Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž Ovr-32/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o. Zagreb, Savska cesta 1, OIB:03744272526, zastupanog po punomoćniku Marku Bujiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv protivnika osiguranja ZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Žuriću, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, povodom žalbe protivnika osiguranja izjavljene protiv rješenja o osiguranju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj: Ovr-118/2025-7 od 25.kolovoza 2025. koje je ispravljeno rješenjem istog suda broj: Ovr-118/2025-10 od 12. studenog 2025., dana 26. svibnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Žalba protivnika osiguranja odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, broj: Ovr-118/2025-7 od 25.kolovoza 2025. koje je ispravljeno rješenjem istog suda broj: Ovr-118/2025-10 od 12. studenog 2025.
II. Trošak žalbe protivniku osiguranja se ne dosuđuje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem koje je ispravljeno u datumu donošenja rješenja na kraju istog, pod točkom I.1.) 2.) i 3.) izreke, a na temelju naznačenih rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba, radi osiguranja novčanih tražbina iz izreke određeno je osiguranje uknjižbom založnog prava u korist suvlasnika stambene zgrade u [adresa] na nekretnini protivnika osiguranja. Ujedno je pod točkom II. izreke određeno da će Zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Novom Zagrebu izvršiti uknjižbu založnog prava u korist predlagatelja, a pod točkom III. izreke naznačeno je da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi osiguranja zbog kojeg je uknjižba određena. Osim toga, pod točkom IV. izreke navedeno je da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršnosti tražbine imaju takav učinak da se ovrha na tim nekretninama smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla. Pod točkom V. izreke određeno je da je protivnik osiguranja dužan predlagatelju osiguranja naknaditi prouzročeni parnični trošak za sastav prijedloga u iznosu od 386,59 EUR-a.
2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protivnik osiguranja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da ovaj sud stavi izvan snage pobijano rješenje, odnosno isto preinači na način da se prijedlog odbaci i postupak obustavi uz obvezu predlagatelja na naknadu prouzročenog troška, podredno da se rješenje ukine.
3. Predlagatelj osiguranja nije odgovorio na žalbene navode.
4. Žalba protivnika osiguranja nije osnovana.
5. Odlučujući o prijedlogu predlagatelja osiguranja, kao upravitelja zgrade koji zastupa suvlasnike zgrade u [adresa], radi prisilnog zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, prvostupanjski sud nalazi kako su ispunjenje pretpostavke zasnivanja založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja propisane čl. 296. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20 i 114/22– dalje: OZ), slijedom čega je o prijedlogu odlučeno primjenom čl. 295. do 298. navedenog Zakona, dok je o troškovima postupka odlučeno primjenom odredbe čl. 14. istog Zakona.
6. U žalbi protivnik osiguranja ističe da je rješenje nejasno i da se ne može ispitati , a da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22– dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. OZ-a budući propuštanjem dostave nije omogućio protivniku osiguranja raspravljanje u ovoj pravnoj stvari, odnosno da mu je onemogućeno da se protivi preinaci prijedloga u smislu čl. 192. ZPP-a u svezi s čl. 21. OZ-a, navodeći da ne daje pristanak na preinaku zahtjeva obzirom da je predlagatelj tražio prvo uknjižbu založnog prava u svoju korist, a sada traži u korist suvlasnika zgrade. Brani tezu da predlagatelj osiguranja nema odgovarajuću ovršnu ispravu za izdavanje predmetnog rješenja o osiguranju, pa ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer su rješenja o ovrsi izdana u korist suvlasnika stambene zgrade u [adresa], navodeći da predlagatelj osiguranja ne može biti stranka ovog postupka. Pojašnjava da je osiguranje zatraženo na predmetu koji je izuzet od ovrhe, odnosno u kojem je mogućnost ovrhe ograničena, pozivajući se pritom na odredbu čl. 80.b OZ-a. Tvrdi da je potraživanje iz točke I.2.) izreke u cijelosti naplaćeno od strane FINA-e, dok je potraživanje iz točke I.4.) izreke plaćeno u iznosu od 92,36 EUR-a, ukazujući pri tom kako su i ostala potraživanja iz pobijanog rješenja podmirena. Još tvrdi da se protivio povlačenju prijedloga za osiguranje podneskom od 26. veljače 2024. tražeći trošak, o čemu sud nije odlučio.
7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi u istoj bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, a ni jedna druga na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Naime, kako predlagatelj osiguranja u ovom postupku ima položaj zakonskog zastupnika suvlasnika zgrade koje je upravitelj sukladno odredbi čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje: ZV), a prvostupanjski je sud pozvao predlagatelja po uputi ovog suda u svojoj odluci broj Gž Ovr-179/2024-2 od 17. svibnja 2024. da ispravi prijedlog za prisilno zasnivanje založnog prava ne u odnosu na stranku postupka, već da se sukladno ovršnim ispravama naznači da se zalog uknjižuje u korist suvlasnika zgrade, potpuno pogrešno protivnik osiguranja ukazuje na prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na predlagatelja osiguranja, pa valja zaključiti da se zbog navedenog ne radi ni o kakvoj preinaci, slijedom čega se i taj žalbeni razlog ukazuje neosnovanim. Osim toga kako se u ovršnom postupku ne dostavljaju prijedlozi strankama na očitovanje, pa je sud po prijedlogu predlagatelja osiguranja, a na temelju čl. 296. OZ-a donio pobijano rješenje, protivnik osiguranja svoje prigovore može iznijeti u žalbi, što mu je omogućeno u konkretnom slučaju, slijedom čega nije onemogućen u raspravljanju u konkretnom predmetu pa nije počinjena bitna povreda koja je naprijed navedena. Nadalje, valja istači da se u ovršnom postupku ovršenik ne može protiviti djelomičnom povlačenju prijedloga za osiguranje, uz napomenu da je prvostupanjski sud svojim rješenjem pod brojem Ovr-1991/2023-13 od 28. veljače 2024 obustavio postupak osiguranja u ovom postupku po prigovoru protivnika osiguranja da je dio duga plaćen u odnosu na tražbinu iz ovršne isprave broj: Ovrv-56302/2016 javnog bilježnika Mladena Ježeka te je protivniku osiguranja zbog navedenih okolnosti dosuđen trošak u iznosu od 72,63 EUR-a, pa se žalbeni navodi protivnika osiguranja da sud nije cijenio njegove navode o djelomičnom podmirenju duga i zahtjevu za naknadu troškova ukazuju promašenim. Osim toga, kako se na osiguranje tražbine sukladno odredbi čl. 290. st. 2. OZ-a ne primjenjuju odredbe istog Zakona o nedopuštenosti ovrhe na nekretnini iz čl. 80.b OZ-a, pogrešno navodi protivnik osiguranja da se prisilno zasnivanje založnog prava u konkretnom slučaju ne može odrediti na nekretninama istog. Osim toga prema stanju spisa u odnosu na tražbinu za koju protivnik osiguranja navodi da ju je djelomično platio a u svezi potraživanja iz rješenja o ovrsi pod brojem Ovrv-41722/2019 od 19. prosinca 2019. istog javnog bilježnika, prema stanju spisa osiguranje nije ni određeno, pa kako se dokazi o uplatama odnose na mjesece za koje nije donijeto rješenje o ovrsi i taj žalbeni navod nije osnovan, a protivnik osiguranja nije ničim dokazao ni žalbenu tvrdnju da je i ostalo potraživanje radi kojeg je određeno prisilno zasnivanje založnog prava podmireno.
9. Stoga, kako se svi žalbeni navodi protivnika osiguranja ukazuju neosnovanim, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a odbijanjem žalbe istog potvrditi prvostupanjsko rješenje.
10. Trošak žalbe protivniku osiguranja nije dosuđen jer isti nije uspio s istom.
U Varaždinu 26. svibnja 2026.
Sutkinja
Tatjana Ledinšćak-Babić
