Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-309/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestioca, te Ilijane Petyo kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kog zastupa punomoćnica Petra Jurčić Vujičić, odvjetnica u Zagrebu, Kuhačeva 1, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Čistoća, iz Zagreba, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, kog zastupa punomoćnica Anita Hukelj, odvjetnica u Zagrebu, Martićeva 6/II, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-486/2024-62 od 4. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-486/2024-62 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-486/2024-62 od 4. ožujka 2025. suđeno je:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O. PODRUŽNICA ČISTOĆA OIB: 85584865987 iz Zagreba, Radnička cesta 82 isplatiti tužitelju GD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iznos od 165.801,67 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kako slijedi:

- 5.523,02 za listopad 2012. godine od 14.11.2012. godine do isplate

- 3.450,40 za studeni 2012. godine od 13.12.2012. godine do isplate

- 3.503,64 za prosinac 2012. godine od 12.01.2013. godine do isplate

- 3.539,25 za siječanj 2013. godine od 15.02.2013. godine do isplate

- 3.592,34 za veljaču 2013. godine od 15.03.2013. godine do isplate

- 3.566,23 za ožujak 2013. godine od 13.04.2013. godine do isplate

- 3.573,51 za travanj 2013. godine od 16.05.2013. godine do isplate

- 3.519,38 za svibanj 2013. godine od 15.06.2013. godine do isplate

- 3.594,03 za lipanj 2013. godine od 11.07.2013. godine do isplate

- 3.536,91 za srpanj 2013. godine od 10.08.2013. godine do isplate

- 3.572,67 za kolovoz 2013. godine od 11.09.2013. godine do isplate

- 3.592,34 za rujan 2013. godine od 11.10.2013. godine do isplate

- 4.083,10 za listopad 2013. godine od 09.11.2013. godine do isplate

- 3.788,00 za studeni 2013. godine od 11.12.2013. godine do isplate

- 3.640,64 za prosinac 2013. godine od 11.01.2014. godine do isplate

- 3.819,38 za siječanj 2014. godine od 11.02.2014. godine do isplate

- 3.217,19 za veljaču 2014. godine od 11.03.2014. godine do isplate

- 3.378,04 za ožujak 2014. godine od 11.04.2014. godine do isplate

- 3.570,96 za travanj 2014. godine od 10.05.2014. godine do isplate

- 3.554,75 za svibanj 2014. godine od 11.06.2014. godine do isplate

- 3.400,59 za lipanj 2014. godine od 11.07.2014. godine do isplate

- 3.724,87 za srpanj 2014. godine od 09.08.2014. godine do isplate

- 3.393,19 za kolovoz 2014. godine od 09.09.2014. godine do isplate

- 3.554,22 za rujan 2014. godine od 11.10.2014. godine do isplate

- 3.715,90 za listopad 2014. godine od 08.11.2014. godine do isplate

- 3.231,11 za studeni 2014. godine od 11.12.2014. godine do isplate

- 3.973,47 za prosinac 2014. godine od 10.01.2015. godine do isplate

- 3.583,69 za siječanj 2015. godine od 10.02.2015. godine do isplate

- 3.231,11 za veljaču 2015. godine od 10.03.2015. godine do isplate

- 3.554,22 za ožujak 2015. godine od 10.04.2015. godine do isplate

- 3.554,70 za travanj 2015. godine od 09.05.2015. godine do isplate

- 3.407,40 za svibanj 2015. godine od 10.06.2015. godine do isplate

- 3.570,14 za lipanj 2015. godine od 09.07.2015. godine do isplate

- 3.731,82 za srpanj 2015. godine od 08.08.2015. godine do isplate

- 3.459,79 za kolovoz 2015. godine od 08.09.2015. godine do isplate

- 3.595,64 za rujan 2015. godine od 08.10.2015. godine do isplate

- 3.596,81 za listopad 2015. godine od 07.11.2015. godine do isplate

- 3.433,40 za studeni 2015. godine od 10.12.2015. godine do isplate

- 3.759,13 za prosinac 2015. godine od 09.01.2016. godine do isplate

- 3.435,86 za siječanj 2016. godine od 09.02.2016. godine do isplate

- 3.434,70 za veljaču 2016. godine od 09.03.2016. godine do isplate

- 3.759,19 za ožujak 2016. godine od 09.04.2016. godine do isplate

- 3.438,57 za travanj 2016. godine od 07.05.2016. godine do isplate

- 3.616,12 za svibanj 2016. godine od 09.06.2016. godine do isplate

- 3.597,15 za lipanj 2016. godine od 08.07.2016. godine do isplate

- 3.433,10 za srpanj 2016. godine od 10.08.2016. godine do isplate po stopi koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O. PODRUŽNICA ČISTOĆA OIB: 85584865987 iz Zagreba, Radnička cesta 82 naknaditi tužitelju GD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. "

II. Nalaže se tužitelju GD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da tuženiku ZAGREBAČKI HOLDING D.O.O. PODRUŽNICA ČISTOĆA OIB: 85584865987 iz Zagreba, Radnička cesta 82 na ime parničnog troška isplati iznos od 15.625,00 kn u roku od 8 dana.“

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio pravovremenu žalbu iz svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje: ZPP), s prijedlogom da viši sud pobijanu presudu preinači ili ukine, uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba tužitelja nije osnovana.

4. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi tuženik, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće koju je primao temeljem ugovora o radu i plaće koju bi trebao primati za poslove koje je obavljao kod tuženika, te zahtjev za naknadom troškova postupka. T ijekom prvostupanjskog postupka sud je utvrdio slijedeće bitne činjenice:

-tužitelj kao radnik i tuženik kao poslodavac zaključili su 31. listopada 2012. ugovor o radu na neodređeno vrijeme temeljem kog se tuženik zaposlio na radnom mjestu šef smjene odvoza glomaznog otpada u Sektoru operative, Odjel odvoza glomaznog otpada;

-tim ugovorom ugovorena je plaća tužitelja koja se obračunava po koeficijentu složenosti poslova 2,95;

-tužitelj je od listopada 2012. godine do srpnja 2016. obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada na koje ga je usmeno rasporedio voditelj podružnice ĆD, a da stranke nisu zaključile ugovora o radu za navedeno radno mjesto;

-Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Čistoća od ožujka 2011. (listovi 62 do 106 spisa, dalje. Pravilnik) propisan je koeficijent radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada od 4,00;

-istim Pravilnikom za ovo radno mjestu propisan je VII stupanj stručne spreme;

-tužitelj nije imao potreban stupanj stručne spreme za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada;

-poslodavac je uputio tužitelja na dodatno obrazovanje pa je one 2012. godine upisao Visoku školu za sigurnost koju je završio 2015. godine i stekao zanimanje inženjer sigurnosti (VŠS);

-tuženikovim Pravilnikom u glavi C čl. 24. propisano je kako u iznimnim slučajevima, poslodavac može za određeno radno mjesto zaključiti ugovor o radu i s radnikom koji posjeduje za jedna stupanj nižu stručnu spremu od one propisane za to radno mjesto;

-dopisom od 29. rujna 2015. direktor Sektora operative HD predložio je voditeljici Podružnice R prijedlog trajnog premještaja tužitelja na način da se s tužiteljem sklopi ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada sukladno članku 24 Pravilnika (list 40 spisa);

-dopis istog sadržaja direktor Sektora operative uputio je voditeljici Podružnice i 7. ožujka 2016. godine (list 12 spisa);

-dopisom od 23. svibnja 2016. predsjednica uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. RDA obavijestila je Samostalni sindikat radnika u komunalnim i srodnim djelatnostima Hrvatske kako tuženik nema namjeru zaključiti s tužiteljem ugovor o radu za obavljanje poslova radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada jer tužitelj ne zadovoljava uvjete za obavljanje tog radnog mjesta budući je za to radno mjesto predviđena visoka stručna sprema koju tužitelj nema (list 43 spisa);

-tužitelj i tuženik nisu sklopili ugovor o radu temeljem kojeg bi tužitelj obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada.

8. Na utvrđene bitne činjenice sud je prvog stupnja primijenio odredbe sadašnjeg Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR) i bivšeg Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje: ZR/09), čl. 6. TKU, te čl. 24., čl. 26. i 31 Pravilnika, pa presudio kao u izreci.

9. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Nije sporno kako je tužitelj kao radnik tuženika neko vrijeme obavljao poslove hijerarhijski višeg radnog mjesta mada je imao zaključen ugovor o radu za hijerarhijski niže radno mjesto. Osnovno pravno pitanje predmetne parnice jest da li tužitelj kao radnik tuženika ima pravo na višu plaću sistematiziranu za to više radno mjesto, ili samo na nižu plaću za radno mjestu opisano u njihovom ugovoru o radu.

11. Sud prvog stupnja u obrazloženju osporene odluke navodi: „Sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) prema kojem je poslodavac dužan radniku isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu jer je plaća ekvivalent davanja za faktični rad, sud je zaključio da je tuženik bio dužan tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivati plaću za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada jer je tužitelj faktično radio na tom radnom mjestu i obavljao je poslove tog radnog mjesta. Poslovi koje je tužitelj u utuženom razdoblju faktično obavljao nisu uključivali poslove radnog mjesta šef smjene odvoza glomaznog otpada na koje se odnosio sklopljen ugovor o radu. Iz navedenog razloga sud je zaključio da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku između plaće radnog mjesta rukovoditelj Službe odvoza otpada i plaće koja je tužitelju obračunata i isplaćena sukladno članku 6 ugovora o radu od 31. listopada 2012. godine.“

12. Isto pravno shvaćanje izraženo je u odluci Rev 3371/2019 od 12. ožujka 2024, ali i u drugim poput: Revr-925/2017 od 2. svibnja 2018., Revr 704/2014 od 2. prosinca 2014, Rev-2088/2019 od 13. srpnja 2022., Rev- 3629/2019 od 18. svibnja 2022. U svima njima je VSRH izrazio pravno shvaćanje prema kojem je poslodavac dužan isplatiti plaću za konkretno obavljen faktični rad, pa i onaj koji se ne odnosi na poslove za koje je sklopljen ugovor o radu jer je plaća ekvivalent davanja za faktični rad te njezina isplata ovisi o obavljenom faktičnom radu.

13. To što tužitelj nije imao pravilnikom propisanu školsku spremu za više radno mjesto, nije ekskulpacija da radniku poslodavac ne isplaćuje plaću za to više radno mjesto, ako je te poslove neko vrijeme obavljao po nalogu poslodavca.

14. Izloženo pravno shvaćanje dijeli i ovaj žalbeni sud pa zaključuje kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo.

15. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio koje je to stvarno i konkretno poslove tužitelj obavljao i u čemu su se oni sastojali. To su bili poslovi rukovoditelja Službe odvoza otpada za koje tužitelj nije imao sklopljen Ugovor o radu.

16. Također je utvrđeno kako je tužitelj poslove hijerarhijski višeg radnog mjesta izvršavao jer ga je na njih nalogom rasporedio poslodavac. Da je tome tako vidljivo je iz dopisa od 29. rujna 2015. kog je direktor Sektora operative HD uputio voditeljici Podružnice s prijedlogom trajnog premještaja tužitelja na način da se s tužiteljem sklopi ugovor o radu za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada sukladno članku 24 Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji poslova. U dopisu je navedeno da je tužitelj raspoređen na poslove rukovoditelj Službe odvoza otpada prije tri godine, da navedene poslove uspješno obavlja, da za navedeno radno mjesto nije imao potreban stupanj stručne spreme pa je od strane poslodavca upućen na stručni studij pri Visokoj školi za sigurnost, koju je u međuvremenu završio. Dopis istog sadržaja direktor Sektora operative uputio je voditeljici Podružnice i 07. ožujka 2016. godine. Ovi dopisi, a i drugi izvedeni dokazi, ukazuju kako je tvrdnja tuženika, sad opet ponovljena i u žalbi, kako „tužitelj nije dobio jednostrani nalog za obavljanje navedenih poslova niti od strane poslodavca, niti od strane voditelja Podružnice ĆD“ neistinita. Tuženik još navodi: „Tužitelj je svjesno i dragovoljno obavljao poslove radnog mjesta rukovoditelja Službe odvoza otpada zbog njegovih očekivanja da će ga poslodavac rasporediti na to radno mjesto nakon što završi Visoku školu za sigurnost i stekne višu stručnu spremu, a koja očekivanja se nisu ispunila. Upravo imajući u vidu navedene okolnosti, takvo faktično obavljanje poslova višeg radnog mjesta nije stvorilo obvezu na strani tuženika da tužitelju isplati plaću propisanu Pravilnikom za radno mjesto rukovoditelj Službe odvoza otpada, a bez izmjene ugovora o radu.“ Ova verzija događaja ispričana od tuženika je krajnje neuvjerljiva jer bi to značilo da voditelj podružnice (Čistoća) ĆD uopće ne zna tko mu obavlja vodeće poslove u podružnici. I to nekoliko godina. Konačno, sam je VD, saslušan kao svjedok, izjavio kako je tužitelja 2012. rasporedio na poslove rukovoditelja Službe odvoza otpada jer je to mjesto bilo upražnjeno. Kaže da je takav raspored bio u usmenoj formi jer tužitelj nije imao odgovarajuću stručno spremu za to radno mjesto.

17. Razlike između plaće za više i niže mjesto pravilno je utvrdio prvostupanjski sud adekvatnim dokazom, a žalba ne osporava taj izračun.

18. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st. 1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tuženik je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice , a visinu troška zastupanja po odvjetniku obredio na temelju propisa Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) .

19. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

20. Zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe nije osnovan jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević