Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-186/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća, te Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak&Partneri, protiv tuženika Strabag d.o.o., Petra Hektorovića 2, Zagreb, OIB: 74971361430, te umješača na strani tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, Zagreb, OIB: 5284803362, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Budimir i partneri u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka i umješača na strani tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-47/2025-18 od 23. siječnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-47/2025-18 od 23. siječnja 2026. u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke za iznos od 6.985,16 eura i odluka o parničnom trošku u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u iznosu od 2.922,94 eura sve sa zakonskom zateznom kamatom i za navedeno sudi:

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 6.985,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2020. do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju na ime troškova postupka daljnji iznos od 2.109,15 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove drugostupanjske odluke pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima za druge odnose, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-47/2025-18 od 23. siječnja 2026. godine u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke koji se odnosi na neimovinsku štetu za iznos od 16.718,43 eur sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu u razdoblju od 30. kolovoza 2019. do 23. lipnja 2020. kao neosnovan te pod stavkom IV izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) za više zatraženi iznos od 1.678,94 eura kao neosnovan i u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu u razdoblju od 30. kolovoza 2019. do presuđenja te u dijelu u kojem je odbijen kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva na imovinske štete na ime troškova liječenja u iznosu od 663,61 eura.

III. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-47/2025-18 od 23. siječnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I i III izreke te odluka o parničnom trošku pod stavkom V izreke.

IV. Odbija se žalba umješača na strani tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-47/2025-18 od 23. siječnja 2026. u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I izreke za iznos od 10.514,84 eura na ime neimovinske štete, pod stavkom III izreke za iznos od 418,08 eura na ime tuđe pomoći i njege i odluka o parničnom trošku pod stavkom V izreke za iznos od 1.863,97 eura.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbe u iznosu od 230,23 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime neimovinske štete iznos od 17.705,93 Eur-a sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana 23.06.2020. godine do isplate, te koja se zakonska zatezna obračunava do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime neimovinske štete za više zatraženi iznos od 23.703,59 Eur-a kao neosnovan, te dio potraživanja zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu za razdoblje od 30.08.2019. godine do 23.06.2020. godine kao neosnovan.

III/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) iznos od 975,52 Eur-a/7.350,06 kn zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

IV/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege) za više zatraženi iznos u iznosu od 1.678,94 Eur-a/12.649,94 kn kao neosnovan, te za dio potraživanja zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu za razdoblje od 30.08.2019.godine do presuđenja, te se odbija kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva imovinske štete koji se odnosu na potraživanje troškova liječenja u iznosu od 663,61 Eur-a/5.000,00 Kn.

V/ Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju na ime parničnih troškova ukupan iznos od 3.883,40 Eur-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate, te koja se zakonska zatezna kamata obračunava po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena."

2. Protiv odbijajućeg dijela navedene presude pod stavkom II izreke i IV izreke žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu žalbe.

3. Protiv dosuđujućeg dijela pod stavkom I i III izreke i odluke o parničnom trošku pod stavkom V izreke žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022. - dalje: ZPP) i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

4. Protiv dosuđujućeg dijela navedene presude pod stavkom I izreke za 10.514,84 eura na ime neimovinske štete, pod stavkom III izreke za 418,08 eu ra na ime tuđe pomoći i njege i pod stavkom V izreke za 1.863,97 eura na ime parničnih troškova žali se umješač na strani tuženika zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP i predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana

6. Žalba tuženika nije osnovana.

7. Žalba umješača na strani tuženika nije osnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog ozljede na radu koju je doživio kao radnik prednika tuženika - Poduzeća za ceste d.o.o. pripojenog društvu Strabag d.o.o. temeljem ugovora o pripajanju, od 28. lipnja2019., na gradilištu u Dubrovniku u Zračnoj Luci na radnom mjestu građevinski radnik dana 30. kolovoza 2019.

9. Među strankama nije sporno da je Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb umješač na strani tuženika tužitelju na ime ugovorenog osiguranja povodom predmetnog štetnog događaja, prije utuženja, isplatio iznos od 40.000,00 kuna dana

28. svibnja 2020. (list 342 spisa).

10. Neosnovano tuženik i u ponovljenom postupku osporava svoju isključivu odgovornost za predmetni štetni događaj.

11. Odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu tužitelju kao njegovom radniku izvorno se temelji na radno-pravnom statusu tužitelja u vrijeme štetnog događaja i odredbama Zakonu o radu (Narodne novine br. 93/14, 127717 i 98/19 - dalje: ZR) te Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) jer je odgovornost i obveza poslodavca da organizira, provodi i nadzire provođenje mjera zaštite na radu svog radnika, vodeći pri tom računa o prevenciji rizika za život i zdravlje radnika kao i o sposobnostima radnika koje mogu utjecati na zaštitu na radu, a obveza je nadređenog ovlaštenika poslodavca da ukoliko se njemu podređeni radnici ne pridržavaju mjera koje on naredi svojim uputama da je dužan tim radnicima zabraniti rad. Dakle, poslodavac je dužan osigurati izvođenje svakog procesa rada za svog radnika na siguran način.

12. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava.

13. Prema odredbi čl. 25. st. 1. ZZR ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti), a prema st. 2. istog članka poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

14. S tim u svezi valja istaći i pravno shvaćanje zauzeto u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-794/2016-2 od 30. svibnja 2017.: "Odredba članka 9. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti na radu o objektivnoj odgovornosti poslodavca za štetu radniku koja ne sadrži cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od odgovornosti, ne isključuje primjenu Zakona o obveznim odnosima kao propisa obveznog prava."

15. Prema odredbi čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 63/08, 134709, 125711, 94/13, 78/15 i 60716 - dalje: ZOO) šteta nastala u vezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da ona nije bila uzrok štete, a prema odredbi čl. 1064. ZOO za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, dok za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dakle, propisan je kriterij objektivne odgovornosti. Opasne stvari su stvari koje prema svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. Neka djelatnost je opasna djelatnost samo onda kada u njezinom redovnom tijeku, po tehničkoj prirodi, načinu obavljanja, može biti ugroženo zdravlje ljudi ili imovina, tako da to ugrožavanje iziskuje povećanu pažnju osoba koje obavljaju tu djelatnost.

16. Dakle, teret dokaza postojanja razloga za potpuno ili djelomično oslobođenje od objektivne odgovornosti je na poslodavcu.

17. Tako je, suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud ocjenom svih pregledanih i provedenih dokaza pravilno utvrdio da je tužitelj kao radnik prednika tuženika na radnom mjestu građevinski (pomoćni) radnik, zajedno sa SP i GP po nalogu neposredno nadređenog poslovođe PP obavljao poslove čišćenja viška građevinskog materijala i ukrcaja istog pomoću bagera na kamion na ograničenom prostoru, što proizlazi iz opisa mjesta rada radnika odnosno mjesta štetnog događaja sadržanog u zapisniku o inspekcijskom nadzoru prema kojem se radilo o asfaltiranom terenu omeđenom sa dvije strane betonskim ivičnjakom, a sa treće strane kamenim zidom visine cca 100 cm, sa kojeg su radnici trebali ukloniti višak građevinskog materijala jer je upravo svjedok PP, poslovođa, u svom iskazu potvrdio da je on osobno na dan štetnog događaja 30. kolovoza 2019. dao nalog tužitelju i drugoj dvojici radnika da obave poslove čišćenje građevinskog materijala sa gradilišta u Zračnoj luci u [adresa], koji su poslove čišćenja, uređivanja i utovara građevinskog materijala bagerom u kamion svaki u okviru poslova svog radnog mjesta obavljali na uobičajen način pa tako i u konkretnim uvjetima, s obzirom na fizičku ograničenost prostora djelovanja.

18. Polazeći od iskaza tužitelja, kojem je prvostupanjski sud kao logičnom, uvjerljivom i vjerodostojnom u cijelosti poklonio vjeru, prema kojem je ispred tužitelja bio razasut višak građevinskog materijala, da su on i ŽP išli pješke, a za njima kamion i bager, a sve što nije uspio pokupiti bager s kašikom i staviti u kamion da su on i kolega ŽP meli i kupili te punili kašiku/žlicu bagera, a za vrijeme dok je bagerista dizao kašiku/žlicu i polagao materijal u kamion s lijeve strane on je stajao s desne strane uz sam zid sve dok u jednom trenutku bagerista nije naglo okrenuo kašiku/žlicu bagera s lijeva udesno i priklještio ga uza zid, kao i ocjenom svih dostavljenih i provedenih personalnih dokaza, nedvojbenim je utvrđeno da je tužitelj tijekom skupljanja građevinskog materijala i stavljanja istog u kašiku/žlicu bagera postupao na uobičajeni način, odgovorno i sa dužnom pažnjom, sve do trenutka štetnog događaja, kada je bager naglo okrenut u desnu stranu ispruženom granom bagera - žlicom zahvatio tužitelja koji je u tom trenutku stajao uza zid sa desne strane te ga prikliještio uz taj zid, uslijed čega je tužitelj zadobio brojne teške tjelesne ozljede pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji.

19. Nadalje, na žalbene navode valja odgovoriti i da utvrđenje da se tužitelj za vrijeme štetnog događaja nalazio s desne strane, a radnik strojar, koji je upravljao bagerom ĐP je utovar građevinskog materijala bagerom u kamion vršio sa lijeve strane, sve dok se iznenada nije okrenuo udesno i žlicom bagera zahvatio tužitelja koji je stajao desno uz zid i prikliještio ga uz taj zid, proizlazi i iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 6. rujna 2019. (list 18-24 spisa).

20. Imajući u vidu da je ovoj trojici radnika tuženika, među kojima i tužitelju, bio dan radni nalog obavljati poslove čišćenja i ukrcaja građevinskog materijala u ograničenom prostoru u kojem su se osim bagera u pogonu nalazila i dva radnika, i da su oni, svaki u okviru poslova svog radnog mjesta postupali na uobičajen način i da su zadani posao na konkretnom mjestu rada mogli obavljati samo na način na koji su ga i obavljali s obzirom na fizičku ograničenost prostora djelovanja, to je očito da je tuženik svoje radnike uputio na mjesto rada na kojem su njihova sigurnost i zdravlje bili ugroženi.

21. Iznesenim opisom dinamike nastanka štetnog događaja prema suglasnim iskazima tužitelja i svjedoka PP, te zapisnika o inspekcijskom nadzoru jasno proizlazi da upravo strojar, koji je upravljao bagerom, ĐP nije postupao s dužnom pažnjom budući prilikom upravljanja bagerom nije vodio računa o tome da se u manevarskom prostoru stroja nalazi drugi radnik, ovdje tužitelj, a koje postupanje radnika ĐP je i inspektor zaštite na radu u zapisniku o inspekcijskom nadzoru okarakterizirao kao postupanje protivno odredbi čl. 68. st. 1. ZZR, jer nije upotrijebio dužnu pažnju i nije vodio računa o sigurnosti i zaštiti zdravlja radnika koji je zajedno s njime radio na zadanim poslovima - u konkretnom slučaju tužitelja jer u suprotnom, da radnik ĐP nije bez posebnog razloga izveo manevar bagerom sa lijeva na desno tužitelj se uopće ne bi ni zatekao u djelokrugu rada bagera . Također, kako to proizlazi i iz sadržaja zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 6. rujna 2019. poslodavac je postupio protivno odredbi čl. 44. st. 3. ZZR jer nije planirao, pripremio i proveo navedeni radni postupak čišćenja viška građevinskog materijala od strane tužitelja i druge dvojice radnika niti je razradio tehnologiju rada na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika.

22. Budući da z iskaza poslovođe svjedoka PP jasno proizlazi da je opisani način rada tužitelja bio uobičajen, a poslodavcu, nisu mogle ostati nepoznate činjenice i okolnosti vezane uz prostorna ograničenja mjesto rada, ali je unatoč tome putem poslovođe PP dao nalog radnicima da obave čišćenje građevinskog materijala na navedenom ograničenom prostoru kao mjestu rada i na način kojim je bila ugrožena sigurnost i zdravlje radnika, s obzirom na utvrđene činjenice , ne postoji doprinos tužitelja nastaloj šteti.

23. Na temelju iznesenog, a vodeći računa o činjenici da je tužitelj ozlijeđen obavljajući svoje redovne poslove u okviru opisa poslova svog radnog mjesta po nalogu poslovođe i da ih je obavljao na uobičajeni način prilikom redovne radne aktivnosti , to je i po ocjeni ovog suda, tuženik kao poslodavac isključivo odgovoran za nastanak predmetnog štetnog događaja i štetu koju trpi po principu objektivne odgovornosti, a u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ga oslobodile od odgovornosti u smislu citirane zakonske odredbe niti djelomično jer je nedvojbeno utvrđeno da je sve posljedice predmetnog štetnog događaja mogao izbjeći da je unaprijed razradio tehnologiju procesa rada ovog konkretnog radnog zadatka zbog specifičnosti i ograničenosti mjesta rada s opasnim strojem-bagerom na način da se ne ugrožava sigurnost i zdravlje radnika, a što je u konkretnom slučaju nedvojbeno izostalo.

24. Drugačija ocjena izvedenih dokaza i drugačija pravna shvaćanja, koja tuženik navodi u žalbi nisu prihvatljivi, a okolnost da je sud odustao od izvođenja dokaza vještačenjem po vještaku zaštite na radu kao suvišnom nije bila od utjecaja na odluku o isključivoj odgovornosti tuženika u predmetnoj pravnoj stvari. To stoga što sud odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP), a tuženik ni sada u žalbi ne navodi koje bi to činjenice sud utvrdio da je izveo navedeno vještačenje, već samo paušalno navodi da ga je sud time onemogućio da dokazuje postojanje ekskulpacijskih razloga iz čl. 25. st. 1. ZZR odnosno iz čl. 1067. ZOO. Osim toga u smislu odredbe čl. 292. st. 6. ZPP sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoje prijašnje rješenje o izvođenju dokaza. Stoga time što je odustao izvesti očito nepotreban dokaz nije bitno povrijedio odredbu čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 292. st. 4. ZPP dok iz stanja spisa proizlazi da saslušanje svjedoka ŽP nije provedeno jer je dostava poziva radi saslušanja bila vraćena s napomenom "obaviješten nije podigao pošiljku" a prema saznanju tužitelja svjedok se nalazi u Njemačkoj i nije mu poznato kada će biti u RH.

25. Stoga, suprotno navodima žalbe nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, te čl. 250. do 261. ZPP. Naime, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 8. ZPP jer je sve izvedene dokaze ocijenio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka time da je stečeno uvjerenje opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima na osnovi kojih je moguće provjeriti ima li takvo uvjerenje pravu i činjeničnu osnovu.

26. Osim toga, sva vještačenja i očitovanja vještaka izvedena su sasvim u skladu s odredbom čl. 259. - 261. ZPP jer su imenovani vještaci dr. Mira Jurinović (neurokirurg), dr. Danči Tripalo (ortoped), dr. OP (kirurg) i dr. Nikolu Sikirica (psihijatra) osim svojih pojedinačnih nalaza i mišljenja na ročištu dana 29. rujna 2025. (list 584-586 spisa) dali svoj zajednički usuglašeni nalaz i mišljenje o svim posljedicama višestrukih tjelesnih ozljeda tužitelja zbog predmetnog štetnog događaja i ujedno se izjasnili o svim iznesenim prigovorima tuženika.

27.1. Polazeći od utvrđenja da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio pritješnjenje prsnog koša s lijeve strane, četverostruki prijelom poprečnih nastavaka od 1. do 4. slabinskog kralješka, frakturu odnosno prijelom dva rebra 11. i 12.-og s lijeve strane sa posljedičnim krvarenjem u lijevo prsište, nagnječenje i prsnuće srednjeg dijela lijevog bubrega, prijelom desne nadlaktice sa dislokacijom ulomaka, a kao posljedica traumatskog događaja i samog ozljeđivanja došlo je do razvoja simptoma iz kruga anksiozno depresivne simptomatologije te mu je postavljena dijagnoza akutne reakcije na stres: posttraumatski poremećaj i depresivni poremećaj , imenovani vještaci su pojedinačno utvrđena umanjenja životnih aktivnosti, a koja su sa ortopedske strane zbog prijeloma u području nadlaktice procijenjena od 10%, sa strane neurokirurga zbog prijeloma nastavaka poprečnih od 1. do 4. slabinskog kralješka od 5% te od strane torakalnog kirurga zbog prijeloma dva rebra te posljedično izljevom krvi u prsište i posljedičnom drenažom prsišta od 5% i sa psihijatrijske strane od 3% zbog pojedinih preklapanja umanjili za 1/10 te su zajednički usaglašeno utvrdili da ukupno umanjenje životnih aktivnosti iznosi 20,7%, na koji zajednički i usaglašeni nalaz i mišljenje tužitelj i umješač nisu imali primjedbi ni prigovora, a na primjedbu tuženika vezano uz sadržaj rješenja HZZO-a od 11. studenog 2022. u kojem je navedeno da se dijagnoza kontrakture ramena ne priznaje kao posljedica ozljede na radu vještakinja dr. Danči Tripalo se očitovala da bez obzira na postojeću kontrakturu ramena, intervencija u samoj nadlaktici sa trajno postavljenom fiksacijom tj. dugim čavlom dovodi do umanjenja životnih aktivnosti, a to umanjenje se sastoji u tome da će tužitelj ulagati pojačane napore kod težih tjelesnih radova, kod nošenja tereta u toj ruci jer ipak u sebi ima metal koji uzrokuje takve tegobe zbog kojih će povremeno imati ograničene kretnje u ramenu što ne mora značiti da je kontraktura ramena stalno prisutna nego kod navedenih radnji, a osim toga, da je iz medicinske dokumentacije moguće zaključiti da će osteosintetski materijal trajno ostati u toj nadlaktici, osim ako bude nekih većih poteškoća, kada bi se material morati vaditi, to je potvrdila svoju ocjenu umanjenja životne aktivnosti od 10% isključivo kao posljedicu prijeloma desne nadlaktice, a koji prijelom je prema medicinskoj dokumentaciji nedvojbeno u uzročno - posljedičnoj vezi sa predmetnom nezgodom na radu.

27.2. Također, utvrđeno je da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju oko 1 minute, sekundarni strah jakog intenziteta slijedećih 4-5 dana, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta slijedeća 4 tjedna, a sekundarni strah blažeg intenziteta slijedećih 4-5 mjeseci, a bolovi u jakom intenzitetu trajali su 4 dana, srednjem intenziteta 3 tjedna te slabom intenzitetu 2 mjeseca. Naruženost zbog postoperacijskog ožiljka u području desne nadlaktice kao i drenaže lijevog prsišta spada u naruženje lakog stupnja. Tuđa njega i pomoć tužitelju je bila potrebna nakon izlaska iz bolnice dok je tužitelj bio kući i to nemedicinska pomoć kod obavljanja osobne higijene, zatim kod hranjenja, nabavke i pripremu hrane, a trajala je prvi mjesec 2 sata dnevno, a nakon toga 2 mjeseca po 1 sat dnevno.

28. Uzimajući u obzir trajanje i intenzitet fizičkih boli sa neurokirurškog, ortopedsko - traumatološkog, torakalnog i psihijatrijskog gledišta, trajanje i intenzitet straha i umanjenja životne aktivnosti i duševnog integriteta tužitelja te uzimajući u obzir da je tužitelj imao više operativnih zahvata uz drenažu i brojne neugodnosti tijekom liječenja najprije u jedinici intenzivnog liječenja 5 dana, zatim na odjelu za kirurgiju u KB Dubrovnik u trajanju od 15 dana te ambulantno uz redovna previjanja u KBC Split u trajanju od mjesec dana te da je liječen i dugotrajnom rehabilitacijom, te posebno uzimajući u obzir da je isti zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda redovno uzimao lijekove antidepresive i anksiolitike, prvostupanjski je sud sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO-a na ime pravične novčane naknade neimovinske štete za duševne boli zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje dosudio iznos od 23.014,84 eura (14.014,84 eura na ime fizičkih boli, 5.000,00 eura na ime straha te 4.000,00 eura na ime umanjenja životne aktivnosti), koji je umanjio za nesporno plaćeni iznos na ime naknade neimovinske štete od 5.308,91 eura/40.000,00 kn[1] , dana 27. svibnja 2020. od strane umješača, te je tužitelju na ime neimovinske štete dosudio 17.705,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom sukladno odredbi čl. 1103. ZOO od podnošenja tužbe u predmetnoj pravnoj stvari (23. lipnja 2020.) pa do isplate, a za više zatraženi iznos od 23.703,59 eura je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan kao i zatražene kamate u razdoblju od 30. kolovoza 2019. do 23. lipnja 2020.

29. Ove odlučne činjenice žalbenim navodima nisu dovedene u sumnju.

30. Žalbeni navodi se u osnovi svode na vlastitu ocjenu izvedenih dokaza i to na način koji samo žalitelju odgovara bez realne podloge u sadržaju prikupljene i obrađene činjenične građe i cjelokupnim rezultatima postupka.

31. Naime, suprotno žalbenim navodima, davanje objedinjenog zajedničkog nalaza I mišljenja svih vještaka koji su vještačili u predmetnoj pravnoj stvari predstavlja sastavni dio istog vještačenja, pa tužitelj u tom smislu nije ni bio dužan platiti nikakvu dodatnu naknadu vještacima za iznošenje istog, to u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 153. st. 3. ZPP, na koju neosnovano u žalbi upire tuženik. Nasuprot tome, za očitovanje na primjedbe i prigovore tuženika, isti je pravilno obvezan platiti predujam na ime naknade za pristup vještaka na ročište radi očitovanja i davanja odgovora na njegove. Osim toga, imajući u vidu da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio niti dokazao u kojem smislu i opsegu je naknadno dostavljena medicinska dokumentacija bila od utjecaja na procjene vještaka, to su i u tom pravcu istaknuti žalbeni navodi o prigovoru prekluzije podnošenja daljnje medicinske dokumentacije u cijelosti neosnovani.

32. Kada se uzme u obzir lokacija, karakter i težina povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju kao i kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu novčane naknade i to duljina trajanja i intenzitet trajanja povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha koje je trpio (popratne neugodnosti zbog hitnog bolničkog zbrinjavanja, imobilizacije, operativnih zahvata, mirovanja, uzimanja analgetika, odlazaka na previjanja, kontrole i rehabilitaciju, otežano održavanje higijene i dr.), dob tužitelja (rođen 1973.) u vrijeme štetnog događaja imao je 46 godina, ovaj sud u okolnostima konkretnog slučaja, zbog pretrpljenih tjelesnih bolova i straha, ukupnog smanjenja životne aktivnosti od 20,7%, te zaostalog naruženja zbog postoperativnog ožiljka na desnoj ruci i ožiljka na prsištu kao posljedice drenaže prsišta, zbog kojeg se tužitelj kao muška osoba srednje životne dobi tijekom ljetnih mjeseci sigurno osjeća nelagodno pred drugima, ovaj sud zaključuje da obim svih posljedica koje je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju opravdava pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu od 30.000,00 eura, primjerenu da tužitelju pruži zadovoljštinu za pretrpljenu povredu prava osobnosti, sukladno čl. 1100. ZOO., pa kako je tužitelju prije utuženja dana 27.svibnja 2020. nesporno plaćeno 5.308,91 eura / 40.000,00 kn, od strana osiguratelja tuženika po polici osiguranja od odgovornosti to je tužitelju valjalo pored isplaćenog i već dosuđenog iznosa od 17.705,93 eura dosuditi i daljnji iznos od 6.985,16 eura, koja tek u svojoj ukupnosti predstavlja adekvatnu novčanu satisfakciju za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje zbog posljedica predmetnog ozljeđivanja.

33. Na tako utvrđeni iznos naknade neimovinske štete, tužitelju pripada i zakonska zatezna kamata iz čl. 29. ZOO temeljem čl. 1103. ZOO, kojim je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga pa kako je predmetna tužba podnesena 23. lipnja 2020., to je tužitelju pravilno dosuđena zatezna kamata od utuženja pa do isplate.

34. Imajući u vidu da je cijena sata tuđe pomoći u postupku utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja prvostupanjske presude u visini od 5,42 eura, koja je i po ocjeni ovog suda primjerena, to je po osnovi nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoćni i njege za ukupno 180 sati prema, tužitelju po ovom osnovu pravilno dosuđen iznos od 975,52 eura.

35. Odredbom čl. 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka kada je nastala. Stoga, kada se zahtjev na naknadu štete odnosi na potraživanja tzv. nenovčane imovinske štete i kada je visina štete utvrđena prema cijenama u vrijeme presuđenja, zatezna kamata na utvrđeni iznos štete tužitelju pripada od dana donošenja presude suda prvog stupnja odnosno 23. siječnja 2026. (tako primjerice u Rev-1193/2010 od 18. siječnja 2012. i Rev).

36. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova liječenja pravilno je odbijen. Naime, u konkretnom slučaju, tužitelj je bio dužan dokazati da mu je nastao trošak prijevoza radi liječenja odnosno bio je dužan dokazati osnovu i visinu tužbenog zahtjeva po toj osnovi te dostaviti adekvatne dokaze ili predložiti izvođenje određenih dokaza za utvrđenje takvih činjenica o postojanju prava na isplatu takvog troška u visini od 663,61 eura pa je u tom dijelu njegov zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

37.Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP po žalbi tužitelja valjalo je preinačiti pobijanu presudu pod stavkom II izreke i naložiti tuženiku naknaditi tužitelju neimovinsku štetu u daljnjem iznosu od 6.985,16 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. lipnja 2020. pa do isplate, a temeljem čl. 368. st. 1. ZPP valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom II izreke na ime neimovinske štete za iznos od 11.409,52 eura kao i zahtjev za zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu za razdoblje od 30. kolovoza 2019. do 22. lipnja 2020. kao neosnovan te u pobijanom odbijajućem dijelu pod stavkom IV izreke (na ime tuđe pomoći i njege i zakonske zatezne kamate na ovaj dio potraživanja od 30. kolovoza 2019. pa do presuđenja te za troškove liječenja. Također, temeljem iste odredbe valjalo je odbiti i žalbe tuženika i umješača na strani tuženika u cijelosti kao neosnovane.

38. Zbog promjene uspjeha u sporu valjalo je preinačiti i odluku o trošku u dijelu u kojem tužitelj nije uspio sa zahtjevom za naknadu troškova postupka . Budući da je tužitelj u pogledu pravne osnove tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti odnosno u omjeru od 100%, a u pogledu visine u omjeru od 57,38%, proizlazi da je tužitelj u sporu uspio (100% + 57,38% = 157,38%, 157,38% : 2 = 78,69%), dok je tuženik u sporu uspio u preostalom omjeru od 21,31% pa kada se tužiteljev uspjeh u sporu umanji za tuženikov uspjeh u sporu, proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u konačnom omjeru od 57,38%.

39. Prema tome, tužitelj ima pravo na naknadu troška nastalog zastupanjem po punomoćniku odvjetniku prema navedenom omjeru, sukladno odredbi iz čl. 154. st. 2. ZPP a u svezi čl. 155. st. 1. ZPP–a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12,103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 i 138/23 - dalje: Tarifa) te je tako tužitelju od inače pravilno utvrđenog troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku tijekom prvostupanjskog postupka u visini od 3750 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura i 25% PDV iznosi ukupno 9.375,00 eura što srazmjerno uspjehu od 57,38% iznosi 5.379,37 eura, a što uz trošak vještačenja od 613,18 eura koji mu pripada u cijelosti, iznosi ukupno 5.992,55 eura, pa kako je tužitelju na ime parničnog troška dosuđen iznos od 3.883,40 eura, to je tuženiku valjalo naložiti da tužitelju naknadi daljnji parnični trošak u iznosu od 2.109,15 eura (čl. 380. toč. 3. ZPP).

40. Tužitelju pripada pravo na naknadu troška žalbe imajući u vidu uspjeh žalbe (29,47%), u iznosu od 230,23 eura, a sve prema Tbr. 10. toč. 1. Tarife.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić