Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-7/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Šimonović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri iz Zagreba, Ribnjak 12-14, protiv tuženika Reiwag Facility Services d.o.o., OIB: 37571474782, Zagreb, Ulica kneza Branimira 29, kojeg zastupa punomoćnik Mislav Šarac, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Eterović, Šarac i Topić iz Zagreba, Palmotićeva 68, radi nedopuštenosti odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-496/2023-25 od 14. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2016.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-496/2023-25 od 14. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj pod točkom 1. traži da se utvrdi da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od dana 8. veljače 2023., pod točkom 2. da se raskine ugovor o radu sklopljen 31. ožujka 2021. između tužitelja i tuženika sa danom 14. lipnja 2023.g. i naloži tuženiku isplatiti tužitelju naknadu štete u iznosu od 3.952,24 eura neto i pod točkom 3. da se naloži tuženiku nadoknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak, uvećan za pripadajuću zateznu kamatu. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.975,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 14. studenoga 2024. do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi nedopuštenom Odluka tuženika od 8. veljače 2023. o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelju, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu sa danom 14. lipnja 2023. i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

6. Prvostupanjski sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je tuženik Reiwag Facility Services d.o.o. trgovačko društvo kojemu je jedini osnivač tvrtka Reiwag Facility Services GMBH Austrija sa sjedištem u [adresa], te da je jedna od osoba ovlaštenih za zastupanje vlasnik te tvrtke CI iz [adresa];

- da su tužitelj i tuženik dana 31. ožujka 2021. (stranica 7 do 12 spisa) sklopili Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova voditelja projekta Reiwag Facility Services Zagreb sa mjestom rada u Zagrebu, odnosno povremeno i u drugim područjima RH, radnik je podređen direktoru Društva i Upravi u [adresa], te je dužan izvršavati naloge Uprave;

- da je prije sklapanja ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2021. tužitelj sklopio još dva ugovora o radu na neodređeno vrijeme sa tuženikom i to 4. prosinca 2020. te 31. prosinca 2020.;

- da je u paragrafu 8. Ugovora o radu regulirana zabrana konkurencije (klauzula o konkurenciji),

- da se radnik tim paragrafom obvezuje da će za vrijeme dok traje radni odnos raditi isključivo za poslodavca, te da nikakvim radnjama niti propustima neće ugroziti poslovanje poslodavca, radnik se naročito obvezuje da ničim neće konkurirati poduzeću poslodavca, za vrijeme od jedne god ine po prestanku radnog odnosa računajući od pravovaljanog radnog odnosa, a ne od stvarnog prestanka radnog odnosa, radnik podliježe zabrani konkuriranja poduzeću poslodavca te se on obvezuje da neće obavljati nikakvu konkurentsku djelatnost poslodavcu, radnik se obvezuje i preuzima kao obvezu da će poslovne prilike svog poslodavca i poduzeća u kojima ili za koja bude radio kao i sve njihove profesionalne i poslovne tajne, a naročito podatke o njihovim kupcima, kalkulacijama i načinu akvizicije, čuvati u tajnosti, te da ih bez izričite suglasnosti poslodavca neće prenijeti nikome, a pogotovo da neće direktno i indirektno doprinijeti iskorištavanju poslovnih odnosa poslodavca ili drugih poduzeća, sve odredbe o zabrani konkurencije, klauzula o konkurenciji i obveza čuvanja tajne obuhvaćaju poslovne odnose i konkurenciju u odnosu na poslodavca, kao i u odnosu na poduzeća u kojima radnik bude obavljao svoju djelatnost prema ovom ugovoru ,

- da je u paragrafu 12. st. 1. Ugovora o radu, koji paragraf se odnosi na sporednu djelatnost, ugovoreno da radniku nije dopušteno sklapanje poslova iz poslovne branše poslodavca za svoj ili tuđi račun, radnik se obvezuje da će svoju djelatnost obavljati isključivo za poslodavca i za poduzeća u kojima ga poslodavac bude angažirao, te da će za svaku sporednu djelatnost bilo koje vrste pribaviti prethodnu pismenu suglasnost uprave poslodavca;

- da se u čl. 55. i 56. Pravilnika o radu tuženika od 1. rujna 2006., a koji je stupio na snagu 9. rujna 2006. navodi da poslodavac i radnik imaju mogućnost otkazati ugovor o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, ugovor o radu može se otkazati samo u roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj izvanredni otkaz temelji, a prije izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem ili radom radnika poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini;

- da se u čl. 47. Pravilnika o radu tuženika navodi da radnik ne smije bez odobrenja poslodavca za svoj ili tuđi račun sklapati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac niti smije biti vlasnik udjela u tvrtki koja obavlja poslove iz djelatnosti poslodavca, da ako radnik postupi protivno toj zabrani, direktor Društva može od radnika tražiti naknadu pretrpljene štete i postupanje radnika protivno zabrani predstavlja tešku povredu radne obveze;

- da je iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu za tuženika (stranica 57-63 spisa) vidljivo da je predmet poslovanja tuženika, između ostalog upravljanje i održavanje zgrada, čišćenje svih vrsta objekata, završni građevinski radovi, savjetovanje u vezi s poslovanjem i upravljanjem, poslovanje nekretninama, stručni poslovi zaštite okoliša, popravak i održavanje sigurnosnih alarma i sigurnosnih sustava, razvoj, proizvodnja, montaža, održavanje sustava od požara i eksplozija, projektiranje i izvedba vatrodojavnih sistema, popravak i održavanje aparata za gašenje požara, ugradnja trezorskih vrata, blagajni, trezorskih sefova i ostale trezorske opreme, opreme za tehničku i tjelesnu zaštitu, razvoj, proizvodnja i održavanje elemenata i sustava tehničke zaštite osoba i imovine, izrada procjene opasnosti, ispitivanje strojeva i uređaja s povećanim opasnostima i ispitivanjima u radnom okolišu, provjera strojeva i uređaja, osobnih zaštitih sredstava i opreme, popravak i održavanje dizala, stručni poslovi zaštite okoliša, stručni poslovi zaštite okoliša od buke, kupnja i prodaja robe…;

- da je iz obrtnog registra Zagrebačke županije, Upravni odjel za gospodarstvo i fondove europske unije, ispostava Ivanić-grad (stranica 32 spisa) vidljivo da je na dan 7. veljače 2023. kada je izdan izvadak iz obrtnog registra, tužitelj AI imao u radu odnosno registriran obrt naziva [obrt], obrt za usluge, vlasnik ŠI

AI, [adresa].,

- da je datum osnivanja obrta 8. rujna 2022., a datum početka obavljanja obrta je 15. rujna 2022., sjedište obrta je na adresi stanovanja tužitelja ŠI odnosno [adresa], pretežita djelatnost obrta je savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, pored navedenog 8. rujna 2022. taj obrt je bio registriran i za poslove savjetovanja u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, upravljanje nekretninama uz naplatu ili na osnovi ugovora, upravljanje zgradama, uslužne djelatnosti uređenje i održavanja krajolika, ostale stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti, D. N. – ostalo tehničko savjetovanje, obrt je dana 12. listopada 2022. registriran i za poslove ostalih građevinskih instalacijskih radova, osim ugradnje dizala i pokretnih stepenica, te izolacijskih radova, za posredovanje u trgovini raznovrsnim proizvodima te za ostale završne građevinske radove;

- da je u međuvremenu, tužitelj sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme dana 15. lipnja 2023. sa Erste & Steiermarkische bank d.d., Rijeka, za obavljanje poslova viši stručni suradnik u direkciji upravljanja imovinom i uslugama, Služba operativnih poslova u mjestu rada Zagreb;

- da je tužitelj zatražio tijekom postupka sudski raskid ugovora o radu s tuženikom sa danom 14. lipnja 2023. odnosno sa danom koji prethodi danu kojem je počeo raditi kod novog poslodavca Erste & Steiermarkische bank d.d.;

- da tužitelj potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu s tuženikom u visini od 4 prosječne plaće isplaćene tužitelju prije otkaza odnosno u visini od 3.952,24 eura;

- da je svjedok EI, saslušan na ročištu 12.06.2024., tužiteljev dugogodišnji prijatelj, a bivši zaposlenik kod tuženika, između ostaloga iskazao da je bio direktor tuženika u razdoblju od 2018. do studenog 2023., da je tužitelj vjenčani kum svjedoku odnosno da su u kumskim odnosima, da je tužitelj AI kod tuženika radio kao voditelj objekta B2 Kapital u [adresa] u [adresa], a to znači da je vodio taj objekt s "tehničke strane", da je tuženik tvrtka koja se bavi poslovima upravljanja i održavanja objekata raznih namjena, da je svjedok kao direktor tuženika zaposlio tužitelja na tom radnom mjestu jer ga je poznavao od prije, jer su prijatelji, kumovi i jer pozna tužiteljeve kompetencije, da je Uprava Društva dala nalog da se provjere svih zaposlenici tvrtke, kako bi se utvrdilo da li imaju svoje tvrtke ili obrte, da je za tužitelja utvrđeno da mu je obrt registriran i za djelatnosti koje AI obavlja i kod tuženika, odnosno za koje je registriran tuženik, primjerice održavanje objekata, održavanje i čišćenje vanjskih površina, održavanje krajolika, da su svi voditelji objekata imali ugovore o radu u kojima je bila ugovorena zabrana tržišnog natjecanja , radnik tuženika koji je namjeravao otvoriti svoju tvrtku ili obrt morao je o tome obavijestiti poslodavca, tužitelj svjedoka kao ovlaštenu osobu tuženika u to vrijeme nije nikada niti usmeno niti pismeno obavijestio da ima obrt, da je tužitelj bio šokiran, ali je rekao da mu je žao što je pogriješio i otvorio svoj obrt,

- da je svjedokinja MI, voditeljica komercijale i prokuristica tuženika iskazala da je dobila nalog da pretraži sudski registar i obrtni registar te da se utvrdi da li netko od zaposlenika tuženika u uredu uprave i na objektima odnosno voditelji i zamjenici objekata imaju vlastiti obrt ili tvrtku registrirane na djelatnosti koje obavlja i tuženik, 17 zaposlenika je bilo za provjeru, svi zaposlenici za koje je vršena provjera su imali jednake ugovore o radu u smislu ugovorene zabrane konkurencije s poslodavcem, a to znači da zaposlenici za vrijeme rada kod tuženika ne smiju istovremeno imati registriran obrt ili tvrtku za poslove kojima se bavi tuženik, da je utvrdila da AI ima registriran obrt pod nazivom [obrt], izvukla je obrtnicu i utvrdila da je tužitelj obrt registrirao za vrijeme svoga rada kod tuženika , da je obrt tužitelja imao više stavaka za koje je registriran, a između ostalog i za stavke za koje je registriran i tuženik, osim tužitelja utvrdila je da je još jedan namještenik imao registriran obrt, ali da djelatnost nije konkurirala tuženiku , obje obrtnice poslala je u centralu u Austriju, gdje je donesena odluka da se tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu, da je direktor Fijala EI pitao tužitelja "zašto mi nisi rekao da imaš obrt, pa bi ja iskomunicirao da ne dođe do ove situacije", a tužitelj mu je rekao da nije dobro pročitao svoj ugovor o radu i da nije znao kakve bi posljedice mogao imati zbog osnivanja obrta,

- da je svjedok SI, kontrolor financijskog poslovanja kod tuženika iskazao da je Reiwag Hrvatska tvrtka kći Reiwag Austrija 100 %, naloženo mu je da se izvrši provjera ljudi koji su obavljali rukovodeće funkcije odnosno koji su bili voditelji objekata u Hrvatskoj, da je tužitelj u svom ugovoru o radu imao klauzulu zabrane konkurentske djelatnosti tuženiku, da se tuženik bavi održavanjem objekata u komercijalnom, tehničkom i infrastrukturnom smislu, s tim da u infrastrukturni aspekt ulazi čišćenje, recepcija, hortikultura, zimsko održavanje i sl., da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer je prekršio ugovorenu klauzulu odnosno jer je imao vlastiti obrt, da su djelatnosti obrta tužitelja djelatnosti za koje je registriran i tuženik,

- da je tužitelj AI iskazao da je u trenutku izvanrednog otkazivanja ugovora o radu bio zaposlen na radnom mjestu voditelja projekata, registrirao je svoj obrt u rujnu 2021., o osnivanju obrta nije obavijestio poslodavca iz razloga nije vidio nikakav konflikt koji bi zbog toga mogao nastupiti poslodavcu, da je njegova najveća greška što nije pažljivo pročitao ugovor o radu, pročitao ga je ali nije obratio pažnju na neke stvari za koje je mislio da ne mogu biti sporne, da je obrt otvorio zbog toga što je za neke male obrtnike u [adresa] i manje tvrtke vodio građevinske knjige, dokaznice mjera, opise stavaka troškovnika, ponekad kalkulacije, a da bi mu oni mogli platiti za obavljeni rad tužitelj je otvorio paušalni obrt., da nije obavljao niti jednu konkurentsku djelatnost tuženiku i da se to može vidjeti iz poslovnih knjiga njegovog obrta ,

- da je iz podataka Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Zagrebačka županija, Ispostava Ivanić-grad od 23. rujna 2024. (stranica 121-122 spisa) vidljivo da je AI imao obrt sa sjedištem u [adresa] u razdoblju od 15. rujna 2022. do 13. lipnja 2023., da je djelatnost obavljao kao paušalni obrt od 15. rujna 2022., od 15. rujna 2022. do 9. veljače 2023. djelatnost obavlja uz radni odnos, a u dopisu se navode ti podatci o plaćenim porezima i doprinosima za 2022. i 2023. a vezano za obrt tužitelja Š,

- da je tužitelj osnovao obrt [obrt] uz radni odnos kod tuženika čija je pretežita djelatnost savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem,

- da iako tužitelj tvrdi da njegov obrt nije obavljao konkurentsku djelatnost tuženiku, da to nije ni sa čime dokazao,

- da je tuženik dokazao da je tužitelj, na opisani način, zatajivanjem poslodavcu činjenice da ima obrt koji obavlja konkurentsku djelatnost poslodavcu počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć,

-da tužitelj, iako se sukladno paragrafu 12. st. 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2021. obvezao da će za svaku sporednu djelatnost bilo koje vrste pribaviti prethodnu pisanu suglasnost uprave poslodavca, nije obavijestio poslodavca da ima registrirani obrt koji djeluje, niti je prije registriranja obrta zatražio prethodnu pismenu suglasnost uprave poslodavca.

7. Polazeći od navedenih utvrđenja i ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa i da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu odredbi čl. 116. st. 1. ZR, da nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane, te da je posljedično tome neosnovan zahtjev za sudski raskid ugovora o radu i naknadi štete.

8. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda kako je poslodavac u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu. Naime, prema odredbi čl. 116. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Zakonom nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla, a u dokaznom postupku utvrđeno postupanje tužitelja predstavlja osobito tešku povredu radnog odnosa zbog koje daljnji radni odnos nije moguć i time relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

9. Prvostupanjski sud je, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Prvostupanjski sud je dao uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih odlučnih dokaza sud uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojima ne i zašto, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stan je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude. Zaključke prvostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. Iz odluke o izvanrednom otkazu o radu (list 13 spisa) proizlazi da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika kao Voditelj projekta, da je za vrijeme radnog odnosa kod tuženika otvorio obrt pod nazivom [obrt] sa preklapajućom djelatnosti kao što je savjetovanje u vezi s poslovanjem i ostalim upravljanjem, upravljanje nekretninama uz naplatu ili na osnovu ugovora, upravljanje zgradama, uslužne djelatnosti uređenja i održavanja krajolika, ostali građevinski i instalacijski radovi, što nije sporno među strankama. Tuženik smatra da postupanje tužitelja ima obilježja osobito teške povrede radne obaveze, da tuženik kao poslodavac nema više povjerenja u nastavak daljnjeg rada i suradnje s tužiteljem, a da zbog načina saznanja i postupanja radnika prema društvu nije dužan tužitelju omogućiti obranu.

11. Nije sporno da se tužitelj paragrafom 8. ugovora obvezao da će za vrijeme dok traje radni odnos raditi isključivo za poslodavca, te da nikakvim radnjama niti propustima neće ugroziti poslovanje poslodavca, da se naročito obvezao da ničim neće konkurirati poduzeću poslodavca, za vrijeme od jedne godine po prestanku radnog odnosa računajući od pravovaljanog radnog odnosa, a ne od stvarnog prestanka radnog odnosa, a da se sukladno paragrafu 12. st. 1. Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 31. ožujka 2021. obvezao da će za svaku sporednu djelatnost bilo koje vrste pribaviti prethodnu pisanu suglasnost uprave poslodavca. Nije sporno da tužitelj nije obavijestio poslodavca da ima registrirani obrt koji djeluje, niti je prije registriranja obrta zatražio prethodnu pismenu suglasnost uprave poslodavca.

12. Odredbom čl. 135. st. 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac. Prema shvaćanju ovog suda, a polazeći od toga da svaki slučaj valja individualizirati i da odluka o dopuštenosti otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, tuženik je dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz Ugovora o radu sklopljenog s tužiteljem i da postoje okolnosti koje ukazuju da nastavak radnog odnosa s tužiteljem, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć.

13. Zakonom nisu taksativno navedeni razlozi zbog kojih se može izvanredno otkazati ugovor o radu. Međutim, ugovor o radu zbog svog trajanja i trajnih obveza koje nastaju za stranke iz tog ugovora pretpostavlja odnos povjerenja između poslodavca i radnika temeljem kojeg poslodavac od radnika očekuje ispunjenje ugovorne obveze za obavljanje posla, pa utvrđeno nesporno postupanje tužitelja u konkretnom slučaju predstavlja relevantan razlog zbog kojeg se može izvanredno otkazati ugovor o radu.

14. Naime, s obzirom da je odredbom čl. 119. st. 2. ZR propisano da poslodavac ima opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a koje okolnosti su pobijanom odlukom o otkazu utvrđene, odnosno utvrđeno je da je tužitelj registrirao obrt na iste djelatnosti koje obavlja tuženik bez znanja i odobrenja poslodavca zbog čega je osnovano došlo do gubitka povjerenja poslodavca za daljnji nastavak rada i suradnje sa tužiteljem, žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlaže svoje tvrdnje o postojanju teške, a ne osobito teške povrede radne obaveze u smislu odredbe čl. 119. st. 2. ZR kao i pozivanje na odredbu čl. 9. ZR o primjeni najpovoljn ijeg prava nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

15. Slijedom izloženih razloga, a polazeći od toga da dopuštenost otkaza ugovora o radu ovisi o okolnostima konkretnog slučaja, prvostupanjski sud je primjenom odredbe čl. 8. ZPP pravilno utvrdio da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen s tužiteljem zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nije bilo opravdano očekivati od tuženika da omogući tužitelju da iznese svoju obranu (čl. 119. st. 2. ZR), a koja utvrđenja tužitelj u postupku niti žalbom nije s uspjehom osporio jer okolnosti na kojima tuženik temelji odluku o otkazu nisu sporne. Stoga odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev 43/21, na koju se poziva tužitelj, po kojoj pretpostavljanje tuženika o nekim budućim povredama ne isključuje pravo na obranu nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer je u istoj odluci utvrđeno da je poslodavac izgubio i minimalno potreban stupanj povjerenja u radnika koji bi ubuduće mogao jednako tako postupati i kršiti svoje obveze iz ugovora o radu, a u konkretnom slučaju osnova otkazivanja ugovora o radu je postupanje tužitelja koji je registrirao obrt na iste djelatnosti koje obavlja tuženik bez znanja i odobrenja poslodavca, što nije sporno među strankama, i zbog kojeg postupanja je tuženik kao poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja kao radnika.

17. Nadalje, žalbeni navodi tužitelja kojima obrazlaže svoje razloge o nedopuštenosti otkaza koje temelji na tvrdnjama da obrt nije obavljao poslove koji su konkurentni poslodavcu nisu od značaja za odlučivanje jer odluka o otkazu se ne temelji na činjenici obavljanja konkurentnih poslova nego na činjenici da je tužitelj bez znanja i odobrenja poslodavca otvorio obrt za obavljanje djelatnosti tuženika. Stoga nije od značaja za odlučivanje u konkretnom slučaju niti pravno shvaćanje u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-29/05 da sama činjenica osnivanja trgovačkog društva bez obavljanja tih poslova nije povreda zakonske zabrane utakmice.

18. Budući da otkaz ugovora o radu tužitelju nije dan suprotno odredbi čl. 116. st. 1. i čl. 119. st. 2. ZR neosnovan je zahtjev tužitelja da se otkaz utvrdi nedopuštenim , a posljedično tome i zahtjev tužitelja za sudskim raskidom ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi tužitelja da je odluka o troškovima proturječna i da je u tom dijelu počinjena apsolutno bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP s obzirom da iz pobijane odluke razvidno da je prvostupanjski sud o zahtjevu za naknadu troškova do podneska tužitelja od 11. lipnja 2024. kojim je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev na sudski raskid ugovora o radu i zahtjev za naknadu štete odlučio primjenom odredbe Tbr.7.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015. i 37/2022.), nakon čega je o zahtjevu za naknadu troškova odlučio primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.), pa utoliko obrazloženje nije nejasno i proturječno kako to tvrdi tužitelj.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj