem u [adresa], OIB: 30716520726, prema protivniku osiguranja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]:

- po osnovi glavnice u iznosu 602.917,42 EUR (4.542.681,27 kn) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - ZOO-a) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, koja teče od 26. lipnja 2020. do isplate, određuje se

o s i g u r a n j e  p r i v r e m e n o m  m j e r o m

- nalaže se Financijskoj agenciji (FINA) sa sjedištem u [adresa], naložiti bankama da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrate s dužnikova računa isplatu novčanoga iznosa za koji je određena privremena mjera.

II. Nalog iz točke I. rješenja smatra se provedenim danom dostave ovog rješenja Financijskoj agenciji (FINA).

III. Privremena mjera iz točke I. rješenja ostaje na snazi do proteka 15 dana nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-2287/2021, radi stjecanja bez osnove.

IV. Žalba protiv rješenja o određivanju privremene mjere ne odgađa provedbu privremene mjere.

V. Nalaže se protivniku osiguranja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi predlagatelju osiguranja Autoklub Siget sa sjedištem u [adresa], OIB: 30716520726, troškove postupka osiguranja u iznosu 7.702,90 EUR (58.037,50 kn), u roku osam (8) dana.“

2. Protiv tog rješenja žali se protivnik osiguranja zbog svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11,

25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ- a), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje i odbaci prijedlog, ili da odbije prijedlog za određivanje privremene mjere, a podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da je s računa predlagatelja osiguranja, u postupku izravne naplate koji je protiv njega pokrenuo protivnik osiguranja pred Financijskom agencijom, na temelju ovršne isprave - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1065/16-111 od 30. listopada 2017., ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-1065/16-138 od 7. prosinca 2018., te preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-960/19-4 od 17. prosinca 2019., dana 18. svibnja 2020. na račun protivnika osiguranja prenesen iznos od 4.542.681,27 kn

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovi broj: Rev 570/2020-4 od 12. svibnja 2020., prihvaćena revizija predlagatelja osiguranja, te preinačena presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž R-960/19-4 od 17. prosinca 2019. na način da je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev protivnika osiguranja odbijen u cijelosti kao neosnovan

- da je protivnik osiguranja presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 570/2020-4 od 12. svibnja 2020. primio 25. lipnja 2020.

- da je predlagatelj osiguranja u svojstvu tužitelja pokrenuo parnični postupak protiv protivnika osiguranja kao tuženika radi vraćanja stečenog bez osnove, koji postupak se vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem: P - 2287/2021.

4.1. Na temelju navedenog prvostupanjski sud cijeni da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje tražbine prema protivniku osiguranja u iznosu od 4.542.681,27 kn, sada 602.917,42 EUR sa zateznom kamatom od 26. lipnja 2020. do isplate, glede kojeg novčanog iznosa proizlazi da ga je protivnik osiguranja stekao na temelju osnove koja je kasnije otpala, pa je u obvezi istog vratiti predlagatelju osiguranja sukladno pravilima o vraćanju stečenog bez osnove (čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO-a).

4.2. Osim toga, prvostupanjski sud cijeni da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu, kako to propisuje čl. 344. st. 2. OZ-a, uslijed čega predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz čl. 344. st. 1. OZ-a, ovo obzirom da je predmetnim prijedlogom predložio odrediti privremenu mjeru kojom se nalaže bankama da protivniku osiguranja ili trećoj osobi, na temelju naloga protivnika osiguranja, uskrate s dužnikova računa isplatu novčanog iznosa za koji je određena privremena mjera (čl. 345. st. 1. toč. 5. OZ-a), dakle novčanog iznosa koji je 18. svibnja 2020. prenesen s računa predlagatelja osiguranja na račun protivnika osiguranja. U svezi toga, prvostupanjski sud ističe da osnovano predlagatelj osiguranja navodi da određivanjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja zapravo ne trpi nikakvu štetu jer se na njegovom računu nalaze novčana sredstva predlagatelja osiguranja, čime se ne dira u imovinu protivnika osiguranja nego se samo zaštićuje imovina predlagatelja osiguranja, koja se bez osnove nalazi na računu protivnika osiguranja.

4.3. Utvrdivši dakle da je predlagatelj osiguranja dokazao postojanje pretpostavki za određivanje privremene mjere radi osiguranja novčane tražbine (čl. 344. st. 1. OZ-a), prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 345. st. 1. toč. 5. OZ-a odredio predloženu privremenu mjeru.

5. U žalbi protivnik osiguranja navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odredio privremenu mjeru, budući da prema čl. 342. st. 2. OZ-a privremena mjera nije dopuštena ako postoje uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom se može postići ista svrha osiguranja. Nadalje, ističe da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnom opasnost da će bez takve m jere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, te kako određivanjem predložene privremene mjere protivnik osiguranja ne bi pretrpio nikakvu štetu. Ističe da predlagatelj osiguranja mora dokazati i uzročnu vezu između ponašanja protivnika osiguranja i posljedice koja bi se sastojala u sprječavanju ili znatnom otežanju naplate njegove tražbine, a u konkretnom slučaju da nije utvrđeno postojanje takvih radnji ili propuštanja dužnika čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Konačno, osporavajući zaključak prvostupanjskog suda da bi trpio samo neznatnu štetu, navodi da će mu zbog privremene mjere biti zabranjeno raspolaganje i korištenje novčanih sredstava čime će mu suprotno stavu suda nastati znatna šteta , odnosno biti će mu uskraćena isplata sa računa duži period i onemogućeno svakodnevno funkcioniranje.

6. Ispitujući pobijano rješenje sukladno žalbenim navodima protivnika osiguranja, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog/ovršnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a, jer pobijano rješenje sadrži jasne, dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama. Također, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a.

7. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo, odredivši predloženu privremenu mjeru radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja, budući da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za određivanje prethodne mjere kojom bi se postigla ista svrha osiguranja, pa je suprotno žalbenim navodima protivnika osiguranja i u smislu odredbe čl. 343. st. 2. OZ-a privremena mjera dopuštena. Naime, za određivanje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u konkretnom slučaju ne postoji isprava propisana odredbom čl. 332. st. 1. OZ-a (odluka suda ili upravnog tijela koja nije postala ovršna, nagodba, odnosno javnobilježnička odluka ili isprava, ako utvrđena tražbina još nije dospjela) , kao jedna od zakonskih pretpostavki za određivanje prethodne mjere, pa se neosnovanim i protivnim stanju spisu ukazuje žalbeni navod protivnika osiguranja da se određivanje privremene mjere traži temeljem odluke suda koja predstavlja osnovu za određivanje prethodne mjere.

8. Odredbom čl. 344. st. 1. OZ-a propisano je da se privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Prema stavku 2. istog članka predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. toga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.

9. Zauzeto stajalište prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki propisanih odredbom čl. 344. OZ-a pravilnim prihvaća i ovaj sud, jer je ono rezultat pravilnih činjeničnih utvrđenja i pravilne primjene materijalnog prava, time da je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja dao valjane razloge, koji žalbenim navodima protivnika osiguranja nisu dovedeni u pitanje.

10. Naime, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja (na ime povrata novčanog iznosa kojeg je protivnik osiguranja naplatio od njega temeljem osnove koja je naknadno otpala), jer to proizlazi iz isprava u spisu, te pravilnost tog zaključka protivnik osiguranja ne osporava žalbenim navodima.

11. Suprotno žalbenim navodima protivnika osiguranja, pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu u smislu čl. 344. st. 2. OZ-a, slijedom čega predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. istog članka. Naime, predmetna privremena mjera zahvaća isključivo novčani iznos za koji je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da predstavlja imovinsku korist stečenu upravo od njega, bez valjane pravne osnove , pa je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se mjerom ne ograničava raspolaganje cjelokupnom imovinom protivnika osiguranja, već samo dijelom imovine kojeg je protivnik osiguranja neosnovano stekao od predlagatelja osiguranja.

11.1. Osim toga, protivnik osiguranja žalbenim navodima paušalno osporava navedeni zaključak prvostupanjskog suda, bez da je učinio vjerojatnim postojanje konkretnih štetnih posljedica, dakle da bi ga provedba određene privremene mjere onemogućila u svakodnevnom funkcioniranju. Stoga je i prema shvaćanju ovog suda osnovana tvrdnja predlagatelja osiguranja da se određivanjem predložene privremene mjere ne dira u imovinu protivnika osiguranja, nego samo zaštićuje imovina predlagatelja osiguranja koja se bez osnove nalazi na računu protivnika osiguranja.

12. Slijedom svega navedenog, protivnik osiguranja iznesenim žalbenim razlozima nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojima je određena predložena privremena mjera iz čl. 345. st. 1. toč. 5. OZ-a. Također, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o troškovima, koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 14. st. 4. OZ-a, uz dosudu predlagatelju osiguranja zatraženih troškova koji su bili potrebni za osiguranje i koji su mu stvarno nastali (trošak sastavljanja prijedloga i trošak sudske pristojbe).

13. Iz navedenih razloga, primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a žalbu protivnika osiguranja valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda.

Varaždin, 26. svibnja 2026.

Sudac

Snježana Šaško