Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-164/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jadranke Matić, kao predsjednice vijeća, Ksenije Jakovčević, kao suca izvjestitelja i članice vijeća i Lidije Bošnjaković, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika-protutužitelja Coca-Cola HBC Hrvatska d.o.o. iz Zagreba, M. Sachsa 1, OIB: 00228269289, zastupanog po punomoćnici Dinki Kovačević, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Prpić i Simeunović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenim otkaza/sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-768/2025-71 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja Coca-Cola HBC Hrvatska d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr- 768/2025-71 od 15. prosinca 2025. u pobijanom dijelu pod stavkom I, II, IV, VIII, X i XII izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da nije zakonita i dopuštena Odluka tuženika -protutužitelja COCA- COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289, o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika br.1/2021. od 16. srpnja 2021., slijedom čega se utvrđuje da tužitelju-protutuženiku KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika-protutužitelja COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289.

II. Nalaže se tuženiku-protutužitelju COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289, da tužitelja-protutuženika KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], vrati na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto te da mu na ime izgubljene zarade od 17. listopada 2021. do 31. kolovoza 2023. isplati sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i iznos bruto bonusa za 2021. i 2022. godinu, u ukupnom iznosu od 63.707,29 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 1.123,05 EUR počevši od 11.11.2021. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.12.2021. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.2.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.3.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.5.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.6.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.7.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.8.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.9.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.10.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.11.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.12.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.2.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.3.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.5.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.6.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.7.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.8.2023. pa do isplate,

- iznos od 2.486,73 EUR počevši od 11.9.2023. pa do isplate,

- iznos od 5.298,65 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 2.577,54 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu naveden pod točkom II. izreke kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289, da tužitelju-protutuženiku KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati sva zaostala, a neisplaćena materijalna prava, od 17. listopada 2021. do 31. kolovoza 2023., u ukupnom neto iznosu od 2.650,03 eura, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 199,08 EUR počevši od 1.7.2022. pa do isplate,

- iznos od 200,00 EUR počevši od 1.7.2023. pa do isplate,

- iznos od 189,79 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 189,79 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 53,09 EUR počevši od 18.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 53,09 EUR počevši od 10.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 18.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 26,54 EUR počevši od 10.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 663,61 EUR počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 995,42 EUR počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

V. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika u dijelu isplate na ime neisplaćenih materijalnih prava između zatraženog bruto iznosa od 2.650,03 eura do dosuđenog neto iznosa od 2.650,03 eura.

VI. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika u dijelu koji glasi: "Nalaže se tuženiku COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289, da tužitelju KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale, a neisplaćene plaće u bruto iznosu i sva druga materijalna prava, počevši od 17. listopada 2021. godine pa do vraćanja na rad na radno mjesto «rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo» ili drugo odgovarajuće radno mjesto."

VII. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika u dijelu kojim potražuje da mu tuženik-protutužitelj počevši od 17. listopada 2021. godine pa do 31. kolovoza 2023. na ime izgubljene zarade isplati sve zaostale, a neisplaćene naknade na ime korištenja službenog vozila, u ukupnom iznosu od 2.743,44 eura, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja do 31. prosinca 2022. teče po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, i to na:

- iznos od 58,12 EUR počevši od 11.10.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.11.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.12.2021. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.1.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.2.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.3.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.4.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.5.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.6.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.7.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.8.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.9.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.10.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.11.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.12.2022. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.1.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.2.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.3.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.4.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.5.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.6.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.7.2023. pa do isplate,

- iznos od 122,06 EUR počevši od 11.8.2023. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

VIII. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja koji glasi:

"I. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. studenog 2019. godine sklopljen između tužitelja KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Sachsova ulica 1, OIB: 00228269289 izmijenjen Dodatkom o menadžerskim odnosima Ugovora o radu od 1. studenog 2019. godine, raskida se s danom 16. listopada 2021. godine.

II. Nalaže se tužitelju KL, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Sachsova ulica 1, OIB: 00228269289 troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

IX. Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika koji glasi:

"Nalaže se tuženiku COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289 da plati tužitelju KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 19.895,14 EUR / 149.899,93 kn na ime naknade štete zbog raskida ugovora o radu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe".

X. Nalaže se tuženiku-protutužitelju COCA-COLA HBC HRVATSKA d.o.o., Zagreb, M.Sachsa 1, OIB 00228269289, naknaditi tužitelju-protutuženiku KL iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], parnični trošak u iznosu od 7.789,69 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. prosinca 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

XI. Odbija se zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadom parničnog troška za

preostali iznos preko dosuđenog.

XII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadom parničnog troška."

2. Protiv navedene presude žalbu je izjavio tuženik-protutužitelj a iz sadržaja žalbe proizlazi protiv stavka I, II, IV, VIII, X i XII izreke zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11, 148/11, 25713, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23

- dalje: ZPP), te predlaže žalbu usvojiti uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika na utvrđenje nedopuštenosti odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika br. 1/2021 od 16. srpnja 2021. i da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao uz zahtjev za vraćanje tužitelja na rad na radno mjesto "rukovoditelja prodaje za ugostiteljstvo" ili drugo odgovarajuće radno mjesto te zahtjev za naknadu plaće u bruto iznosu i svih drugih materijalna prava, u razdoblju od 17. listopada 2021. pa do vraćanja na rad kao i naknadu troškova ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

4.2. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim traži da se navedeni ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 1. studenog 2019. sklopljen između stranaka, izmijenjen Dodatkom o menadžerskim odnosima Ugovora o radu od 1. studenog 2019., raskine s danom isteka otkaznog roka dana 16. listopada 2021.

4.3. U povodu protutužbenog zahtjeva tužitelj je podnio podredni tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 19.895,14 EUR / 149.899,93 kn[1] na ime naknade štete zbog raskida ugovora o radu zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, uz naknadu troškova ovog parničnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

5. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19 - dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog i u slučaju kada radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

6. Otkaz prema ovom osnovu predstavlja specifičnu sankciju radnog prava za neispunjavanje obveza iz ugovora o radu, pa je u slučaju ovog otkaza poslodavac dužan radnika upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede tih obveza, te mu omogućiti da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini (čl. 119. ZR-a).

7. Naime, da bi se radilo o skrivljenom kršenju obveza iz radnog odnosa potrebno je kumulativno ispunjenje tri uvjeta: da se radi o obvezama koje proizlaze iz radnog odnosa; da je obveze kršio isključivo radnik; te da je radnik obveze kršio s namjerom.

8. U konkretnom slučaju tužitelj je bio dužan poštivati i temeljne obveze i prava iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 7. ZR-a, pa opravdan razlog za otkaz u slučaju skrivljenog ponašanja, predstavlja opetovano nedopušteno ponašanje radnika, ovdje tužitelja, u smislu preuzetih obveza iz radnog odnosa zbog čega nije realno očekivati od poslodavca da i dalje zadrži taj radni (ugovorni) odnos.

9. Kako bi se moglo provesti zakonito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika nije dovoljno samo postojanje, odnosno dokazivanje postojanja kršenja obveza iz radnog odnosa od strane radnika nego je poslodavac prije otkazivanja, a sukladno čl. 119. ZR-a obvezan provesti propisani postupak bez obzira na izvjesnost postojanja povrede radne obveze.

10. Svrha citirane odredbe, prije redovitog otkazivanja uvjetovanog (skrivljenim) ponašanjem radnika, ogleda se u obvezi poslodavca da radnika upozori na konkretne obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, čime se otklanjaju, među ostalim, i eventualni nesporazumi o obvezama radnika iz radnog odnosa, a koji bi mogli proizaći iz sažetih odredbi ugovora o radu o tim obvezama. Prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH, iznesenom u odluci br. Revr- 1009/09 od 21. rujna 2010., upozorenje u smislu odredbe iz čl. 119. st. 1. ZR-a nije samo sebi svrha. Svrha je upozorenje na obveze iz radnog odnosa i upućivanje na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza. S druge strane dužnost omogućavanja radniku iznošenja vlastite obrane pred poslodavcem predstavlja obvezu poslodavca omogućiti radniku iznošenje obrane, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

11. ZR-a ne propisuje što se smatra kršenjem obveze iz radnog odnosa, pa se dopuštenost ovog otkaza cijeni prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, što u ovom konkretnom slučaju znači u granicama zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu i to samo u odnosu i okviru onih razloga za otkaz koji su navedeni u odluci o otkazu, dakle onih razloga na kojima je poslodavac utemeljio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj 1/2021 od 16. srpnja 2021.

12. Suprotno žalbenim navodima tuženika-protutužitelja, pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno neproturječni baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Nije se ostvarila niti u žalbi tuženika-protutužitelja označena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, a na te žalbene navode valja odgovoriti da je sud prvog stupnja, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane prema svom uvjerenju, i to prema savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Taj sud dao je uvjerljive i logične razloge na osnovu točno kojih određenih dokaza uzima za utvrđenu i koju činjenicu, a koju ne i zašto, kojim od provedenih dokaza vjeruje, a kojim ne i zašto.

14. Prema motrištu ovoga suda, prvostupanjski postupak je proveden i pobijana presuda sastavljena u skladu s odredbama ZPP, a pogotovo nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka time što nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka GL. Naime, o tome koji će se dokazi izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, rješava sud (čl. 220. st. 2. ZPP), a saslušanje navedenog svjedoka nije ni bilo potrebno jer su odlučne činjenice u prvostupanjskom postupku utvrđene i bez provođenja tog dokaza. Tuženik naime, ni sada u žalbi ne navodi koje bi se to odlučne činjenice u odnosu na osnovanost zahtjeva tužitelja utvrdile njegovim saslušanjem niti je tijekom postupka iznosio konkretne činjenične prigovore kojima bi doveo u sumnju dokaze dostavljene po tužitelju, a ne radi se o izvođenju dokaza radi utvrđivanja činjenica iz odredbe čl. 3. st. 3. ZPP.

15. Pritom treba reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), kojemu pripada i ovlast (čl. 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (čl. 220. st. 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju žalitelja, prvostupanjski sud nije počinio povredu iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP-a.

16. Suprotno žalbenim navodima, u odnosu na postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, sud prvog stupnja detaljno analizira i ocjenjuje sadržaj Odluke o otkazu i konkretne razloge za otkaz koji se tužitelju stavljaju na teret te ih dovodi u vezu s utvrđenjima koja proizlaze iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja kao i sa sadržajem internih propisa tuženika.

17. Na temelju tako provedene analize i ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je tuženik svoju Odluku o otkazu vezano uz prvi razlog za otkaz:

- saznanje da je tužitelj kao radnik, tijekom kolovoza i rujna 2020., zajedno s bivšim zaposlenikom tuženika LL u komunikaciji s ovlaštenim osobama Pekara Dubravica d.o.o. tijekom radnog vremena u svojstvu zaposlenika tuženika, a bez naloga i znanja istoga pregovarao o sklapanju pravnog posla za svoju korist ili korist treće osobe, dakle neovlašteno koristio poslovne podatke tuženika i neovlašteno postupao prema poslovnom partneru poslodavca i pri tom zloupotrijebio svoj položaj te zahtijevao mito ili posredovao u zahtijevanju mita od navedenih ovlaštenih osoba Pekara Dubravica, a koja postupanja radnika po tuženiku predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 68. Pravilnika o radu (zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja; pribavljanje imovinske koristi za sebe ili druge osobe na štetu Poslodavca, a povezano s poslovanjem Poslodavca odnosno radom kod Poslodavca; poduzimanje radnje na radu ili povezano s radom koja ima obilježja kaznenog djela, kršenja Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC),

utemeljio na jednom jedinom dokazu, pisanoj izjavi ĆL i ČL, ovlaštenih osoba Pekara Dubravica d.o.o. i dugogodišnjih partnera tuženika prema kojoj oni ne sumnjaju da je razgovor sa tužiteljem i LL bio jasan poziv na davanje mita odnosno iznuda.

18.1. Međutim, iz navedenih izjava, samih po sebi, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da je tužitelj opisanim postupanjem zloupotrijebio svoj radnopravni status i položaj koji je imao kao zaposlenik tuženika na način da bi zahtijevao mito ili u tome posredovao, prvenstveno iz razloga što iskaze svjedoka ĆL i ČL u tom dijelu nije prihvatio jer ih je ocijenio neuvjerljivim i nelogičnim, a osim toga, ocijenio je da tuženik nije imao opravdan razlog za otkaz tužitelju zato što je ovlaštene osobe poslovnog partnera iz Pekara Dubravica tužitelj "iritirao" ili su oni imali subjektivni dojam da tužitelj od njih traži novac kada oba svjedoka nisu znala pojasniti na koji je to konkretan način tužitelj povezan sa poslovnim prostorom u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. , a koji se dodjeljuje u zakup putem javnog natječaja niti koja bi to bila uloga tužitelja u dodjeljivanju tog poslovnog prostora u zakup određenom subjektu. Također, iz njihovih iskaza ni na koji način ne proizlazi da je tužitelj sa njima komunicirao u svojstvu zaposlenika tuženika i u okviru poslova svog radnog mjesta i pri tom zloupotrijebio svoj radnopravni položaj ili prekoračio dana ovlaštenja, te pribavio imovinsku korist za sebe ili drugu osobu na štetu poslodavca, a povezano s poslovanjem poslodavca odnosno radom kod poslodavca, da je poduzimao radnje na radu ili povezano s radom koja imaju obilježje kaznenog djela, kršenje pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata poslodavca propisanih čl. 68. Pravilnika o radu tuženika, na kojoj odredbi je utemeljena pobijana odluka o otkazu vezano uz ovaj razlog. Njihove iskaze je sud otklonio i u dijelu u kojem su naveli da navedeno nisu htjeli odmah prijaviti tuženiku kako se njihova tvrtka ne bi spominjala u negativnom svjetlu, ali su ipak nakon osam mjeseci opisano postupanje tužitelja prijavili tuženiku i to nakon što ih je tužitelj kontaktirao zbog eventualne suradnje sa costa kavom, kad istovremeno nisu takvu prijavu podnijeli nadležnom tijelu koje po službenoj dužnosti provode izvide vezano uz osnovanu sumnju na počinjenje kaznenog djela. S druge strane, sud je njihove iskaze prihvatio u dijelu u kojem su iskazivali da je njihov brat GL poznavao tužitelja s nogometa što samo potvrđuje da je tužitelj osobe iz vlasničke struktura Pekara Dubravica poznavao privatno i tako s njima i komunicirao, a ne kao zaposlenik tuženika, tim više što on s njima nikada nije poslovno surađivao u okviru poslova svog radnog mjesta jer se tužitelj bavio sektorom ugostiteljstva , a ne pekarama. Stoga prijavljena komunikacija i navodno traženje mita ili posredovanje u zahtijevanju mita od navedenih ovlaštenih osoba Pekara Dubravica za zakup poslovnog prostora u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. poslovnom partneru tuženika Pekari Č, s kojima tužitelj kao zaposlenik tuženika nije bio u poslovnim odnosima u okviru poslova svog radnog mjesta i radnim odnosom kod tuženika, te je potpuno neodlučno što je Pekara Dubravica bila jedna od brojnih klijenata tuženika.

18.2. Na navedeni zaključak upućuje i iskaz tužitelja, kojem je sud u cijelosti poklonio vjeru kao uvjerljivom i logičnom, a suglasan je i iskazima svjedoka K, G, L i Ć, koji su potvrdili da tužitelj u okviru poslova svog radnog mjesta nije poslovno surađivao s pekarom Č te je u tom smislu poklonio vjeru i iskazima navedenih svjedoka kao logičnim i uvjeljivim.

18.3. Zbog izloženog, a suprotno žalbenim navodima, imajući u vidu da nitko od saslušanih svjedoka nije potvrdio da je tužitelj s odgovornim osobama Pekare Č kontaktirao u svojstvu zaposlenika tuženika, da se u komunikaciji s njima nije pozivao na svoj radnopravni status i zaposlenje kod tuženika, kao i da bi se sadržaj spornog kontakta i komunikacije odnosio i vezao uz poslove njegovog radnog mjesta i zaposlenja kod tuženika niti da je pri tom koristio poslovne podatke tuženika jer u okviru poslova svojeg radnog mjesta uopće nije poslovno surađivao s Pekarom Dubravica niti je imao službene kontakte njihovih odgovornih osoba već ih je saznao privatno preko njihovog brata GL, kojeg je poznavao s nogometa te se s njima tako upoznao i komunicirao. Osim toga, tuženik nije dokazao da je tužitelj poduzeo radnje na radu ili povezano s radom koje bi imale obilježje kaznenog dijela, imajući u vidu da prema Pravilniku o radu tuženika počinjeno kazneno djelo mora biti povezano s radom i radnim odnosom tužitelja kod tuženika, a isto tako, tuženik tijekom postupka nije dokazao kako je to konkretno tužitelj zloupotrijebio svoj radnopravni položaj kod tuženika ili kako je prekoračio dana ovlaštenja kao zaposlenik tuženika nudeći poslovni prostor u vlasništvu druge pravne osobe, fizičkoj osobi koju privatno poznaje a pri tom s njom poslovno ne surađuje u okviru poslova svog radnog mjesta, i gdje je tu onda povreda obveza iz radnog odnosa.

18.4. Osim toga, svjedok LL, čiji iskaz je sud u cijelosti prihvatio kao logičan i uvjerljiv te sukladan iskazu tužitelja, je opisao cijeli postupak dodjeljivanja poslovnih prostora u vlasništvu Zagrebačkog holdinga d.o.o. u zakup te je potvrdio da tužitelj nije imao nikakve mogućnosti da kao zaposlenik tuženika i u ime tuženika, pregovara o sklapanju pravnog posla vezano za davanje u zakup poslovnog prostora koji je u vlasništvu druge pravne osobe, a čiji poslovni prostori se dodjeljuju u zakup temeljem javnog natječaja.

18.5. Također, tuženik ni u pobijanoj Odluci o otkazu, a niti tijekom postupka nije dokazao da je tužitelj vezano uz opisano pribavio bilo kakvu imovinsku korist za sebe ili druge osobe na štetu poslodavca, a povezano s poslovanjem poslodavca odnosno s radom kod poslodavca.

18.6. Zbog izloženog, i po ocjeni ovog suda, a suprotno žalbenim navodima, u postupku je nedvojbenim utvrđeno da tuženik nije dokazao da je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa koja mu se u pobijanoj Odluci o otkazu prva stavlja na teret: da je tijekom radnog vremena u svojstvu zaposlenika tuženika, a bez naloga i znanja istoga pregovarao o sklapanju pravnog posla za svoju korist ili korist treće osobe, dakle neovlašteno koristio poslovne podatke tuženika i neovlašteno postupao prema poslovnom partneru poslodavca i pri tom zloupotrijebio svoj položaj te zahtijevao mito ili posredovao u zahtijevanju mita od navedenih ovlaštenih osoba Pekara Č, a koja postupanja radnika po tuženiku predstavljaju osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane čl. 68. Pravilnika o radu (zlouporaba položaja ili prekoračenje danog ovlaštenja; pribavljanje imovinske koristi za sebe ili druge osobe na štetu Poslodavca, a povezano s poslovanjem Poslodavca odnosno radom kod Poslodavca; poduzimanje radnje na radu ili povezano s radom koja ima obilježja kaznenog djela, kršenja Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola

19.1. Na temelju provedene analize i ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno je zaključio da vezano uz razloge za otkaz:

- korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja poslodavca kao i povreda ili odavanje poslovne tajne koje je utvrdio nadzorom nad korištenjem službene elektroničke pošte radnika (a nakon što ga je putem e-maila 31. svibnja 2021. prethodno obavijestio o namjeri provođenja nadzora nad korištenje službene elektroničke pošiljke službenog telefona/mobitela) prema kojem je radnik dana 25. svibnja 2021., neposredno nakon što ga je upoznao s gore opisanim, neovlašteno sa svoje službene email adrese slao na privatnu e-mail adresu poslovnu dokumentaciju i poslovne podatke poslodavca koji predstavljaju poslovnu tajnu, koje je pojedinačno označio: e-mail naslovljen "Fwd: IC strateški kupci" i e-mail naslovljen "Fwd: IC strateški po našoj šprancietc", kojima su priloženi dokumenti "2021 12 12 IC SPRITIS & COFFE Strategic CRO.xlsx", "IC strategic customer CRO 2020.xlsx" i "CROATIA LUMPSUMS AND COGS BUDGET 2020.pptx,“, a koje postupanje po ocjeni tuženika predstavlja osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa propisane člankom 68. Pravilnika o radu tuženika i to: korištenje sredstvima namijenjenim za rad kod Poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca (čl. 68. st. 1. al. 24. Pravilnika o radu); povreda ili odavanje poslovne tajne (čl. 68. st. 1.al.7. Pravilnika o radu); kršenje Pravilnika, procedura, odluka i svih drugih internih akata Poslodavca ili skupine Coca-Cola HBC (čl. 68. st. 1. al. 42. Pravilnika o radu) jer je radnik bio svjestan da slanjem navedenih podataka, koji su Poslodavcu posebno značajni, čini osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te da Poslodavcu takvim postupanjem može nanijeti štetu jer oni, između ostalog, sadrže baze kupaca poslodavca značajne tržišne vrijednosti,

tuženik, na kojem je teret dokaza, također nije dokazao unatoč tome što je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj 25. svibnja 2021. sa svoje službene e- mail adrese uputio na svoju privatnu e-mail adresu poslovne podatke tuženika (popis strateških kupaca) jer ta činjenica, sama po sebi, ne znači da je na taj način tužitelj odao poslovnu tajnu tuženika trećoj osobi.

19.2. Navedeno stoga što je tužitelj bio zaposlenik tuženika i ta mu je dokumentacija bila stalno dostupna u okviru poslova njegovog radnog mjesta te se s njom mogao slobodno služiti i koristiti je u bilo kojem obliku. Tužitelj je u svom iskazu objasnio razlog takvog svog postupanja ( radi se o tablici kupaca tuženika, njihovim kontaktima i potrošnji koju je on sam u cijelosti sastavio, radi se o lako dostupnim podacima koji su mu bili potrebni ponekad radi bolje učinkovitosti i brže dostupnosti s obzirom da se mreža tuženika znala zablokirati, ali da iste nije sa svog privatnog e-maila dalje prosljeđivao neovlaštenim trećim osobama), koji razlog kao logičan i opravdan, prihvaća i ovaj sud s obzirom da tuženik tijekom postupka nije navodio niti dokazivao na koji je to konkretan način tužitelj proslijeđenim poslovnim podacima tuženika - popisu strateških kupaca odao poslovnu tajnu tuženika niti da je tužitelj vezno uz te podatke odao poslovnu tajnu nekoj određenoj trećoj osobi. Upravo suprotno, radilo se o popisu klijenata s kojima je tužitelj redovno poslovno surađivao i koji su mu stoga bili dobro poznati, a da je njegov interes bio da distribuira taj popis neovlaštenim osobama to je mogao učiniti bez slanja e-maila, vlastoručno sastavljenom tablicom klijenata ili fotografiranjem tih dokumenata. Štoviše, da tužitelj nije nikome dao proslijeđene podatke i odao poslovnu tajnu proizlazi iz iskaza svjedoka tuženika OL koji je potvrdio da nakon otkaza tužitelju nije primijetio da bi im konkurencija narušavala poslovne odnose na tržištu.

19.3. Također, budući da tijekom postupka nije utvrđeno je li tužitelj sa svog službenog maila i ranije slao neke poslovne podatke na privatni mail, činjenica da je tužitelju stavljeno na teret da je takvu radnju poduzeo odmah nakon što je bio pozvan na razgovor povodom vođenja interne istrage, samo po sebi, ne ukazuje na to da se tužitelj koristio sredstvima namijenjenim za rad kod poslodavca u osobne svrhe bez odobrenja Poslodavca odnosno da je tužitelj počinio povredu odavanja poslovne tajne, koje su kao povrede obveza iz radnog odnosa navedene u čl. 68. st. 1. al. 24 i čl. 68. st. 1. sl. 7. Pravilnika o radu tuženika.

19.4. Naime, tuženik tijekom postupka ne navodi temeljem kojeg propisa i/ili internog akta tuženika ne bi bilo dozvoljeno poslati predmetne podatke na svoj privatni e-mail, jer nigdje u propisima i/ili internim aktima tuženika ne postoji zabrana slanja poslovnih podataka sa službenog maila na privatni mail, to, suprotno žalbenim navodima, budući da tuženik nije dokazao na koji je to konkretni način tužitelj koristio sredstva namijenjena za rad kod poslodavca u osobne svrhe niti kako je to konkretno povrijedio poslovnu tajnu i kome je poslovnu dokumentaciju i poslovne podatke poslodavca koji predstavljaju poslovnu tajnu odao, to prema utvrđenom činjeničnom stanju, i prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju tuženik nije dokazao da je imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju iz razloga skrivljenog ponašanja radnika jer nije dokazao dopuštenost niti jednog od prethodno izloženih razloga koji se tužitelju stavljaju na teret pobijanom odlukom o otkazu.

20.1. S tim u svezi neprihvatljivo je i obrazloženja pobijane Odluke o otkazu da nije bilo za očekivati da poslodavac pisano upozorava radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazuje mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede.

20.2. Naime, uzimajući u obzir vrstu i težinu povreda koje su tužitelju osporenom odlukom stavljene na teret te činjenicu da je tužitelj zaposlenik tuženika koji prije donošenja pobijane odluke nikada nije bio upozoravan na povrede iz radnog odnosa, po ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih od njega nije bilo opravdano očekivati da tužitelja u smislu odredbe čl. 119. st. 1. ZR -a upozori na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede t ih obveza.

21. Slijedom izloženog, a imajući u vidu da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a to u ovom konkretnom slučaju znači u granicama zahtjeva za utvrđenje nedopuštenim odluke o otkazu ugovora o radu i to isključivo u odnosu i u okviru onih razloga za otkaz koji su navedeni u odluci o otkazu, dakle na temelju kojih je poslodavac donio pobijanu odluku o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem radnika broj 1/2021 od 16. srpnja 2021.., a prvostupanjski sud je opsežnom ocjenom provedenih dokaza pravilno utvrdio da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke iz odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR- a za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika te je pobijanom presudom pod stavkom I pravilno utvrđeno da pobijana odluka o otkazu nije zakonita i dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao te je pravilno prihvatio i zahtjev tužitelja za vraćanje na rad u smislu čl. 124. st. 1. ZR-a

22.1. Sukladno odredbi čl. 125. st. 2. ZR-a sud može donijeti odluku o raskidu ugovora o radu i na zahtjev poslodavca, ukoliko utvrdi da otkaz nije dopušten, ali samo ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nije moguć.

22.2. Međutim, u konkretnom slučaju sud nije utvrdio postojanje takvih okolnosti koje bi u konkretnom slučaju opravdano upućivale na to da nastavak radnog odnosa tužitelja kod tuženika nije moguć, dok bi u protivnom, učinci nezakonite odluke o otkazu bili ozakonjeni sudskom odlukom, to je protuutužbeni zahtjev pravilno u cijelosti odbijen kao neosnovan pa nema ni osnove za naknadom štete zbog sudskog raskida ugovora.

23.1.Odredbom članka 95. st. 3. ZR propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

23.2. Obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je otkaz ugovora o radu koji je tuženik dao tužitelju Odlukom o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika nedopušten, to tužitelj, sukladno odredbi čl. 95. ZR, ostvaruje sva prava koja bi imao da je radio, konkretno ima pravo počem od 17. listopada 2021. (budući da je tužitelju istekao otkazni rok 16. listopada 2021.) pa do 31. kolovoza 2023., kako je to tužitelj zatražio podneskom od 12. svibnja 2023, kao dana izrade nalaza i mišljenja vještaka, na naknadu plaće za razdoblje u kojem nije radio i ostvarivao plaću niti naknadu plaće, kao i naknadu zatraženih materijalnih prava i to po osnovi regresa za 2022. i 2023., po osnovi božićnice za 2021. i 2022., po osnovi uskrsnice – dara u naravi za 2022. i 2023., bruto bonus tužitelja za 2021. i 2022., te neoporezivi dio bonusa za 2021. i 2022., čiju visinu je sud utvrdio nalazom i mišljenjem financijskog vještaka i njegovom dopunom, na koji izračun ni stranke nisu imale primjedbi, radi čega ga je sud pravilno prihvatio kao stručan i obrazložen te u skladu s pravilima struke.

24. Budući da ovaj sud drugog stupnja na pravilnu primjenu materijalnog prava, kada se radi o odluci o troškovima postupka, više ne pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP) zakonitost odluke suda prvog stupnja u tom dijelu nije dovedena u sumnju.

25. Slijedom izloženog, na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, to je na temelju čl. 368.st.1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika-protutužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod stavkom I, II, IV, VIII, X i XII izreke.

U Zagrebu, 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Jadranka Matić