Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-18/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice FL OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa zaposlenik tuženika, punomoćnik TL, diplomirani pravnik, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr- 2000/2022-27 od 7. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pr-2000/2022-27 od 7. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke te u dijelu pod točkom II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.644,31 eur-a sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Uvažava se žalba tuženika kao djelomično osnovana, preinačuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2000/2022-27 od 7. studenog 2025. u pobijanom dijelu pod t. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti dosuđene troškove parničnog postupka na račun punomoćnika tužiteljice i u tom dijelu odlučuje:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu dosuđenih troškova postupka na račun punomoćnika tužiteljice.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici GL OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti razliku manje isplaćene naknade bruto plaće u ukupnom iznosu od 2.665,44 eura zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,70 EUR teče od 15. lipanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 14,91 EUR teče od 15. srpanj 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 25,41 EUR teče od 15. kolovoz 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,95 EUR teče od 15. rujan 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,43 EUR teče od 15. listopad 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 5,90 EUR teče od 15. studeni 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 18,06 EUR teče od 15. prosinac 2017.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 57,43 EUR teče od 15. siječanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 73,34 EUR teče od 15. veljača 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 23,67 EUR teče od 15. ožujak 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 28,34 EUR teče od 15. travanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 42,58 EUR teče od 15. svibanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 6,26 EUR teče od 15. lipanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 52,07 EUR teče od 15. srpanj 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,20 EUR teče od 15. kolovoz 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,39 EUR teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 13,30 EUR teče od 15. listopad 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 27,52 EUR teče od 15. studeni 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 26,59 EUR teče od 15. prosinac 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,09 EUR teče od 15. siječanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 30,30 EUR teče od 15. veljača 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 34,85 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 184,88 EUR teče od 15. travanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,22 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 75,86 EUR teče od 15. lipanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 215,36 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 29,76 EUR teče od 15. kolovoz 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 42,70 EUR teče od 15. rujan 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,58 EUR teče od 15. listopad 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 58,98 EUR teče od 15. studeni 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 39,41 EUR teče od 15. prosinac 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 19,83 EUR teče od 15. siječanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 44,10 EUR teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 44,43 EUR teče od 15. ožujak 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 83,19 EUR teče od 15. travanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 22,28 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 20,19 EUR teče od 15. srpanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,88 EUR teče od 15. rujan 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 60,14 EUR teče od 15. listopad 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 75,03 EUR teče od 15. studeni 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,25 EUR teče od 15. svibanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 415,62 EUR teče od 15. lipanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 258,28 EUR teče od 15. srpanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 163,17 EUR teče od 15. kolovoz 2022. do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO -a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.644,31 eura na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavio je tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, tj. iz žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tuženik smatra da je pobijanom presudom prekoračen tužbeni zahtjev, da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama i predlaže presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, podredno ukinuti ju i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

3. Tužiteljica je podnijela odgovor na žalbu tuženika u kojem je predložila da se ista odbije kao neosnovana. Traži trošak sastava tog odgovora.

4. Žalba je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo.

5.1. Nije osnovan prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka. Nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu žalba izričito upire, jer je pobijana presuda jasna i razumljiva i ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Nema ni drugih bitnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5.2. Donošenjem pobijane presude nije došlo do prekoračenja tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je već u tužbi navela da potražuje isplatu razlike isplaćene naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad, a koje su joj bile isplaćene u manjem iznosu zbog neisplaćenih dodataka na plaću za ostvarene prekovremene sate rada u prethodnom razdoblju. Sudski vještak je obračunao visinu razlike plaće i naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad, za utuženo razdoblje, u skladu s nalogom suda.

6. Nesporno je među strankama da je tužiteljica u spornom razdoblju bila zaposlenica tuženika, da je radila na radnom mjestu medicinske sestre. Među strankama je bila sporna pravna osnova te visina potraživanja tužiteljice.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće, odnosno uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve sate rada kada je tužiteljica radila, dakle i za prekovremeni rad te slijedom toga i razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad s osnove neisplaćenog u odnosu na prethodno razdoblje.

8. Na predmetni slučaj imaju se primijeniti odredbe članka 57. i 59. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 143/13. i 99/15., dalje: KU), članak 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“, br. 29/18., dalje: KU/18.) te članak 5. Dodatka I. KU („Narodne novine“, br. 96/15., dalje: Dodatak I. KU), članak 21. Dodatka II. KU („Narodne novine“, br. 92/19., dalje: Dodatak II. KU), u vezi s odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR), kao i odredbama Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine", broj: 141/12., 150/13., 153/13., 24/17., dalje: TKU/12.).

9. Prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik za utuženo razdoblje isplaćivao tužiteljici dodatke za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje pacijenata obračunate na osnovnu plaću, a ne i dodatke za sve odrađene sate rada, da ti dodatci nisu obračunati ni isplaćeni tužiteljici za sate prekovremenog rada te slijedom toga joj je isplaćena i manja naknada plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

10. Prema odredbi članka 7. ZR poslodavac mora isplatiti radniku plaće za obavljeni rad. Tuženik u prijepornom razdoblju nije isplaćivao plaću prema navedenim propisima koje je bio dužan primjenjivati, uključujući i odredbe kolektivnog ugovora. Pritom treba navesti da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo (članak 9. stavak 3. ZR-a).

11. Na utvrđene odlučne činjenice prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

12. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljici pripada pravo na uvećanje plaće za dodatke s osnova posebnih uvjeta rada i odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve ostvarene sate rada, dakle, i za sate rada ostvarene u prekovremenom radu, a ne samo za sate rada ostvarene u redovnom radnom vremenu jer su ti uvjeti rada, kao i odgovornost za život i zdravlje jednaki u redovnom radu i u satima prekovremenog rada.

13. Navedeno je u skladu i s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetim na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019.

14. Visina razlike za ostvarene sate prekovremenog rada, naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad utvrđena je na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka financijske struke koje je prvostupanjski sud prihvatio kao stručne i jasne, izrađene u skladu s pravilima struke, temeljem dokumentacije priložene spisu.

15. Svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, kako je to određeno člankom 219. stavkom 1. ZPP, a u žalbi protiv presude stranke ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim ako se radi o bitnim povredama postupka zbog kojih se može podnijeti žalba, kako je to određeno člankom 352. stavkom 1. ZPP, a što nije slučaj u ovom predmetu.

16. Ako je tuženik nakon usmenog saslušanja vještaka imao primjedbi i/ili prigovora na nalaz i mišljenje sudskog vještaka financijske struke, to je mogao i morao istaknuti u prvostupanjskom postupku, prije zaključenja glavne rasprave, a ne iznositi tek u žalbi protiv presude, u skladu s člankom 352. stavkom 1. ZPP.

17. Slijedom toga, sud prvog stupnja je pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev te dosudio tužiteljici razliku u plaći za utuženo razdoblje te na dosuđene iznose priznao zakonsku zateznu kamatu primjenom članka 29. ZOO.

18. Za svoju odluku prvostupanjski sud je dao jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud i žalbeni navodi tuženika nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude.

19. Međutim, neosnovano je sud prvog stupnja naložio tuženiku da dosuđene iznose troškova parničnog postupka tužiteljici isplati na žiro račun punomoćnika tužiteljice, budući da iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica odvjetniku izdala punomoć za vođenje parničnog postupka te je na osnovi takve punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužiteljice, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti i novac. Naime, odredbu članka 95. stavka 1. točke 3. ZPP valja tumačiti na način da punomoćnik, kako je to navedeno u punomoći, može primiti novac i da o tome izdaje potvrde, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. tuženiku da tužiteljici plati dosuđene iznose i troškove postupka isplatom na punomoćnikov račun, kada u spisu za takvu isplatu ne postoji specijalna punomoć. U smislu odredbe čl. 95. stavka 1. točke 3. ZPP punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene iznose i troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III/70/2015 od 2. ožujka 2017.). Stoga je u tom dijelu osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava koji ističe tuženik u žalbi pa je pravi lnom primjenom materijalnog prava, preinačenjem presude, u pogledu navedenog, valjalo odbiti zahtjev tužiteljice za isplatu troškova parničnog postupka na račun njezinog punomoćnika - odvjetnika.

20. Cijeneći navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP) u dijelu odluke o glavnoj stvari, a osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka (čl. 373. t. 3. ZPP -a) pa je odlučeno kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske presude.

21. Tužiteljici nije priznato pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) p a je odlučeno kao pod t. III. izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević