Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-227/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ilijane Petyo kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Vukmanoviću, odvjetniku u Bjelovaru, Ulica Milana Šufflaya 15a, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Sigurnosno-obavještajne agencije, OIB: 94534817607, Savska cesta 39/1 Zagreb, zastupane po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, P-DO-92/2020, radi isplate otpremnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-125/2020-23 od 17. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-125/2020-23 od 17. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-125/2020-23 od 17. studenoga 2022. suđeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :
"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, Sigurnosno-obavještajnoj agenciji, OIB: 94534817607, Savska cesta 39/1 Zagreb, da tužitelju RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], plati novčani iznos od 100.700,28 kn/13.365,22 eura1, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3% poena, tekućim od 17. siječnja 2018. godine, pa do isplate sve u roku od 15 dana. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 % poena, tekućom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju RH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, Sigurnosno - obavještajne agencije, OIB 94534817607, Savska cesta 39/1 Zagreb, nadoknadi troškove parničnom postupka u iznosu od 11.625,00 kn/1.542,90 eura1 u roku od 15 dana.“
Istom odlukom je i riješeno:
„Dopušta se preinaka tužbe tužitelja na iznos od 100.700,28 kn/13.365,22 eura1, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 17. siječnja 2018., pa do isplate.."
2. Protiv navedene prvostupanjske presude, ne i protiv rješenja, pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troškova žalbe.
3. Tuženica je dostavila pisani odgovor na žalbu u kojem osporava žalbene razloge tužitelja.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatom otpremnine te za naknadom troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:
- tužitelj RH bio je zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova (dalje MUP) u razdoblju od 18. kolovoza 1990. do 31. prosinca 1998, kada mu je državna služba prestala zbog odlaska u mirovinu;
- prilikom umirovljenja kod MUP RH, Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova broj:
[broj] od 31. prosinca 1998., tužitelju je utvrđeno pravo na isplatu otpremnine koja mu je isplaćena zajedno s plaćom za prosinac 1998 ;
- nakon toga tužitelj je zamrznuo mirovinu i ponovno zasnovao radni odnos, ovog puta sa Sigurnosno obavještajno agencijom (dalje SOA) te je postao službenik SOA-e počev od 1. lipnja 2007. pa do 17. siječnja 2018;
- rješenjem Sektora za pravne poslove i ljudske potencijale SOA -e, tužitelju je dana 18. siječnja 2018. prestala služba u SOA-i s pravom na starosnu mirovinu, te je utvrđeno je da mu ne pripada pravo na otpremninu u visini peterostrukog iznosa njegove mjesečne neto plaće;
- iz navedenog rješenja proizlazi da se tužitelju pravo na otpremninu ne priznaje zbog toga što mu je prilikom prestanka državne službe u MUP RH dana 31. prosinca 1998, već priznato pravo na isplatu otpremnine te da Pravilnikom o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA-e ne pripada otpremnina ako su je već ranije ostvarili po bilo kojoj osnovi, osim ako su taj iznos vratili u Državni proračun;
- SOA ima vlastiti Pravilnik o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA -e, [broj], [broj] s njegovim dopunama [broj], [broj] gdje je u čl. 5 st. 1. propisano da pravo na otpremninu ne pripada zaposlenicima SOA-e kojima prestaje služba s pravom na starosnu ili prijevremenu starosnu, kao i invalidsku mirovinu, a koji su otpremninu već ranije ostvarili po bilo kojoj navedenoj osnovi, osim ako su primljeni iznos otpremnine stečene ranijim umirovljenjem vratili u Državni proračun.
9. Na utvrđene činjenice sud je prvog stupnja primijenio propise iz čl. 9., čl. 126., Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje ZR), čl. 9 Pravilnika o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA-e, [broj], [broj], koji je stupio na snagu 1. studenog 2011., te Pravilnik o dopunama Pravilnika o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA-e, klasa:
[broj], [broj], (dalje pravilnik) koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2013., pa presudi kao u izreci.
10. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio bitne činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.
11. Sud je prvog stupnja shvaćanja kako tužitelju, u okolnostima kad mu je već jednom isplaćena otpremnina prilikom umirovljenja kao službeniku MUP-a, nakon čega je ponovno zasnovao radni odnos kod SOA-e, a nije vratio raniju otpremninu, prilikom umirovljenja kao djelatniku SOA-e ne pripada pravo na isplatu nove otpremnine. To je propisano spomenutim pravilnikom SOA-e. U obrazloženju osporene odluke sud prvog stupnja navodi „u konkretnom slučaju ne može se primijeniti odredba čl. 126 st. 1 ZR- a, uz pozivanje tužitelja na odredbu čl. 9 st. 3 ZR-a da se ima primijeniti najpovoljnije pravo za tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuje se kao lex specialis odredbe Pravilnika o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA-e, [broj], [broj], koji je stupio na snagu 1. studenog 2011., te Pravilnik o dopunama Pravilnika o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA- e, [broj], [broj], koji je stupio na snagu 1. kolovoza 2013., a čiji se ovjereni izvod nalazi priložen spisu predmeta (list 37) sa ovjerom na listu (50), a koji je u izvorniku sudu dostavljen na raspravi dana 8. veljače 2022. (list 54-55). Odredbom čl. 5 st. 1 citiranog Pravilnika o dopunama Pravilnika o određivanju visine otpremnine zaposlenicima SOA-e, propisano je da pravo na otpremninu iz čl. 3 i čl. 4 Pravilnika, ne pripada zaposlenicima SOA-e kojima prestaje služba s pravom na starosnu mirovinu ili prijevremenu starosnu, ako i invalidsku mirovinu, a koji su otpremninu već ranije ostvarili po bilo kojoj navedenoj osnovi, osim ako su primili iznos otpremnine stečene ranijim umirovljenjem vratili u Državni proračun.“
12. Tužitelj u žalbi navodi: „… da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da se na pravo na isplatu otpremnine tužitelja – osnov tužbenog zahtjeva, može primijeniti Pravilnik tuženika koji je stupio na snagu 01. 11. 2011. g., jer je tužitelj kod tuženika započeo s radom 01. 06. 2007. g., a tim je Pravilnikom nepovoljnije riješeno pravo tužitelja na otpremninu, jer dok tog Pravilnika nije bilo, tužitelj je imao pravo na otpremninu. … sud je primijenio pravni izvor koji se ne može retroaktivno primjenjivati na njegova radna prava, a posebno što su tim pravnim izvorom tužiteljeva prava ograničena i bitno manja nego li što propisuje Zakon o radu i Kolektivni ugovor. Dakle u vrijeme kada je tužitelj zasnovao radni odnos kod tuženika, a to je bilo 01. 06. 2007. g., nije postojao nikakav Pravilnik koji bi isključivao pravo tužitelja na isplatu otpremnine u bilo kojem od slučajeva prestanka njegovog radnog odnosa, pa radi toga na ovaj pravni odnos nije bilo moguće primijeniti pravilnik koji je nastao nakon što je tužitelj bio kod tuženika u radnom odnosu duljem od 4 godine.“ Također smatra kako je čl. 9. st. 3. ZR propisano da se u slučaju kada je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, Pravilnikom o radu, Kolektivnim ugovorom i dr., na radnika se ima primijeniti za njega najpovoljnije pravo.
13. Ali ti žalbeni razlozi, prema shvaćanju ovog višeg suda, nisu osnovani jer pravilnik u konkretnom slučaju nije retroaktivno primijenjen budući je već dugo bio na snazi u trenutku kad je tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu 2018. godine, i kad je odlučivano da li ima ili nema pravo na otpremninu. Naime, valjalo je primijeniti upravo u tom trenutku važeće propise.
14. Čl. 9. st. 3. ZR propisuje: „Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.“ Međutim, ovdje se radi o različitoj pravnoj situaciji. Osporenom odlukom poslodavca nije tužitelju uskraćeno pravo na otpremninu iz čl. 126. ZR. On je to pravo već konzumirao kod istog poslodavca – Republike Hrvatske, jer i dok je bio službenik MUP-a i kad je bio službenik SOA-e, poslodavac je bio isti. Otpremnina je vezana uz prestanak ugovora o radu kod istog poslodavca i po svojoj zakonskoj definiciji i svrsi isplaćuje se samo jednom. Pravilnik, za kog tužitelj smatra da je za njega nepovoljnije pravo , ne regulira drugačije od ZR prvu otpremninu, već nadopunjuje ZR odredbama o drugoj otpremnini.
Slično je i s odredbama KU.
15. I zato je sud prvog stupnja u pravu kad zaključuje kako je pravilnik u konkretnom slučaju lex specialis, te se kao takav ima primijeniti na predmetni slučaj.
16. Meritorne odredbe pravilnika (čl. 5 istog) utvrđene su uvidom u isti, a njegove odredbe su jasne tako da nema potrebe za dodatnim utvrđivanjem činjenica vezanih uz njegov sadržaj (list 37 spisa).
17. I odluka je o troškovima postupka zakonita kako po osnovu, temeljem čl.154. st. 1. ZPP, tako i po visini, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice, a visinu troška zastupanja obredio prema propisima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23, dalje: OT/12).
18. Slijedom iznesenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti .
U Zagrebu 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
