Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kž-85/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednice vijeća, te Damira Romca i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice PE, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovnog broja K-523/2021-20 od 20. srpnja 2022., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru, temeljem čl. 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu: ZKP/08), oslobodio je od optužbe okrivljenicu PE, zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11.
1.1. Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka i nužni izdaci okrivljenice te nužni izdaci i nagrada njezinog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu je podnijela okrivljenica PE, po braniteljici Klaudii Šopić, odvjetnici u Zadru, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana te da se potvrdi prvostupanjska presuda.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. Žalba državnog odvjetnika je neosnovana.
6. Nije u pravu državni odvjetnik kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. točka 11. ZKP/08 sa tvrdnjom da se presuda ne može ispitati jer da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni da su kontradiktorni i nejasni te u suprotnosti sa sadržajem provedenih dokaza.
6.1. Suprotno takvim žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije utvrdio da se pobijana presuda ne može ispitati jer da bi izreka presude bila nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili da presuda uopće nema razloga ili da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili da bi ti razlozi bili nejasni ili proturječni, niti je utvrđeno da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza, već je presuda jasna i razumljiva, u njoj su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, koji su potpuno jasni, te postoji potpuna usklađenost izreke i obrazloženja presude.
7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - u daljnjem tekstu: ZKP/08-26), ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku drugu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona, na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Nije u pravu državni odvjetnik niti kada presudu suda prvog stupnja pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja utvrdio sve odlučne činjenice i dao logične i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
8.1. U svojoj žalbi državni odvjetnik na detaljan način analizira prvostupanjsku presudu i dokaze provedene u postupku, izvodeći pri tome drukčiji zaključak od onog u pobijanoj presudi. U žalbi se navodi kako je točno da je 24 dana nakon inkriminiranog događaja elektronički potpisana kaznena prijava oštećenikovog opunomoćenika, ali da iz te prijave proizlazi da bi ona bila sastavljena 22. ožujka 2021., dakle 18 dana nakon predmetnog događaja kada se oštećenik obratio svome opunomoćeniku. Ističe se kako je moguće da se oštećenik obratio svome opunomoćeniku relativno brzo nakon kritičnog događaja, možda onda kada je uvidio da policija ništa ne poduzima po pitanju njegovih navoda. U žalbi se navodi i kako je zapisnik o ispitivanju oštećenika od 4. ožujka 2021. sastavljen u relativno kratkom vremenu nakon ispada okrivljenice, kada je bilo moguće da nešto što bi bilo izrečeno nije ušlo u zapisnik, kao i da je oštećenik pod pritiskom velikog uzbuđenja potpisao nešto što nije pročitao, a da je pročitao zapisnik da bi sasvim sigurno i reagirao. Na kraju je navedeno kako je sporna prijetnja uistinu bila ozbiljna i da je inkriminirane prigode okrivljenica prešla granicu koja dijeli prekršaj od kaznenog djela.
8.2. Suprotno takvim žalbenim navodima državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio kako u postupku nije nedvojbeno dokazano da bi okrivljenica PE počinila predmetno kazneno djelo jer sama ona negira počinjenje tog djela, a osim neuvjerljivih i kontradiktornih iskaza oštećenika ME i svjedokinje VE, oštećenikove majke, koji su očito zainteresirani za ishod ovog postupka, u postupku nije izveden niti jedan drugi verbalni ili materijalni dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću zaključilo da bi okrivljenica doista ozbiljno prijetila oštećeniku ME da će ga usmrtiti i time da bi počinila kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi.
8.3. Pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se samo iz činjenice što okrivljenicu PE terete oštećenik ME i oštećenikova majka svjedokinja VE, s kojima okrivljenica očito nije u dobrim odnosima, ne može zaključiti da su to dokazi koji bi nedvojbeno potvrdili da bi okrivljenica počinila predmetno kazneno djelo, samim time što u postupku nisu izvedeni takvi dokazi koji bi na siguran i nedvojben način potvrdili da bi okrivljenica, inkriminirane prigode, ozbiljno prijetila oštećeniku. Naprotiv, iz logične i uvjerljive obrane okrivljenice, kao i iz činjenice da je predmetno kazneno djelo prijavljeno tek 24 dana nakon inkriminiranog događaja i da pri ispitivanju od 4. ožujka 2021., neposredno nakon samog događaja, oštećenik nije prijavio prijetnje od strane okrivljenice opisane u optužnom aktu, izvodi se logičan zaključak kao nije dokazano da je te prigode okrivljenica ozbiljno prijetila oštećeniku na način kako joj se stavlja na teret, niti je dokazano da je sve to kod oštećenika izazvalo strah i ugroženost.
8.4. Za donošenje presude kojom se okrivljenik proglašava krivim treba biti dokazana njegova krivnja izvan svake sumnje i odlučne činjenice trebaju biti utvrđene s potpunom izvjesnošću. Kada postoje proturječni dokazi, a što i jest u ovom slučaju, s jedne strane iskazi žrtve i žrtvine majke, a sa druge strane obrana okrivljenice, sud je dužan ocijeniti vjerodostojnost tih dokaza. Kako je pravilno sud prvog stupnja ocijenio da je obrana okrivljenice logična i uvjerljiva, to i ovaj sud drugog stupnja zaključuje kako odlučne činjenice nisu utvrđene s potpunom izvjesnošću, pa je pravilno sud prvog stupnja kod takvog stanja stvari, temeljem čl. 453. točka 3. ZKP/08-26, okrivljenicu oslobodio optužbe budući da nije dokazano da bi počinila kazneno djelo za koje se tereti optužnicom.
9. Slijedom svega iznijetog, žalbu državnog odvjetnika valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08-26, presuđeno kao u izreci.
Split, 26. svibnja 2026.
Predsjednica vijeća
Maria Majić
