Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-48/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Žulj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HS, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska ulica 105, OIB: 82031999604, zastupanog po punomoćnici US, zaposlenici tuženika (generalna punomoć Su-198/2023), radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-595/2025-14 od 11. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-595/2025-14 od 11. prosinca 2025. u točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja HS za naknadu troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. isplatiti tužitelju HS iznos od 4.181,74 EUR, te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 95,57 EUR od 16. travnja 2020. do isplate,

- 96,54 EUR od 16. svibnja 2020. do isplate,

- 94,13 EUR od 16. lipnja 2020. do isplate,

- 99,62 EUR od 16. srpnja 2020. do isplate,

- 105,00 EUR od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- 95,00 EUR od 16. rujna 2020. do isplate,

- 100,56 EUR od 16. listopada 2020. do isplate,

- 99,30 EUR od 16. studenog 2020. do isplate,

- 102,76 EUR od 16. prosinca 2020. do isplate,

- 104,65 EUR od 16. siječnja 2021. do isplate,

- 96,52 EUR od 16. veljače 2021. do isplate,

- 90,71 EUR od 16. ožujka 2021. do isplate,

- 103,51 EUR od 16. travnja 2021. do isplate,

- 99,22 EUR od 16. svibnja 2021. do isplate,

- 95,32 EUR od 16. lipnja 2021. do isplate,

- 98,05 EUR od 16. srpnja 2021. do isplate,

- 99,58 EUR od 16. kolovoza 2021. do isplate,

- 99,76 EUR od 16. rujna 2021. do isplate,

- 104,09 EUR od 16. listopada 2021. do isplate,

- 31,51 EUR od 16. studenog 2021. do isplate,

- 105,06 EUR od 16. prosinca 2021. do isplate,

- 109,15 EUR od 16. siječnja 2022. do isplate,

- 97,88 EUR od 16. veljače 2022. do isplate,

- 88,40 EUR od 16. ožujka 2022. do isplate,

- 104,07 EUR od 16. travnja 2022. do isplate,

- 95,02 EUR od 16. svibnja 2022. do isplate,

- 100,39 EUR od 16. lipnja 2022. do isplate,

- 99,62 EUR od 16. srpnja 2022. do isplate,

- 97,19 EUR od 16. kolovoza 2022. do isplate,

- 106,34 EUR od 16. rujna 2022. do isplate,

- 101,62 EUR od 16. listopada 2022. do isplate,

- 95,83 EUR od 16. studenog 2022. do isplate,

- 107,06 EUR od 16. prosinca 2022. do isplate,

- 101,20 EUR od 16. siječnja 2023. do isplate,

- 105,55 EUR od 16. veljače 2023. do isplate,

- 95,36 EUR od 16. ožujka 2023. do isplate,

- 52,22 EUR od 16. travnja 2023. do isplate,

- 47,94 EUR od 16. svibnja 2023. do isplate,

- 55,49 EUR od 16. lipnja 2023. do isplate,

- 53,34 EUR od 16. srpnja 2023. do isplate,

- 51,67 EUR od 16. kolovoza 2023. do isplate,

- 56,29 EUR od 16. rujna 2023. do isplate,

- 56,45 EUR od 16. listopada 2023. do isplate,

- 57,56 EUR od 16. studenog 2023. do isplate,

- 58,24 EUR od 16. prosinca 2023. do isplate,

- 53,59 EUR od 16. siječnja 2024. do isplate,

- 60,73 EUR od 16. veljače 2024. do isplate,

- 57,08 EUR od 16. ožujka 2024. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM ELEKTRIČNOM TRAMVAJU d.o.o. naknaditi tužitelju HS trošak parničnog postupka u iznosu od 1.062,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. prosinca 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja HS za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 562,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.“

2. Protiv točaka I. i II. prvostupanjske presude žalbu podnosi tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženik u žalbi osporava istinitost i vjerodostojnost iskaza svjedoka MS, ES i FS. Naime, tuženik ističe kako svjedok MS nije zaposlen na radnom mjestu „Kontrolora karata“, već na radnom mjestu „Kontrolor koordinator kontrole karata“ . Dakle, svjedok MS nije zaposlen na istom radnom mjestu kao tužitelj, stoga je nejasno kako svjedok MS i tužitelj mogu obavljati iste poslove. Što se tiče svjedoka ES i FS, tuženik ističe kako navedeni svjedoci vode istovrstan spor protiv tuženika pred prvostupanjskim sudom, što dovodi u pitanje objektivnost i vjerodostojnost njihovih iskaza. Nadalje, tuženik ističe kako je netočan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj obavljao isti posao u istim uvjetima kao i drugi kontrolori karata koji su primali plaću prema većem koeficijentu, uzevši u obzir iskaze svjedoka te dostavljenu radno-pravnu dokumentaciju. Tuženik smatra kako je tužitelj podnio neurednu tužbu, a što je prvostupanjski sud zanemario. Također ističe kako tužitelj nije dostavio adekvatne dokaze za utvrđivanje činjenica – isplatne liste. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženik ističe kako podnesak tužitelja od 1. srpnja 2025. nije potreban za vođenje ovog postupka, stoga tužitelj nema pravo da mu se nadoknadi trošak sastava navedenog podneska. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se tužitelja obveže nadoknaditi troškove tuženiku, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ne potražuje trošak žalbenog postupka.

3. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu tuženika. Tužitelj smatra kako je u postupku jasno utvrđeno da ne postoji sadržajna razlika u opisu poslova radnih mjesta „kontrolor karata I“, „kontrolor karata II“ i „kontrolor karata III“, stoga nije opravdano da postoje razlike u koeficijentima za navedena radna mjesta, budući da svi radnici obavljaju iste poslove, neovisno o tome na koje su radno mjesto raspoređeni. Slijedom navedenog, tužitelj ima pravo da mu se isplati jednaka plaća za jednak rad, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude u pobijanom dijelu i postupka koji je prethodio njenom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023,, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, konačno uređena tužba i tužbeni zahtjev tužitelja, specificiran u podnesku od 18. srpnja 2025. (list 69-71 spisa) je razumljiv i sadrži sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njime moglo postupiti . Stoga je neosnovan žalbeni navod tuženika da je tužitelj podnio neurednu tužbu, tj. neosnovano je tuženikovo isticanje povrede čl. 106. i 109. ZPP-a u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, konačno uređen podneskom od 18. srpnja 2025. (list 69-71 spisa), za isplatu razlike plaće u ukupnom bruto iznosu od 4.181,74 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose (izuzev kamate koja teče na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) , u razdoblju od ožujka 2020. do veljače 2024.

8.1. Tužitelj svoj zahtjev temelji na tome što mu je tuženik, u utuženom razdoblju, isplaćivao plaću prema koeficijentu složenosti poslova 2,00, a kasnije 2,10, dok tužitelj smatra da mu je plaća trebala biti isplaćena prema koeficijentu složenosti poslova 2,20. Naime, prema koeficijentu 2,20 je isplaćivana plaća njegovim radnim kolegama koji su obavljali potpuno iste poslove kao i tužitelj (poslove kontrole karata), bez obzira na formalni naziv radnog mjesta.

8.2. Prvostupanjski sud je ocijenio da je zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

9. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika, i to:

- u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 18. travnja 2023. na radnom mjestu „kontrolor karata I“ sa koeficijentom složenosti poslova 2,00 temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2018. (list 30-31 spisa)

- u razdoblju od 19. travnja 2023. do 7. travnja 2024. na radnom mjestu „kontrolor karata II“ sa koeficijentom složenosti poslova 2,10 temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 19. travnja 2023. (list 32-33 spisa)

10. Nadalje, nije sporno da su kontrolori karata zaposleni kod tuženika razvrstani u tri kategorije, i to I., II. i III., kako to proizlazi Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta Zagrebačkog holdinga d.o.o., podružnice Zagrebački električni tramvaj (list 11-27 spisa).

11. Također nije sporno da se plaća zaposlenicima tuženika koji su raspoređeni na :

- radno mjesto „kontrolor karata I“ isplaćuje prema koeficijentu složenosti poslova 2,00,

- radno mjesto „kontrolor karata II“ isplaćuje prema koeficijentu složenosti poslova 2,10,

- radno mjesto „kontrolor karata III“ isplaćuje prema koeficijentu složenosti poslova 2,20.

12. Među strankama je sporno obavljaju li sve tri kategorije kontrolora karata sadržajno iste poslove, tj. postoji li razlika u obavljanju poslova između tri kategorije kontrolora karata. Također je sporno, ako ne postoji razlika u obavljanju poslova, je li tuženik takvim postupkom doveo tužitelja u neravnopravni i diskriminatorni položaj u odnosu na druge zaposlenike koji su obavljali isti posao, a imali viši koeficijent složenosti poslova te su time primali i veću plaću u odnosu na tužitelja.

13. Iz iskaza svjedoka MS, ES i FS te iskaza tužitelja HS (list 72-75 spisa) proizlazi kako su svi kontrolori karata obavljali iste poslove, neovisno o koeficijentu za obračun plaće.

14. Iskazi navedenih svjedoka te iskaz tužitelja su u cijelosti suglasni u pogledu odlučne činjenice, a to je da sve tri kategorije kontrolora karata obavljaju potpuno jednak rad. Stoga je prvostupanjski sud takve iskaze pravilno prihvatio kao vjerodostojne, životne i logične, budući da svjedoci i tužitelj identično iskazuju o svim odlučnim činjenicama.

15. Nadalje, valja istaknuti kako iz sadržaja tuženikovog Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta i Kataloga radnih mjesta po grupama složenosti poslova proizlazi da je kod tuženika radno mjesto kontrolor karata bilo razvrstano u tri kategorije (I, II i III) sa različitim koeficijentima složenosti poslova (2,00 za kontrolor karata I, 2,10 za kontrolor karata II i 2,20 za kontrolor karata III), ali iz navedenog Pravilnika i Kataloga nije vidljivo u čemu se sastoji razlika između navedenih kategorija radnog mjesta i posljedično tome iz kojeg razloga je za svaku kategoriju kontrolora karata propisan različit koeficijent za obračun plaća.

16. Kako navedenu razliku nije objasnio tuženik u odgovoru na tužbu niti u kasnijem tijeku postupka, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se navedena radna mjesta razlikuju isključivo po propisanom koeficijentu složenosti poslova, a navedeno su jasno potvrdili i svjedoci saslušani u postupku koji su u spornom razdoblju obavljali istovrsne poslove kao i tužitelj, ali im je plaća bila isplaćivana prema većem koeficijentu složenosti poslova.

17. Visina utuženog potraživanja u iznosu od 4.181,74 EUR nije sporna među strankama. Dapače, sam tuženik je u podnesku od 15. srpnja 2025. (list 65-68 spisa) izračunao razliku plaće u utuženom razdoblju, tj. razliku između plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,00 odnosno kasnije 2,10 i plaće obračunate primjenom koeficijenta 2,20, te su navedeni izračun prihvatile obje parnične stranke .

18. U tijeku prvostupanjskog postupka je utvrđeno kako je tužitelj obavljao iste poslove kontrole karata kao i usporedni radnik ES, koji je saslušan na tu okolnost. Međutim, tužitelju se plaća obračunavala temeljem koeficijenta složenosti poslova 2,00, odnosno 2,10, dok je radniku ES plaća isplaćena temeljem većeg koeficijenta složenosti poslova 2,20, unatoč tome što je obavljao iste poslove kao i tužitelj. Nadalje, tužitelj bio mogao zamijeniti sve druge kontrolore karata kojima se plaća isplaćuje temeljem višeg koeficijenta složenosti poslova, budući da nema stvarne razlike u načinu obavljanja posla, tj. sve tri kategorije kontrolora karata obavljaju isti posao u istim uvjetima. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao postojanje objektivnog i opravdanog razloga za kategorizaciju radnog mjesta kontrolora karata u tri skupine, pri čemu se svakoj skupini plaća obračunava temeljem različitog koeficijenta složenosti poslova, a samim time nije tuženik dokazao opravdanost primjene nižih koeficijenta na radnike koji obavljaju jednake poslove kontrole karata, proizlazi da je tužitelju povrijeđeno njegovo pravo da mu se isplati jednaka plaća za jednak rad, zajamčeno čl. 91. st. 1. i 2. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022, 64/2023, dalje u tekstu: ZOR).

19. Slijedom svega navedenog, tuženik je bio dužan isplaćivati tužitelju, zaposlenom na radnom mjestu „kontrolor karata I“ i kasnije na radnom mjestu „kontrolor karata II“ plaću koju je obračunavao drugim kontrolorima karata na radnom mjestu „kontrolor karata III“, budući da je riječ o jednakom radu, sve u smislu čl. 91. st. 1. i 2. ZOR-a. Stoga je prvostupanjski sud pravilno usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 4.181,74 EUR, koji iznos predstavlja razliku između plaće koja bi tužitelju bila isplaćena temeljem većeg koeficijenta (2,20) i plaće koja je tužitelju isplaćena temeljem manjeg koeficijenta (2,00, odnosno 2,10).

20. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženika se ne mogu prihvatiti.

21. S obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio spor, odluka o trošku, sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, donesena je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa).

21.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, podnesak tužitelja od 1. srpnja 2025. godine (list 51-64 spisa) je bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a, budući da tužitelj navedenim podneskom dostavlja materijalnu dokumentaciju iz koje je razvidno da ne postoji stvarna razlika u poslovima koje obavljaju tri kategorije kontrolora karata (I, II i III). Kako navedeni podnesak ne sadrži obrazložene činjenične i pravne navode, već se tim podneskom isključivo dostavlja materijalna dokumentacija, pravilno je prvostupanjski sud trošak tog podneska priznao kao „trošak ostalih podnesaka“, sukladno Tbr. 8.4. Tarife, u iznosu od 25 bodova/50,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, sveukupno iznos od 62,50 EUR (Tbr. 8.4., 46. i 54. Tarife).

22. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troška nastalog povodom njegovog odgovora na žalbu tuženika. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, budući da sastav odgovora na žalbu nije bio potreban za vođenje ovog postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić