Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kž-158/2026-12

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Marie Majić, kao predsjednika vijeća, te Višnje Strinić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ane Papić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika ME, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika ME podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovnog broja K-177/2026-12 od 23. ožujka 2026., u sjednici održanoj 26. svibnja 2026. koja je osigurana putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu marke „Polycom“ u prisustvu branitelja optuženika, Srđana Granića, odvjetnika u Splitu i informatičara ovog suda, PE koji je upravljao uređajem za video konferencijsku vezu marke „Polycom“ te optuženog ME u prostorijama Zatvora u Splitu, a u izočnosti uredno pozvanog državnog odvjetnika,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženika ME, a po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci kaznenog djela na način da je optuženik ME radnjama opisanim u izreci pobijane presude, za koje je proglašen krivim, počinio jedno produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11.

I. Uslijed odluke pod I. te djelomičnim prihvaćanjem žalbu optuženika ME preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se zbog produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz 190. stavak 2. u svezi stavka 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 optuženik ME, na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu kaznu optuženiku ME se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2025. pa nadalje.

III. U preostalom dijelu žalba optuženika ME odbija se kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik ME proglašen je krivim zbog dva kaznena djela protiv zdravlja ljudi, i to jednog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavak 1. KZ/11 te su mu prethodno utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci te za kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. KZ/11 kazna zatvora od 10 (deset) mjeseci, a potom je na temelju članka 51. stavak 1. KZ/11 (suvišno na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 i članka 191. stavak 1. KZ/11) optuženik ME osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 4 (četiri) mjeseca.

1.1. Optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 6. studenog 2025. pa nadalje.

1.2. Na temelju članka 190. stavak 8. KZ/11 i članka 79. KZ/11 od optuženika ME trajno se oduzimaju predmeti i to droga amfetamin-speed, konoplja i dvije vage za precizno mjerenje i koji predmeti su privremeno oduzeti od optuženika ME uz izdavanje potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta serijskih brojeva [serijski broj], 00341168 i 00341170, a koji predmeti će se na temelju članka 181. stavak 7. ZKP/08 uništiti po pravomoćnosti presude.

1.3. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavkom 2. točka 6. i člankom 147. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26, dalje u tekstu: ZKP/08), optuženik ME dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.193,29 eura (dvijetisućestodevedesetitrieruaidvadesetidevetcenti) te od toga na ime troška provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 1.693,29 eura (tisućušestodevedesetitrieuraidvadesetidevetcenti), a iznos od 500,00 eura (petstoeura) na ime paušalne svote.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik ME po branitelju Srđanu Graniću, odvjetniku u Splitu zbog odluke o kazni i odluke o troškovima postupka s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, eventualno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje. U žalbi je zatraženo da se o sjednici vijeća obavijesti branitelj optuženika.

3. Odgovor na žalbu nije podnijelo državno odvjetništvo.

4. Spis je u suglasju sa člankom 474. stavak 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća su uredno obaviješteni Županijski državni odvjetnik u Splitu te optuženik ME i njegov branitelj Srđan Granić, odvjetnik u Splitu koji je to i zatražio. Na sjednicu vijeća pristupio je branitelj optuženika odvjetnik Srđan Granić, a sjednici je putem zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu nazočio optuženik ME koji se nalazio u prostorijama Zatvora u Splitu, te na sjednici bio nazočan informatičar ovog suda, PE koji je upravljao uređajem za video konferencijsku vezu marke „Polycom“.

5.1. Sjednica vijeća je na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08 -26 održana u izočnosti uredno pozvanog Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, a na sjednici je branitelj optuženika ME, odvjetnik Srđan Granić, ustrajao u navodima i prijedlozima iz žalbe, a čemu se pridružio i sam optuženik ME.

6. Žalba optuženika ME djelomično je osnovana.

7. U žalbi optuženik ME navodi kako je izrečena kazna prestroga te da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije osvrnuo na olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu priznanja počinjenja kaznenih djela, iskazanog kajanja, korektnog držanja pred sudom, a osim toga da se radi o žrtvi Domovinskog rata čiji je otac ubijen. Žalitelj ističe kako se svrha kažnjavanja odnosno generalna i specijalna prevencija mogu postići daleko nižom kaznom.

8. Postupajući povodom žalbe optuženika ME, a po službenoj dužnosti, ovaj drugostupanjski sud je prvo ispitao presudu po članku 476. stavku 1. točci 2. ZKP/08 pa je utvrdio da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu jer se radi o povredi iz članka 469. točka 4. ZKP/08 pa je ovaj sud preinačio prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci označivši da je optuženik radnjama opisanim u izreci pobijane presude počinio jedno produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11.

8.1. Sukladno odredbi članka 52. stavak 1. KZ/11 produljeno kazneno djelo je počinjeno kada počinitelj s namjerom izvrši više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruje biće istog ili istovrsnih kaznenih djela, ako one s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu.

8.2. Kako je, u konkretnom slučaju, razvidno da je optuženik ME, počinio dvije odvojene radnje u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 191. stavak 1. KZ/11, koje s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, to ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio kazneni zakon kada je utvrdio da je optuženik ME počinio dva kaznena djela, i to jedno kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ/11 i jedno kazneno djelo iz članka 191. stavak 1. KZ/11, umjesto da ga je pravilno proglasio krivim za jedno produljeno kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 52. KZ/11. i primijenio institut produljenog kaznenog djela iz članka 52. KZ/11 .

8.3. Ovaj sud ocjenjuje kako su sve inkriminirane radnje poduzete od strane istog počinitelja koji je postupao s jedinstvenom, unaprijed stvorenom namjerom (bavljenje prodajom, predajom i omogućavanjem trošenja droge) koja je povezivala pojedinačne odluke i koja je obuhvaćala njegovo ukupno djelovanje i ukupnu posljedicu. Optuženik ME je sve radnje poduzeo na istoj adresi, i to u [adresa] u [adresa], što znači da u prostornom smislu predstavljaju jednu jedinstvenu cjelinu. Naime, optuženik je 6. studenog 2025. oko 14,35 sati u cilju daljnje prodaje i stjecanja nepripadne materijalne dobiti ispred ulaznih vrata stana na adresi [adresa] TE predao 2 PVC vrećice sa sadržajem droge amfetamin sveukupne mase 2,23 g, a potom je istog dana oko 15,35 sati na istoj adresi, unutar stana kojeg koristi s nakanom da joj omogući prostor radi trošenja droge i konzumaciju droge dao OE da konzumira amfetamin, te je 7. studenog 2025. na istoj adresi u cilju daljnje prodaje držao sveukupno 977,94 g droge amfetamin i 127,28 g konoplje. Osim toga, optuženik je navedene radnje poduzeo u razdoblju od 6. studenog 2025. oko 14,35 sati do 7. studenog 2025., dakle unutar 24 sata pa se može govoriti o postojanju vremenskog kontinuiteta kao važne sastavnice produljenog kaznenog djela. Sve radnje su se odvijale u kontinuitetu odnosno unutar 24 sata i to na istom mjestu počinjenja što ukazuje na vremenski i prostorni kontinuitet. Prema tome, očito je da u navedenim slučajevima postoji vremenska i prostorna povezanost u jedinstvo povrijeđenog dobra, dakle, sve ove komponente koje u objektivnom smislu tvore koncept produljenog kaznenog djela iz članka 52. stavak 1. KZ/11, uz postojanje ovih elemenata različitost osobe kojoj je droga predana (TE) i osobe kojoj je droga dana na trošenje i kojoj je omogućen prostor radi konzumacije droge (OE) nije uvjet kod kojeg ne bi bila moguća konstrukcija produljenog kaznenog djela.

8.4. Za navesti je da kaznena djela iz članka 190. KZ/11 i 191. KZ/11 spadaju u istu glavu, i to kaznena djela protiv zdravlja ljudi, a zaštitni objekt je zdravlje ljudi . U postupku je nesporno utvrđeno da su radnje poduzete prema različitim osobama odnosno da je optuženik drogu amfetamin predao TE, a OE omogućio trošenje droge i omogućio joj prostor radi konzumacije droge kao i da je u stanu kojeg koristi držao drogu amfetamin i konoplju, ali to ne predstavlja dva odvojena kriminalna plana jer davanje droge amfetamin OE treba gledati u okviru optuženikove namjere držanja droge amfetamin radi daljnje distribucije.

8.5. Radnje optuženika su optužnicom bile razdvojene na dva samostalna kaznena djela počinjena u stjecaju, ali kako sud nije vezan uz pravnu kvalifikaciju državnog odvjetnika, to je ovaj drugostupanjski sud radnje optuženika podveo pod jedinstvenu konstrukciju produljenog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. u svezi sa člankom 52. KZ/11 jer iz činjeničnog opisa optužnice proizlazi kako je optuženik u istom razdoblju i na istom mjestu posjedovao znatne količine droge namijenjene daljnjoj prodaji pa stoga radnja davanja droge drugoj osobi na trošenje ili omogućavanje prostora radi trošenja gubi samostalnost te se radi o produljenom kaznenom djelu. Naime, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako se u konkretnom slučaju ne radi o stjecaju utuženih kaznenih djela jer su radnje počinjenja dio cjeline prometa drogom, a nisu samostalne pa je tako držanje 977,94 g amfetamina (uz 455,98 g konoplje) osnovna kriminalna aktivnost, dok je predaja 2,23 g amfetamina TE samo provedba te aktivnosti jednako kao i davanje dijela tog amfetamina na trošenje OE.

9. Imajući u vidu činjenicu preinake prvostupanjske presude, te djelomičnim prihvaćanjem optuženikove žalbe u odnosu na odluku o kazni, ovaj sud je prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije vodio računa o svim otegotnim i olakotnim okolnostima na strani optuženika, te je optuženika za produljeno kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i prometa drogama osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci te u smislu odredbe članka 47. KZ/11 na odgovarajući način utvrdio i vrednovao kako olakotne tako i otegotne okolnosti. Ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci primjerena stupnju krivnje optuženika i okolnostima počinjenja djela, te je za očekivati da će se izrečenom vrstom i mjerom kazne ostvariti svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11, jačanje povjerenja građana u pravni poredak i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela.

9.1. Prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije ovaj drugostupanjski sud je optuženiku cijenio priznanje učina, iskazano kajanje, korektno držanje pred sudom, osobne i obiteljske prilike, da je posredna žrtva Domovinskog rata u kojem je ubijen njegov otac, dok je otegotnim cijenjena njegova dosadašnja osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela.

9.2. Prema tome, upravo ova kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom i prilagođenom težini počinjenog produljenog kaznenog djela i stupnju krivnje optuženika, radi čega je za očekivati da će se time postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana člankom 41. KZ/11.

10. Nije u pravu optuženik kada pobija prvostupanjsku presudu u odnosu na odluku o troškovima kaznenog postupka. S obzirom da je optuženik proglašen krivim, pravilno je prvostupanjski sud sukladno članku 148. stavak 1. ZKP/08 obvezao istog da snosi troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.193,29 eura (dvijetisućestodevedesetitrieruaidvadesetidevetcenti) te od toga na ime troška provedenog toksikološkog vještačenja u iznosu od 1.693,29 eura

(tisućušestodevedesetitrieuraidvadesetidevetcenti), a iznos od 500,00 eura (petstoeura) na ime paušalne svote. Sukladno članku 148. stavak 1. točka 6. ZKP/08 predsjednik vijeća može posebnim rješenjem osloboditi optuženika naknade troškova kaznenog postupka ako je nakon donošenja odluke o troškovima imovno stanje optuženika takvo da bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je on dužan uzdržavati. U skladu s navedenom odredbom sud može od optuženika zatražiti dostavljanje potvrde o imovinskom stanju i prihodima od porezne uprave.

11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude ovog drugostupanjskog suda sukladno članku 486. stavak 1. i 482. ZKP/08.

U Splitu 26. svibnja 2026.

Predsjednica vijeća

Maria Majić