Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-246/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje toga suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Šalovu, odvjetniku u Trogiru, protiv tuženika Servisnog centra Trogir d.o.o., Trogir, Put brodograditelja 16, OIB: 80858298578, zastupanog po punomoćniku Nenadu Banovcu, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Balić i Nenad Banovac u Splitu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2171/2022-52 od 13. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja OS iz [adresa], kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2171/2022-52 od 13. veljače 2026. u dijelu pod točkom III. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr- 2171/2022-52 od 13. veljače 2026. u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OS iz [adresa], koji glasi:

„I. Utvrđuje se spram tuženog Servisni centar Trogir d.o.o. OIB: 80858298578 Put Brodograditelja 16, Trogir da Odluka o izvanrednom otkazu br. 9/18 Ugovora o radu br.1091/10 od 16.08.2010.g. sklopljenog na neodređeno vrijeme nije dopuštena odnosno da otkaz nije dopušten, te da radni odnos tužitelja OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao danom dostavljanja Odluke o izvanrednom otkazu br. 9/18 od 16.07.2018. godine.

II. Nalaže se tuženiku Servisni centar Trogir d.o.o. OIB: 80858298578 Put Brodograditelja 16, Trogir da tužitelja OS vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16.07.2018. godine u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe."

2. Nalaže se tužitelju OS iz [adresa], da tuženiku Servisnom centru Trogir d.o.o., Trogir, Put brodograditelja 16, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 8.937,50 eura u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju OS iz [adresa], da tuženiku Servisnom centru Trogir d.o.o., Trogir, Put brodograditelja 16, naknadi trošak žalbe u iznosu od 625,00 eura u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja OS iz [adresa] za naknadu troška žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom sud je utvrdio da Odluka o izvanrednom otkazu br. 9/18 od 16. srpnja 2018., kojom je tuženik izvanredno otkazao Ugovora o radu tužitelja br. 1091/10 od 16. kolovoza 2010., nije dopuštena, odnosno da otkaz nije dopušten, da radni odnos tužitelja nije prestao s danom dostavljanja te Odluke tužitelju (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto na kojem je radio prije donošenja Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu br. 9/18 od 16. srpnja 2018. (točka II. izreke), odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 21.578,88 eura sa zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnice od ukupno navedenog iznosa na način kako je pobliže određeno izrekom te presude (točka III. izreke), određeno je da svaka stranka snosi svoj trošak parničnog postupka (točka IV. izreke) i odbijen je zahtjev tužitelja za određivanje privremene mjere kojim je traženo da se tuženik tužitelja privremeno, do okončanja postupka, vrati na radno mjesto na koje je radio prije donošenja pobijane odluke (točka V. izreke).

2. Protiv te presude, u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, žali se tužitelj, pozivom na žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev prihvati te da shodno tome preinači i odluku o troškovima parničnog postupka.

3. Prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke žalbom pobija tuženik, pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlaže da žalbeni sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan, da mu shodno tome prizna trošak parničnog postupka te da mu prizna trošak nastao podnošenjem žalbe.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, a žalba tuženika je osnovana.

5. Sud prvoga stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev uz obrazloženje da su izgredno ponašanje radnika tuženika u prenoćištu [adresa], višednevna uzastopna buka, vika, glasni televizijski prijenosi nogometnih utakmica i glasno navijanje u večernjim satima, sasvim sigurno remetili mir ostalim gostima prenoćišta i da je takvo ponašanje bilo na štetu reputacije tuženika kao poslodavca, koji je radnicima osigurao smještaj u tom prenoćištu, koji je terminiran nakon spornog incidenta (bacanja stolice kroz prozor sobe s osmog kata) 27. lipnja 2018. Stava je da bi takvo ponašanje radnika spornu odluku činilo dopuštenom da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza, dokazao na nedvojben način da je baš tužitelj bacio sjedalicu kroz prozor sobe 807 na osmom katu prenoćišta. Obrazlaže da je tuženik spornu Odluku temeljio na neuvjerljivom i nedosljednom iskazu svjedoka JS, koji navodi da u trenutku bacanje sjedalice nije bio u sobi, potom da je vidio tužitelja kako baca sjedalicu kroz prozor sobe na osmom kata, te konačno na ročištu održanom dana 02. veljače 2023. (upozoren na dužnost davanja istinitog iskaza) iskazuje da uopće nije vidio tužitelja da baca sjedalicu kroz prozor, da nije vidio sjedalicu u dvorištu te da sjedalica na fotografiji u spisu nije bila iz njegove.

6. Prema ocjeni ovoga suda prvostupanjska presuda nema nedostatka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u skladu s čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a u postupku pred sudom prvoga stupnja nisu počinjene ni ostale povrede iz te zakonske odredbe na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s čl. 365. st. 2. toga Zakona.

7. S obzirom da u žalbenoj fazi postupka nisu sporne odlučne činjenice (da je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelja iz razloga što je utvrdio da je tužitelj iz sobe, u prenoćištu u kojem mu je tuženik osigurao smještaj tijekom upućivanja na rad u drugo mjesto, bacio stolac s osmog kata, da su tužitelj i JS mijenjali iskaz o tome tko je bacio stolac (dan prije suočavanja i tijekom ovog postupka), ali da je u zapisniku o suočavanju, u prisutnosti svjedoka, koji zapisnik su svi prisutni osobno potpisali, JS pred tužiteljem rekao da je to učinio tužitelj i da je to vidio, a da tužitelj to nije izrijekom opovrgnuo, već je naveo da se ne sjeća ničega jer je bio zamagljen od velik količine alkohola, ovaj sud, unatoč tome što sud nije ocijenio sve dokaze na način kako to propisuje čl. 8. ZPP-a, smatra da isto za posljedicu nije imalo nepravilno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu iz čl. 354. st. 1. toga Zakona. Ovo osobito jer svjedoci čije iskaze sud nije posebno cijenio (AS, ĐS, ĆS, ČS) nisu bili neposredni očevici samog čina bacanja stolca kroz prozor sobe u prenoćištu, već su bili svjedoci prilikom suočavanja tužitelja i JS, a ishod njihova suočavanja u žalbenoj fazi postupka nije sporan i proizlazi iz, po obojici potpisanog, zapisnika o suočavanju (list 33 spisa).

8. U žalbenoj fazi postupka, po žalbi tuženika, sporno je zapravo:

- ukazuje li činjenica da je, prilikom suočavanja pred ovlaštenim osobama poslodavca, JS izjavio da je tužitelj taj koji je bacio stolac kroz prozor sobe koja se nalazila na osmom katu prenoćišta, što tužitelj nije opovrgnuo, već se branio time da je bio alkoholiziran do te mjere da se ničega ne sjeća, poslodavac pravilno utvrdio da je tužitelj taj koji je počinio ovaj čin i predstavlja li takav čin opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu

- ili je ispravan stav suda prvoga stupnja da prije i nakon suočavanja dani iskazi JS i tužitelja dovode u pitanje istinitost navedenog u izjavi koju su obojica potpisali, koja je sastavljena nakon njihova suočavanja, zbog čega poslodavca nije dokazao postojanje povrede koja bi opravdavala predmetni otkaz.

9. Prije svega valja pojasnit, da kod izvanrednog otkaza poslodavac ne mora dokazati otkazni razlog „izvan svake sumnje”, jer je to standard karakterističan za kazneni postupak. Međutim, nije dovoljan ni puki stupanj sumnje ili nagađanja. U radnim sporovima primjenjuje se standard dokazivanja prema kojem sud mora biti uvjeren da je postojala osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ili druga osobito važna činjenica zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć.

9.1. To praktično znači da poslodavac mora dokazati otkazni razlog s visokim stupnjem uvjerljivosti, odnosno da iz provedenih dokaza proizlazi vjerojatniji zaključak da je povreda počinjena nego da nije. Teret dokazivanja zakonitosti otkaza je na poslodavcu.

10. Nadalje, potpisana izjava radnika o nekoj bitnoj okolnosti koja je neposredni povod otkazu predstavlja dokaz, ali njezina dokazna snaga ovisi o sadržaju, okolnostima nastanka i drugim dokazima u postupku. Ako se radi o zajedničkoj izjavi radnika koja je konkretna, logična, međusobno podudarna i potpisana bez pritiska, sud je može prihvatiti kao uvjerljivi dokaz. Međutim, ako postoje proturječja, nejasnoće, indicije o pritisku, manjak neposrednih saznanja ili drugi dokazi koji dovode izjavu u pitanje, sama izjava nije dovoljna za opravdanje izvanrednog otkaza.

11. Dakle, standard nije „izvan svake sumnje”, ali mora postojati dovoljno čvrst i uvjerljiv činjenični temelj iz kojeg proizlazi da je povreda doista počinjena. Sudovi u pravilu neće potvrditi zakonitost izvanrednog otkaza ako se on temelji samo na neprovjerenim sumnjama, pretpostavkama ili jednostranim tvrdnjama bez dovoljno pouzdane dokazne podloge.

12. Rečeno, primijenjeno na činjenične okolnosti ovog slučaja, ukazuje da poslodavac nije imao razloga ne vjerovati rečenom tijekom suočavanja, a i ovaj sud, s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja, smatra navedeno u zapisniku o suočavanju, dovoljno uvjerljivim dokazom da je upravo tužitelj bio taj koji je bacio stolicu kroz prozor sobe na osmom katu prenoćišta u kojem ga je smjestio poslodavac, čega se ne sjeća jer mu je pamćenje zamagljeno od količine alkohola.

12.1. Tužitelj prilikom suočavanja s JS nije iznio ni jedan argument u svoju korist koji je iznio poslodavcu dan prije suočavanja, a koji je koristio kao dokaz svoje tvrdnje da on nije taj koji je počinio navedeni čin. Naprotiv, naveo je da je bio zamagljen od velike količine alkohola i da se ničega ne sjeća, a takva izjava, u trenutku kada ga druga osoba jasno i izričito tereti da je on taj koji je bacio stolac kroz prozor, nikako ne predstavlja negiranje te tvrdnje, barem na općenitom nivou. Dakle, tužitelj tijekom suočavanja, unatoč izravnom terećenju, nije aktivno branio svoj položaj, nije iznosio nikakve valjane argumente, niti je jasno negirao ono što mu JS stavlja na teret. Slijedom toga, jer se tužitelj uvjerljivim tvrdnjama i jasnim negiranjem nije suprotstavio optužbama i tvrdnjama JS, uz što su obojica svoje izjave nakon suočavanja potpisali, a iz provedenih dokaza ne proizlazi da ih je itko na davanje izjava koje su dali prilikom suočavanja prisilo, ovaj sud je, kao i poslodavac, stekao uvjerenje da je tužitelj doista taj koji je počinio opisanu radnju te i po shvaćanju ovoga suda ista opravdava odluku kakva je donesena.

13. Nekontrolirani postupci radnika, koji zbog pijanstva postupa na način kako je postupio tužitelj, u prenoćištu u kojem je smješten kao radnik tuženika, što je za posljedicu imalo uništavanje imovine prenoćišta, potencijalnu opasnost za prolaznike i činjenicu da je smještaj radnika odmah otkazan, opravdano kod poslodavca dovodi do gubitka povjerenja u radnika i čini opravdani razlog za otkaz kakav je donesen.

14. Pri tome ovaj sud izjave ŠS i tužitelja dane poslodavcu dan prije suočavanja, kao i njihove iskaze tijekom ovog postupka, koji su suprotni onome što su tužitelj i PS izjavili bez prisile (iskazi svjedoka ĆS, ĐS i FS), pred svjedocima, prilikom suočavanja i što su potpisali, tumači kao dane samo u svrhu izbjegavanja posljedica neodgovornog i nedopustivog ponašanja radnika, što ovaj sud ne može tolerirati. Predmetni otkaz ne temelji se stoga samo na neprovjerenim sumnjama, pretpostavkama ili jednostranim tvrdnjama bez dovoljno pouzdane dokazne podloge, već na bez prisile potpisanoj izjavi jedinih osoba koje imaju neposrednih znanja o samom događaju, a u konkretnom je slučaju takva izjava dovoljno jak i uvjerljiv dokaz tvrdnji poslodavac i utvrđeno njome je dovoljan razlog za donošenje odluke kakvu je tuženik i donio.

15. Slijedom toga je glede odluke pod točkama I. i II. izreke odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 373. točka 3. ZPP-a.

16. S obzirom da je odluka o otkazu time dopuštena, nije osnovan zahtjev tužitelja za isplatu plaće zbog nezakonitog otkaza pa je stoga odluka suda prvoga stupnja u tom dijelu potvrđena iz ovih razloga, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a, bez potrebe odgovaranja na navode žalbe izvan navedenog (čl. 375. st. 1. ZPP-a).

17. Kako je tuženik u cijelosti uspio u ovom postupku istome pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br. 138/23., 107/25., dalje: Tarifa) i to trošak zastupanja na ročištima održanim 14. siječnja 2021., 03. veljače 2022., 02. veljače 2023., 18. travnja 2023., 02. prosinca 2025. u iznosu od 250 bodova za svako (Tbr. 9/1.), trošak zastupanja na ročištima održanim 02. travnja 2021., 01. prosinca 2021., 16. studenoga 2022., 16. listopada 2023., 21. ožujka 2024., 09. rujna 2024., 20. ožujka 2025. u iznosu od 125 bodova za svako (Tbr. 9/2. Tarife), trošak ročišta odgođenog prije početka raspravljanja od 23. rujna 2021., 09. travnja 2021., 06. listopada 2025. u iznosu od 50 bodova za svako, (Tbr. 9/5 Tarife), trošak sastavljanja podnesaka od 21. ožujka 2021., 24. veljače 2022., 20. veljače 2025., 26. rujna 2025. u iznosu od 250 bodova za svaki (Tbr. 8/1. Tarife), trošak sastava podneska od 30. studenoga 2021., 22. ožujka 2022., 02. prosinca 2022., u iznosu od 100 bodova za svaki (Tbr. 8/3. Tarife) ili ukupno 3575 bodova što odgovara iznosu od 7.150,00 eura (Tbr. 52/3 i Tbr. 54. Tarife), a uvećano za PDV iznosi 8.937,50 eura.

18. Ostali troškovi, zatraženi troškovnikom tuženika, ocijenjeni su nepotrebnima za donošenje odluke u ovom predmetu, a trošak pristojbe tuženiku nije priznat jer u spisu nema dokaza da su pristojbe, naknadu kojih traži, plaćene.

19. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu troškova nastalih im u žalbenoj fazi postupka temelji se na čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ksenija Jakovčević