Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-107/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Iris Gović Penić, predsjednice vijeća, Sanje Joka Umićević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Žulj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Švigiru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude i rješenja Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-80/2023-22 od 14. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 80/2023-22 od 14. studenog 2025. u točki I izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane za naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 250,00 EUR.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženice Republike Hrvatske – Ministarstvo obrane kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 80/2023-22 od 14. studenog 2025. u točki II izreke.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

Prvostupanjska presuda:

„I Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 29.11.2011.g. do 01.06.2014.g., ukupan iznos od 433,92 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za prosinac 2011.g. na iznos od 9,81 EUR počev od 16. siječnja 2012.g. do isplate

- za travanj 2012.g. na iznos od 73,75 EUR počev od 16. svibnja 2012.g. do isplate

- za srpanj 2012.g. na iznos od 164,91 EUR počev od 16. kolovoza 2012.g.do isplate

- za siječanj 2013.g. na iznos od 19,59 EUR počev od 16. veljače 2013.g. do isplate

- za travanj 2013.g. na iznos od 14,19 EUR počev od 16. svibnja 2013.g. do isplate

- za svibanj 2013.g. na iznos od 13,32 EUR počev od 16. lipnja 2013.g. do isplate

- za srpanj 2013.g. na iznos od 87,98 EUR počev od 16. kolovoza 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 16,32 EUR počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za siječanj 2014.g. na iznos od 25,58 EUR počev od 16. veljače 2014.g. do isplate

- za ožujak 2014.g. na iznos od 8,47 EUR počev od 16. travnja 2014.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB -a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do 31. prosinca 2022.g. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište na dan 1.srpnja te godine, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 15 dana.“

Prvostupanjsko rješenje:

„II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju PG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 2.880,67 eura uvećano sa zakonskim zateznim kamatama od dana presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

III U odnosu na potraživanja razlike plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad s p.p. tužba je povučena.“

2. Protiv točke I. prvostupanjske presude (odluka o glavnoj stvari) te protiv točke II. prvostupanjskog rješenja (odluka o troškovima parničnog postupka), žalbu podnosi tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica osporava primjenu materijalnog prava u konkretnom predmetu, navodeći da se, u dijelu utuženog razdoblja, naknada plaće za godišnji odmor obračunava u istom iznosu kao da tužitelj radi u redovnom radnom vremenu. Dakle, gleda se isključivo redovita plaća ostvarena u redovnom radnom vremenu, bez uračunavanja bilo kakvih dodataka. Međutim, sud prvog stupnja je prihvatio izračun vještaka u kojem je naknada plaće za godišnji odmor u cijelosti izračunata na način da se gleda visina prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora. Nadalje, vještak je u prosjek zadnje tri mjesečne plaće uračunao sva primanja u novcu koja predstavljaju naknadu za rad, a što nije ispravno. Što se tiče odluke o trošku postupka, tuženica ističe kako je prvostupanjski sud, prilikom ocjene uspjeha u sporu, uzeo u obzir dio tužbe kojeg je tužitelj povukao. Ističe kako, uzevši u obzir vrijednost predmeta spora, vrijednost jedne parnične radnje iznosi 187,50 eura (75 bodova + PDV), a ne 250,00 eura (100 bodova + PDV). Tuženica ističe kako je sud prvog stupnja propustio ocijeniti uspjeh tuženice sa žalbom od 19. prosinca 2022., budući da je povodom te žalbe ukinuta prvostupanjska presuda. Tuženica predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu i rješenje u smislu žalbenih navoda, podredno predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak . Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i rješenja te postupka koji je prethodio njihovom donošenju nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženice, nije utvrđena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a presuda sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama.

7. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja, djelatne vojne osobe zaposlene kod tuženice, koji zahtjev je specificiran podneskom od 20. kolovoza 2021. (list 205-208 spisa), za isplatu iznosa od 13.798,89 kuna, tj. 1.831,42 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), specificirano kako slijedi:

- naknada plaće i dodaci na plaću za ostvareni prekovremeni rad u bruto iznosu od 303,91 kn/40,34 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak),

- naknada plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 3.310,97 kn/439,44 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak),

- plovidbeni dodatak u bruto iznosu od 9.809,01 kuna/1.301,88 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak),

- terenski dodatak u bruto iznosu od 375,00 kn/49,77 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak),

8. U tijeku postupka nije bilo sporno da je tužitelj radio kao djelatna vojna osoba u utuženom razdoblju.

9. Prvostupanjski sud je, presudom od 16. prosinca 2022. (list 217-231 spisa), u cijelosti usvojio zahtjev tužitelja i naložio tuženici da isplati tužitelju iznos od 13.798,89 kuna, tj. 1.831,42 EUR, specificirano kako slijedi:

- naknada plaće i dodaci na plaću za ostvareni prekovremeni rad u bruto iznosu od 303,91 kn/40,34 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) – točka I. presude

- naknada plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 3.310,97 kn/439,44 EUR , zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) – točka II. presude

- plovidbeni dodatak u bruto iznosu od 9.809,01 kuna/1.301,88 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak), – točka III. presude

- terenski dodatak u bruto iznosu od 375,00 kn/49,77 EUR, zajedno sa zateznom kamatom (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) – točka IV. presude

9.1. Također je tuženiku naloženo da nadoknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 11.125,00 kn/1.476,54 EUR – točka V. presude.

10. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženica, pri čemu je tuženica pobijala točke I, II i V presude te je Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, ukinuo prvostupanjsku presudu u navedenim točkama te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, i to rješenjem od 25. travnja 2023., poslovni broj Gž R- 231/2023-2 (list 297-301 spisa).

11. Slijedom navedenog, u ponovljenom postupku je jedino bilo potrebno utvrditi ima li tužitelj pravo na isplatu naknade plaće za ostvareni prekovremeni rad i naknadu plaće za godišnji odmor te o troškovima parničnog postupka, dok je o obvezi isplate plovidbenog dodatka i terenskog dodatka pravomoćno odlučeno.

12. Nakon provođenja dopunskog vještačenja, u ponovljenom postupku tužitelj je uskladio svoj tužbeni zahtjev sa rezultatima vještačenja, i to u podnesku od 8. rujna 2025. (list 334-335 spisa), kojim zahtjevom potražuje neisplaćenu naknadu plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 433,92 EUR, koja mu nije isplaćena u razdoblju od prosinca 2011. do ožujka 2014., zajedno sa zateznom kamatom. Što se tiče naknade plaće za ostvareni prekovremeni rad, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom više ne ustraje s tim potraživanjem, čemu se tuženica nije protivila, radi čega je sud prvog stupnja utvrdio da je tužba u tom dijelu povučena (točka III. izreke prvostupanjskog rješenja).

13. Što se tiče razlike naknade plaće za godišnji odmor, kada se uzme u obzir utuženo razdoblje (prosinac 2011. do ožujka 2014.), do 7. svibnja 2014. je na snazi bio Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika („Narodne novine“ broj: 140/2002, 68/2011, dalje u tekstu: Pravilnik/02). Nadalje, na utuženo razdoblje se odnosi članak 4. stavak 3. Pravilnika/02 kojim je propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

13.1. Nakon 7. svibnja 2014., tj. od 8. svibnja 2014. na snazi je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“ broj: 54/2014, dalje u tekstu: Pravilnik/14). Člankom 4. stavak 2. Pravilnika/14 propisano je da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a stavkom 3. toga članka propisano je da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena. Dakle, više se ne gleda prosjek zadnje tri mjesečne plaće, nego se gleda plaća koju djelatna vojna osoba ima kao da radi u redovnom radnom vremenu.

13.2. Suprotno žalbenim navodima tuženice, a uzevši u obzir utuženo razdoblje u kojem tužitelj potražuje neisplaćenu naknadu plaće za godišnji odmor (prosinac 2011. do ožujka 2014.), na izračun naknade plaće za godišnji odmor se isključivo gleda Pravilnik/02, i to čl. 4. st. 3. Pravilnika/02 te se za izračun naknade plaće za godišnji odmor uzima prosjek zadnje tri mjesečne plaće koje su tužitelju isplaćene prije korištenja godišnjeg odmora.

13.3. Valja istaknuti kako se, u utuženom razdoblju, naknada plaće za godišnji odmor temelji na prosjeku zadnje tri mjesečne plaće, unatoč tome što je u dijelu utuženog razdoblja došlo do izmjene Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 73/2013, dalje u tekstu: ZSOSRH/13) koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. godine, tj. za vrijeme utuženog razdoblja. Člankom 142. novog ZSOSRH-a/13 je propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Međutim, odredbom čl. 219. ZOSORH/13 propisano je kako će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju tog Zakona, kojim će se urediti to područje, određivati u skladu s trenutno važećim podzakonskim propisima , kojima su uređena ta područja. Budući da je Pravilnik/14 stupio na snagu 8. svibnja 2014 ., tj. nakon utuženog razdoblja, na konkretnu situaciju, u pogledu naknade plaće za godišnji odmor, se isključivo primjenjuje Pravilnik/02, tj. članak 4. stavak 3. Pravilnika/02.

14. Visina neisplaćene naknade plaće za godišnji odmor utvrđena je dopunskim vještačenjem koje je proveo stalni sudski vještak Damir Karin (list 320-322 spisa), kojim je nadopunjen osnovni nalaz i mišljenja vještaka Karina (183-199 spisa).

14.1. Vještak Karin je u svom dopunskom nalazu istaknuo da je , prilikom izračuna razlike neisplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora u svome osnovnom nalazu, koristio izračun prosjeka tri posljednje mjesečne plaće, pri čemu nije uzimao u obzir iskorištene slobodne dane koji su evidentirani u evidencijama tuženice, a što je od utjecaja na visinu naknade. Naime, time što nisu uzeti u obzir slobodni dani koji su tužitelju odobreni temeljem prekovremenog rada, zaključeno je da je tužitelj ostvario pet sati prekovremenog rada, a koji prekovremeni rad nije isplaćen tužitelju u obliku naknade za prekovremeni rad. Međutim, kada se uzmu u obzir slobodni dani koje je koristio tužitelj, proizlazi da su svi prekovremeni sati preraspodijeljeni u vidu slobodnih dana.

14.2. Slijedom navedenog, vještak Karin, prilikom izrade dopunskog nalaza, iskazuje razliku naknade za godišnji odmor, koja u izračun uključuje iskorištene slobodne dane (evidentirane u evidencijama tuženice) i prema kojoj nema neisplaćene razlike za prekovremeni rad.

14.3. Dakle, razlika između obračunate i isplaćene naknade za vrijeme godišnjeg odmora i naknade prema izračunu vještaka Karina, za period od 1. prosinca 2011. do 1. ožujka 2014. godine, u bruto iznosu, bez minulog rada, iznosi 3.168,29 kune, sa uključenim minulim radom 3.269,33 kuna odnosno 433,92 eura.

15. Na matematički izračun naknade plaće za godišnji odmor stranke nisu imale primjedbi. Naime, tuženik je u svome podnesku od 16. listopada 2025. (list 336-337 spisa) isključivo problematizirao da se ostvareni prekovremeni rad treba umanjiti za evidentirane slobodne dane. Međutim, vještak Karin je razliku naknade plaće za godišnji odmor upravo i izračunao na taj način, tj. uzeo je u obzir evidentirane slobodne dane i zaključio da tužitelj nema neisplaćenu naknadu za prekovremeni rad, stoga neisplaćena naknada za prekovremeni rad nije uzeta u obzir prilikom izračuna naknade plaće za godišnji odmor, već je vještak u svoj izračun uključio iskorištene slobodne dane kojima je preraspodijeljen prekovremeni rad.

16. Tuženica tek u žalbi po prvi puta ističe da je vještak Karin, prilikom izračuna naknade plaće za godišnji odmor, uračunavao i određena primanja koja se ne bi trebala uzimati u obzir (dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo i slično) , što predstavlja iznošenje novog materijalnopravnog prigovora , a takav prigovor se ne uzima u obzir, sukladno čl. 352. st. 2. ZPP-a. Naime, tuženica je bila obvezna, nakon provedenog dopunskog vještačenja, u tijeku prvostupanjskog postupka dati jasne primjedbe na izračun naknade plaće za godišnji odmor, što je ovdje izostalo.

17. Budući da je vještak Karin izračunao neisplaćenu razliku naknade plaće za godišnji odmor temeljem prosjeka zadnje tri mjesečne plaće koje su tužitelju isplaćene prije korištenja godišnjeg odmora, a što je u sk ladu sa relevantnom materijalnopravnom odredbom čl. 4. st. 3. Pravilnika/02, pri čemu je uvažio evidentirane slobodne dane, ovaj sud drugog stupnja smatra da dopunski nalaz predstavlja vjerodostojan dokaz za utvrđivanje razlike naknade plaće za godišnji odmor koja pripada tužitelju. Još jednom se ističe kako ni parnične stranke nisu imale primjedbi na matematički izračun vještaka Karina u tijeku prvostupanjskog postupka, a naknadni prigovori tuženice, koje ona ističe u žalbi, predstavlja ju prigovor koji tuženica ne može iznijeti u žalbi (čl. 352. st. 2. ZPP).

18. Slijedom svega navedenog, pravilno je sud prvog stupnja usvojio tužbeni zahtjev i naložio tuženici da isplati tužitelju razliku naknade plaće za godišnji odmor u iznosu od 433,92 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose prema njihovom dospijeću, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak (točka I. prvostupanjske presude).

19. Što se tiče odluke o trošku parničnog postupka, sadržane u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja, ista je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj: 138/23., dalje: Tarifa).

19.1. Tuženica u žalbi problematizira vrijednost predmeta spora, a koja se uzima u obzir prilikom obračuna troška svake pojedine parnične radnje. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da vrijednost predmeta konkretnog spora prelazi iznos od 1.327,01 eura, što predstavlja tarifni razred gdje vrijednost pojedine parnične radnje iznosi (u pravilu) 100 bodova ili 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% (Tbr 7.1. i 46. Tarife). Naime, treba uzeti u obzir da predmet ovog spora, osim naknade plaće za godišnji odmor u bruto iznosu od 433,92 eura (o kojoj se isključivo raspravljalo u ponovljenom postupku), predstavlja i pravomoćno dosuđen plovidbeni dodatak u bruto iznosu od 1.301,88 EUR te terenski dodatak u bruto iznosu od 49,77 EUR. Zbrajanjem navedenih iznosa proizlazi da je vrijednost predmeta ovog spora 1.785,57 eura, a što znači da vrijednost pojedine parnične radnje iznosi (u pravilu) 100 bodova ili 200,00 EUR, uvećano za PDV od 25% (Tbr 7.1. i 46. Tarife), kako je to pravilno zaključio i sud prvog stupnja.

19.2. Što se tiče povučenog dijela tužbe u pogledu naknade plaće za prekovremeni rad, povučeni dio se ne razmatra prilikom ocjene uspjeha stranaka u sporu i obračuna troškova parničnog postupka, budući da taj dio ne predstavlja dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva. Kako se tuženica nije protivila povlačenju tužbe, povlačenje tužbe može biti od utjecaja na odluku o troškovima postupka isključivo ako bi tuženica podnijela zahtjev za naknadu troškova nakon što je tužitelj povukao tužbu, sukladno čl. 164. st. 8. ZPP-a, međutim, tuženica u konkretnom predmetu nije to uradila, radi čega povučeni dio tužbe nije od utjecaja na odluku o troškovima postupka, već se taj dio tužbe promatra kao da nije niti podnesen .

19.3. Trošak sastava žalbe od 19. prosinca 2022. (list 234-239 spisa) se ne može priznati tuženici, bez obzira što je povodom te žalbe (djelomično) ukinuta prvostupanjska presuda te je predmet vraćen na ponovni postupak, budući da tuženica nije uspjela u ovom sporu u smislu čl. 154. st. 1. ZPP -a, radi čega nema pravo na naknadu troška postupka.

20. Zbog svega navedenog, žalbeni navodi tuženice se ne mogu prihvatiti.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu te, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u točki I. izreke drugostupanjske presude i potvrditi odluku o glavnoj stvari sadržanoj u točki I. izreke prvostupanjske presude.

22. Nadalje, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci drugostupanjskog rješenja i potvrđena je odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjskog rješenja.

23. Sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, odlučeno je i o zahtjevu tuženice za naknadu troška nastalog povodom njezine žalbe. Tuženica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška žalbenog postupka, budući da sa žalbom nije uspjela. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke drugostupanjske presude.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Iris Gović Penić