Republika Hrvatska

Općinski sud u Vinkovcima

Vinkovci

Poslovni broj K-40/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vinkovcima po sucu Davorki Rukavina kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Ane-Marije Kesegić, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZČ, zbog kazneno djelo pod točkom 1) protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11 ), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, te pod točkom 2) izreke, kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11 , povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima broj KO-DO-142/2025 od 10. travnja 2025. godine, nakon provedene i zaključene javne rasprave, te donesene i javno objavljene presude uz prisutnost zamjenika Općinskog državnog odvjetništva u Vinkovcima SČ, optuženog ZČ uz braniteljicu Branku Raić-Sudar, odvjetnicu iz Vinkovaca, dana 26. svibnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I OPTUŽENI ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zvanog " Z“, sina ČČ i PČ, rođene S, s prijavljenim prebivalištem u [adresa], rođenog **.**.1978. u [adresa], državljanina Republike Hrvatske, umirovljenika, neoženjenog, oca jednog mlt. djeteta, sa stečenom srednjom stručnom spremom, vlasnika osobnog automobila marke „Renault Talia“, vinkovačkih registarskih oznaka i broja, osuđivanog,

k r i v  j e

što je:

1) dana 22. prosinca 2024. između 14,00 i 15,00 sati, nakon prethodne prepirke oko viđanja zajedničkog djeteta, u nakani da uplaši svoju bivšu izvanbračnu suprugu GČ, s mobilnog uređaja pozivnog broja [broj telefona] kojim se koristi nazvao ju na njezin mobilni uređaj pozivnog broja [broj telefona] te joj rekao: „Ako ti mene strpaš u zatvor i ja neću moći vidjeti svog sina, tvoj sin ŠČ će biti pokojni!“,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će njemu blisku osobu usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

2) dana 3. siječnja 2025. oko 20,30 sati u Ivankovu, na benzinskoj postaji INA, nakon prethodne verbalne prepirke s bivšom suprugom GČ s kojom ima zajedničko dijete i njezinim prijateljem ZČH, pristajući da ošteti osobno vozilo u kojem su se nalazili, uhvatio rukom za bravu suvozačeva vrata s vanjske strane te ih snažno počeo vuči prema sebi kako bi ih otvorio, kojom prilikom je uslijed snažnog povlačenja, obzirom na to da je SČH rukom držao vrata s unutarnje strane kako bi ga spriječio da ih otvori, došlo do do odvajanja unutrašnjeg dijela vrata, a nakon čega je otrgnuo unutrašnju oblogu s vrata i odbacio je pored automobila, oštetivši time vlasnicu vozila GČ za iznos od 200,00 eura,

dakle, oštetio tuđu stvar,

čime je počinio pod točkom 1) izreke, kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnje, opisano u članku 139. stavku 2. i 3. Kaznenog zakona ( „Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje u tekstu KZ/11 ), a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11, te pod točkom 2) izreke, kazneno djelo protiv imovine – oštećenje tuđe stvari, opisano i kažnjivo po članku 235. stavku 1. KZ/11, sve uz primjenu članka 51. stavka 1. KZ/11,

II Optuženom ZČ se

utvrđuje

za kazneno djelo pod točkom 1. iz članka 139. stavka 3. i članka 44. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 8 ( osam ) mjeseci.

Za kazneno djelo pod točkom 2. iz članka 235. stavka 1. i članka 44.KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 5 ( pet ) mjeseci.

III Temeljem članka 51. stav 1. i 2. i članka 44. KZ/11 optuženi se

o s u đ u j e

na JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA u trajanju od 1 ( jedne ) godine

IV Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZKP/08-22) oštećena GČ se sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

V Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženi je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka 200,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo (ODO) u [adresa] podiglo je optužnicu broj KO- DO-142/2025 od 10. travnja 2025. godine protiv optuženog MČ zbog kaznenih djela koje su pobliže činjenično i pravno opisano u izreci ove presude.

2. Pozvan na kaznenu odgovornost optuženi ZČ očitovao se da se ne osjeća krivim za kaznena djela pod toč. 1) i 2) optužnice.

2.1. Tako optuženi u svojoj obrani danoj u Policijskoj postaji iznosi za djelo pod toč. 1) da njegova bivša izvanbračna supruga govori neistine kako bi ga smjestila u zatvor i tako ga spriječila da viđa svoje dijete. U odnosu na kazneno djelo pod točkom 2) izreke, optuženi je naveo da je kritične zgode ostao bez cigareta, te je otišao do obližnje benzinske postaje kako bi kupio cigarete. Kada je došao na benzinsku postaju vidio je vozilo od njegove bivše izvanbračne supruge u kome se nalazilo njegovo dijete , pa je krenuo prema vozilu i tada je primijetio jednu mušku osobu koja je sjedila na mjestu suvozača i koja mu je rukama pokazivala da se udalji od vozila, što je njega jako razljutilo, te je rukama uhvatio za bravu od vrata kako bi ih otvorio, a obzirom da je navedena osoba vukla vrta prema sebi, došlo je do odvajanja unutrašnje obloge vrata .

2.2. Na raspravi 26. svibnja 2026. optuženi je u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1) iznio da nije izgovorio prijetnju izvanbračnoj supruzi GČ ''ako ti mene strpaš u zatvor, ja neću moći vidjeti svog sina, tvoj sin ŠČ će biti pokojni''. ŠČ doveo je iz Siska i školovao ga i sad mu on na ovaj način zahvaljuje, da dobije zatvor. U odnosu na djelo pod toč. 2) iznosi da je 3. siječnja 2025. oko 20,30 sati bio na INI i tom prilikom je htio vidjeti svoga sina. Nije tom prilikom uhvatio rukama za bravu suvozačeva vrata, niti ih je povlačio, niti je otrgnuo unutrašnju oblogu s vrata. Sve mu se ovo montira.

3. U tijeku dokaznog postupka provedeni su dokazi saslušanjem svjedoka PČ, a uz suglasnost stranaka pročitani su zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ZČ od 24. siječnja 2025., zajedno s pripadajućim audio-vizualnim zapisom, list 16-19, zapisnik o ispitivanju žrtve GČ u svojstvu svjedoka od 14. veljače 2025., list 27-29, od 10. ožujka 2026., zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽČ od 14. veljače 2025., list 30-32, od 14. travnja 2026., službena zabilješka o dojavi od 3. siječnja 2025., list 35, fotodokumentacija, list 38-39, zapisnik o ispitivanju osumnjičenog ZČ od 5. veljače 2025., zajedno s pripadajućim audio- vizualnim zapisom, list 41-44, zapisnik o ispitivanju svjedoka GČ od 5. ožujka 2025., list 59-60, zapisnik o ispitivanju svjedoka ČČH od 28. ožujka 2025., list 62-63, od 10. ožujka 2026., tužba tužitelja GČ protiv tuženika ZČ, izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, odjela za kaznene evidencije, za optuženog ZČ od 9. ožujka 2026., list 87, potvrda odjela za prekršajne evidencije od 17. veljače 2025., list 45.

4. Sud je odbio dokazni prijedlog obrane za saslušanjem svjedoka IČ, OČ, DČ, EČ, ČČ, FČ, CČ, susjedi optuženog i svjedokinje-žrtve GČ na okolnosti postupanja GČ prema optuženom i prema njenom bivšem bračnom partneru, cijeneći isto irelevantnim za ovaj kazneni postupak, jer isti svjedoci nisu očevidci događaja i nemaju neposrednih saznanja o samom događaju koji je predmet optuženja.

4.1. Odbijen je i dokazni prijedlog obrane za provođenjem psihijatrijskog vještačenja svjedoka-žrtve GČ na okolnosti vjerodostojnosti iskaza, jer će isti iskaz svjedoka-žrtve cijeniti u kontekstu ostalih provedenih dokaza.

5. Optuženi u odnosu na kazneno djelo pod toč. 1) osporava da je 22. prosinca 2024. prijetio izvanbračnoj supruzi GČ s mobilnog uređaja riječima ''ako ti mene strpaš u zatvor i ja neću moći vidjeti svoga sina, tvoj sin ŠČ će biti pokojni'', a koju obranu svojim iskazom potvrđuje PČ, maja optuženog.

6. Tako svjedok PČ u svom iskazu iznosi da zna da je u prosincu 2024. godine poslije ručka dok su pili kavu ona i ZČ, zvali su GČ radi sina RČ koji je bio u bolnici. ZČ je zvao između 14,00 i 15,00 sati. RČ je bio u bolnici, a nikakvu informaciju nisu imali od GČ. RČ je u 20 dana bio dva puta u bolnici, a optuženi je zvao svaki puta kada je RČ bio u bolnici. ZČ nije izgovorio nikakvu ružnu riječ GČ tom prilikom, niti prijetnje, zašto bi. GČ osporava da ZČ vidi RČ, ne zna zašto to radi. Kada je bila prijetnja ZČ je otišao u zatvor. Bila je nazočna i jedan i drugi puta kada je optuženi zvao GČ i to da GČ ne bi nešto izokrenula. Odnos između ŽČ i njenoga sina (optuženog) nije nikakav, a ŠČ je sin od GČ iz prvoga braka.

7. Obranu optuženog sud je cijenio neosnovanom i usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti, a iskaz svjedokinje PČ pristranim i neobjektivnim jer je majka optuženog, a samim tim zainteresirana za ovaj kazneni postupak.

8. Iskaz svjedokinje PČ neobjektivan je i nevjerodostojan kad iznosi da optuženi nije prijetio izvanbračnoj supruzi GČ pa iako se ne sjeća datuma zna da je to bilo u prosincu 2024. godine kad je RČ bio u bolnici, kada je optuženi zvao GČ, ali joj nije prijetio.

9. Međutim, da kada su prijetnje upućene GČ mldb. RČ nije bio u bolnici utvrđeno je iz iskaza svjedoka-žrtve GČ i svjedoka ŽČ.

10. Tako svjedok-žrtva GČ u svom iskazu iznosi da je 22. prosinca 2024. oko 14,00 ili 15,00 sati na svoj broj mobitela [broj telefona] sa broja [broj telefona] nazvao ju ZČ te joj je u jednom trenutku prilikom razgovora rekao ''ako ti mene strpaš u zatvor ja neću moći vidjeti svog sina, tvoj sin ŠČ će biti pokojni'' na što je prekinula razgovor s ZČ koji je trajao oko 5 minuta, te odmah potom blokirala ZČ na svim društvenim mrežama i mobilnim aplikacijama kako ju više ne bi zvao i uznemiravao. Ujedno navodi da je 22. prosinca 2024. nakon što je prekinula telefonski razgovor sa ZČ svom sinu ŽČ rekla za prijetnje koje je uputio ZČ na što je ŠČ odmahnuo rukom ne smatrajući iste ozbiljnim. Dana **.**.2024. RČ je hospitaliziran zbog konvulzija uzrokovanih visokom temperaturom i infekcijom te je bio hospitaliziran sve do 27. prosinca 2024. godine. Njen bivši izvanbračni partner ZČ je znao za to te je 23. prosinca 2024. došao u posjet u bolnicu, ali ga je ona otjerala i pozvala policiju. ZČ je odmah taj dan 23. prosinca 2024. odblokirala jer su joj tako savjetovali u HZZSR Vinkovci iz razloga što i on, kao otac mora biti informiran o zdravstvenom stanju djeteta. Zbog toga ga je nazvala 27. prosinca 2024. kada je RČ izašao iz bolnice pa je ZČ upoznala sa zdravstvenim stanjem djeteta govoreći mu kako RČ još mora piti određenu terapiju te obaviti detaljnije pretrage i da zbog terapije ne može ići kod njega, na što je ZČ negodovao, ali od toga dana više nije pitao za dijete.

11. I svjedok ŽČ u svom iskazu iznosi da je dana 22. prosinca 2024. dok se nalazio u obiteljskoj kući na adresi [adresa] gdje stanuje sa majkom GČ i bratom RČ u popodnevnim satima između 14,00 i 15,00 sati majka GČ mu je rekla kako ju je upravo telefonski kontaktirao njen bivši izvanbračni partner ZČ te joj prilikom telefonskog razgovora rekao '' tvoj sin bit će pokojni ako ja svoga ne vidim'', a koje prijetnje su se odnosile na njega.

12. Obrana koja pokušava prezentirati da žrtva nije prijetnju shvatila ozbiljno jer ju nije odmah prijavila, ali i da ih se nije uplašila jer optuženi učestalo ''lupa gluposti'' što istina svjedok-žrtva GČ u svom iskazu iznosi 14. veljače 2025., ali u svom iskazu danom 10. ožujka 2026. pojašnjava svoj iskaz, navodeći da optuženog nije prijavila odmah zato što je ''budala'', ali iznosi ponovno da je blokirala optuženog da ju ne uznemirava dodajući da je bila uznemirena, a ne zna kako bi bilo drugima kad konstanto ima prijetnje ubit ću te i prijeti djetetu. Ujedno navodi da je optuženom bila određena mjera zabrane, a optuženi se toga nije pridržavao navodeći da je to prijavila. Protiv optuženog je vodila jedno 5 postupka i to za prijetnju, uznemiravanje i napad. Optuženom ako nešto ne odgovara onda ispoljava bijes, agresiju, halucinacije kako iznosi svjedok-žrtva. Svjedok-žrtva ujedno iznosi da optuženi ima pravo vidjeti dijete, ali postavlja pitanje je li ima pravo ubiti nju. Dijete kad je izašlo iz bolnice bilo je pod antibioticima i to oko 10 dana, a kada je popio antibiotike optuženom je omogućen susret s djetetom.

13. Zbog očigledno učestalih prijetnji prema izvanbračnoj supruzi GČ i to presudama K-355/2024 i K-138/2025 svjedok-žrtva podnijela je i tužbu protiv optuženog radi izmjene skrbništva nad mldb. RČ, ali i da se kontaktira optuženog, ali i da se kontakti optuženog s mldb. RČ provode pod nadzorom Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kako je utvrđeno iz tužbe tužiteljice GČ protiv tuženog Č.

14. Iskaz svjedoka-žrtve GČ sud je cijenio objektivni, nepristranim i životnim i u cijelosti ga je prihvatio. Naime, logično je i životno da zbog djeteta mldb. RČ koji je k tome i dijete koje pobolijeva moraju kontaktirati optuženi i svjedok -žrtva, ali zasigurno da zbog toga ne mora trpjeti prijetnje optuženog u odnosu na svoga sina ŠČ iz prvog braka, a s kojim optuženim nema nikakav odnos kako iznosi i majka optuženog, iako je nejasno i neshvatljivo zašto optuženi ŠČ krivi za ne viđanje svoga sina i prijeti bivšoj izvanbračnoj supruzi da će njen sin ŠČ biti pokojni ako on završi u zatvoru i ne bude vidio svog sina RČ. Uznemirena za život svoga sina ŠČ, svjedok-žrtva je isti dan izvijestila ŠČ o prijetnjama optuženog shvaćajući iste ozbiljnim jer je optuženi ako mu nešto ne odgovara ispoljava bijes i agresivnost kako iznosi svjedok žrtva, dok svjedok ŽČ u svom iskazu također iznosi da je optuženi nepredvidiv i ne zna kako će postupiti, pa se osjećao ugroženim za svoju sigurnost.

15. Da je optuženi ŠČ krivio što ne viđa dijete proizlazi iz iskaza svjedoka ŽČ navodeći da je optuženi prije godinu dana kad je bio sa svojim ocem koji je došao iz Petrinje pristupio mu u kafiću i njegovom ocu rekao da je ŠČ kriv što on svoje dijete ne vidi, ali i da se optuženi ponekad ponaša normalno, a ponekad nepredvidivo.

16. Slijedom svega naprijed iznijetog utvrđeno je da je svjedok-žrtva GČ prijetnju optuženog shvatila ozbiljni jer ju je isti dan prenijela sinu ŽČ pa su time ostvarena obilježja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. st. 3. KZ/11 pod toč. 1).

17. I odnosu na kazneno djelo pod toč. 2) na raspravi optuženi u svojoj obrani osporava da je uhvatio rukama za bravu suvozačevih vrata, i da ih je povlačio, dok ispitan u policiji u svojoj obrani iznosi da ga je jako razljutilo kad je muška osoba koja je sjedila na mjestu suvozača rukama mu pokazala da se udalji od vozila, zbog čega je rukama uhvatio za bravu od vrata kako bi ih otvorio, a obzirom da je navedena osoba vukla vrata prema sebi došlo je do odvajanja unutrašnje obloge vrata.

18. Obranu optuženog danoj na raspravi sud je cijenio neobjektivnim i usmjerenom izbjegavanju kaznene odgovornosti.

19. Nesporno je da je optuženi 3. siječnja 2025. bio na benzinskoj postaji INA u [adresa] gdje je došao kupiti cigarete i tom prilikom vidio je vozilo bivše izvanbračne supruge GČ u kojem se nalazi dijete pa je krenuo prema vozilu, kako u svojoj obrani iznosi optuženi danoj u policiji, a što je i utvrđeno iz iskaza svjedoka-žrtve GČ i svjedoka PČH.

20. Tako svjedoka GČH u svom iskazu iznosi da je 3. siječnja 2025. negdje u večernjim satima, zajedno sa prijateljicom GČ došli su na benzinsku postaju INA u [adresa] kako bi nasuli gorivo u Ivanin osobni automobil ''Hundayi i30'' reg. oznake [registarska oznaka], a kojom prilikom je izašao iz vozila te otišao do benzinske postaje kako bi platio račun. GČ je sa svojim mldb. djetetom RČ ostala u vozilu, a nakon što je platio račun krenuo je prema vozilu i suvozačevim vratima te kad je sjeo i ista htio zatvoriti vrata suvozača ista je s vanjske strane rukama uhvatio ZČ, Ivanin izvanbračni bivši partner. Isti ga je tom prilikom i vrijeđao raznim pogrdnim riječima, psovao ga i udario šakom u pred jelu lica. Kako je držao vrata suvozača s unutrašnje strane za rukohvat, a ZČ je cijelo vrijeme pokušao ta vrata otvoriti u jednom trenutku sa unutrašnje strane vrata odvojio se cijeli tapecirung, kojeg je ZČ uhvatio rukama i skroz odlomio od vrata te odbacio pored automobila. Prije nego je došlo do incidenta, GČ je telefonom pokušala nazvati policiju, no ZČ joj je uzao telefon da bi potom on dao svoj telefon da GČ nazove policiju, a što je ista i učinila da bi se ZČ potom udaljio u nepoznatom smjeru. Navodi ujedno da optuženog ne pozna. Događaju je prisustvovalo dijete od 2,5 godina koje je bilo na zadnjem sjedalu, ono je plakalo i vrištalo.

21. Da je GČ prijavila policiji događaj od 3. siječnja 2025. u 20,41 sat kad joj je optuženi oštetio unutrašnji dio vrata, utvrđeno je iz službene zabilješke o dojavi.

22. uvidom u službenu zabilješku o dojavi utvrđeno je da je ophodnja izašla na lice mjesta u Ivankvo na benzinsku postaju INA i tom prilikom sačinila fotodokumentaciju unutrašnje strane vrata vozila suvozača s kojeg je otkinuta unutrašnja obloga s vrata i odbačena pored vozila.

23. Na osnovu provedenog dokaznog postupka u odnosu na djelo pod toč. 2) utvrđeno je da se optuženi jako razljutio, pa je rukama uhvatio za bravu od suvozačevih vrata s vanjske strane i to tako snažno povlačio vrata zbog čega je došlo do oštećenja tj. odvajanja unutrašnjeg djela vrata. Optuženi je bio svjestan da snažnim povlačenjem vrata prema van, dok ih ŠČH povlači da bi ih zatvorio, može počiniti štetu, na što je i pristao, sve dok nije došlo do odvajanja unutrašnje obloge vrata na osobnom automobilu GČ i tom prilikom na istom vozilu pričinio štetu.

24. Prilikom utvrđivanja kazne sud je optuženom kao olakotno cijenio obiteljske prilike jer je otac mldb. djeteta o kojem se mora brinuti i uzdržavati, a kao otegotno raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo.

25. Cijeneći naprijed navedene okolnosti sud je optuženom utvrdio temeljem čl.139. st. 3. KZ/11 za kazneno djelo pod toč. 1) na kaznu zatvora u trajanju od 8 mjeseci, a za kazneno djelo pod toč. 2) temeljem čl. 235. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci. Temeljem čl. 51. at. 1. i 2. KZ/11 optuženi se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvor au trajanju od 1 godine.

26. Donoseći odluke o izricanju bezuvjetne kazne zatvora sud smatra da će ista ostvariti svrhu kažnjavanja i utjecati na počinitelje da ne čine više ovakva ili slična kaznena djela.

27. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 -odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; u daljnjem tekstu ZKP/08-22) oštećena GČ se sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućuje na parnicu.

28. Temeljem članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2., točka 6. Zakona o kaznenom postupku, optuženi je dužan platiti na ime troškova kaznenog postupka 200,00 eura, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

Vinkovci, 26. svibnja 2026.

Sudac

Davorka Rukavina

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave njenog ovjerenog prijepisa.

Žalba se podnosi u četiri primjera ovome sudu kao prvostupanjskom sudu a o njoj odlučuje u drugom stupnju vijeće županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO u Vinkovcima na broj: KO-DO-142/2025,

2. Optuženi ZČ, [adresa],

3. Braniteljica Branka Raić-Sudar, odvjetnica iz Vinkovaca,

4. Oštećena: GČ, [adresa] – po pravomoćnosti,

5. Županijski sud u Vukovaru – sucu izvršenja – po pravomoćnosti.