REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: P-2859/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Meliti Lisici, u pravnoj stvari tužitelja HE, OIB: 80804979779iz Australije 1/80 Cleeland St. Dandenong, VIC 3175, zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Općine Poličnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], Ulica Dr. Franje Tuđmana 62, zastupane po generalnoj punomoćnici Magdaleni Tomić, odvjetnici u Zadru, zbog utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave 15. travnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, zz tuženika načelnika KE s generalnom pun. Magdalenom Tomić, po objavi dana 26. svibnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] 1/80 Cleeland St. Dandenong, VIC 3175,vlasnik na realnom dijelu nekretnine oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] ( nove izmjere ) k. o. [katastarska općina] površine 6888 m2. ( označeno točkama A-B-C-D-E-F-G-A) prikazan na skici sudskog očevida mjernika vještaka Krešimira Jurjevića dana 25.studenog 2024. godine , što odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] stare izmjere k. o. [katastarska općina] površine 6888 m2 slijedom čega je ovlašten tužitelj da temeljem ove presude suda, a nakon njezine pravomoćnosti zatraži i postigne uknjižbu prava vlasništva ove nekretnine na svoje ime i u svoju korist u zem. Knjige Općinskog suda Zadar a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Općini Poličnik da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.450,00 eura u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj HE u tužbi podnesenoj ovome sudu 6. prosinca 2023. godine navodi da je stvarni vlasnik i posjednik realnog dijela nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Realni dio utužene nekretnine tužitelj je stekao dosjelošću od strane pravnog prednika svoga oca ME pok. H. Pravni prednik tužitelja realni dio utužene nekretnine stekao je putem svojih pravnih prednika i to nasljeđivanjem od svog oca ŠE pok. ĆE, djeda tužitelja, koji je podijelio svoje sinove i to pravnog prednika tužitelja DE i sina TE( strica tužitelj) na način da je upravo tužiteljev otac ME dobio utuženu nekretninu u posjed i vlasništvo dok je stric TE dobio drugu nekretninu, te među njima nikada nije bilo spora. Na utuženom predjelu nalaze se Opačićeve kuće i zemlja. Naime na utuženoj nekretnini još je tužiteljev pradjed ĆE izgradio kuću, koju je isti naslijedio od zajedničkog prednika TE( koji je bio otac od pradjeda tužitelja), te je tužiteljev pradjed ĆE u diobi sa svojom dvojicom braće koja dioba je bila još za vrijeme I. svjetskog rata dobio, te od tada u posjedu drži utuženu nekretninu, a nastavio je vlastitim sredstvima obnavljati i ulagati u kuću, upravo djed tužitelja ŠE pok. ĆE. Utužena nekretnina desetljećima je u obitelji ŠE, te nitko nikada nije istima osporavao pravo vlasništva niti posjed iste nekretnine. Temeljem članka 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći od onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme koji su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici. Budući da se u navedenoj pravnoj stvari radi o vlasništvu stečenom temeljem zakona– dosjelošću, to se predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kako glasi u izreci, a koji tužbeni zahtjev je uređen podneskom tužitelja od 9. travnja 2026. (l.s. 71) nakon održanog očevida u k. o. [katastarska općina], a sukladno skici vještaka geometra.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja a sve kako je su isti u potpunosti neosnovani. Tuženica prije svega ukazuje kako je tužba tuženika neuredna i nepotpuna te se po istoj ne može postupiti, slijedom čega predlaže istu odbaciti kao nepotpunu. Naime, iz same tužbe nije razvidno za koji realni dio predmetne nekretnine tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva dok je iz samog zk izvatka razvidno kako predmetna nekretnina ima 132781 m2. Nadalje, potpuno su neosnovani navodi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću, a sve kako tužitelj ni njegovi pravni prednici nikada nisu bili posjednici predmetne nekretnine niti bi uživali posjed takve kakvoće koji bi opravdao stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Naime, tužitelj navodi kako je njegov prednik odnosno otac K predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog pok. oca ŠE te s tim u svezi dostavlja rješenje o nasljeđivanju iza pok. H, Općinskog suda u Zadru posl.br. O- 375/77 od 1978. godine. Međutim, upravo je iz samog rješenja o nasljeđivanju razvidno kako predmetna nekretnina nije bila dio ostavinske imovine pok. ŠE, dok iz samog rješenja proizlazi kako su u ostavinsku masu popisane sve nekretnine koje su bile bilo knjižno bilo izvanknjižno vlasništvo ostavitelja. Dakle, da je predmetna nekretnina bila makar u posjedu pok. H, tada bi ista bila evidentirana u ostavinskoj imovini, što u konkretnome nije slučaj. Nadalje, iz priložene povijesti posjedovanja za k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne proizlazi da bi tužitelj ni njegovi prednici bilo kada bili posjednici predmetne nekretnine. Slijedom svega navedenoga, tužitelj nije dostavio niti jedan materijalni dokaz iz kojeg bi nesporno proizlazila činjenica da bi prednici tužitelja ikada bili u posjedu predmetne nekretnine a pogotovo ne u posjedu takve kakvoće koji bi opravdao stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Tuženica se protivi izvođenja personalnih dokaza a sve kako se samo na temelju iskaza dva srodna svjedoka ne može pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje odnosno ne može se donijeti zaključak o stjecanju prava vlasništva. Slijedom navedenoga, tuženica predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška tuženici.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu i pročitao: zk izvadak (l.s. 4), povijest posjedovanja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 5-6), izvod iz popisa katastarskih čestica (l.s. 7-10), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O.373/77 iza smrti ŠE H pok. ĆE (l.s. 11-12), održan je očevid u k. o. [katastarska općina] uz sudjelovanje vještaka mjernika dipl. ing. geod. Krešimira Jurjevića (l.s. 37-39), izvršen je uvid u skicu lica mjesta s avio snimkom lica mjesta (l.s. 44-45), te u dopunu skice lica mjesta od 30. ožujka 2026. godine (l.s. 70a), saslušani su svjedoci FE, OE (l.s. 59-61), VE (l.s. 68-70) te zz tuženika – načelnik [adresa] KE (l.s. 72- 73).

4. Tužitelj tužbom traži utvrđenje da je stekao vlasništvo dijela stare čest. zem. [katastarska čestica] površine 6888 m2, a koja u potpunosti odgovara obliku i površini dijela nove čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz napomenu da nova izmjera još nije stupila na snagu.

4.1. Tužitelj se poziva na stjecanje vlasništva dosjelošću.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja a koji je uređen podneskom od 9. travnja 2026. godine (l.s. 71) sukladno dopuni skice lica mjesta od 30. ožujka 2026. godine (l.s. 70a) je osnovan.

5.1. Pri tome je ovaj sud mišljenja da podnesak tužitelja od 9. travnja 2026. godine ne predstavlja preinaku tužbe, već uređenje tužbenog zahtjeva s obzirom na provedeno geodetsko vještačenje a koje vještačenje je provedeno nakon zaključenja prethodnog postupka, pa su nove činjenice koje se odnose na točke i površinu predmetnog dijela nekretnine utvrđene tek nakon održanog očevida i geodetskog vještačenja odnosno nakon zaprimanja skice očevida u spis (l.s. 70a) na kojoj skici je vještak geodetske struke točno označio likom i slovima dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 6888 m2 nove izmjere a koje odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] površine 6888 m2 stare izmjere za k. o. [katastarska općina], slijedom čega, kao što je već naprijed rečeno, podnesak tužitelja od 9. travnja 2026. godine predstavlja uređenje tužbenog zahtjeva.

6. Prema zk izvatku (l.s. 4) slijedi da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 132.781 m2 upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] u korist Općine Poličnik za cijelo.

6.1. Uvidom u povijest posjedovanja (l.s. 5-6) proizlazi da je pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1883. godine, pa sve do I. revizije ove katastarske općine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila upisana u posjedovnom listu tadašnje porezne općine Murvica, a da je I. revizijom 1955. godine utvrđen veliki broj suposjednika, stvarnih korisnika čestice 945/5 i to prezimena M, VE, Š, Ć, D, T, FE, ali je II. revizijom 1981. godine kao posjednik između ostalih evidentiran i VE sin TE, koji je ujedno i bratić tužitelj jer su im očevi TE i K rođena braća.

6.2. Po mišljenju ovoga suda činjenica da prednici tužitelja nisu bili upisani kao posjednici predmetne nekretnine sve do 1981. godine unatoč upisu velikog broja fizičkih osoba iz obitelji VE može se objasniti opće poznatom činjenicom da Katastar često nije pratio promjene posjedovnog stanja zemljišta, pa i unatoč revizijama posjedovnog stanja do kojih je došlo i na ovom konkretnom području dakle katastarska evidencija a još više i zk stanje nije odgovaralo stvarnom stanju na terenu, a što je i u ovoj parnici slučaj, pa su stoga o stanju posjeda predmetnog zemljišta iskazivali svjedoci predloženi od strane tužitelja a održan je i očevid na licu mjesta u k. o. [katastarska općina].

7. Dana 11. studenog 2024. godine održan je očevid na licu mjesta u k. o. [katastarska općina] (l.s. 37-39) uz sudjelovanje vještaka mjernika Krešimira Jurjevića. Očevid je održan u mjestu Murvica, a predmetna nekretnina je položena jugoistočno od Jadranske magistrale uz Auto- kuću "Brkić auto" d.o.o. Punomoćnik tužitelja pokazao je predmet postupka i to početni crveni kamen u dubini predmetne parcele te je naveo da realni dio predmetne nekretnine obuhvaća i tri srušena objekta koji su položeni prema sjeveroistoku. Potom je pokazao i betonski zid na krajnjem zapadnom dijelu predmetne nekretnine.

7.1. Zamjenica punomoćnika tuženika je navela kako osporava da bi pokazani realni dio ikada bio u posjedu prednika tužitelja a danas samog tužitelja. Pored toga ističe se kako tužitelj predmetnu nekretninu nije izložio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige te kako ista nije omeđena. Pozvan identificirati predmetnu nekretninu vještak geometar je iskazao da sve danas pokazane nekretnine nose oznaku dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da će iste prikazi na skici lica mjesta s fotografijom aero snimka.

7.2. Vještak geometar je dostavio skicu očevida s fotografijom aero snimka (l.s. 44- 45), te dopunu skice lica mjesta (l.s. 70a) na kojoj skici su označene čest. zem. stare i nove izmjere, a stranke nisu imale prigovora na uređenu skicu sudskog očevida (l.s. 70a).

8. Na glavnoj raspravi održanoj dana 26. veljače 2026. saslušani su FE, OE (l.s. 59-62), a na ročištu 24. ožujka 2026. saslušan je svjedok VE (l.s. 68-70) dok je zz tuženika – načelnik Općine KE iskazivao na ročištu od 15. travnja 2026. (l.s. 72-74).

8.1. Svjedok FE iskazao je da tužitelja osobno poznaje i da je on sin njegove sestre F, a on da mu je ujak. Njegova sestra i tužitelj žive u [adresa] od 1997./1998., a prije Domovinskog rata živjeli su u Murvici. Predmetna parcela da se nalazi u Murvici, iznad Metroa, a nasuprot predmetne parcele nalazi se nekoliko kuća koje je kupio D, bivši nogometaš. Još kao dite je dolazio na predmetnu parcelu kod njegove sestre F koja je već bila udana i njenog svekra NE, svekrve GE, a suprug njene sestre se zvao PE. PE je umro u Australiji. Ta parcela je bila šikara, kamenjar, a oni su jadni to kasnije, da bi imali vrtlove, kopali to ručno. I to svi iz obitelji PE koje je naprijed nabrojao, uglavnom muški članovi. U tom zajedničkom domaćinstvu njegove sestre F svi su zajedno živjeli. Kad su to uredili kao vrt onda su sadili krumpire i tako to za potrebe svog domaćinstva. Na predmetnoj parceli nalazile su se tri kuće: jedna stara u kojoj su svi oni živjeli, tu staru kuću radili su svekar od njegove sestre H, njegov zet PE i njegov brat O, do te stare kuće da je bila neka cementara u kojoj je bila crna kužina, a kasnije da su tu cementaru digli na kat. Da su to sve radili muški članovi iz obitelji PE. Da je treća ona najkrajnja, to je bila novija kuća i nju da su isto radili svekar moje sestre, njezin muž i djever. Sve tri kuće srušene u Akciji Maslenica. Nakon Akcije Maslenica svi članovi obitelji tužitelja koji su bili živi otišli su u Srbiju, a iz Srbije u Australiju. Tužitelj je naslijedio svog oca PE koji je umro u Australiji. Djed tužitelja umro je negdje 1977. godine i on je pored oca tužitelja PE imao je još sina O i sina TE te kćeri V i N. Na poseban upit punomoćnika tužitelja odgovorio je da tužitelju i njegovom ocu nitko nikada nije osporavao posjed ove predmetne nekretnine. On da tu gore i živi i ne bi mu to ostalo nepoznato. Na poseban upit. pun. tuženika odgovorio je da se sjeća da je ta predmetna nekretnina, upravo taj dio koji traži tužitelj u ovom postupku, bila ograđena suhozidom sa svih strana, ali su to "oni" uklonili bagerom prije 20-ak godina i to susjedi koji su kupili susjedne terene. To je srušio građevinar JE, ne zna po čijem nalogu. Tamo su sad napravili neki betonski zid, imaju kamione, bagere i sve živo. Ta parcela je sad zarasla, šikara, kroz nju je sad teško proći, a kada me pitate je li se nekad moglo proći otkud ja znam što je bilo prije 150-200 godina. Tužitelj HE dolazi na predmetnu nekretninu, a kad dođe iz Australije onda spava kod njega, svjedoka, a nekad kod OE koje mu je stričevka, oni su od dva brata djeca. Ne zna je li tužitelj sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], najvjerojatnije da je, ali on da ne zna točno.

8.2. Svjedokinja OE, u rodu s tužiteljem, oni su od dva brata djeca, iskazala je da su njezin otac, sad pok. TE i otac tužitelja koji se zvao ME dva rođena brata. Oni su imali još brata O te sestre V i G. Njezin djed zvao se ŠE, a njezin pradjed zvao se ĆE. Ona da živi blizu ove predmetne parcele na koju je odlazila kao dijete kod svog dida dok nije počeo rat. I sada da prođe kroz predmetnu parcelu kad berem šparoge. Parcela je sada prohodna otkad je Općina Poličnik srušila suhozid ima nekih 20-ak dana. Ranije je parcela bila zarasla u draču i svašta, 30 godina se nije čistilo. Na toj parceli su bile kuće koje su srušene za vrijeme rata, danas Damirova koju je gradio Damirov otac K, imali su štalu u kojoj su držali stoku, a malo dalje je kuća Damirovog brata P koju kuću je gradio J prije rata jer je bio na brodu i zarađivao. Na ročištu je svjedokinji predočena skica lica mjesta na l.s. 44 i avio snimak l.s. 45. te je ista navela da je Damirova kuća najgornja, bliže puta je od brata mu P, a ova gornja je štala gdje su držali blago. Ona da samo zna da je stric K, otac Damirov njemu sve ostavio, a PE njegov otac H. Unutar njihove obitelji nije bilo sporova oko nekretnina. Njen otac TE i njen stric K nikad da se nisu svađali jer je svatko imao svoju kuću i svoje parcele. Njen drugi stric O nije bio oženjen, pa je živio s njenim stricem PE, a nisu bile udane ni tetke V i N koje su isto živjele s PE. Na poseban upit pun. tuženika odgovorila je da kroz tu nekretninu sada prolaze i drugi ljudi, nitko nikome ništa ne brani, beru se u proljeće šparoge, a sijeku se i drva za ogrjev, parcela da je nekad s tri strane bila ograđena suhozidom, samo nije s donje strane. Sad suhozida nema, ovo skoro je srušila Općina Poličnik, a davnije prije 20 godina parcelu do tužitelja HE, zapadnu, da je kupio JE i srušio svojim bagerom suhozid. Tužitelj HE da dolazi u RH, dođe kod nje ili kod svjedoka FE, misli da HE nije sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina]. Živi tu kraj Damirove kuće, udaljene oko 100 m. Njen brat se zove VE.

8.3. Svjedok VE, srodan sa tužiteljem iskazao je da je tužitelj sin od njegovog pok. strica ME koji da je bio brat njegovom ocu TE. K i TE su imali i trećeg brata O koji nije bio oženjen. Ovu predmetnu parcelu u obitelji TE da su zvali Zagrađe. Ona da se nalazi iznad njegove kuće cca 50 m. To je bilo imanje njegovog pradjeda ĆE kojeg je naslijedio njihov did HEB koji je to ostavio dvama sinovima A i PE, a PE je otac od tužitelja, dok je njegovom ocu TE ostavio staru kuću u [adresa]. Ne sjeća se pradjeda ĆE, a dida HEB se sjeća jer ga je i pokopao. On, svjedok da je bio njegov ljubimac jer je bio jedini muški nasljednik. Did HEB je bio rođen 1887., a umro je 1973. ili 1977., imao je 87 godina kad je umro, može bit da je neke godine i pogriješio jer je prošlo dosta vremena. Na predmetnoj parceli su njegov did HEB i njegova tri sina O, TE i K najprije zidali novu kuću, a poslije i štalu, a kada je stric K dobio dva sina HE i U, sin U koji je navigavao (plovio) i imao je novaca napravio je kuću u tom dvorištu tako da su na predmetnoj parceli sve skupa tri objekta. Sva ta tri objekta su srušena, minirana za vrijeme rata, i nije bilo obnove od strane države nakon rata. I njegova kuća da je bila srušena, on da ju je sam obnovio i živi sad u njoj. Prije jedno mjesec dana da su došli iz Općine Poličnik i svo stričevo imanje su počeli ravnati bagerima i kamionima. On da je tada zvao odvjetnika Rudića koji zastupa HE u ovom postupku i on, odvjetnik da je zvao policiju i stali su s radovima. Ova parcela da je oduvijek bila od njih PE, ograđena jednim dijelom suhozidom, a jednim dijelom betonskim zidom. HE i brat U su za vrijeme rata otišli u Australiju zajedno s majkom F. HE dolazi povremeno iz Australije, kad dođe onda boravi kod njega svjedoka ili kod ujaka FE.

Tijekom ročišta svjedok VE je na avio snimku uz skicu lica mjesta (l.s. 44- 45) pokazao tri objekta na predmetnoj parceli i to prvu novu kuću s brojem 1 koju je gradio njegov djed HEB sa sinovima, potom štalu označenu brojem 2 te novu kuću koju je gradio U označenu brojem 3, a koje brojeve je uredujuća sutkinja označila običnom olovkom.

Na poseban upit. pun. tuženika svjedok je odgovorio da je dio nekretnine i dalje ograđen suhozidom, a do puta betonskim zidom. Dio suhozida je prije 10 godina srušio sad pok. JE koji je kupio staru kuću od AE, koji nije iz njihove loze AE, i to na zapad prema magistrali i na mjestu suhozida je napravio betonski zid i ušao u stričevo cca 2 m. Tužitelj HE da o tome nije ništa znao niti ga je u tome spriječio jer je u Australiji. Nije ni on, svjedok znao da je JE ušao cca 2 m u stričevo pa nije obavijestio tužitelja. Da je bio s UE dobar pa mu je i rekao kad je vidio da je ušao u stričevo, a on, JE da je rekao "a lako ćemo za to". Bio je to suhozid visine 1-1,10 m jer su stričevi O i K "trapili" zemlju, krčili kamen i zidali suhozid, a na mjestu gdje su krčili su posadili vinograd. Vinograd je bio uz gornji zid, odnosno prema C. Bilo je tu svega posađeno, kao da si u Kaliforniji i voćnjak i krumpira i svega. Bili su vrijedni i mučili se. HE da je zadnji put bio prije dvije godine u RH i rekao je pok. JE zašto je ušao u njegovo, a JE mu je rekao da će to srediti s Općinom. Misli da HE nije pokrenuo postupak protiv JE za smetanje posjeda ili sl. HE da mu je usmeno rekao u njegovoj kući da mu je brat U prepustio kuću koju je sam U gradio dok je plovio prije rata i da se U neće vraćati u RH jer je u Australiji zasnovao obitelj i nema interesa se više vraćati.

8.4. Zz tuženika, načelnik [adresa] KE iskazao je da je on 30 godina načelnik Općine Poličnik i vezano za predmetnu nekretninu može reći da nikad ta nekretnina nije bila u posjedu obitelji AE, već je uvijek bila vlasništvo bivše Općine Zadar, a diobom Vlade RH i Općine Zadar pripala je u vlasništvo Općini Poličnik. Ta dioba je bila 1995.-1996. godine. On osobno nije nikad vidio niti poznaje tužitelja HE, da nema saznanja da su S bili ikad evidentirani na predmetnim parcelama ili upisani u bilo kakve knjige.

Ne poseban upit pun. tuženika odgovorio je da su u nekoliko navrata oni tj. Općina Poličnik, a nakon što je ušla u posjed predmetne nekretnine 1996. čistila predmetnu nekretninu i nikad nitko nije prigovarao tim radovima koje je izvodila Općina. Nekretnina se čistila iz razloga što su ljudi koji su živjeli u blizini predmetne nekretnine zvali Općinu da se ta parcela očisti zbog moguće zaraze. Niti tužitelj HE niti itko iz obitelji HE se nije obraćao da smetaju posjed njihove nekretnine. Parcela da je u naravi čista šikara, zarasla dračom, suhom travom, kupinom i sl. nisu zatekli poljoprivredne kulture kad su ušli u posjed iste. Isti svjedok VE koji je svjedočio u korist tužitelja da je upravo on zvao Općinu i njega kao načelnika da očiste predmetnu parcelu.

Na poseban upit pun. tužitelja odgovorio je da je istina da se punomoćnik tužitelja njemu nedavno obratio e-mailom u vezi čišćenja predmetne parcele, a na upit zašto se čisti predmetna parcela on da je odgovorio da se čisti zato što je vlasništvo Općine.

8.5. Pun. tužitelja prigovorio je u cijelosti iskazu zz tuženika, a posebno da nije točno da tužitelj HE nije reagirao na čišćenje terena jer je dana 14. siječnja 2026. u 11:47 sati uputio e-mail na ruke načelnika KE vezano za čišćenje terena nakon čega je isti dan zz tuženika pozvao pun. tužitelja i istakao da se teren čisti na traženje vlasnika susjednih parcela jer da je zapušten i da ima jako puno zmija, miševa i drugih štetočina.

9. Ovaj sud poklanja vjeru iskazima svjedoka predloženim od strane tužitelja i to iskazu svjedoka FE, OE i VE koji su iskazivali uvjerljivo, životno i sukladno materijalnim dokazima u spisu, te sukladno utvrđenju suda na licu mjesta prilikom provođenja očevida uz sudjelovanje vještaka geometra u k. o. [katastarska općina]. Navedeni svjedoci starije su životne dobi i žive u blizini prijepora, te im je činjenica posjeda i vlasništva prijepora dobro poznata, a činjenica da su svjedoci u srodstvu sa tužiteljem ne mora nužno značiti da su svjedoci prilagodili iskaz potrebama tužitelja u ovom postupku već su ovi svjedoci doista, po mišljenju ovog suda, iskazivali ono o čemu imaju neposredna saznanja, svjedoci su dobro vremenski orijentirani, uvjerljivo iskazuju o rodoslovlju obitelji VE, a također su dobro orijentirani i na skici lica mjesta sa avio snimkom (l.s. 44-45) na kojoj skici su pokazali tri objekta na prijeporu i to novu kuću označenu brojem 1, štalu označenu brojem 2 i novu kuću koje je gradio brat tužitelja označenu brojem 3. Svjedoci su suglasno iskazivali da je predmetna nekretnina zv. Zagrađe (svjedok VE) pripadala još djedu tužitelja ŠE kojeg svjedok VE naziva did HEB, a koji je bio rođen 1899. godine (l.s. 11), a koju je naslijedio od svog oca ĆE. ŠE je raspodijelio svoje nekretnine među svoje sinove O, TE i oca tužitelja koji se zvao PE o čemu suglasno iskazuju svi svjedoci, navodeći da su O, TE i ME imali dvije sestre V i G koje nisu bile udane i koje su živjele s ocem tužitelja ME kao i brat mu O koji nije bio oženjen. Predmetnu nekretninu je od oca K dobio tužitelj. Na predmetnoj nekretnini tj. dijelu predmetne nekretnine su djed tužitelja H i otac K i njegov brat O izgradili najprije staru kuću, štalu u kojoj su čuvali stoku, a na prijeporu je i kuća tužiteljevog brata U koju je gradio jer je plovio – navigivao i dobro zarađivao tako da se na prijeporu nalaze sve skupa tri objekta koja su srušena i minirana za vrijeme Domovinskog rata, a položaj kojih triju objekata je na aviosnimku uz skicu lica mjesta (l.s. 44-45) pokazao svjedok VE, kao i svjedokinja OE te su iste obilježene vlastoručno od strane uredujuće sutkinje običnom olovkom brojevima 1,2 i 3. Svjedoci suglasno iskazuju da su prednici tužitelja na predmetnoj nekretnini imali vrtove, kopali su ručno, sadili krumpire, parcela je sa tri strane bila ograđena suhozidom samo nije s donje strane međutim sada suhozida nema od trenutka kada je JE kupio susjednu parcelu od također obitelji OE koja nije u rodu sa tužiteljem i srušio suhozid i to na zapadnoj strani prema magistrali tako da je danas na mjestu suhozida betonski zid.

9.1. Stoga je temeljem provedenih dokaza utvrđeno da je predmetna nekretnina više naraštaja u vlasništvu obitelji tužitelja, te da se činjenica upisa u katastru nekretnina tek 1981. godine može protumačiti općepoznatom činjenicom da evidencije na ovom području često ne odgovaraju stvarnom stanju na terenu, što je očito i ovdje slučaj, s obzirom na utvrđen posjed tužitelja i njegovih prednika o čemu su iskazivali saslušani svjedoci. Nadalje je utvrđeno da je otac tužitelja K stekao predmetnu nekretninu nasljeđivanjem svojeg oca H, a ovaj od svoga oca ĆE, te je sa tri strane prijepor bio ograđen kamenim suhozidom i dračom do Domovinskog rata, a nakon toga su suhozid malo po malo treće osobe uzimale s terena, a što tužitelj nije mogao zaustaviti. Također je utvrđeno i da je prijepor u vlasničkom posjedu obitelji tužitelja svakako više od 100 godina, a temeljem uvida u skicu vještaka na licu mjesta je utvrđeno da su i okolna zemljišta bilo u posjedu i vlasništvu fizičkih osoba s izgrađenim kućama i dvorištima, te da nikada nitko od strane trećih osoba nije smetao tužitelja ni njezine pravne prednike u posjedu ove nekretnine.

10. Prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, a što znači da tužitelj nije bio dužan dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine njegova oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužitelja i njegovog oca bio nepošten.

10.1. Tuženik nije dokazao da bi samostalan i miran posjed tužitelja i njegovih prednika bio nepošten, kao i svoje tvrdnje da bi se evidencija katastra odnosila na neku drugu nekretninu.

10.2. Sud je stava da činjenica da tužitelj i njegovi prednici ne bi raspolagali rješenjima o nasljeđivanju u kojem se navodi predmetna nekretnina, što je razumljivo budući je tužitelj u katastru nekretnina upisan tek 1981. godine, ukazuje da evidencija katastra nije odgovarala stvarnom stanju na terenu. Naime, posjedovanje i korištenje nekretnina, kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno upisu posjeda u katastarske evidencije. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe vlasništvo te stvari. Time se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem. Iskazi saslušanih svjedoka, koje je sud ocijenio vjerodostojnima i sukladnima svim ostalim dokazima izvedenim tijekom ovog parničnog postupka, daju dovoljnu osnovu za zaključak da je tužitelj doista bio u posjedu predmetne nekretnina kroz zakonom propisano vrijeme od 40 godina, dok s druge pak strane zz tuženika (l.s. 72) iskazuje o onome što mu je poznato za vrijeme unatrag 30 godina otkad je načelnik Općine Poličnik i pritom se orijentira isključivo na zk upis odnosno zk izvadak upisanog vlasništva Općine Poličnik na matičnoj čest. zem. [katastarska čestica] ogromne površine 132.781 m2, pri čemu činjenica da su svjedok VE a i ostali susjedi zvali Općinu Poličnik da očisti ovu parcelu zbog moguće zaraze jer je obrasla i zapuštena, nije relevantna za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

11. Sukladno svemu naprijed iznesenom, sud je temeljem provedenih dokaza, a posebno iskaza svjedoka, te očevida na licu mjesta kojim je utvrđena ograđenost starim kamenim suhozidima, nedvojbeno utvrdio da je predmetna nekretnina u vlasništvu obitelji tužitelja više naraštaja, te da je otac tužitelja stekao ovu nekretninu od svoga oca H, a ovaj od svoga oca ĆE. Stoga je zaključak suda da je tužitelj računajući posjed svojih prednika u posjedu predmetnih nekretnina više od 100 godina, a u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina od najmanje 1981. godine (godina upisa u katastru nekretnina), te da mu u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženika, a ni tuženiku, a koje razdoblje je započeto za vrijeme važenja naprijed citiranih odredbi ZOVO, te se dovršilo temeljem odredbi ZV, te je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja i odlučeno kao u izreci ove presude.

11.1. Budući da je utvrđeno da je tužitelj posjedovao predmetne nekretnine i prije 8. listopada 1991. i to znatno duže od 40 godina računajući posjed svojih prednika, a tuženik nije tvrdio, a ni dokazivao da posjed tužitelja i njegovih prednika ne bi bio pošten (čl. 18. st. 5. ZV) te kako u postupku nije utvrđeno postojanje drugog suprotstavljenog pravnog interesa trećih osoba, sud je primijenio odredbu čl. 388. st. 4. ZV i prihvatio tužbeni zahtjev držeći da je tužitelj, stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.) dosjelošću stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina, a koje pretpostavke za stjecanje vlasništva su se na strani tužitelja ostvarile do najkasnije 2021. godine.

11.2. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

11.3. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

11.4. Dakle, kraj činjenice da saslušani svjedoci predloženi po tužitelju svjedoče da je u nesmetanom vlasničkom posjedu predmetnog zemljišta bio još djed tužitelja H, a koji je isti naslijedio od svog oca ĆE, a potom otac tužitelja PE, da je nekretnina bila ograđena suhozidom čiji su ostaci i danas vidljivi te da je nakon smrti ŠE pok. ĆE izvršena dioba naslijeđenih nekretnina te je upravo dio predmetne nekretnine pripao oca tužitelja PE dok je njegov brat TE u diobi dobio druge nekretnine (staru kuću u [adresa]), ovaj sud zaključuje da je tužitelj dokazao da je stekao pravo vlasništva predmetnog zemljišta dosjelošću te je presudio kao u izreci.

12. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, vrijednosti predmeta spora od 1.327,23 eur, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23), pa s obzirom da je tužitelj uspio u sporu u kojem je bio zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika. Stoga je tužitelju priznat trošak: sastava tužbe – 75 bodova (Tbr. 7.1.), zastupanja na ročištima od 2. srpnja 2024. – 75 bodova (Tbr. 9.1.), očevid 11. studenog 2024. – 75 bodova (Tbr. 9.7.), ročište 29. travnja 2025. – 50 bodova (Tbr. 9.5.), ročište 26. veljače 2026. – 75 bodova (Tbr. 9.1.), ročište 24. ožujka 2026. – 75 bodova (Tbr. 9.1.) i ročište 15. travnja 2026. – 75 bodova (Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, a uz vrijednost boda od 2,00 eura daje iznos od 1.000,00 eura, kojem iznosu valja pribrojiti 450,00 eura na ime plaćenog predujma za očevid (l.s. 36), što čini parnični trošak tužitelja u iznosu od 1.450,00 eura, dok nije priznat popisani trošak za sudsku pristojbu na tužbu jer je uvidom, u E-spis utvrđeno da tužitelj nije platio 53,09 eura na ime sudske pristojbe na tužbu prema rješenju od 6. prosinca 2023. kao ni dodatnu pristojbu na citirano rješenje u iznosu od 13,27 eura odnosno ukupno 66,36 eura (l.s. 13- 14) pa mu taj trošak nije niti priznat, pa se preko dosuđenog odbija zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

U Zadru 26. svibnja 2026.

S u t k i n j a

Melita Lisica

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda na nadležni županijski sud, u tri primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun. Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu

2. Tuženici Općini Poličnik po pun. Magdaleni Tomić, odvjetnici u Zadru