Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-2433/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Veleučilište Hrvatsko zagorje Krapina, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, Krapina, OIB 16465214888, kojeg zastupa punomoćnik mr.sc. EK tajnik Veleučilišta Hrvatsko zagorje Krapina, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida, isplate i naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-42/2020-19. od 22. travnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-42/2020-23. od 10. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-42/2020-19. od 22. travnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-42/2020-23. od 10. svibnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-42/2020-19. od 22. travnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pr-42/2020-23. od 10. svibnja 2022., u pobijanom dijelu pod točkama I., II., IV., V. (C i D), i VI. izreke, i u tom se dijelu predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja koja je ispravljena pravomoćnim rješenjem istoga suda (u pogledu naznake poslovnog broja spisa predmeta) utvrđeno je da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, [broj], [broj] od 9.1.2020. godine te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.6.2009. na radnom mjestu nositelj i/ili izvođač nastave za područje društvenih znanosti, polje ekonomije (točka I. izreke). Raskinut je ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.6.2009. godine zaključen između tužitelja i tuženika dana 1.6.2009. godine na radnom mjestu nositelj i/ili izvođač nastave za područje društvenih znanosti, polje ekonomije s danom 31.12.2019. (točka II. izreke). Naloženo je tuženiku Veleučilištu Hrvatsko zagorje Krapina, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, Krapina, OIB 16465214888 isplatiti tužitelju ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime naknade za autorski rad iznos od 80.000,00 kn (slovima:osamdesettisućakuna) neto s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi iz članka 29. stav 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućom od dana 1.7.2017. godine pa do isplate (točka III. izreke). Naloženo je tuženiku Veleučilištu Hrvatsko zagorje Krapina, Šetalište hrvatskog narodnog preporoda 6, Krapina, OIB 16465214888 naknaditi tužitelju ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od

3.712,50 kn (slovima:tritisućesedamstodvanestkuna i pedesetlipa)sa zakonskom zateznom kamatama po stopi iz članka 29. stav 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, počev od dana 22.04. 2022. godine pa do isplate, isplatom na žiro račun punomoćnika tužitelja Ante Pecirepa, odvjetnika u Zagrebu, IBAN: [broj bankovnog računa] sve u roku 15 dana (točka IV. Izreke). Odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

C/.- Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju naknadu plaće za razdoblje od 29.01.2020. godine do dana donošenja prvostupanjske presude u iznosu od 344.738,24 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

- na iznos od 2.375,56 kuna od 11.02.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.03.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.04.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.05.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.06.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.07.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.08.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.09.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.10.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.11.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.12.2020. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.01.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.02.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.03.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.04.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.05.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.06.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.07.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.08.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.09.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.10.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.11.2021. godine pa do isplate

- na iznos od 15.561,94 kuna od 11.12.2021. godine pa do isplate,

D/.- Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 62.247,76 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate". (točka V. izreke). Odbijen je zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 18.787,50 kn (točka VI. izreke) .

2. Presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkama II. ( u dijelu datuma sudskog raskida radnog odnosa), V. (C i D) i VI. izreke pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti presudu u pobijanom dijelu, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz nadoknadu troškova žalbe.

3. Tuženik pobija žalbom presudu u dijelu pod točkama I., II., III., i IV. Izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredom članka 353. stavka 1. ZPP te predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika kao osnovanu u cijelosti, te da presudu u pobijanom dijelu preinači na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev prihvaćen od prvostupanjskog suda pod točkama I., II., III., i IV. Izreke, podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj osporava žalbene navode u cijelosti te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu uz nadoknadu troškova odgovora na žalbu.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja tuženik osporava žalbene navode tužitelja u cijelosti te predlaže odbaciti žalbu tužitelja.

6. Žalba tužitelja je osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

7. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja (članak 188. stavak 1. ZPP) radi utvrđenja nedopuštenom Odluke tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, [broj], [broj] od 9.1.2020. godine, utvrđenja da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1.6.2009. na radnom mjestu nositelj i/ili izvođač nastave za područje društvenih znanosti, polje ekonomije, radi sudskog raskida predmetnog ugovora o radu, te zahtjevi za isplatu naknade za autorski rad, za isplatu naknadu plaće za razdoblje od 29.01.2020. godine do dana donošenja prvostupanjske presude, i za naknadu štete.

8. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da su tužitelj i tuženik sklopili 1.6.2009. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme;

- da se člankom 9. Ugovora o radu od 1.6.2009. tuženik obvezao isplaćivati tužitelju kao radniku osnovnu neto plaću od 10.000,00 kn mjesečno i troškove prijevoza u iznosu 2.000,00 kn mjesečno;

- da je tuženik 9.1.2020 donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, [broj], [broj], kojom tužitelju zaposlenom na radnom mjestu i/ili izvođača nastave za područje društvenih znanosti, polje ekonomija izvanredno otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 4/2009. temeljem kojeg je radnik započeo s radom dana 1. lipnja 2009. iz razloga nepostojanja zakonske osnove za nastavak radnog odnosa, odnosno jer isti ima više od 65 godina života, pa da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da prema toč. 3. citirane Odluke radni odnos prestaje danom uručenja Odluke radniku, a točkom 4. je odlučeno da sukladno odredbi članka 126. stavak 1. Zakona o radu radnik nema pravo na otpremninu;

- da je pod točkom 4. naprijed navedenog Ugovora odlučeno, da je radnik dužan vratiti poslodavcu sva sredstva rada, predmete i dokumentaciju koji pripadaju poslodavcu odnosno koji se odnose na njegovo poslovanje a u posjedu su radnika uključujući i primopredaju poslova;

- da je u obrazloženju Odluke, između ostalog, navedeno da je tužitelju nakon dana isteka akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života, Ugovor o radu sklopljen 1. lipnja 2009. prestao temeljem članka 102. stavak 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ br. 123/2003., 198/2003. 105/2004., 174/2004., 2/2007., 46/2007., 45/2009., 63/2011. 94/2013., 139/2013., 101. 2014., 60/2015., 131/2017., 96/2018., u daljnjem tekstu ZZDVO);

- da je također u obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu navedeno da je u tijeku unošenja podataka o radnicima Veleučilišta u sustav COP -a (Centralni obračun plaća), uočeno kako radnik ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava radnika zaposlenog temeljem Ugovora, a sve sukladno važećim Zakonskim odredbama ZZDVO i Zakonu o radu;

- da je dana 9.1.2020. godine tužitelj primio od tuženika Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu protiv koje je podnio u zakonskom roku Zahtjev za zaštitu prava dana 4.2.2020., a na koji mu tuženik nije odgovorio;

- da su tuženik i tužitelj dana 30.3.2012. sklopili Autorski ugovor;

- da su Autorskim ugovorom člankom 1. ugovorena međusobna prava i obveze koje se odnose na izradu kompletnog Elaborata nastavnog programa specijalističkog studija "menadžment trgovine" potrebnog za dobivanje dopusnice glede izvedbe toga nastavnog programa na Veleučilištu Hrvatsko zagorje Krapina;

- da su člankom 4. Autorskog ugovora ugovorne strane u sporazumno utvrdile cijenu rada autora za poslove iz članka 1. ovog Ugovora u iznosu od 110.000,00 kn neto;

- da je primopredajnim Zapisnikom od 30. lipnja 2017. utvrđeno da je tužitelj u potpunosti ispunio sve obveze iz Ugovora od 30.3.2012. i ostvario sva prava koja mu temeljem ispunjenja navedenog Ugovora pripadaju;

- da je tijekom cijele 2019. tuženik isplaćivao neto plaću tužitelju u iznosu od 10.000,00 kn, kao i 2018. i 2017.;

- da je tužitelj cijelo vrijeme tj. od sklapanja Ugovora o radu do donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu 9.1.2020. bio zaposlen kod tuženika ;

- da je tuženik tj. Veleučilište do 11.7.2019. godine bilo privatno i nije se financiralo iz državnog proračuna i nije imalo sustav obračuna plaće putem COP -a, tj. Centralni obračun plaće, kada je tuženik postalo javno Veleučilište više takve mogućnosti nije imao;

- da su 11.7.2019. Ugovorom o prijenosu osnivačkih prava nad ustanovom Veleučilište Hrvatsko zagorje Krapina prenijeta osnivačka prava s dosadašnjih osnivača na Republiku Hrvatsku kao preuzimatelja osnivačkih prava, a u ime preuzimatelja Republike Hrvatske sva prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja;

- da je u Sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu upisana promjena članova ustanove Veleučilište Hrvatsko zagorje Krapina, te je kao jedini član ustanove temeljem Ugovora o prijenosu osnivačkih prava od 11.7.2019. godine upisana Republika Hrvatska;

- da se Ugovor o radu izvanredno otkazuje samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenice na kojoj se izvanredni otkaz temelji (članak 116. stav 2. Zakona o radu);

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika bio zaposlen prema Ugovoru o radu od lipnja 2009. godine do 31.siječnja 2020. godine, a od 2007. godine do 2009. godine, da je također kod tuženika radio na Ugovor o djelu, da ga je iznenadio oblik otkaza Ugovora o radu jer je da je prema Zakonu o radu taksativno navedeno zbog kojih težih povreda se otkazuje Ugovor o radu i to izvanredni otkaz Ugovora o radu , da je njegova sumnja da mu je tuženik dao izvanredni otkaz Ugovora o radu iz razloga da ne bi bio u obvezi isplatiti mu i otpremninu, jer nikada nikakvih primjedbi na njegov rad nije bilo, bio je čak i na neki način nagrađivan za svoj rad, da od trenutka kada je njegova životna dob postala prepreka, radilo se o 7. mjesecu 2019. kada se Veleučilište počelo financirati iz Ministarstva, da je međutim 2012. navršio tu životnu dob koja je kasnije bila prepreka, da je imao ugovor o radu, ali da je tada tuženik imao vlastita sredstva tj. bilo je privatno Veleučilište i nikakvih problema oko isplate plaća nije bilo, da do 10. mjeseca 2019. Veleučilište nije znalo da njima , starijima od 65 godina, ne može isplaćivati plaće preko COP-a, da mu je od strane tuženika ponuđen Sporazumni raskid Ugovora o radu s ponudom da sklopi Ugovor o djelu, da mu međutim to nije odgovaralo, jer da se prema tom sporazumnom raskidu Ugovora o radu trebao odreći svih svojih prava, između ostaloga i prava koja se odnose na isplatu za diplomski studij menadžment trgovine, da su se ti razgovori odvijali od 10. mjeseca 2019. do 1.1.2020., da je njemu za cijelu 2019. isplaćena plaća preko ovrhe, da su mu do veljače 2020. isplaćene, da je za autorsko djelo preostali dio duga 80.000,00 kn bez kamata i da je taj dio u cijelosti odrađen i prihvaćen od strane Veleučilišta, da mu je ugovorena plaća bila neto 10.000,00 kn, kada je dobio otkaz podnio je prigovor u roku od 3 dana na izvanredni otkaz Ugovora o radu, a prije toga nije od strane tuženika bio pozvan da iznese svoju obranu.

9. Slijedom navedenih utvrđenja, a polazeći od nesporne činjenice da je tužitelj 20.1.2012. navršio 65 godina života, i da je upravo zbog te činjenice tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sud prvog stupnja je ocijenio kako zbog navršenih 65 godina života tužitelja, tuženik nije mogao izvanredno otkazati Ugovor o radu u smislu odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR) jer prema ocjeni suda prvog stupnja, navedena činjenica ne predstavlja niti osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa niti osobito druge važne činjenice.

9.1. Sud prvog stupnja je također ocijenio kako je radni otkaz tužitelju otkazan protekom prekluzivnog roka od 15 dana od dana saznanja za činjenicu da ne može tužitelju isplaćivati plaću putem Centralnog obračuna plaće (COP), obrazlažući u bitnom da je tuženik već s danom 11. srpnja 2019. imao saznanja da neće moći isplaćivati plaću tužitelju (iako mu je zadnju plaću isplatio u 1. mjesecu za 12. mjesec 2019.) putem COP-a, a pobijanu je Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, donio 9. siječnja 2020. bez poštivanja propisanih zakonskih rokova.

9.2. Slijedom iznesenih razloga, sud prvog stupnja je zaključio da nije dopuštena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, [broj], [broj] od 9.1.2020. odnosno da tuženik nije imao opravdani razlog za izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju, jer nije utvrđeno postojanje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć tako da nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz Ugovora o radu, kao niti da je pobijana odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u zakonom propisanom roku , zbog čega je tužbeni zahtjev u dijelu pod točkom I. izreke prihvatio, kao osnovan.

10. Sud prvog stupnja pod točkom II. izreke presude, odlučio je o sudskom raskidu ugovora o radu tužitelja s danom 31. 12. 2019.

11. Tužbeni zahtjev za naknadu štete sud prvog stupnja je odbio kao neosnovan uz obrazloženje da nije dokazana uzročna veza između postupanja tuženika i eventualno nastale štete ( točka V.D/ izreke presude)

12. Sud prvog stupnja je kao neosnovan odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za razdoblje od dana nezakonitog prestanka radnog odnosa do dana donošenja prvostupanjske presude uz obrazloženje da je sudski raskid ugovora o radu određen s danom 31. prosinca 2019., do kojeg su perioda tužitelju isplaćene sve plaće (točka V. C/ izreke presude).

13. Nadalje, sud prvog stupnja je prigovor zastare tražbine s osnove neisplaćenog autorskog honorara (80.000,00 kn) ocijenio neosnovanim, uz obrazloženje da iz Primopredajnog zapisnika od 30. lipnja 2017. nedvojbeno proizlazi da je upravo tog datuma tužitelj prema tuženiku ispunio sve obveze iz Autorskog ugovora od 30. ožujka 2012., i ostvario sva prava koja mu na temelju ispunjenja navedenog Ugovora pripadaju, a da je tužba u konkretnom slučaju podnesena 9. ožujka 2020. , dakle, unutar zastarnog roka.

14. Polazeći od utvrđenih činjenica da je tužitelj ispunio sve obveze iz sklopljenog Autorskog ugovora od 30. ožujka 2012., te da tuženik nije u cijelosti isplatio autorski honorar kojeg je bio obvezan isplatiti, već samo dio ugovorenog iznosa od 30.000,00 kn, sud prvog stupnja je, primjenom odredbe članka 13. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Narodne novine broj 167/2003., 79/2007., 80/2011., 125/2011., 143/2013., 127/2014. i 62/2017.), ocijenivši neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije uz obrazloženje da je tuženik ugovorna strana predmetnog Autorskog ugovora, tužbeni zahtjev za isplatu preostalog, neplaćenog iznosa autorskog honorara od 80.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. srpnja 2017. do isplate, dakle, od dana kada je tužitelj ispunio sve svoje obveze na temelju predmetnog ugovora, prihvatio u cijelosti, odnosno odlučio kao pod točkom III. izreke presude.

15. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu, u kojem je odlučeno o isplati autorske naknade, utvrđeno je da nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

16. Sud prvog stupnja je, na pravilno i potpuno utvrđene činjenice da su stranke sklopile Autorski ugovor kojim su u članku 1. ugovor ile međusobna prava i obveze, a koje se odnose na izradu kompletnog Elaborata nastavnog programa specijalističkog studija "menadžment trgovine" potrebnog za dobivanje dopusnice u pogledu izvedbe toga nastavnog programa na Veleučilištu Hrvatsko zagorje Krapina , da su člankom 4. Autorskog ugovora ugovorne strane sporazumno utvrdile cijenu rada autora za poslove iz članka 1. ovog Ugovora u iznosu od 110.000,00 kn neto , da je primopredajnim Zapisnikom od 30. lipnja 2017. utvrđeno da je tužitelj u potpunosti ispunio sve obveze iz Ugovora od 30.3.2012. i ostvario sva prava koja mu temeljem ispunjenja navedenog Ugovora pripadaju, kao i da je tuženik tužitelju isplatio dio ugovorenog honorara u iznosu od 30.000,00 kn, a da preostali iznos od 80.000,00 kn nije isplaćen, pravilno otklonivši prigovor zastare, kao neosnovan, pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredbe članka 13. stavka 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kada je tuženiku naložio isplatu navedenog iznosa tužitelju s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Prema odredbi članka 214. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., - dalje: ZOO), zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

18. Prema odredbi članka 215. stavka 1. ZOO, zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

19. U konkretnom slučaju, tužitelj je svoje obveze iz Autorskog ugovora u cijelosti ispunio 30. lipnja 2017., i time ostvario sva prava koja mu na temelju ispunjenja obveza iz navedenog ugovora pripadaju, što je utvrđeno navedenim Primopredajnim zapisnikom od 30. lipnja 2017., slijedom čega je zastara tražbine počela teći prvog dana poslije dana kada je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze (isplatu neplaćenog iznosa autorskog honorara), u ovom slučaju od 1. srpnja 2017. pa kako je tužba u ovom slučaju podnesena 9. ožujka 2020. , dakle unutar općeg zastarnog roka od pet godina propisanom odredbom članka 225. ZOO, koji se u ovom slučaju primjenjuje, budući da zakonom nije propisan neki drugi rok zastare, to je prigovor zastare koji je tuženik istaknuo u cijelosti neosnovan.

20. Sud prvog stupnja pravilno je dosudio zatezne kamate od 1. srpnja 2017. do isplate, i za svoju je odluku dao valjano obrazloženje koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a što žalbenim navodima nije dovedeno u pitanje budući da je Primopredajnim zapisnikom utvrđeno da je tužitelj 30. lipnja 2017., ispunio svoju ugovornu obvezu i ostvario sva prava koja mu na temelju Autorskog ugovora od 30. ožujka 2012., pripadaju slijedom čega je tuženik bio dužan po ispunjenju ugovorene obveze tužitelja isplatiti tužitelju preostali, neplaćeni dio autorskog honorara u skladu s Autorskim ugovorom kojim je ugovorena dinamika i dospijeće obveze tuženika, a koja je vezana uz ispunjenje tužiteljeve ugovorne obveze koje je utvrđeno prethodno navedenim Primopredajnim zapisnikom.

21. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika, u tom dijelu, kao djelomično neosnovanu odbiti, i presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom III. izreke, potvrditi (članak 368. stavak 1. ZPP).

22. Međutim, donoseći pobijanu presudu u pogledu odluke o utvrđenju nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida, isplate naknade plaće i naknade štete, sud prvog stupnja, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upiru stranke u žalbama budući da pobijana presuda u tom dijelu sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito , jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

23. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano, sadržajno upiru žalitelji u žalbama

24. Prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.).

25. U konkretnom slučaju tuženik je 9. siječnja 2020. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, [broj], [broj], kojom tužitelju zaposlenom na radnom mjestu i/ili izvođača nastave za područje društvenih znanosti, polje ekonomija izvanredno otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 4/2009. na temelju temeljem kojeg je radnik započeo s radom dana 1. lipnja 2009. iz razloga nepostojanja zakonske osnove za nastavak radnog odnosa, odnosno jer isti ima više od 65 godina života, pa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana da nastavak radnog odnosa nije moguć.

26. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, između ostaloga, je navedeno da je tužitelju nakon dana isteka akademske godine u kojoj je navršio 65 godina života, Ugovor o radu sklopljen 1. lipnja 2009. prestao na temelju članka 102. stavak 7. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine broj 123/2003., 198/2003. 105/2004., 174/2004., 2/2007., 46/2007., 45/2009., 63/2011. 94/2013., 139/2013., 101. 2014., 60/2015., 131/2017., 96/2018., u daljnjem tekstu ZZDVO) te da je u tijeku unošenja podataka o radnicima Veleučilišta u sustav COP-a (Centralni obračun plaća), uočeno kako radnik ne ispunjava uvjete za ostvarivanje prava radnika zaposlenog na temelju Ugovora, a sve u skladu s važećim zakonskim odredbama ZZDVO i Zakonu o radu.

27. Naime, u postupku je utvrđeno da je tuženik do 11. srpnja 2019. godine bilo privatno Veleučilište, nije se financiralo iz Državnog proračuna i nije imalo sustav obračuna plaće putem COP-a, a da je 11. srpnja 2019. kada je tuženik postalo javno Veleučilište više takve mogućnosti nije, jer su, naime, tada Ugovorom o prijenosu osnivačkih prava nad ustanovom Veleučilište Hrvatsko zagorje Krapina osnivačka prava s dosadašnjih osnivača prenesena na Republiku Hrvatsku kao preuzimatelja osnivačkih prava, a u ime preuzimatelja Republike Hrvatske sva prava i dužnosti osnivača obavlja Ministarstvo znanosti i obrazovanja, te se od tada na radno- pravni status tužitelja kao zaposlenika tuženika, između ostalih propisa, primjenjuje i ZZDVO a prema kojim odredbama (članak 102. ZZDVO), tuženik više nije imao zakonske osnove zadržati tužitelja u radnom odnosu s obzirom na njegovu dob (navršenih 65 godina gotovo 8 godina prije predmetne odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, i nemogućnost produljenja radnog odnosa).

27.1. Slijedom navedenog, u okolnostima konkretnog slučaja, prema shvaćanju ovoga suda opisane okolnosti predstavljaju osobito važnu činjenicu zbog kojih , uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

27.2. Imajući u vidu da su nakon nastupanja opisanih okolnosti 11. srpnja 2019. kada su osnivačka prava s tuženika kao privatnog Veleučilišta prešla na Republiku Hrvatsku, te da su tužitelj i tuženik odnosno ovlaštena osoba tuženika (dekan) pregovarali oko daljnjeg statusa tužitelja, jer je tuženik i nadalje imao potrebu za radom tužitelja kojem je ponudio sklapanje ugovora o djelu (što nije sporno), i da su ti pregovori trajali od listopada do siječnja 2020. što sam tužitelj potvrđuje u svojem iskazu, dakle da bi iz iskaza tužitelja proizlazilo da je tuženik tek okončanjem pregovora utvrdio da nema druge mogućnosti nego da tužitelju otkaže ugovor o radu zbog okolnosti koje je naveo u obrazloženju svoje odluke, to se, barem za sada, ne može prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju donesena izvan prekuzivnog zakonskog roka iz članka 116. stavka 2. ZR.

28. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika kao djelomično osnovanu uvažiti i presudu suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. izreke presuda ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP).

29. S obzirom na to da je odluka (ne)dopuštenosti predmetne tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu ukinuta, to je valjalo uvažavanjem žalbe stranaka ukinuti i odluku o sudskom raskidu ugovora o radu s danom 31. prosinca 2019. (točka II. izreke presude)

29.1. Nadalje, s navedenim u vezi tužitelj osnovano upire i na proturječnost u pogledu dana sudskog raskida ugovora o radu jer se u obrazloženju ( i izreci) pobijane presude navodi :„31. 12. 2019.“ kao prestanak radnog odnosa (točka 25 obrazloženja presude) dok se u točki 26 presude navodi kako je sudski raskid valjalo raskinuti s danom:“ 31. 12. 2020“.

29.2. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 369 stavka 1. ZPP ukinuti presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

30. Budući da je odluka o nedopuštenosti predmetnog izvanrednog otkaza tužiteljevog ugovora o radu ukinuta te pored navedenog, kako nije sa sigurnošću utvrđena niti činjenica prestanka radnog odnosa tužitelja, i posljedično te jesu li tužitelju isplaćene sve plaće, na što osnovano upire tužitelj u žalbi to je valjalo , uvažavanjem žalbe tužitelja, na temelju odredbe članka 369. stavka 1. ZPP, u tom dijelu ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti na ponovno suđenje (točka V.C/. izreke presude)-

31. S obzirom na to da je pobijana presuda ukinuta u dijelu pod točkom II. izreke u pogledu sudskog raskida tužiteljeva ugovora o radu to je, uvažavanjem žalbe tužitelja, valjalo ukinuti i presudu u dijelu pod točkom V.D/., u kojem je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete, i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

32. Slijedom iznesenih razloga, a budući da je presuda suda prvog stupnja djelomično ukinuta to je neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka (točke IV i VI. izreke presude).

33. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava u smislu citiranih propisa, time što će sve izvedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe članka 8. ZPP, i tek će potom moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenim zahtjevima.

34. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavka 3. ZPP.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor