Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-3/2026-6

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja kao predsjednika vijeća, te Višnje Strinić i Marie Majić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika BU, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 144/23 i 36/24, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-469/2021-15 od 16. listopada 2025., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika BU kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik ČU proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi, neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 1. KZ/11 te je na temelju članka 190. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 79. KZ/11 u svezi sa člankom 190. stavkom 8. KZ/11 od optuženika BU su trajno oduzeti predmeti koji su od njega privremeno oduzeti uz izdavanje potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PU SD, Sektor kriminalističke policije, Služba kriminaliteta droga serijskog broja [serijski broj] od 1. rujna 2020., a koji će se po pravomoćnosti presude uništiti, s time da nije navedeno koji se predmeti oduzimaju.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa čl. 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:152/08, 76/09, 80/11, 91/12,143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik ČU dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 361,05 eura (tristošezdesetijedaneuroipetcenti), od toga iznos od 61,05 eura (šezdesetijedaneuroipetcenti) na ime toksikološkog vještačenja, a iznos od 300,00 eura (tristoeura) na ime paušalne svote.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ČU po branitelju Ivanu Paviću, odvjetniku u Splitu „iz svih dopuštenih razloga“, s prijedlogom da se prihvati optuženikova žalba te optuženiku izrekne uvjetna osuda, a podredno da mu se izrekne kazna zatvora blaža od one koja mu je izrečena pobijanom presudom odnosno da ga se oslobodi od kazne.

3. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu nije podnijelo odgovor na žalbu.

4. Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. Žalba optuženika BU je neosnovana.

6. Optuženik ČU u žalbi navodi kako presudu pobija iz svih („dopuštenih“) žalbenih osnova, ali ih ni na koji način ne opisuje niti pravno označava te je iz sadržaja žalbe vidljivo da se presuda pobija zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka.

7. Iako je optuženik u žalbi naveo kako presudu pobija iz „svih dopuštenih razloga“, za navesti je kako se isti prilikom očitovanja o krivnji izjasnio da se smatra krivim, pa se stoga sukladno članku 464. stavku 7. ZKP/08 presuda ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja radi čega je ovaj sud u pogledu te žalbene osnove nije uzeo razmatranje. Osim u pravcu žalbenih navoda pobijanu presudu je ovaj drugostupanjski sud je ispitao i u onom dijelu u kojem je to dužan napraviti po službenoj dužnosti, a povodom te žalbe i u smislu članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 dalje u tekstu: ZKP/08-26), međutim nisu nađene povrede zakona koje sadrži ta odredba.

8. Suprotno navodima žalbe optuženika ovaj sud je utvrdio kako je prvostupanjski sud pri izboru vrste i mjere kazne, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, pravilno cijenio okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, te njegove osobne i imovinske prilike . Tako je pravilno utvrdio olakotne okolnosti i to optuženikovo priznanje počinjenja kaznenog djela koje je u znatnoj mjeri pridonijelo utvrđivanju činjeničnog stanja u ovom postupku, dok je otegotnim cijenjena njegova višestruka osuđivanost (u šest navrata). Međutim, prvostupanjski sud je propustio otegotnim optuženiku cijeniti okolnost što je terećeno kazneno djelo počinio u roku provjeravanja po presudi Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Kov-538/19 koja je postala pravomoćna 27. siječnja 2020., a kojom je optuženiku BU zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda od čega je neuvjetovani dio kazne odmjeren u trajanju od 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, dok 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci predstavlja uvjetovani dio kazne uz rok provjeravanja od 5 (pet) godina i kojom mu je izrečena i sporedna novčana kazna. Polazeći od značaja olakotnih i otegotnih okolnosti, kao i stupnja krivnje optuženika, stupnja ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, zaključak je ovog drugostupanjskog suda kako je optuženika primjereno za kazneno djelo iz članka 190. stavak 1. KZ/11 osuditi na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci posebno kada se ima u vidu da je optuženik višestruko osuđivan pa je jedino kazna zatvora u takvom trajanju primjerena svim okolnostima počinjenog kaznenog djela i nije bilo mjesta za izricanje neke blaže vrste kaznenopravne sankcije. Ovaj sud ocjenjuje da će se kaznom zatvora na koju je osuđen optuženik ČU ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, da će se na ovakav način utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

9. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka. Naime, prvostupanjski sud je, imajući u vidu složenost postupka te imovinske prilike optuženika, pravilno optuženika sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08 obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka u iznosu od 361,05 (tristošezdesetjedaneuroipetcenti), od čega se 61,05 eura (šezdesetjedaneuroioetcenti) odnosi na trošak toksikološkog vještačenja, a iznos od 300,00 (tristo) eura predstavlja paušalnu svotu držeći da plaćanjem istih neće biti dovedena u pitanje egzistencija optuženika i članova njegove obitelji. Sukladno članku 148. stavak 1. točka 6. ZKP/08 predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika naknade troškova kaznenog postupka ako je nakon donošenja odluke o troškovima imovno stanje optuženika takvo da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. U skladu s navedenom odredbom sud može od optuženika zatražiti dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

10. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni navodi te kako ovaj drugostupanjski sud nije našao ni da bi bile počinjene povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti, to je žalbe optuženika i državnog odvjetnika, sukladno članku 482. ZKP/08-26, valjalo odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Splitu 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj