REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2872/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Andrei Krstanović Čada, na temelju prijedloga sudskog savjetnika Nike Skelina, univ. spec. iur., u pravnoj stvari tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Dolores Svitlanović, odvjetnici u Zagrebu, Ulica Hrvatskog proljeća 65, protiv tuženice RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Dijani Juriša, odvjetnici u Zagrebu, Krajiška 17, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. svibnja 2026. u prisutnosti zamjenika punomoćnice tužitelja te punomoćnice tuženice, 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju iznos od 704,55 EUR, uvećan za zakonske zatezne kamate tekuće u razdoblju od 22. travnja 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope (tj. Kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište određuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja a za drugo polugodište koja je na snazi na dan 1. srpnja aktualne godine.

2. Nalaže se tuženiku u roku od petnaest dana isplatiti tužitelju procesni trošak ovog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate.“

II. Nalaže se tužitelju FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženici RM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 375,00 EUR (tri stotine i sedamdeset i pet eura i nula centi) u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u bitnom navodi kako su on i tuženica suvlasnici stana, garaže i poslovnog prostora koji se nalazi u [adresa], pri čemu je tužitelj nakon dvadesetak godina uveden u suposjed predmetnih nekretnina rješenjem ovog suda od 19. travnja 2021. i od tada pa do danas je izložen protuzakonitom postupanju tuženice koja ga onemogućava u korištenju nekretnine, iako je on uredno plaćao račune. Tako je tužitelj u dva navrata platio račune za struju (22. listopada 2021. u iznosu od 87,46 EUR te 17. siječnja 2022. u iznosu od 60,10 EUR) te je u dva navrata platio račune za plin (20. siječnja 2023. u iznosu od 530,58 EUR te 12. lipnja 2023. u iznosu od 26,41 EUR) odnosno sveukupno 704,55 EUR, a koje u ovom postupku potražuje od tuženice. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev i potražuje trošak parničnog postupka.

2. Tuženica se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije te navodi kako nije u (su)posjedu predmetne nekretnine od 20. svibnja 2021. kada je bila prisiljena napustiti stan zajedno sa svojom majkom s obzirom na to da je tužitelj nakon stupanja u suposjed u stan uselio deset pripadnika romske nacionalne manjine, a nakon toga i brojne druge osobe. Navodi kako je tužitelj pred ovim sudom protiv nje pokrenuo desetak postupaka, a sve s ciljem zastrašivanja i uznemiravanja tuženice. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev te potražuje naknadu troškova parničnog postupka.

3. U tijeku postupka sud je pročitao zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjestu (stranica spisa 55), obračun i opomenu Gradske plinare Zagreb – Opskrbe d.o.o. (stranica spisa 77), potvrdu plaćanja od 22. listopada 2021. (stranica spisa 78), potvrdu plaćanja od 20. siječnja 2023. (stranica spisa 79), potvrdu plaćanja od 16. kolovoza 2022. (stranica spisa 80), kao i potvrdu plaćanja od 12. lipnja 2023. (stranica spisa 81). Ostale spisu priležeće materijalne dokaze sud nije čitao s obzirom na to da nisu u vezi s predmetom ovog spora, već proizlaze iz teško i trajno poremećenih međuljudskih odnosa između stranaka koje su ranije bile u braku.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. – dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 704,55 EUR na ime plaćena četiri računa za struju i plin.

6. U tijeku postupka sporna je aktivna i pasivna legitimacija, kao i to je li tužiteljica u obvezi naknaditi tužitelju tužbom potraživane iznose. Tuženica je ujedno u tijeku postupka istaknula i prigovor dvostruke litispendencije navodeći kako je pred ovim sudom u tijeku parnični postupak pod poslovnim brojem P-2813/2025.

7. Neosnovan je prigovor promašene aktivne legitimacije koju ističe tuženica s obrazloženjem kako tuženik nije bio suvlasnik nekretnine koja se nalazi na adresi [adresa].

Naime, predmet ovog spora jest obveznopravni zahtjev tužitelja na ime plaćenih računa pa stoga pitanje vlasništva nije od značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari jer je notorno kako obveznik plaćanja računa za nekretninu može biti i osoba koja nije vlasnik odnosno suvlasnik.

8. Neosnovan je prigovor promašene pasivne legitimacije koju ističe tuženica s obrazloženjem da se tuženica 20. svibnja 2021. iselila iz stana te da od tada nije potrošač energenata pa samim time ni obveznik.

Naime, iako iz spisa predmeta proizlazi kako je tuženica podnijela društvu HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o. zahtjev za raskid ugovora o korištenju mreže na postojećem obračunskom mjernom mjestu (stranica spisa 21) s navođenjem 20. svibnja 2021. kao željenog datuma raskida ugovora o korištenju mreže za obračunsko mjerno mjesto [adresa], iz spisa predmeta ne proizlazi da je uistinu i učinjena odjava od društva HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. Nadalje, spisu predmeta prileži i obračun i opomena Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o. (stranica spisa 77) za razdoblje od 1. srpnja 2021. do 30. rujna 2021. za obračunsko mjerno mjesto koje se nalazi na adresi [adresa], na ime tuženice, a iz čega proizlazi da je tuženica bila evidentirana kao kupac.

9. Konačno, neosnovan je i prigovor dvostruke litispendencije koji je istaknula tuženica s obzirom na to da je predmet postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-2813/2025 iznos od 97,01 EUR na ime naknade za uređenje voda, a koji nije predmetom ovom postupka.

10. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem deset svjedoka (stranica spisa 2) s obzirom na to da nije jasno o čemu bi svjedoci iskazivali uzimajući u obzir da je nesporno da je tužitelj izvršio plaćanje predmetnih računa. Osim toga, saslušavanje deset svjedoka u sporu male vrijednosti koji je u pravilu pisani postupak (članak 461.a stavak 3. ZPP-a) bilo bi protivno načelu ekonomičnosti iz članka 10. stavka 1. ZPP-a koji obvezuje sud i stranke da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova. Na istoj osnovi odbijen je i dokazni prijedlog saslušanja stranaka.

Ujedno je sud odbio dokazni prijedlog za vršenjem uvida u dva predmeta koji se vode pred ovim sudom (stranica spisa 2) s obzirom na to da se navedeni postupci prema navodima samog tužitelja odnose na „tuženikovo onemogućavanje tužitelja u suposjedovanju predmetne nekretnine“, a što nije predmet ovog parničnog postupka.

Odbijen je i dokazni prijedlog za provođenjem vještačenja s obzirom na to da je riječ o sporu u kojem nije potrebno posebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže, već o pravnom pitanju tko je u obvezi plaćanja računa, a na što stalni sudski vještaci ne mogu ponuditi odgovor.

Odbijen je i dokazni prijedlog za pribavljanjem očitovanja od HEP-Elektre d.o.o. te Gradske plinare Zagreb-Opskrba d.o.o. o pojedinostima plaćanja utuženih iznosa, kao i o razdoblju potrošnje struje i plina na koje se navedene uplate iznose s obzirom na to da navedeno nije potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer je predmet ovog spora je li tuženica obvezna naknaditi iznose na ime računa što ih je platio tužitelj ili ne.

Isto tako, sud je odbio provođenje dokaza dostavljenih uz podneske od 8. listopada 2025., 1. prosinca 2025., 8. siječnja 2026. te 30. siječnja 2026. s obzirom na to da se ni na koji način ne odnose na predmet ovog spora, već svoje izvorište imaju u teško i trajno poremećenim međuljudskim odnosima stranaka. Naime, ovaj sud ne može prihvatiti da bi, između ostaloga, dostavljanje dijelova kaznenih i prekršajnih predmeta bilo i u kakvoj vezi s tim je li tuženica u obvezi naknaditi tužitelju iznose plaćenih računa. Pitom se ukazuje i na odredbu članka 461.a stavka 2. ZPP-a kojim je propisano kako su u postupku u sporovima male vrijednosti stranke dužne najkasnije u tužbi odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

Konačno, sud nije uzeo u obzir podnesak tužitelja od 17. svibnja 2026. s obzirom na to da je dostavljen nakon zaključenja glavne rasprave.

10. Iz spisa predmeta proizlazi kako tužitelj potražuje iznos od 87,46 EUR na ime potrošnje struje u vezi s čim dostavlja potvrdu o plaćanju od 22. listopada 2021., iznos od 60,10 EUR na ime potrošnje struje u vezi s čim dostavlja potvrdu o plaćanju od 17. siječnja 2022., iznos od 530,58 EUR na ime potrošnje plina u vezi s čim dostavlja potvrdu o plaćanju od 20. siječnja 2023., kao i iznos od 26,41 EUR na ime potrošnje plina u vezi s čim dostavlja potvrdu o plaćanju od 12. lipnja 2023. godine.

11. Međutim, tužitelj u tijeku postupka, unatoč tome što spis predmeta ima više od sedam stotina stranica, nije dostavio niti jedan relevantan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se izvršena plaćanja odnose upravo na navedenu nekretninu, a niti se to može sa sigurnošću zaključiti iz predmetnih potvrda o plaćanju.

Naime, potvrda o plaćanju od 22. listopada 2021. odnosi se na "akontaciju za potrošenu električnu energiju" pri čemu ni na koji način nije vidljivo za koju je nekretninu plaćanje izvršeno. Potvrda o plaćanju od 17. siječnja 2022. odnosi se na "obračun za potrošenu električnu energiju" pri čemu ni na koji način nije moguće utvrditi za koju je nekretninu plaćanje izvršeno. Potvrda o plaćanju od 20. siječnja 2023. odnosi se na plaćanje "temeljem obavijesti preuzete 18. siječnja 2023." pri čemu nije moguće utvrditi prileži li uopće predmetna obavijest spisu predmeta, kao ni za koju je nekretninu plaćanje izvršeno. Konačno, potvrda o plaćanju od 12. lipnja 2023. odnosi se na plaćanje "temeljem obavijesti preuzete 18. siječnja 2023." pri čemu nije moguće utvrditi prileži li uopće predmetna obavijest spisu predmeta te stoga ni na koji način nije vidljivo na koju se nekretninu odnosi.

12. Člankom 221.a ZPP-a propisano je da u slučaju kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.

Primjenom navedene odredbe sadržane u procesnom zakonu, a koja je u biti odredba materijalnog prava, ovaj sud zaključuje kako tužitelj ni na koji način nije dokazao da se iznosi koje potražuje odnose na nekretninu na adresi [adresa]. Slijedom navedenoga, a uzimajući u obzir da je na tužitelju bio teret dokaza u ovoj pravnoj stvari, odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

U pogledu naprijed navedenoga potrebno je navesti i kako su predmetne potvrde o plaćanju potvrde što ih izdaje banka te iz njih, osim što ne proizlazi za koju je nekretninu plaćanje izvršeno, nije razvidno ni za koje obračunsko razdoblje je plaćanje izvršeno. U tom smislu, jedino što sud može zaključiti jest da je tužitelj vršio određena plaćanja HEP-Elektri d.o.o. te Gradskoj plinari Zagreb-Opskrba d.o.o. pri čemu je, a kako je to sud već ranije naveo, na njemu bio teret dokaza u ovoj pravnoj stvari.

U tom smislu valja jasno navesti i kako zadatak parničnog suda nije provoditi inkvizitorni postupak kako bi se utvrdila materijalna istina jer navedeno nije ni predviđeno procesnim pravom, a posebice ne u sporovima male vrijednosti kod kojih se već u tužbi odnosno odgovoru na tužbu moraju iznijeti sve činjenice na kojima se temelji zahtjeve te predložiti dokazi potrebni za utvrđivanje iznesenih činjenica. U tom smislu, tužitelj je bio obvezan već u tužbi dovesti u vezu potvrde o plaćanju s nekretninom u [adresa], pri čemu on to nije učinio.

13. Pritom je potrebno navesti i kako spisu predmeta (stranica spisa 80) prileži i potvrda o plaćanju iznosa od 132,57 EUR. Međutim, navedeni račun tužitelj ne potražuje tužbom s time da je predmetni račun jedini koji se može dovesti u vezu s nekretninom na adresi [adresa] (v. stranicu spisa 77).

14. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju članka 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a sami trošak odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/2023. i 107/2025. – dalje u tekstu: OT).

Tako je tuženici priznat trošak odgovora na tužbu u vrijednosti 75 bodova (Tbr. 8. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) te ročišta od 12. svibnja 2026. (Tbr. 9. toč. 1. u vezi s Tbr. 7. toč. 1. OT-a) odnosno sveukupno 150 bodova, a što iznosi 300,00 EUR (Tbr. 54. OT-a) na koji iznos je valjalo obračunati i pripadajući PDV (25%) odnosno 75,00 EUR (Tbr. 46. OT-a), a što ukupno iznosi 370,00 EUR. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao pod točkom II. ove presude.

15. Iznosi izvorno iskazani u kunama utvrđeni su preračunavanjem kuna u EUR na temelju fiksnog tečaja konverzije koji iznosi 7,53450 sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj: 57/2022. i 88/2022.).

16. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. svibnja 2026.

Sutkinja

Andrea Krstanović Čada

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana donošenja presude (članak 348. stavak 1. ZPP-a), a o žalbi odlučuje sudac pojedinac županijskog suda (članak 467. stavak 3. ZPP-a). Ova presuda može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP- a).

Dostaviti:

- Tužitelju putem punomoćnika

- Tuženici putem punomoćnika