Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-606/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Mirele Mijoč Kramar i člana vijeća Roberta Jambora, u pravnoj stvari tužitelja Petrol d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36, OIB: 75550985023, ko jega zastupa punomoćnica Helena Mihaljević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika RT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Borivoj Radić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-496/2025-45 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-496/2025-45 od 3. listopada 2025. pod točkom

I., II. i IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 128.976,80 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 2.330,32 eura od 24. studenog 2018. do isplate,

- 7.208,85 eura od 7. prosinca 2018. do isplate,

- 10.843,06 eura od 14. prosinca 2018. do isplate,

- 10.932,73 eura od 12. siječnja 2019. do isplate,

- 97.661,84 eura od 1. rujna 2019. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 23.369,31 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 3. listopada 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Pod točkom III. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 995,41 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 30.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I., II. i IV izreke žali se tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka kao zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) te predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti, podredno ukinuti.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je tuženik, kao radnik, na radu uzrokovao predniku tužitelja.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti .

6. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, na koje je pravilno primijenio citirane odredbe materijalnog prava, zbog čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Prvostupanjski sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim polazeći od utvrđenja i zaključaka:

- da je tuženik bio zaposlen kod prednika tužitelja u razdoblju od studenog 2016. do 3. travnja 2019. kada mu je radni odnos prestao sporazumom,

- da je odredbom članka 107. stavka 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022., 64/2023., dalje u tekstu: ZR) propisano da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan štetu naknaditi.

- da iz iskaza svjedoka CT, direktora veleprodaje kod prednika tužitelja, proizlazi da je tuženikova dužnost, kao prodajnog predstavnika, bila pronalaženje kupaca za plavi dizel i plasiranje robe, da ništa nije bilo sumnjivo u vezi isporuke plavog dizela sve dok nije došlo do neplaćanja tri uplatnice nakon čega je prednik tužitelja poslao sredstvo osiguranja plaćanja GT koji im se nakon toga obratio s upitom zašto je poslana zadužnica na naplatu kada godinu i pol nije naručivao robu od prednika tužitelja, da su se uobičajeno računi za isporučenu robu slali putem pošte, ali je račune za GT preuzimao tužitelj i sam nosio kupcima,

- da iz iskaza svjedoka GT proizlazi da je s prednikom tužitelja imao sklopljen ugovor za isporuku goriva, ali je u jednom trenutku pronašao povoljnijeg dobavljača s kojim je sklopio ugovor i nastavio od njega nabavljati gorivo pri čemu nije raskinuo ugovor s prednikom tužitelja, da je pet-šest mjeseci nakon što je prestao surađivati s prednikom tužitelja u banci utvrdio da su mu privatni i poslovni računi blokirani zadužnicom od strane prednika tužitelja zbog neplaćanja nekih računa, da je potom kontaktirao prednika tužitelja, da su ga na sastanku direktor prednika tužitelja i FT uvjeravali da se radi o njegovom dugu, ali on nije imao nikakvih saznanja o tome niti je dobivao račune pa je rekao predstavnicima prednika tužitelja da će sve prijaviti Županijskom državnom odvjetništvu i otišao sa sastanka, da ga je nakon toga FT telefonskim putem kontaktirao i rekao da se čini da se možda ne radi o grešci svjedoka i da će istražiti okolnosti toga slučaja,

- da iz iskaza svjedoka TT, zamjenika predsjednika uprave prednika tužitelja, proizlazi da je prilikom kontrole naplate potraživanja primijetio da društvo KuK Co. d.o.o. ima stalni dug koji se ne smanjuje pa je zatražio izvještaj od CT koji je razgovarao s tuženikom, koji je bio skrbnik tog kupca, da je tuženik rekao da se sve podmiruje, odnosno da će biti podmireno za tjedna-dva, da se to nije dogodilo pa je u travnju ili svibnju 2019. bio organiziran sastanak s CT i GT, vlasnikom društva KuK Co. d.o.o., da se GT jako začudio kada su mu pokazali ispis nepodmirenih faktura jer u svojim poslovnim knjigama nije imao dugovanja prema predniku tužitelja, da je prednik tužitelja u međuvremenu aktivirao zadužnicu i tako blokirao račune društva KuK Co. d.o.o., da je GT zatražio deblokadu svojih računa što je prednik tužitelja učinio nakon razgovora s radnicama koje izdaju račune, a koje su rekle da fakture za društvo KuK Co. d.o.o. nisu slale poštom, što je bilo uobičajeno, već su ih davale tuženiku koji im je rekao da će ih on osobno odnijeti kada ide u obilazak kupca, da se utvrdilo da se radilo o fiktivnom naručivanju plavog dizela koji se isporučivao na drugom mjestu od navedenog, odnosno u mjestu Trema umjesto u Čazmi,

- da iz iskaza tuženika RT proizlazi da je bio zaposlen kod prednika tužitelja na radnom mjestu voditelja prodaje od studenog 2016. do 3. travnja 2019. kada mu je radni odnos prestao sporazumom, da je s obzirom na opis svog radnom mjesta davao naloge za isporuku robe, da je radio s velikim brojem kupaca i da je znao kada su postojali problemi, da su iznad njega postojale još tri razine koje su provjeravale ispravnost naloga te da su svi postupci koje je on odradio prošli sigurnosne mjere, da mu je direktor ili netko od djelatnika društva KuK Co. d.o.o. telefonskim putem dao nalog za isporuku plavog dizela i pritom rekao da isti mora biti isporučen različitim OPG-ovima, a između ostalog i OPG-u [obrt], da je takav način davanja naloga za isporuku plavog dizela bio uobičajen, da su se računi nekada slali poštom, a nekada ih je on osobno odnosio društvu KuK Co. d.o.o. ili OPG [obrt] pa su oni međusobno dogovarali tko će iste platiti, da je za plaćanje računa većinom kontaktirao OPG [obrt] jer su oni plaćali te račune, a onda su ih knjigovodstveno zatvarali s društvom KuK Co. d.o.o.,

- da prvostupanjski sud nije povjerovao iskazu tuženika jer nije iskazivao uvjerljivo te je njegov iskaz u bitnome u suprotnosti s iskazima svjedoka CT, GT i TT, kojima je sud u cijelosti povjerovao,

- da nije uvjerljivo niti logično da bi se nalog za isporuku plavog dizela, kao goriva koje se prodaje samo ovlaštenim korisnicima i mora se evidentirati sustavom kojim se nadzire korištenje prava na kupnju plavog dizela, primao i odobravao samo na temelju telefonskog poziva navodno ovlaštene osobe za kupnju istog te da se plavi dizel potom isporučivao na lokacije na koje bi to navodno ovlaštena osoba za kupnju istog putem telefona zatražila, kako to u svom iskazu tuženik navodi da je bilo uobičajeno, budući da iz materijalne dokumentacije priložene spisu proizlazi da naručivanje i isporuku plavog dizela prati mnogobrojna dokumentacija u obliku računa, ponuda, tovarnih listova, izvještaja o vožnji, izjava o sukladnosti iz čega je za zaključiti da je i nalog za isporuku potrebno na propisani način primiti,

- da nije jasno zašto bi tuženik koji navodi da je u svom radu bio zadužen za veliki broj kupaca, iako to nije bila praksa kod prednika tužitelja, osobno nosio račune za isporučeni plavi dizel kupcu KuK Co. d.o.o., a potom imao saznanja tko je platio račune, a tko je u svom knjigovodstvu iste proveo, kako to u svom iskazu navodi,

- da je uvidom u rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 20. kolovoza 2019. utvrđeno je da je prednik tužitelja, kao porezni obveznik, dužan platiti iznos od 559.768,86 kn po osnovi trošarine na energente na trošarinsku osnovicu od 182.931 litara energenata plinsko ulje obojano plavom bojom (plavi dizel) s propisanom visinom trošarine od 3.060,00 kn/1000 l iz razloga jer je zlouporabio pravo kretanja energenata kao trošarinskih proizvoda na način da je tijekom 2018. godine izdao ukupno 14 nevjerodostojnih računa u kojima je sadržano ukupno 182.931 litara fiktivnih isporuka plavog dizela, iznos od 35.155,63 kn po osnovi pripadajuće zatezne kamate za razdoblje od dospijeća poreznog duga do donošenja rješenja te daljnju zateznu kamatu na iznos dospjelog poreznog duga za razdoblje od dana donošenja predmetnog rješenja do dana uplate poreznog duga ,

- da je uvidom u potvrde o uplati od 30. kolovoza 2019. utvrđeno je da je prednik tužitelja uplatio iznos od 559.768,86 kn te iznos od 36.122,03 kn ,

- da je radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković,

- da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje od 9. listopada 2024. proizlazi da visina štete tužitelja iznosi ukupno 128.976,80 eura, a što se odnosi na neplaćene račune izdane trgovačkom društvu KuK Co. d.o.o. u razdoblju od listopada do prosinca 2018. u iznosu od 31.314,96 eura te na plaćanje obveza utvrđenih rješenjem Područnog carinskog ureda Zagreb od 20. kolovoza 2019. (trošarine i pripadajuće zatezne kamate) te pripadajućeg PDV-a u iznosu od 97.661,84 eura,

- da stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik, kao radnik prednika tužitelja, na radnom mjestu voditelja ključnih kupaca od travnja do prosinca 2018. davao naloge Službi prodaje prednika tužitelja za narudžbu i otvaranje naloga za isporuku plavog dizela na kupca trgovačko društvo KuK Co. d.o.o., koje u navedenom razdoblju više nije imalo poslovnu suradnju s prednikom tužitelja, pri čemu je kao mjesto isporuke naznačio lokaciju Trema koja se nalazila kod ŠT, da je u navedenom razdoblju osobno preuzimao račune za isporučenu robu društvu KuK Co. d.o.o., što nije bila uobičajena praksa kod prednika tužitelja, nije ih dostavljao tome društvu, već OPG [obrt] koje je potom platilo 10 od ukupno 14 izdanih računa u cijelosti, a jedan djelomično, da je tuženik 22. ožujka 2019. dostavio predniku tužitelja tri falsificirane uplatnice dovodeći prednika tužitelja time u zabludu da je dugovanje podmireno te da je predmetnim namjernim postupanjem tuženika predniku tužitelja prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 128.976,80 eura, a što se odnosi na neplaćene račune izdane trgovačkom društvu KuK Co. d.o.o. u razdoblju od listopada do prosinca 2018. u iznosu od 31.314,96 eura te na plaćanje obveza utvrđenih rješenjem Područnog carinskog ureda Zagreb od 20. kolovoza 2019. (trošarine i pripadajuće zatezne kamate) i pripadajućeg PDV-a u iznosu od 97.661,84 eura.

9. Imajući u vidu utvrđenja prvostupanjskog suda, koja utvrđenja tuženik u tijeku postupku, a niti u navodima žalbe, nije s uspjehom osporio, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio zahtjev tužitelja osnovan im, a za koji zaključak je dao valjane i argumentirane razloge, pa suprotni navodi žalbe tuženika takav zaključak suda nisu doveli u sumnju.

10. Sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom i u granicama razloga određeno navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti samo na određene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnog prava (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Gž 21/17-2 od 10. listopada 2017.).

11. Odredbom čl. 107. st. 1. ZR propisano je da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan štetu naknaditi.

12. S obzirom da je u prvostupanjskom postupku, na temelju provedenih dokaza, između ostalog i financijskim vještačenjem (list 170 do 174 spisa), na koje stranke nisu imale primjedbi, utvrđeno da je postupanjem tuženika poslodavcu nastala šteta jer je prilikom obavljanja zadataka iz radnog odnosa iskoristio status jednog od kupaca te u njegovo ime izdavao naloge za narudžbu Plavog dizela preusmjeravajući isporuku na drugu lokaciju, koji računi i isporuke nisu plaćeni u visini od 31.314,96 eura i da je , posljedično tome, na temelju rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područnog ureda Zagreb zbog zlouporabe prava u kretanju energenata kod trošarinskih proizvoda zbog 14 nevjerodostojnih računa prednik tužitelja platio iznos od 97.661,84 eura, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je protupravnim postupanjem tuženik uzrokovao štetu poslodavcu, pa da je istu, na temelju odredbe članka 107. stavka 1. ZR dužan i nadoknaditi.

13. Vezano za žalbene navode tuženika koji se odnose na ocjenu dokaza, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP ovlašten jedino sud, pa stoga nije ostvarena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, na koju ukazuje tuženik.

14. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud, a tuženik u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu utvrđenih okolnosti.

15. S obzirom da je na temelju izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama utvrđeno da je do štete došlo zbog protupravnog postupanja tuženika, paušalni žalbeni navodi tuženika da je do štete došlo zbog propusta odgovornih osoba koje su na neadekvatan način primjenjivale zakonom propisane procedure i zato što kupci nisu ispunili ugovornu obavezu, nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude. Dužnost je stranaka u parnici iznijeti činjenice na kojima zasnivaju svoje zahtjeve, odnosno prigovore i predložiti dokaze kojima se te činjenice mogu utvrditi. Njihova je dužnost također iznijeti sudu činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva, odnosno prigovora stranke.

16. Odluka o parničnom trošku je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP, time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužitelju dosuđen trošak, a sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

17. Stoga je slijedom svega navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Vesna Žulj