Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-85/2025-6

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić kao predsjednice vijeća, te Višnje Strinić i Nevena Cambja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ŠCO, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovnog broja K-303/2024 od 04. studenog 2024., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe optuženika ŠCO i Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Šibeniku optuženik ĐCO proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 te je na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) i 6 (šest) mjeseci nakon čega mu je izrečena djelomična uvjetna osuda time je da 8 (osam) mjeseci neuvjetovani dio kazne, a dio kazne od 10 (deset) mjeseci se neće izvršiti ako optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, s time da rok provjeravanja počinje teći od dana izdržane kazne zatvora.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku ŠCO se u kaznu uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 04. srpnja 2024. godine pa do 04. studenog 2024. godine.

1.2. Na temelju članka 69. KZ/11 prema optuženiku ĐCO se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti, a koja će se provesti u zatvorenoj ustanovi, a koja sigurnosna mjera može trajati do prestanka razloga zbog kojih se primjenjuje, ali u svakom slučaju do izvršenja kazne zatvora.

1.3 . Na temelju članka 190. stavak 8. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/2019, 130/20, 80/22 i 36/24, – dalje u tekstu ZKP/08) u svezi članka 79. KZ/11 od optuženika ŠCO se oduzimaju predmeti koji su od istog oduzeti uz izdavanje potvrde broj 01641901 od 04. srpnja 2024. godine droga i to jedan (1) pvc smotuljak ispunjen opojnom drogom kokain ukupne težine 18,13 grama te jedna (1) vrećicu ispunjena opojnom drogom amfetamin težine 70,73 grama, koji će se nakon pravomoćnosti presude uništiti.

1.4. Na temelju članka 145. stavak 2. točka 1. i 6., a u svezi članka 148. stavak 6. ZKP/08, optuženik ĐCO se djelomično oslobađa plaćanja troškova kaznenog postupka, te je za troškove vještva dužan platiti 100,00 eura, dok je na ime paušalnog troška dužan platiti 50,00 eura, a koje je dužan platiti u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ĐCO po branitelju Ivici Crnogači, odvjetniku u Šibeniku „iz svih žalbenih razloga,“ bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne oslobađajuća presuda, a podredno da se predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

3. Žalbu je podnijelo i Općinsko državno odvjetništvo u Šibeniku i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženom izrekne kazna zatvora.

4. Optuženik ĐCO je putem branitelja podnio odgovor na žalbu predlažući odbiti žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu i optuženiku izreći oslobađajuću presudu.

5. Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

6. Žalbe optuženika ŠCO i Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku je neosnovana.

7. Optuženik ĐCO u žalbi navodi kako presudu pobija iz svih žalbenih osnova, ali ih ni na koji način ne konkretizira već najvećim dijelom žalbenih navoda obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i odluku o kazni te odluku o troškovima postupka. U tom pogledu u žalbi navodi kako pobijana presuda nije osnovana jer nije kriv jer činjenica da bi optuženik sporne prigode kod sebe imao određenu količinu opojne droge nije i ne može biti nikakav dokaz da bi isti izvan svake sumnje počinio kazneno djelo. Optuženik osporava da bi drogu držao radi prodaje već da je držao za osobnu uporabu. Nadalje, optuženik ističe kako je prvostupanjski sud trebao donijeti oslobađajuću presudu te s tim u vezi optuženika osloboditi od plaćanja troškova postupka, a opreza radi ako bi sud ipak našao da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo da mu je trebao izreći blažu kaznu.

8. Žalbeni navodi optuženika se većim dijelom mogu svrstati pod žalbenu osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojima optuženik iznosi vlastitu analizu dokaza koji su u postupku izvedeni, pri čemu ih interpretira na način koji ide u prilog njegovoj obrani, uz konačni zaključak kako nije dokazano da bi on počinio kazneno djelo za koje se tereti. Međutim, suprotno žalbenim navodima, o svim svojim zaključcima u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja te krivnje optuženika, prvostupanjski sud je dao logične i uvjerljive razloge koje, budući da imaju potporu u spisu, u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a što svojim žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje.

8.1. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako je pravilno prvostupanjski sud neuvjerljivom cijenio obranu optuženika ŠCO u kojoj je isti pokušao prikazati da je droga koja je pronađena kod njega bila namijenjena njegovoj uporabi te je prvostupanjski sud, na temelju iskaza svjedoka ŠC koji kao policijski službenik, nema nikakvog razloga neosnovano teretiti optuženika i lažno svjedočiti pred sudom, izlažući se pri tome i kaznenom progonu i svim posljedicama koje bi iz toga mogle proizaći te potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] i toksikološkog vještačenja, pravilno utvrdio da je optuženik ĐCO posjedovao 18,13 kokaina i 70,73 g amfetamina radi neovlaštene prodaje. U slučaju da se radilo o kupnji samo za osobne potrebe onda je logično i životno zaključiti da optuženik s obzirom da je bio nezaposlen ne bi odjednom kupio toliku količinu droge.

8.2. Isto tako, navodi iz žalbe da kod optuženika nije pronađena niti privremeno oduzeta vaga te da predmetna droga nije bila pakirana u manje paketiće kao i što u postupku nije bilo svjedoka koji bi potvrdili da su od optuženika drogu kupili ili namjeravali kupiti se ne može prihvatiti te se u žalbi optuženika tim činjenici neopravdano pridaje veliki značaj te se ne može time otkloniti krivnja od optuženika. Naime, predmetno kazneno djelo se može ostvariti samim držanjem droge radi daljnje prodaje. Slijedom svega navedenog, nisu osnovani žalbeni navodi kojim je pobijao pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda . Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik postupio kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude čime je ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11.

9. Osim u pravcu žalbenih navoda pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, u smislu članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nisu nađene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

10. U žalbi državnog odvjetnika se ističe kako je prvostupanjski sud pogrešno naročito olakotnim okolnostima cijenio korektno držanje pred sudom, smanjenu ubrojivost i dosadašnju kaznenu neosuđivanost (očito omaškom u pisanju pogrešno navedeno osuđivanost) jer je upitno treba li uopće iste cijeniti olakotnim okolnostima, te da je sud ispravno utvrdio niz otegotnih okolnosti na strani optuženika, ali ih nije na pravilan način vrednovao. Državni odvjetnik je još u žalbi istaknuo kako je u tijeku postupak po žalbi tog državnog odvjetništva na osuđujuću presudu u predmetu u kojem je ovom optuženiku zbog istovjetnog kaznenog djela izrečena zatvorska kazna ispod zakonskog minimuma. Žalbom državnog odvjetništva se želi ukazati kako je potpuno neprikladno ostvarenju ciljeva specijalne i generalne prevencije izricati ovakve kazne počiniteljima za koje je poznato da su imale problema sa zakonom te da se ovakvim načinom kažnjavanja nedovoljno štiti zdravlje ljudi i počiniteljima šalje poruka da mogu djelomično izbjeći represiju ako ih se uhvati u činu tih kaznenih djela.

11. Suprotno navodima žalbe optuženika i državnog odvjetništva ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike. Tako je pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to dosadašnju neosuđivanost (očito je omaškom u pisanju navedeno osuđivanost, ali je cijenjeno kao olakotno), korektno držanje pred sudom i smanjenu ubrojivost. Prvostupanjski sud je pravilno otegotnim okolnostima cijenio optuženikovu prekršajnu kažnjavanost jer je osim zbog prometnog prekršaja pravomoćno kažnjen zbog kršenja propisa iz Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te da se radi o kaznenom djelu koje je u porastu pa ovo djelo predstavlja veliku društvenu opasnost. Također, pravilno je prvostupanjski sud optuženog ŠCO osudio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci jer je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika i stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra. No, s druge strane, zbog postojanja većeg broja olakotnih okolnosti i njihovog značaja zaključuje se kako postoji visoki stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela (članak 57. stavak 1. KZ/11) pa nije potrebno izvršenje cijele izrečene kazne zatvora. Stoga se svrha kažnjavanja i to prije svega ona u smislu specijalne prevencije, može ostvariti i izricanjem djelomične uvjetne osude i to na način da će se od jedinstvene kazne zatvora izvršiti 8 (osam) mjeseci, a preostali dio te kazne u trajanju od 10 (deset) mjeseci, se neće izvršiti, pod uvjetom da optuženik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, pri čemu rok provjeravanja ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ovaj sud ocjenjuje da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom na koju je osuđen optuženik ĐCO ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, a posebice što rok provjeravanja kod djelomične uvjetne osude predstavlja dodatnu kontrolu optuženikovog postupanja nakon izdržanog dijela kazne zatvora.

12. Neopravdano državni odvjetnik u žalbi ističe kako je optuženik nepravomoćno osuđena osoba jer je u tijeku postupak po žalbi na osuđuju presudu zbog istog kaznenog djela, a obzirom na presumpciju okrivljenikove nevinosti prema kojoj je svatko nedužan dok mu se ne dokaže krivnja. Navedeni postupak na koji se žalitelj poziva nije pravomoćno okončan osuđujućom presudom zbog čega je tu okolnost držani odvjetnik neopravdano istaknuo.

13. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je, imajući u vidu složenost postupka te imovinske prilike optuženika, pravilno optuženika sukladno članku 148. stavak 6. ZKP/08 djelomično oslobodio plaćanja troškova kaznenog postupka i obvezao naknaditi dio troška vještačenja u iznosu od 100,00 eura (a ne 831,00 euro) te 500,0 eura na ime paušalne svote držeći da bi plaćanjem cijelog troška bila dovedena u pitanje egzistencija optuženika. U svakom slučaju sukladno članku 148. stavak 1. točka 6. ZKP/08-26 predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika naknade troškova kaznenog postupka ako je nakon donošenja odluke o troškovima imovno stanje optuženika takvo da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

14. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić