REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-5813/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ČT, iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Morana Rabar, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Rabar & Visković, iz Zagreba, Jurišićeva 18, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/20-01/2272, URBROJ: 511-01-203-23-21 od 24. listopada 2023., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak.
II. U ponovljenom postupku, tuženik je dužan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev za primitak u hrvatsko državljanstvo tužiteljice, rođene **.**.1976., u [adresa], Bosna i Hercegovina, državljanka Bosne i Hercegovine.
2. U tužbi i tijekom spora tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako se tuženik u ponovnom postupku isključivo rukovodio onime što je u tužiteljičinim isprava navedeno uzimajući u obzir i ne cijeneći dovoljno činjenicu da se upravo tužiteljica, njen otac pa čak i djed deklariraju kao pripadnici hrvatske narodnosti. Tuženik je kao najvjerodostojniji dokaz zbog kojeg tužiteljicu ne bi trebalo primiti u hrvatsko državljanstvo, naveo da su se i tužiteljica i njen otac deklarirali kao pripadnici hrvatskog naroda nedugo prije podnošenja zahtjeva radi stjecanja hrvatskog državljanstva. Ističe kako je tužiteljica u postupku dostavila dokaze da se izjašnjavala pripadnicom hrvatskog naroda još za vrijeme studija, a isto tako još se i tužiteljičin djed, što proizlazi iz vojne knjižice, deklarirao kao pripadnik hrvatskog naroda.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog rješenja te ističe kako je obrazloženo iz kojeg razloga je izvadak iz Matice rođenih tužiteljice ocijenjen kao novoformirani dokaz, pribavljen isključivo u svrhu stjecanja hrvatskog državljanstva, jer je podatak o narodnosti u navedenoj ispravi upisan na temelju zapisnika o izjavi od 25. svibnja 2020., dakle, samo 22 dana prije podnošenja predmetnog zahtjeva, a životno, logično i uvjerljivo je da je tužiteljica imala i ranije životne prilike u kojima je trebala priložiti izvadak iz Matice rođenih, te se i ranije mogla izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti uzimajući u obzir da je postojala takva zakonska mogućnost. U odnosu na uvjerenje Zavoda za zapošljavanje, isto nije uzeto kao vjerodostojan dokaz s obzirom da nije potkrijepljeno prijavom iz koje bi bilo vidljivo je li se stranka navedenom prilikom izjasnila o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Uzimajući u obzir da tužiteljica nije dokazala svoje osobno izjašnjavanje pripadnosti hrvatskom narodu kao niti pripadnost hrvatskom narodu za svoje roditelje, vojna knjižica njenog djeda u kojoj se izjasnio kao Č, ne može biti temelj za njen primitak u hrvatsko državljanstvo.
5. Stoga predlaže sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 98. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 – dalje: ZUS), predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Prije svega valja napomenuti kako je osporavano rješenje doneseno o izvršenju presude ovoga suda, poslovni broj UsI-427/22-8 od 23. siječnja 2023. u kojoj je zaključeno da tuženik nije uopće ocijenio da je tužiteljica dostavila preslike prijava rođenja njene djece, da tuženik prilikom ocjene dokaze nije doveo u vezu rodni list tužiteljičinog oca s podatkom o njegovoj hrvatskoj narodnosti sa podatkom iz vojne knjižice tužiteljičinog djeda u kojem je u rubriku "narodnost" također napisano " Č" (musliman), nadalje, da se ne može prihvatiti obrazloženje tuženika kako upis podatak o pripadnosti hrvatskom narodu semestralnim listovima u razdoblju od 2006. do 2010. nije mogao biti temelj za primitak u hrvatsko državljanstvo. Također sud nije prihvatio ni obrazloženje prema kojem dostavljene preslike semestralnih listova i prijava rođenja djece same po sebi ne mogu biti temelj za primitak u hrvatsko državljanstvo uz uvjete propisane člankom 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu jer nisu javne isprave, te u konačnici zaključio da činjenica kada je u Matičnoj knjizi upisan podatak o narodnosti, može biti jedna od odlučnih činjenica za stvaranje uvjerenja o vjerodostojnosti takvog nacionalnog izjašnjavanja, uzimajući u obzir da se prema propisima u Bosni i Hercegovini, kojima je regulirano vođenje matičnih knjiga, podatak o narodnosti upisuje samo na temelju izjave stranke i opće poznatu činjenicu slučajeva kada se osobe izjašnjavaju pripadnikom nekog naroda radi ostvarivanja nekih prava i drugih koristi zbog čega je važno, savjesno i brižljivo cijeniti svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrditi je li neka osoba pripadnik hrvatskog naroda ili se radi o nevjerodostojnom nacionalnom izjašnjavanju u svrhu stjecanja državljanstva po povoljnijim uvjetima.
9. Naime, imajući u vidu zaključke koje je sud iznio u navedenoj presudi te obrazloženje osporavanog rješenja, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika ne može se ocijeniti zakonitim.
10. Člankom 16. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj:53/91, 28/92, 113/93, 130/11, 110/15 i 102/19) propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u [adresa] može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. Zakona.
11. Člankom 16. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
12. Tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja ne prihvaća uvjerenje Zavoda za zapošljavanje u kojem je navedeno da se stranka 17. listopada 2005. prilikom prijave izjasnila kao Č, ne može smatrati dokazom pripadnosti stranke hrvatskom narodu, jer se na temelju ispisa ličnog kartona radnika ne može utvrditi je li se stranka izjasnila o svojoj narodnosti prilikom prijave na Zavodu ili je podatak upisan naknadno.
13. Nadalje, u odnosu na dostavljene preslike prijavnih listova s fakulteta tuženik navodi da je vidljivo da je dopisivana riječ "hrvatska" u rubrikama "narodnosti" u prijavnim semestralnim listovima iz 2006. i 2009. dok se u prijavnom listu iz 2007. godine, stranka nije niti izjasnila o nacionalnoj pripadnosti, te da na preslikama prijavnih listova nema otiska prijemnog pečata iz kojeg bi bilo vidljivo jesu li i kada zaprimljeni na fakultetu, slijedom čega su izgubili dokaznu vrijednost u smislu dokazivanja pripadnosti stranke hrvatskom narodu.
14. U odnosu na preslike prijave rođenja djece koje iako je potvrđena njihova vjerodostojnost, zbog činjenice da je vidljiva riječ "hrvatska" upisana drukčijim rukopisom u odnosu na drugi upisani tekst, a na prijavi rođenja djeteta iz 1996. vidljivo je i da je riječ "hrvatska" upisana tamnijim otiskom u odnosu na drugi upisani tekst, isti nisu uzeti kao relevantni za utvrđivanje tužiteljičine nacionalne pripadnosti.
15. Potvrda ženskog košarkaškog kluba "Mladi Krajišnik" nije uzeta kao dokaz, jer je popunjavana 1988. godine, kada je tužiteljica imala samo 12 godina i bila maloljetna, pa se nije niti mogla sama izjasniti o svojoj nacionalnoj pripadnosti.
16. Naime, po ocjeni ovog suda, budući da je tužiteljica dostavila dokaze iz kojih bi proizlazilo da se ista tijekom života izjašnjavala kao pripadnica hrvatskog naroda, čijoj vjerodostojnosti tuženik ne poklanja vjeru, po ocjeni ovog suda, tuženik je, ukoliko sumnjao u vjerodostojnost predmetne dokumentacije, istu trebao provjeriti kod nadležnih tijela koja su predmetne dokumente izdala. Ovo tim više, što su predmetni dokumenti potvrđeni, slijedom čega se vjerodostojnost istih ne može utvrđivati na temelju dojma, nego provjerom činjenica.
17. Kraj takvog stanja stvari, po ocjeni ovog suda, stanje iz spisa predmeta ne daje dovoljnu podlogu za zaključak da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu, slijedom čega se osporavano rješenje ocjenjuje nezakonitim.
18. Stoga će u postupku nakon ove presude, tuženik donijeti novo rješenje i provesti dokazni postupak u smislu utvrđenja potpunog i pravilnog činjeničnog stanja u skladu sa primjedbama ovoga suda.
19. Valjalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavak 1., 119. stavak 4. u vezi s člankom 151. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Sudac:
Ivana Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Morana Rabar – e- komunikacijom
2. Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
