REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-193/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Kornelije Kallay Blažeković kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Marije Garačić-Turković kao članova vijeća, uz sudjelovanje Viktorije Vuk Krišto kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JO, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog JO, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 15. travnja 2026. broj K-42/2026-9, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog JO kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici je optuženi JO proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 127. stava 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog JO iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi JO putem branitelja Krešimira Čulea, odvjetnika u Zagrebu, bez izričitog isticanja žalbenih osnova, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženiku ukinuti istražni zatvor, odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti na ponovno odlučivanje.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom niti ne osporava, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene blažim mjerama, odnosno mjerama opreza.
6. Suprotno tvrdnjama žalitelja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako i dalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu opasnost od ponavljanja kaznenih djela, čime je ispunjena posebna pretpostavka za produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a jednako tako je opravdano isključena mogućnost zamjene istražnog zatvora drugim, blažim mjerama.
6.1. Postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optuženika, koja se ne može s uspjehom otkloniti primjenom blažih mjera, prvostupanjski sud pravilno nalazi u okolnostima počinjenja kaznenog djela zbog kojeg je optuženik nepravomoćno proglašen krivim. Naime, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir da je optuženik kazneno djelo zbog kojeg je sada nepravomoćno osuđen počinio netom nakon što je pušten s izdržavanja kazne zatvora zbog ranije počinjenog kaznenog djela. Pritom je sud prvog stupnja pravilno vodio računa o tomu da je optuženik višestruko osuđivana osoba. Naime, prema uvjerenju Odjela za kaznene evidencije je razvidno da je optuženik u razdoblju od 1999. do 2024. u čak sedamnaest navrata proglašen krivim zbog počinjenih raznih kaznenih djela. Riječ je o kaznenim djelima krivotvorenja isprava, krađa, nedozvoljenog držanja oružja i eksplozivnih tvari, teških krađa, prijevara, narušavanja nepovredivosti doma, zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe, nasilničkog ponašanja u obitelji, povrede dužnosti uzdržavanja, te prijetnje. Razvidno je, dakle, da se radi, među ostalim, o istovrsnim kaznenim djelima prijetnje, zbog kojih je optuženik i aktualno proglašen krivim. Iz ove brojnosti počinjenih kaznenih djela vidljiva je optuženikova upornost u protupravnom ponašanju. Navedeno upućuje na činjenicu da sve dosadašnje kazne zbog počinjenih kaznenih djela nisu utjecale na optuženika da svoje postupke uskladi s društvenim normama.
6.2. Pravilnost izloženih zaključaka prvostupanjskog suda nije dovedena u sumnju žaliteljevim neopravdanim minoriziranjem navedenih okolnosti, koji neosnovano smatra da je dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, od 12. prosinca 2025., utjecalo na optuženika da se kloni budućih protupravnih ponašanja.
6.3. Isto tako, žalbeno naglašavanje optuženikovog priznanja kaznenog djela i iskazanog kajanja i žaljenja te suglasnosti s predloženom kaznom, nema odlučan značaj na pravilnost pobijanog rješenja, a o tim okolnostima je prvostupanjski sud vodio računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
6.4. Uz navedeno, sud prvog stupnja je prilikom odmjeravanja kazne optuženiku cijenio njegove osobne i obiteljske prilike. S tim u vezi, a u pogledu optuženikovog očinstva maloljetne djece koju je obvezan uzdržavati, napominje se žalitelju kako je notorno da boravak u istražnom zatvoru ima često nepovoljne implikacije na uobičajeni način života i ispunjavanje obveza optuženika protiv kojeg se primjenjuje mjera istražnog zatvora jer je utvrđeno postojanje iteracijske opasnosti. Međutim, to su posljedice koje u pravilu prate istražne zatvorenike, ali nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.
7. Izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti, imajući na umu i visinu kazne zatvora na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti na strani optužen ika. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika nužna daljnja primjena istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela jer se ista svrha ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., pa tako niti nekom od mjera opreza, kako to žalitelj predlaže, a što je pravilno otklonio i prvostupanjski sud.
7.1. S tim u vezi, protivno tvrdnjama žalitelja, neovisno o tomu što je istražni zatvor najteža mjera kojom se osigurava prevencija utvrđene iteracijske opasnosti, iz pobijanog rješenja je razvidno da je, sukladno obvezi iz članka 95. stavka 1. ZKP/08., prvostupanjski sud vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.
8. Isto tako, nije u pravu žalitelj niti kada, apostrofirajući dosadašnje vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u odnosu na izrečenu kaznu, upire na povredu načela razmjernosti, smatrajući da se istražni zatvor pretvara u "izdržavanje kazne". Naime, daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika u ovom stadiju postupka nije dovela u pitanje odredbu članka 122. stavka 2. ZKP/08. Kako je već uvodno rečeno, optuženik je nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju osam mjeseci. Stoga, imajući na umu visinu nepravomoćno izrečene kazne zatvora, kao i odredbe iz članka 133. ZKP/08., o maksimalnom trajanju istražnog zatvora, ovaj sud ocjenjuje da za sada nije došlo do povrede načela razmjernosti.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene ostale povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Kornelija Kallay Blažeković
