Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-425/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužiteljice OU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Željko Petrišić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu, Osijek, Vinkovačka cesta 63C, OIB: 35506269186, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Burić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. u Osijeku, radi utvrđenja nedopuštenosti i nezakonitosti odluke o razrješenju, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-144/2024-14 od 5. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-144/2024-14 od 5. svibnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim tužiteljica traži da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove i dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu do isteka mandata tj. do 1. veljače 2025.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-144/2024- 14 od 5. svibnja 2025. pod točkom I. i II. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o razrješenju doc.dr.sc. OU dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, [broj], UBROJ: [broj], od 26. srpnja 2024., te Dopuna obrazloženja odluke o razrješenju klasa. [broj] [broj] od 2. kolovoza 2024. te da iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o razrješenju doc.dr.sc. OU dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu, [broj], UBROJ: [broj], od 26.07.2024.g., te Dopuna obrazloženja odluke o razrješenju klasa. [broj] [broj] od 2.8.2024., te da iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

Nalaže se tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove i dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu do isteka mandata tj. do 01.02.2025.god., a sve prema sklopljenom ugovoru o radu od 25.01.2021.god.

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici trošak ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počevši od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do konačne isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe." Pod točkom II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 625,00 eura u roku od 8 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti. Traži trošak žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena tuženikova Odluka o razrješenju tužiteljice s dužnosti ravnatelja Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu od 26. srpnja 2024. i Dopuna obrazloženja odluke od 2. kolovoza 2024. te da iste ne proizvode nikakve pravne učinke i da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na poslove i dužnosti ravnateljice Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu do isteka mandata tj. do 1. veljače 2025.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a na koju povredu određeno ukazuje tužiteljica u žalbi. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je tužiteljica, temeljem javnog natječaja imenovana na funkciju ravnateljice tuženika na razdoblje od 4 godine, počevši od 1. veljače 2021.,

- da iz odluke o razrješenju tužiteljice (stranica 5 spisa) proizlazi kako je tuženik razriješio tužiteljicu sa dužnosti ravnatelja i to sa danom 26. srpnja 2024.,

- da iz ugovora o radu (stranice 6 do 8 spisa) proizlazi kako je tuženik s tužiteljicom sklopio ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje poslova ravnateljice tuženika na razdoblje od četiri godine i to počevši od 1. veljače 2021., da je u članku 4. istog ugovora navedeno da ukoliko ista ponovno ne bude imenovana na mjesto ravnateljice ili bude razriješena i ugovor prestane i prije isteka roka tuženik će joj ponuditi sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i položajni raspored na mjestu savjetnice ravnatelja za sigurnost hrane,

- da iz statuta Hrvatske agencije za poljoprivredu i hranu (stranice 15 do 33 spisa) proizlazi kako su člancima 19.-32. propisane odredbe o ravnatelju agencije, dok su člankom 30. stavkom 1. propisani razlozi zbog kojih će upravno vijeće razriješiti ravnatelja i prije isteka vremena na koji je imenovan, dok je stavkom 2. propisano kako je upravno vijeće prije donošenja odluke o razrješenju ravnatelja dužno pružiti mogućnost istom da se izjasni o razlozima razrješenja,

- da iz sadržaja e-maila (stranice 34 do 36 spisa i stranice 40 do 41 spisa) proizlazi kako je ZU, kao predsjednik upravnog vijeća kod tuženika zatražio od strane ravnateljice, sada tužiteljice, da ga ista u što kraćem roku izvijesti o problematici koja se odnose na plaćanje dobavljačima, iznosu dugovanja, iznosu nenaplaćenih potraživanja, sredstvima na izvoru 11, sigurnom stabilnom novčanom tijeku, zbog čega se djelatnicima ne isplaćuju putni nalozi i loko vožnja, zašto isti ne mogu pohađati edukacije, pritužbe na rad, zabrinutost oko broja djelatnika s upitom koliki je trenutno broj istih, odnosno koji je broj djelatnika napustio i koji se broj djelatnika zaposlio u određenom razdoblju, dugotrajnom bolovanju i dr.,

- da je na navedeni e-mail tužiteljica odgovorila kako ih redovno obavještava kroz sjednice upravnog vijeća, da vjeruje kako su svi upoznati sa stanjem u HAPIH -u (tuženik), da je redovno u kontaktu i povremeno obavještava ministra o ključnim aktivnostima i potrebama u HAPIH, da je poslala zahtjev ministarstvu, da je imala sastanak s načelnicom sektora, da zabrinute djelatnike uputi k njoj i da im je spremna odgovoriti na sva njihova pitanja, a dodatno rezimira stanje u Agenciji te ističe kako je u tijeku natječaj za zapošljavanje 2+5 djelatnika (sve mjesto rada Osijek), da je 5 djelatnika otišlo iz službi računovodstva i financija, da nije mogla 2 mjeseca ishoditi suglasnost ministra za zapošljavanje, da je u tijeku sistematizacija, te u konačnici ističe kako je mišljenja da situacija nije zabrinjavajuća, te zaključno moli da joj upravno vijeće bude podrška i da prijedloge koje radnje može i treba još poduzeti,

- da iz novinskih članaka u Nacionalu (stranice 38 do 39 spisa) proizlazi kako je izašao novinski članak naslova da radnici traže Dabrinu pomoć, u strahu su od otkaza zbog mobinga ravnateljice OU,

- da iz Zapisnika 64. sjednice upravnog vijeća (stranice 42 do 49 spisa) proizlazi kako je dopunjeni dnevni red jednoglasno usvojen, da je pod točkom 2. predloženo usvajanje odluke o razrješenju ravnateljice (ovdje tužiteljice), te da je prvo predsjednik upravnog vijeća naveo kako je od iste, putem e-mail-a tražio dostavu očitovanja i konkretnih informacija o stanju tuženika, te na njegovo traženje nije dobio konkretan odgovor, nakon čega je dao riječ tužiteljici da se na navedeno usmeno očituje , ona se izjasnila kako je sve poduzela što je mogla vezano uz financije, da je godinama krivo rađeno financijsko planiranje, pa kako pismeno (ranijim mailom) i usmeno očitovanje ravnateljice nije usvojeno, jednoglasno je usvojena odluka o razrješenju ravnateljice s danom 26. srpnja 2024.,

- da iz dopune obrazloženja odluke o razrješenju (stranice 50 do 55 spisa) proizlazi kako se dopunjuje odluka o razrješenju dužnosti ravnatelja usvojena na sjednici upravnog vijeća od 26. srpnja 2024. u dijelu obrazloženja, te se tužiteljica razrješuje dužnosti ravnatelja kod tuženika sukladno članku 30. stavku 1. aline ji 4. Statuta, budući da pismeno i usmeno očitovanje tužiteljice nije prihvaćeno, da je prethodno utvrđeno kako duže vrijeme nije postojao rukovodeći kadar u službi za financije, službi za računovodstvo, službi za opće i pravne poslove i službi za ljudske resurse, te je upravno vijeće utvrdilo kako se postavlja pitanje tko vodi financijsko poslovanje kod tuženika, nejasno je i zabrinjavajuće tko potpisuje i stoji iza polugodišnjih izvještaja o izvršenju financijskog plana, a zbog navedenog je došlo do značajnih poremećaja u radu agencije, čime je prouzročena šteta, ne plaća se dobavljačima u valuti, pos toje znatna dugovanja i prijete ovrhe, a utvrđeno je i na sjednici upravnog vijeća kako nitko nije zaposlen u navedenim službama,

- da je navedena dopuna donijeta 2. kolovoza 2024., a ista je, nakon neuspjele dostave, tužiteljici dostavljena putem oglasne ploče,

- da iz Odluke o izmjeni i dopuni Pravilnika o radu tuženika (stranice 56 do 57 spisa) proizlazi kako se odluke dostavljaju djelatniku preporučenom poštom na posljednju adresu koju je djelatnik prijavio agenciji, a u slučaju da istu nije moguće izvršiti dostava će se izvršiti stavljanjem pismena na oglasnu ploču, kojim trenutkom se smatra da je dostava uredno izvršena protekom roka od 3 dana od dana objave na oglasnoj ploči ,

- da iz ugovora o radu od 26. srpnja 2024. (list 58 do 60 spisa) proizlazi kako su tužiteljica i tuženik zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnik ravnatelja za sigurnost hrane u centru za sigurnost hrane,

- da iz izvješća o stanju ljudskih resursa i financijskom stanju tuženika (stranice 85 do 87 spisa) proizlazi kako je v.d. ravnatelja potpisao izvješće 4. listopada 2024., a u kojem je navedeno kako je uvidom u glavnu knjigu tuženika utvrđeno kako financijsko- računovodstveni podaci nisu uređeni, knjiženi i zatvoreni sukladno računovodstvenim standardima, te se iste, prema prvim procjenama, ne provode od mjeseca svibnja 2024., pa tako polugodišnji izvještaji za 2024. ne prezentiraju odgovarajuće vrijednosti , kako rebalans proračuna za 2024. nije planiran u skladu s dospjelim obvezama, odnosno i nakon usvajanja rebalansa tuženik neće imati dostatna sredstva za redovno poslovanje, da je izostao i sustav prisilne naplate potraživanja što je rezultiralo zastarama, na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske,

- da iz revizijskog izvješća od 29. studenoga 2024. (stranice 88 do 133 spisa) proizlazi kako su revizijom obuhvaćene aktivnosti od 1. siječnja 2023. do 31. srpnja 2024., gdje je dano revizijsko mišljenje na način da sustav unutarnjih kontrola uspostavljen kod tuženika je na zadovoljavajućoj razini ali postoje određene slabosti, pa je tako utvrđeno kako se uspostavljeni sustav unutarnjih kontrola ne primjenjuje adekvatno obzirom da se u okviru izvora 43 evidentiraju i oni prihodi čija namjena i korištenje n isu utvrđeni pripadajućim zakonima, potom je utvrđeno kako poslovne knjige i financijski izvještaji za 2023. godinu ne osiguravaju pouzdane podatke o potraživanjima, a podaci iskazani u poslovnim knjigama i analitičkim evidencijama nisu usklađeni, kako evidentiranje naplaćenih prihoda u računovodstvenom programu HAPIH provodi služba za računovodstvo, dok služba za financije, nadležna za praćenje naplate prihoda, zbog kadrovskih potkapacitiranosti ne provodi propisane aktivnosti praćena naplate prihoda, da sustav unutarnjih kontrola nije adekvatno uspostavljen i dr. - da je člankom 44. stavkom 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj 76/1993., 29/1997., 47/1999., 35/2008., 127/2019., 151/2022. - dalje u tekstu: ZU) propisano da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan i upravno vijeće, odnosno tijelo iz članka 38. stavka 2. ovog zakona dužno je razriješiti ravnatelja ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu dok je stavkom 2. alineja 4. propisano ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati već smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove ,

- da je uvidom u dostavljeni zapisnik sa 64. sjednice upravnog vijeća tuženika od 26. srpnja 2024. utvrđeno da je prije održavanja iste dopunjen dnevni red, a na način da se dodaju točke 2. i 3. koje se odnose na donošenje odluke o razrješenju ravnateljice (ovdje tužiteljice), te o imenovanju v.d. ravnatelja, na istoj sjednici je bila prisutna tužiteljica, kao ravnateljica tuženika pa prvostupanjski sud smatra kako tužiteljica nije dokazala da joj je nejasan razlog zbog čega je došlo do razrješenja ,

- da je na istoj sjednici navedeno kako je predsjednik upravnog vijeća, ZU, zatražio od iste, putem e-mail-a dostavu očitovanja, odnosno konkretnih informacija o financijskom stanju Agencije (tuženika) i stanju vezanoga za kadrove, na koji e -mail nije dobio konkretan odgovor, a osvrnuo se i na novinske natpise koje nisu dobre za ugled tuženika, da je tužiteljica pozvana da se još jednom očituje i istoj je dana riječ gdje se ona izjasnila kako je poduzela sve što je mogla vezano uz financije, kao i da odlazak određenog broja djelatnika nije devastacija Agencije (ovdje tuženika), odnosno da je rađeno krivo financijsko planiranje,

- da je proveden i dokaz saslušanjem svjedoka ZU, predsjednika upravnog vijeća tuženika, te ŽU, člana upravnog vijeća tuženika, iz reda predstavnika člana radničkog vijeća tuženika, da su oboje naveli kako je prije same sjednice dopunjen dnevni red, u odnosu na točku 2. i 3., te da se prije donošenja odluke tužiteljica očitovala, nakon čega je jednoglasno donijeta odluka o razrješenju iste,

- da je i tužiteljica iskazala na ročištu održanom 1. travnja 2025. da joj je bilo omogućeno da se očituje na prijedlog za njezino razrješenje,

- da stoga prvostupanjski sud smatra kako navod tužiteljice da je istoj nejasno zbog čega je došlo do razrješenja nje kao ravnateljice kod tuženika nije prihvatljiv jer je i ranije bila pozvana, putem e-mail-a da se očituje o navedenim financijskim i kadrovskim problemima kod tuženika, a također joj je isto bilo i ponovno ponovljeno i dopušteno da se očituje o istom, pa kada navedeno očitovanje nije bilo prihvaćeno ista je stoga bila i razriješena s mjesta ravnateljice,

- da je tužiteljica iskazala kako je bila upoznata s email-om od 26. lipnja 2024., kao i da se očitovala na isti, a također joj je bilo i poznato da je bilo pritužbi od strane radnika, budući da je prije samoga razrješenja nje kao ravnateljice imala sastanak s radničkim vijećem, gdje su bili prisutni i predstavnici tri sindikata tuženika,

- da je bilo puno pritužbi od strane drugih radnika vezano za odluke koje je donosila ravnateljica sud je utvrdio saslušanjem ŽU, inače člana radničkog vijeća tuženika, a koji je iskazao kako su mu se radnici žalili i na kašnjenje isplata koje se odnose na loko vožnju, a koji je također i potvrdio navod tužiteljice da je prije nego je bila ista razriješena bila prisutna i na sastanku radničkog vijeća, koji je iskazao kako radnici nisu bili zadovoljni njezinim odgovorima,

- da je uvidom u sam odgovor tužiteljica utvrđeno da je samo paušalno odgovorila na mail upućen njoj gdje se traže konkretni odgovori, pa tako na pitanja o plaćanju dobavljačima u valuti nije konkretno odgovoreno, o pitanju o iznosu nenaplaćenih potraživanja, sredstvima na izvoru 11, nije uopće odgovoreno, o stabilnom novčanom tijeku, osiguranim sredstvima nije odgovoreno, već samo da je imala sastanak i zatražila povećanje od 5,5 milijuna eura za redovno poslovanje agencije , da se iz istoga ne može vidjeti o kojem redovnom poslovanju se to radi, koje točno probleme želi riješiti (dobavljači, plaće, stabilan novčani tijek), da na navod zašto djelatnici ne mogu ići na edukacije, službena putovanja i slično uopće nije odgovoreno, o potencijalnim rizicima, pritužbama također nije odgovoreno, na konkretna pitanja kao što su koliko je novozaposlenih u određenom razdoblju i na kojim radnim mjestima zaposleni djelatnici, nije odgovoreno (već samo buduće projekcije), na pitanje koji broj određenih djelatnika je na dugotrajnom bolovanju također nije odgovoreno, o zamjena i slično,

- da slijedom navedenoga prvostupanjski sud smatra kako je pravilan zaključak predsjednika upravnog vijeća ZU kako odgovori na postavljena pitanja dani od strane ravnateljice, ovdje tužiteljice, nisu konkretni, odnosno da su isti dani općenito,

- da je vidljivo iz zapisnika upravnog vijeća (stranica 43 spisa) kako je kao razlog za razrješenje ravnateljice naveden čl. 30. st. 1. al. 4. Statuta (a koji razlog je istovjetan razlogu navedenom u čl. 44. st. 2. al. 4. ZU), a kako je tužiteljica bila prisutna na navedenoj sjednici prvostupanjski sud smatra kako je tužiteljica i tada saznala o razlogu za razrješenje,

- da je tužiteljici dana mogućnost da se izjasni o razlozima razrješenja i to na sjednici održanoj 26. srpnja 2024.,

- da je upravno vijeće dužno razriješiti ravnatelja ustanove ukoliko se pojavi neki od taksativno navedenih razloga iz čl. 44. st. 2. ZU (a koji razlog u konkretnom slučaju postoji), da se odluka o razrješenju može pobijati ako se smatra da koji od tih razloga nije postojao prilikom donošenja odluke, te da je u postupku donošenja odluke došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka,

- da nije zabranjeno donositi naknadno pisano obrazloženje, međutim, ono je i nepotrebno jer se ne radi o obvezi iz čl. 120. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR),

- da je tuženik uredno proveo postupak, te u istom nije došlo do povrede koja bi značajno utjecala na ishod postupka (čl. 45. ZU).

7. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim u cijelosti.

8. Odredbom čl. 44. st. 1. ZU propisano je da ravnatelj ustanove može biti razriješen prije isteka vremena na koje je imenovan. Prema st. 2. istog članka Upravno vijeće odnosno tijelo iz čl. 38. st. 2. ovoga zakona dužno je razriješiti ravnatelja: 1. ako ravnatelj sam zatraži razrješenje u skladu s ugovorom o radu,

2. ako nastanu takvi razlozi koji po posebnim propisima ili općim propisima o radu dovode do prestanka radnog odnosa,

3. ako ravnatelj ne postupa sukladno propisima ili općim aktima ustanove, ili neosnovano ne izvršava odluke tijela ustanove ili postupa protivno njima, 4. ako ravnatelj svojim nesavjesnim ili nepravilnim radom prouzroči ustanovi veću štetu ili ako zanemaruje ili nesavjesno obavlja svoje dužnosti tako da su nastale ili mogu nastati veće smetnje u obavljanju djelatnosti ustanove,

5. ako nastanu okolnosti iz čl. 39. st. 2. ovoga Zakona. Nadalje, odredbom čl. 45. ZU propisano je da razriješena osoba može odluku o razrješenju pobijati tužbom pred nadležnim sudom u roku od trideset dana od dana zaprimanja odluke o razrješenju ako smatra da nisu postojali razlozi za razrješenje iz čl. 44. st. 2. ovoga Zakona ili da je u postupku donošenja odluke o razrješenju došlo do povrede koja je značajno utjecala na ishod postupka.

9. Međutim, neovisno o razlozima razrješenja Upravno vijeće je dužno prije odluke o razrješenju pružiti mogućnost ravnatelju da se izjasni o razlozima razrješenja, a kako je to nesporno propisano i čl. 30. st. 2. Statuta tuženika (list 26 spisa). Dakle, pravo na izjašnjenje prije razrješenja ravnatelja predstavlja bitan dio zakonitog postupka razrješenja.

10. Prema pravnom shvaćanju ovog suda email predsjednika Upravnog vijeća od 26. lipnja 2024. (list 34 spisa) po svom sadržaju i naslovu ne predstavlja poziv za očitovanje zbog prijedloga za razrješenje niti se iz istoga može naslutiti da Upravno vijeće namjerava smijeniti ravnateljicu. Radi se o zahtjevu za podnošenje izvještaja na koji se tužiteljica iscrpno očitovala i molila upute za postupanje (list 40 do 41 spisa). Nadalje, na sjednici 26. srpnja 2024. na dnevni red je stavljen prijedlog dopune dnevnog reda o usvajanje odluke o razrješenju ravnateljice (list 32 spisa) iz čega također ne proizlazi da je tužiteljici u postupku razrješenja s mjesta ravnateljice bilo omogućeno izjasniti se o okolnostima odnosno razlozima za razrješenje na način koji bi joj omogućio stvarnu zaštitu njezinih prava i interesa.

11. Naime, imajući u vidu da je u postupku utvrđeno da se niti u pozivu na davanje izvještaja niti u pozivu za sjednicu nije spominjalo razrješenje ravnateljice i da je tek na sjednici stavljen prijedlog dopune dnevnog reda i to o usvajanju odluke o razrješenju, iz čega proizlazi da je odluka već donesena, kada je tužiteljici dana riječ, prema shvaćanju ovog suda, tužiteljici prije odluke o razrješenju nije dana mogućnost da se izjasni o razlozima razrješenja koji bi joj omogućio stvarnu zaštitu njezinih prava i interesa već se radi o formalističkom tumačenju da se u konkretnom slučaju tužiteljica imala priliku očitovati o razlozima za njezino razrješenje s mjesta ravnateljice (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III/4017/2017 od 26. svibnja 2022., točka 11.2.).

12. S obzirom da je na taj način povrijeđeno pravo tužiteljice na jasni i zakoniti postupak u pogledu njezinog razrješenja sa mjesta ravnateljice, sve u smislu citiranih odredbi ZU i Statuta tuženika, osnovan je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je Odluka o razrješenju nezakonita i nedopuštena pa je valjalo primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

13. Međutim, s obzirom da nije sporno da je Ugovor za obavljanje poslova ravnateljice sklopljen u trajanju od četiri godine, počev od 1. veljače 2021., dakle, do 1. veljače 2025. (list 6 spisa), a Ugovor koji je sklopljen na određeno vrijeme prestaje istekom vremena na koje je sklopljen, pa kako je rok na koji je predmetni ugovor zaključen u međuvremenu istekao, to u ovom slučaju nema mjesta vraćanju tužiteljice na mjesto ravnateljice s obzirom da joj je istekao mandat (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 580/11 od 8. siječnja 2013.).

14. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP u tom dijelu odbiti žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu (toč. I. izreke ove presude).

15. S obzirom da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, primjenom odredbe čl. 154. st. 4. i 166. st. 2. ZPP u odnosu na troškove postupka, a i trošak žalbe, odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj