Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-203/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽB, zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25

– u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, broj: K-484/2025 od 12. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ŽB kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-484/2025 od 12. prosinca 2025.,, optuženi ŽB proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv imovine – krađom - opisano i kažnjivo po članku 228. stavku 1. KZ/11 te je na temelju članka 228. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. u svezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), optuežni ŽB oslobođen je dužnosti plaćanja troškova ovog kaznenog postupka te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Mirku Roguljiću, odvjetniku iz Kaštel Lukšića, zbog svih žalbenih razloga te je predložio da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači glede odluke o kazni i izrečenu kaznu ublaži.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Prvenstveno treba naglasiti da optuženik u cijelosti priznaje učin kaznenoga djela, stoga je neosnovan, iako samo paušalni, žalbeni navod kojim se upire na manjkavost obrazloženja prvostupanjskog suda u pogledu odlučnih činjenica, odnosno na obrazloženje o količini prisvojenog novca. Naime, odredba članka 459. stavak 6. i 7. ZKP-a izrekom propisuje što sve treba sadržavati pisano obrazloženje presude ukoliko se optuženik očituje krivim na navode optužbe, propisujući tako da je prvostupanjski sud dužan obrazložiti sve one okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i visinu kaznene sankcije uključujući i odluke o sigurnosnim mjerama, oduzimanju imovinske koristi ili oduzimanju predmeta. Dakle, suprotno tom žalbenom navodu, iako se prvostupanjski sud u svojoj presudi pod točkom 6. pisanog obrazloženja osvrće na nepostojanje spornih činjenica, utvrđujući da isto potvrđuju i ostali provedeni dokazi pa tako i svjedočki iskaz ŽBJ, prvostupanjski sud nije bio dužan obrazložiti druge činjenice izvan onih koje izrijekom određuje citirana zakonska odredba.

7. Nije u pravu optuženik niti kada ističe povredu Kaznenog zakona navodeći da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom djelu jer je optuženik vratio sav otuđeni novac. Naime, optuženik je priznao učin kaznenoga djela na način kako mu je to i stavljeno na teret, priznajući protupravno prisvajanje konobarskog novčanika, koji je sukladno svjedočkom iskazu ŽBJ vraćen tek nakon što je u isti zatečen u pokušaju bijega a što već i samo po sebi ni na koji način ne govori u prilog beznačajnog kaznenog djela kako se to ističe žalbom. Naime, sukladno odredbi članka 33. KZ/11 nema kaznenog djela iako su ostvarena njegova obilježja ako je stupanj optuženikove krivnje nizak, djelo nije imalo posljedice ili su one neznatne i ne postoji potreba da počinitelj bude kažnjen. Kako je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno postupanje optuženika u izravnoj namjeri prvog stupnja kao najvišim stupnjem namjere, pri čemu nije dovedeno u pitanje niti ubrojivost optuženika, sama okolnost da je novčanik sa novcem vraćen i da djelo nije imalo krajnju posljedicu – štetu za oštećenika, nije ona okolnost koja bi ukazivala na beznačajnost počinjenog kaznenog djela, pa je i taj žalbeni navod valjalo otkloniti kao neosnovan.

8. U pogledu žalbenog navoda kojom se osporava visina kaznene sankcije, ističući da je istom odmjerena navedena kazna zatvora isključivo na temelju njegove višestruke osuđivanosti, treba naglasiti da odredba članka 47 KZ/11 izrekom određuje koje sve okolnosti treba uzeti u obzir sud prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne a jedna od tih okolnosti je i „prijašnji život počinitelja“. Dakle, kada je sud kao otegotnim uzeo višestruku osuđivanost optuženika, citirajući svako od pojedinih kaznenih djela (njih ukupno 29) za koja je optuženik pravomoćno oglašen krivim, dovodeći tu činjenicu sa načinom počinjenja, posebice izravnom namjerom prilikom vršenja tog kaznenog djela, nije moguće govoriti o paušalnoj osudi samo na temelju prijašnje osuđivanosti optuženika. Osim toga sud je olakotnim cijenio i iskreno priznanje optuženika te njegovo izraženo kajanje za počinjeno kazneno djelo kao olakotnom okolnosti, međutim kraj utvrđenog prijašnjeg života optuženika – nije pronašao „ispričavajuću“ okolnost (navod prvostupanjskog suda) za konkretnu radnju kaznenog djela. Uvažavajući navedeno izrečena kazna u trajanju od 8 (osam) mjeseci primjerena je i potrebna za ostvarenje svrhe kažnjavanja koja je zakonom predviđena, odnosno nije u pravu optuženik kada ističe da je odmjerena kazna previsoka. Naime, optuženik je višestruko osuđivana osoba za istovrsna kaznena djela a što sve ukazuje da do sada izricanje kaznene sankcije nisu polučile onu svrhu koja je zakonom predviđena sa osnove specijalne prevencije stoga se izrečena kazna u cijelosti ukazuje ne samo primjerenom, već i potrebnom za ostvarenje svrhe kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Naime, kazna sama po sebi mora predstavljati osudu za određeno kazneno djelo spram konkretnog počinitelja ali mora i odgojno i preventivno djelovati na ostale potencijalne počinitelje istovrsnih kaznenih djela.

9. Slijedom navedenog, budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP/08 u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 9. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac