Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-151/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog JU, zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-252/2023-66 od 30. siječnja 2026., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženog JU odbija se kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku optuženi JU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 te ga je na temelju članka 227. stavka 3. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Potom, na temelju članka 57. KZ/11 optuženom JU izrečena je djelomična uvjetna osuda na način da neuvjetovani dio kazne iznosi 1 (jednu) godinu, dok se ostatak kazne u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci neće izvršiti, ako optuženi JU u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju članka 72. KZ/11 optuženom JU izrečena je sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od dvije godine dulje od izrečenog neuvjetovanog dijela kazne zatvora.

1.2. Na temelju članka 72. stavka 6. KZ/11 u vezi s člankom 71. stavkom 5., člankom 57. stavkom 6. i člankom 58. stavkom 5. KZ/11 odlučeno je kako sud može opozvati uvjetnu osudu iz uvjetovanog dijela kazne i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne, ako optuženik bez opravdanog razloga ne izvrši obvezu koja mu je određena izrečenom sigurnosnom mjerom zabrane upravljanja motornim vozilom.

1.3. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08), u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. i 6. ZKP/08 naloženo je optuženom JU podmiriti troškove kaznenog postupka i to troškove toksikološkog vještačenja u visini od 372,95 eura, trošak Policijske prave osječko-baranjske u visini od 42,47 eura, trošak sudsko-medicinskog vještačenja u visini od 316,11 eura, trošak prometnog vještačenja u visini od 813,00 eura i paušalnu svotu u visini od 300,00 eura, u roku od 15 dana računajući od pravomoćnosti presude.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi JU, po branitelju Marinku Brajku, odvjetniku u Đakovu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da se "predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno razmatranje i odlučivanje".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11,121/11 - pročišćen tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19 - Rješenje Ustavnog suda RH i 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08-26), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu , nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog JU nije osnovana.

6. Budući da se optuženik žali samo zbog odluke o kazni, prije ocjene njegovih žalbenih navoda, ovaj sud je bio dužan ispitati pobijanu presudu u povodu njegove žalbe, a po službenoj dužnosti u suglasju s člankom 476. stavkom 1. točkama 1. i 2. ZKP/08-26, te je utvrdio kako prvostupanjski sud nije počinio nijednu povredu zakona koja je propisana citiranim odredbama.

7. Optuženik u žalbi navodi kako tijekom postupka nije osporavao činjenično stanje niti svoju krivnju, korektno se odnosio pred prvostupanjskim sudom i izrazio iskreno kajanje, da žrtva SU nije zainteresiran za njegov kazneni progon, nije postavio imovinskopravni zahtjev i niti će ga ostvarivati u posebnoj parnici. U žalbi se naglašava kako su inkriminirane prigode i optuženik i žrtva konzumirali zajedno alkoholna pića te "olako mislili i držali da nije toliko velika koncentracija alkohola". Također, u žalbi optuženika se navodi kako je prvostupanjski sud "taksativno pobrojao otegotne okolnosti, a da istovremeno nije uzeo u obzir olakotne okolnosti" jer da je vlasnik OPG- a u okviru kojeg obrađuje poljoprivredno zemljište i bavi se stočarstvom, živi u izvanbračnoj zajednici s partnericom kod koje je utvrđen invaliditet od 30% nakon preboljenog moždanog udara i kojoj je potrebna pomoć druge osobe, kao i da je potreban "bolesnoj i staroj majci kojoj pruža pomoć pri odlascima liječniku i svakodnevnim obvezama." Na kraju se u žalbi ističe kako se svrha kažnjavanja može ostvariti i izricanjem uvjetne osude.

7.1. Suprotno ovim žalbenim navodima prvostupanjski sud, utvrđujući okolnosti koje su od značaja za odabir vrste i mjere kazne, propisane u članku 47. KZ/11, pravilno je kao otegotne okolnosti na strani optuženika utvrdio što je inkriminirane prigode upravljao vozilo u stanju teške alkoholiziranosti zbog koje je bio apsolutno nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, bez položenog vozačkog ispita, a što govori u prilog zaključku kako se radi o ozbiljnom kršenju prometnih propisa, a posljedično tome i o visokom stupnju kriminalne volje optuženika, da je prije, ali i nakon inkriminirane prometne nesreće, upravljao vozilom bez položenog vozačkog ispita, a isto tako u svijetlu otegotne okolnosti, prvostupanjski sud ispravno mu je cijenio njegovu dosadašnju osuđivanost zbog kaznenih djela nedozvoljenog posjedovanja izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari i kaznenog djela prijetnje.

7.2. Međutim, ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog suda kako očitovanje optuženika o optužbi da se smatra krivim ne predstavlja olakotnu okolnost jer da je kod njega izostalo kajanje zbog počinjenog djela. Naime, ipak kao olakotnu okolnost, a što ispravno optuženiku žalbi navodi, treba cijeniti njegov stav prema optužbi da se smatra krivim, no ta okolnost ipak nije takvog značaja, u situaciji brojnosti i težine otegotnih okolnosti, da bi opravdavala blaže kažnjavanje optuženika.

7.3. Naime, težina i brojnosti otegotnih okolnosti u konkretnom slučaju znatno nadilazi značajne navedene olakotne okolnosti. I po stavu ovog drugostupanjskog suda, svim otegotnim i olakotnoj okolnosti, kao i konkretnim okolnostima počinjenog djela i stupnju krivnje okrivljenika primjereno je bilo osuditi ga na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci. Imajući u vidu okolnost da žrtva nije zainteresiran za kazneni progon optuženika i nije htjela sudjelovati kao oštećenik u ovom postupku, zaključak je i ovog suda kako se svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11 može ostvariti i izricanjem djelomične uvjetne osude na način da će se, od ukupne kazne zatvora od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, izvršiti 1 (jedna) godina, a preostali dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci se neće izvršiti , ako optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

7.4. Ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako se ipak može očekivati da će se izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom utjecati na optuženika da se u buduće kloni činjenja kaznenih djela, a za vrijeme trajanja uvjetovanog dijela kazne, a što je pravilno istaknuo prvostupanjski sud, optuženik će imati prigodu opravdati zaključak da i bez izvršenja cijele kazne zatvora neće ubuduće činiti kaznena djela, ali isto tako da će se tako izrečenom vrstom i mjerom kazne utjecati i na ostale u smislu generalne prevencije.

8. Stoga se ne može prihvatiti prijedlog iz žalbe optuženika da se blaže kazni jer blažom kaznom od izrečene, kako po vrsti, tako i po mjeri, ne bi se ostvarila željena svrha.

9. Budući da navodima žalbe optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, a nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, to je valjalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu na temelju članka 482. ZKP/08-26.

Split, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Neven Cambj