REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

10 000 Zagreb

Posl.br. P-9690/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika CN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Branko Bulat, odvjetnik u Zagrebu, radi brisanja uknjižbe, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. travnja 2026. u prisutnosti tužitelja osobno i punomoćnika tuženika, 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu upis brisanja uknjižbe prava vlasništva u Korist tuženika DN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na nekretninama:

- zk.č.br. 407/5, oranica [adresa] u [adresa], povr. 250 čhv, upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- 15/23 dijela zk.č.br. 408/1, vinograd i voćnjak na Gračanskoj cesti, povr. 529 čhv, upisano u zk.ulč.br. 10759 k. o. [katastarska općina],

Koje je uknjiženo temeljem Rješenja posl. br. Z-64853/2022 od 29.05.2023. godine, a koje je doneseno na temelju ugovora o darovanju od 10.09.2021.g., tabularne izjave od 30.11.2021.g., tabularne izjave od 18.01.2022.g., tabularne izjave od 18.01.2022.g. i rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČN posl. br. O-1127/22 od 27.4.2022. godine, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist KANJIR MUTIMIR, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]."

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.875,00 EUR, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica navodi da ima aktivnu legitimaciju podnijeti ovu brisovnu tužbu iako nije bila upisana kao vlasnica spornih nekretnina, već je bio upisan njezin otac ČN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], čija je nasljednica ovdje tužiteljica, i to temeljem pravomoćnog Rješenja o nasljeđivanju posl.br. O-1127/22 od 27.04.2022. godine koje je donio javni bilježnik Mr.sc. Jozo Rotim. Slijedom navedenog, tužiteljica je zakonska nasljednica u smislu odredbe čl. 9. st. 1. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03; 163/03; 35/05; 127/13; 33/15 i 14/19; dalje: ZN), a prema odredbi čl. 5. st. 2. tog Zakona, ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavinska imovina na nasljednika, čime postaje njegovo vlasništvo. Na taj način, aktivnu legitimaciju za podnošenje brisovne tužbe ima i nasljednik kao univerzalni pravni slijednik nositelja knjižnog prava, jer po odredbama ZN-a, nasljednik stječe nasljedstvo po sili zakona u trenutku smrti ostavitelja (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama poslovni broj: Rev-531/1998 od 14. lipnja 2001. i Rev x-651/2009 od 18. studenog 2010.). Tuženik se nezakonito uknjižio na predmetnim nekretninama kao vlasnik na temelju isprave koja nije propisno ovjerena (potpis darovatelja uopće nije ovjeren ni na koji način). Naime, tuženik je dana 27.10.2022. godine podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva posl.br. Z-57825/22, a koji je bio odbijen. Tuženik je na to Rješenje posl.br. Z-57825/22 uložio prigovor, a koji je usvojen spornim Rješenjem posl.br. Z-64853/2022 od 29.05.2023. godine. To sporno Rješenje posl.br. Z- 64853/2022 od 29.05.2023. godine doneseno je na temelju Ugovora o darovanju nekretnina sklopljenog dana 10.09.2021. godine između pokojnog ČN (fizička osoba) i tuženika (fizička osoba) na kojem pokojni ČN kao darovatelj nije ovjerio svoj potpis niti je ugovor potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika. Člankom 57. stavkom 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano je da će se uknjižba dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava ispisanih mehaničkim sredstvom na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom. To pravno pravilo u odnosu na fizičke osobe nema nikakvih zakonskih izuzetaka. ČN je umro je 06.11.2021. godine (manje od dva mjeseca nakon sklapanja Ugovora o darovanju), te je tuženik potom u 30.11.2021. godine i 18.01.2022. godine ishodio tabularne izjave kojima tužiteljica, SNŽ i UN kao zakonske nasljednice pok. ČN izdaju tabularnu ispravu kojom dozvoljavaju tuženik da uknjiži pravo vlasništva na predmetnim nekretninama. Međutim, bilo kakve naknadne isprave koje su potpisane nakon predmetnog Ugovora o darovanju nisu mogle utjecati na nepodobnost navedenog neovjerenog Ugovora o darovanju za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige redovnim putem po prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva. U tom smislu, prije donošenja spornog Rješenja posl.br. Z-64853/2022, tuženiku je dva puta bio odbijen prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju tih istih isprava. Tako mu je upis odbijen Rješenjima posl.br. Z-28509/2022 i posl.br. Z-57825/2022. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će zk odjelu naložiti brisanje prava vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tužiteljice. Kao dokaz svojim navodima prilaže zk izvatke za kčbr. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina], te povijesne izvatke, Rješenje Županijskog suda u Varaždinu Gž Zk 960/2021-2, Pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju posl.br. O- 1127/22, Rješenje posl.br. Z-64853/2022 od 29.05.2023. godine, Ugovor o darovanju od 10.09.2021. godine, Tabularne izjave, predlaže saslušanje stranaka i priklop spisa Z-64853/2022, Z-57825/2022 i Z-28509/2022 ovoga suda.

2. Tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev, kao i aktivnu legitimaciju tužiteljice. Sukladno članku 150. Zakona o zemljišnim knjigama, pravo na brisovnu tužbu ima nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. U konkretnom slučaju, tužiteljica nije bila, niti jest, nositelj knjižnog prava, budući da nikada nije stekla vlasništvo predmetnih nekretnina pa stoga niti nema pravo na brisovnu tužbu koju ostvaruje u ovom postupku. Činjenica da je tužiteljica jedna od nasljednica iza pok. ČN te da bi inače bila aktivno legitimirana za podnošenje brisovne tužbe, ne daje tužiteljici automatski aktivnu legitimaciju i za podnošenje ove tužbe, iz više razloga, sve kako slijedi u nastavku. Kako to i sama tužiteljica u historijatu tužbe navodi, tuženik je dana 10. rujna 2021. s darovateljem ČN, sklopio ugovor o darovanju nekretnina u k. o. [katastarska općina] i to zk.č.br. 407/5 i zk.č.br. 408/1, međutim, potpis darovatelja na ugovoru nije ovjeren. S obzirom da je darovatelj ČN relativno brzo nakon sklapanja ugovora preminuo, predlagatelj je, da bi sanirao taj nedostatak i da bi se mogao uknjižiti kao vlasnik u zemljišne knjige, od tužiteljice i ostalih nasljednika iza pok. ČN ishodio tabularne izjave. U tabularnim izjavama tužiteljica i ostali nasljednici izričito su naveli da dopuštaju da se tuženik uknjiži kao vlasnik predmetnih nekretnina i to upravo temeljem gore navedenog darovnog ugovora i navedenih tabularnih izjava koje su vlastoručno potpisali i na kojima su ovjerili svoje potpise. Dakle, nikada nije bilo sporno da je tuženik stekao predmetne nekretnine darovanjem, što i dalje nije sporno ostalim nasljednicima, no iz nekog razloga čini se da sad odjednom jest sporno tužiteljici. U slučaju da postoji nedostatak zbog kojeg neki ugovor ne bi bio provediv u zemljišnim knjigama, notorno je da se upravo na gore opisani način, ili sklapanjem aneksa ako je to moguće (npr. ako druga strana nije u međuvremenu preminula ili prestala postojati), otklanja takav nedostatak. Navod tužiteljice da „...bilo kakve naknadne isprave koje su potpisane nakon predmetnog Ugovora o darovanju nisu mogle utjecati na nepodobnost navedenog neovjerenog Ugovora o darovanju za uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige redovnim putem po prijedlogu za uknjižbu prava vlasništva.“, stoga je potpuno neutemeljen i promašen. Kad bi to bilo tako, tada brojne nekretnine i njihovi vlasnici ne bi mogli biti uknjiženi u zemljišne knjige, budući da su brojni ugovori imali (a imaju i danas) određene nedostatke zbog kojih nisu bili provedivi u zemljišnim knjigama. U odnosu na navod tužiteljice da je tuženiku iz gore navedenog razloga dva puta odbijen zahtjev za upis, ovosudnim rješenjima poslovni broj Z-28509/22 i Z-57825/22, tuženik ističe da je da je to potpuno netočno. Tuženikov prijedlog za upis odbijen je u oba slučaja zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U odnosu na rješenje poslovni broj Z-28509/22 tuženik nije ulagao prigovor jer je smatrao da će podnošenjem novog prijedloga predmet doći nekom drugom referentu koji će donijeti ispravnu odluku te da će na taj način brže ostvariti upis, što je nažalost često slučaj u praksi. Povodom novog prijedloga, u predmetu poslovni broj Z-57825/22, zemljišnoknjižni referent je zbog elementarnog nepoznavanja zakona opet pogrešno primijenio materijalno pravo i ponovo je doneseno odbijajuće rješenje. Međutim, protiv tog rješenja tuženik je uložio prigovor koji je usvojen te mu je rješenjem poslovni broj Z-64853/22 od 29. svibnja 2023. dopuštena uknjižba vlasništva na predmetnim nekretninama. Razlog za odbijanje upisa je bio pogrešan stav suda da nisu bile ispunjene pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama zbog toga što su tabularne izjave dale osobe koje u trenutku njihovog sastavljanja još nisu bile utvrđene kao zakonski nasljednici rješenjem o nasljeđivanju, kao i zbog toga što se u rješenju o nasljeđivanju u obrazloženju ne navode citirane nekretnine. Međutim, sukladno zakonu, a što također i tužiteljica ističe u historijatu tužbe, nasljednici su univerzalni sukcesori i stječu cjelokupnu pravnu poziciju ostavitelja, dakle, sva prava (u što ulazi i pravo vlasništva na nekretninama) i obveze ostavitelja, u trenutku njegove smrti, a rješenje o nasljeđivanju je deklaratorne naravi. Ove argumente je povodom prigovora tuženika, tamo predlagatelja, sud usvojio te preinačio rješenjem poslovni broj Z- 64853/22 preinačio rješenje poslovni broj Z-57825/22 i dopustio upis vlasništva. Da je tužiteljica izvršila uvid u gore navedene spise, ili bar u ovosudno rješenje poslovni broj Z-64853/22 od 29. svibnja 2023. koje joj je uredno dostavljeno, mogla je to utvrditi. Nadalje, i iz činjenice da se predmetne nekretnine ne spominju u rješenju o nasljeđivanju iza pok. ČN, a za postojanje kojih, kao i za činjenicu da ih je pok. ČN poklonio tuženiku - svom sinu i tužiteljičinom bratu, je tužiteljica evidentno znala, proizlazi da je tužiteljica bila suglasna s darovanjem i da joj predmetne nekretnine nikad nisu pripale u vlasništvo pa time nije niti bila, niti jest, nositelj knjižnog prava, te stoga niti nema pravo na brisovnu tužbu koju ostvaruje u ovom postupku. Ukoliko je tužiteljica smatrala da joj predmetne nekretnine pripadaju, tada je to trebala isticati u ostavinskom postupku. S obzirom da to nije učinila, vezana je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju i sad više ne može potraživati ništa što po pitanju imovine za koju je znala u vrijeme ostavinskog postupka. I ne samo da je za tu imovinu (predmetne nekretnine) znala, nego je i bila suglasna da se kao njihov vlasnik uknjiži tuženik, kojeg je evidentno smatrala vlasnikom predmetnih nekretnina, zbog čega mu je i izdala tabularnu ispravu. Tužiteljica nadalje nema pravo na brisovnu tužbu koju ostvaruje u ovom postupku niti zbog činjenice da je vezana pravomoćnim rješenjem poslovni broj Z-64853/22 od 29. svibnja 2023. koje joj je uredno dostavljeno i protiv kojeg nije uložila žalbu. Ukoliko je tužiteljica smatrala da upis vlasništva u korist tuženika koji je dopušten tim rješenjem, a koji upis sada pobija ovom brisovnom tužbom, nije valjan, odnosno da je time povrijeđeno njezino pravo, tada je bila dužna uložiti žalbu protiv tog rješenja. To tužiteljica međutim nije učinila te stoga sada ne može pokušavati to ispraviti kroz ovu brisovnu tužbu. Slijedom gore navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te joj naloži naknadu parničnog troška tuženiku. Kao dokaz svojim navodima prilaže ugovor o darovanju, tabularne izjave, rješenje o nasljeđivanju iza pok. ČN, predlaže saslušanje stranaka, svjedoka SNŽ i UN, te priklop spisa Z-64853/2022, Z- 57825/2022 i Z-28509/2022 ovoga suda.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] sve k. o. [katastarska općina] (list 5-17), rješenje o nasljeđivanju ovoga suda posl.br. O-1127/22 od 27. travnja 2022. (list 22-24), rješenje ovoga suda posl.br. Z-64853/2022 od 29. svibnja 2023. (list 25-28), Ugovor o darovanju od 10. rujna 2021. (list 29-31), taburalne izjave (list 32-38), izvršio uvid u spise ovoga suda posl.br. Z-28509/2022 i Z-64853/2022 ozn. Z-57825/2022, te saslušao stranke (list 75-77).

3.1. Tuženik je na ročištu od 17. travnja 2026. odustao od dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka SNŽ i UN.

4. Druge dokaze sud nije izvodio budući da stranke nisu stavljale dokaznih prijedloga, a što su dužne temeljem čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP). Naime, stranke su na zadnjem ročištu izjavile da nemaju nikakvih dokaznih prijedloga, te su predložile zaključenje glavne rasprave.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da mu je uknjižbom prava vlasništva izvršenom u korist tuženice povrijeđeno pravo vlasništva, te zahtjev tužiteljice za brisanjem uknjižbe izvršene u korist tuženice upisom prava vlasništva u njegovu korist.

7. Među strankama nije sporno da je kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan ČN, te ih je tuženi stekao darovanjem i to temeljem Ugovora o darovanju od 10. rujna 2021. između ČN kao darovatelja i CN kao daroprimatelja i tabularnih izjava tužiteljice, SNŽ i UN SNŽ kao nasljednica iza pok. ČN.

8. Među strankama je sporna aktivna legitimacija, te da li je upisanom prava vlasništva tuženika povrijeđeno knjižno pravo tužiteljice.

9. Tužiteljica u svom iskazu navodi da ne zna da li je njezin otac sklopio ugor o darovanju za predmetnu nekretninu, međutim ona je tuženiku dala tabularnu izjavu. Potpisala je tuženiku tabularnu izjavu jer se sve to dogodilo u nekih mjesec dana, odnosno u tom razdoblju je dobila covid, umro im je otac i imala je prometnu nesreću. Tek je kasnije nakon ostavinska rasprave iza pokojnog oca, saznala o čemu se radi. Taburalnu izjavu potpisala je na povjerenje brata pod time misli da je vjerovala svome bratu. Potpisala ju je u 11 mjesecu 2021 godine. Predmetna nekretnina nije spominjala u ostavinskom postupku iza pok. oca s obzirom da je tuženik na pitanje javnog bilježnik odgovorio da je predmetnu nekretninu riješio. Sudjelovala je u ostavinskom postupku iza pok. oca. Znala je za predmetnu nekretninu tokom ostavinskog postupka, naime otišla je u ZK odjel izvadila ZK izvadak a nekretnina je tada glasila na pok. oca. Predmetnu nekretninu nije prijavila u ostavinsku masu s obzirom je tuženik rekao da se ne prijavljuje. Rješenje o upisu tuženika kao vlasnika predmetne nekretnine je dobila tek 2023 godine. Žalila se na to rješenje.

10. Tuženik u svom iskazu navodi da je sve nesporno. Otac je još za života rekao da predmetna nekretnina pripada njemu. Polusestri i izvanbračnoj supruzi pok. oca pripali su stan i poslovni prostor na Zavrtnici, ovdje tužiteljici je pripao drugi stan koji je dobila još za života pok. oca a njemu je prema dogovoru pripala predmetna nekretnina koju mu je onda otac ugovorom darovao. Ugovor o darovanju su otac i on potpisali, međutim s obzirom da je otac bio star i bolestan tuženik nije forsirao da se ugovor ovjeri kod javnog bilježnika. Smatrao je da je dovoljno da je ugovor potpisan. Nedugo nakon toga je otac umro, i pošto su svi bili upoznati sa željom pok. oca izdali su mu tabularne izjave.

11. Iz dokumentacije u spisu i iskaza stranka koje je sud prihvatio kao istinite s obzirom u bitnome iskazuju jednako sud je utvrdio da je kao vlasnik predmetnih nekretnina bio upisan ČN, te da je temeljem neovjerenog Ugovora o darovanju od 10. rujna 2021. sklopljenog između ČN kao darovatelja i CN kao daroprimatelja i tabularnih izjava tužiteljice, SNŽ i JN kao nasljednica iza pok. ČN tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina. Utvrđeno je da su kao nasljednice iz pok. ČN temeljem rješenja o nasljeđivanju ovoga suda posl.br. O-1127/22 od 27. travnja 2022. utvrđene UN i SN (tužiteljica).

11.1. Isto tako, utvrđeno je da rješenjem ovoga suda posl.br. Z-57825/22 od 23. studenog 2022. odbijen prijedlog tuženika za upisom prava vlasništva na predmetnim nekretninama, te da je povodom prigovora tuženika ovaj sud rješenjem posl.br. Z- 64853/2022 od 29. svibnja 2023. usvojen prigovor tuženika, preinačeno rješenje ovoga suda posl.br. Z-57825/22 od 23. studenog 2022. te tuženik upisan kao vlasnik predmetnih nekretnina, kao i da protiv tog rješenja tužiteljica nije podnijela žalbu.

12. Prema odredbi čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (NN 63/2019., dalje: ZZK) nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.

12.1. Iako tužiteljica nije bila upisana kao nositelj knjižnog prava prije uknjižbe tuženika, ista je aktivno legitimirana. Naime, Ustavni sud je u odluci broj U-III-1729/08 od 9. svibnja 2012. izrazio stajalište, ako zakonom nije drugačije uređeno, nasljednik prima cjelokupni pravni položaj ostavitelja, njegova prava i obveze pa tako stječe pravo vlasništva svake pojedine ostaviteljeve stvari bez potrebe predaje, odnosno stupanja u posjed ili upisa prava vlasništva u zemljišne knjige kao i druga prava ostavitelja jer naše pravo ne poznaje institut ležeće ostavine. U tom je smislu nasljednik i prije nego ishodi upis svog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovlašten brisovnom tužbom zahtijevati brisanje nevaljane odnosno neistinite uknjižbe i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.

13. Prema odredbi čl. 57. st. 1. ZZK-a uknjižba će se dopustiti samo na temelju javnih isprava ili privatnih isprava na kojima je istinitost potpisa ovjerovljena na način propisan posebnim zakonom.

13.1. Iako među strankama nije sporno da na Ugovoru o darovanju od 10. rujna 2021. nije ovjeren potpis darovatelja pok. ČN, pa time isti ne udovoljava posebnim pretpostavkama za uknjižbu iz čl. 57. st. 1. ZZK-a, tužitelj je prilikom podnošenja prijedloga za uknjižbu vlasništva uz Ugovor o darovanju od 10. rujna 2021. predao ovjerovljene tabularne izjave tužiteljice SN, SNŽ i JN, a kojim tabularnim izjavama iste dopuštaju uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pa je na temelju tih isprava otklonjen nedostatak uknjižba inače ne bi bila dopuštena (čl. 66. st. 1. a. ZZK-a), jer isprave sadržavaju sve ono što se zahtijeva za uknjižbu (čl. 59. st. 1. b. ZZK-a).

14. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev je odbijen.

15. Povodom prigovora tuženika vrijednost predmeta spora određena ja ročištu od 24. travnja 2024. u iznosu od 20.000,00 EUR temeljem odredbe čl. 40. st. 3. ZPP- a.

16. Odluka o parničnom trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

16.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (20.000,00 EUR) tuženiku je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 8.1. Tarife) 250 bodova, trošak zastupanja na ročištu 24. travnja 2024. i 17. travnja 2026. (Tbr. 9.1. Tarife) 250 bodova, ukupno 500 bodova, sveukupno 750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.500,00 EUR, a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.875,00 EUR.

17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.