P-699/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

Novo riva 3

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, protiv tuženog Grada Hvara, OIB:012500166084, Hvar, Milana Kukurina 2, zastupanog po grado- načelniku KČ, a ovome po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, te po tužbi glavnog miješanja tužitelja: 1/ RČ, OIB. [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]/ PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanih po zajedničkoj punomoćnici Darijani Godinović, odvjetnici iz Hvara, protiv tuženika: 1/Grada Hvara, OIB:012500166084, Hvar, Milana Kukurina 2, zastupanog po gradonačelniku KČ, a ovome po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara i 2/ DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Andri Dubokoviću, odvjetniku iz Jelse, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. veljače 2026. u nazočnosti tužitelja-protutuženika ad 1/ i njegovog punomoćnika, punomoćnika tuženika, te tužitelja ad 1/ iz tužbe glavnog miješanja RČ i njegove punomoćnice, objavio je dana 26. svibnja 2026. i

p r e s u d i o  j e

I/ 1. Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti na fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici izmjere za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:500, izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka ing. geod, Split, travanj 2024., a koja je sastavni dio ove presude, prikazan kao lik „A“ unutar linija koje su povezane točkama: 3, 2, 1, 6, 7, 8, 16, 15, 3, ukupne površine 393 m², pa je slijedom utvrđenog ovlašten tužitelj- protutuženik DČ, temeljem ove presude zatražiti cijepanje, te u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalnoj službi u Starom Gradu, zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva, brišući isto pravo sa imena tuženika, Grada Hvara u cijelosti.

2. U preostalom dijelu, odbija se tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika TČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji glasi:

" Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik DČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik u cijelosti na

- fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici izmjere za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:500 izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka ing. geod, Split, travanj 2024. a koja je sastavni dio ove presude, prikazan kao lik „B1“ unutar linija koje su povezane točkama: 1, 2, 3, 4, 5, 1 ukupne površine 150 m²,

- fizičkom dijelu č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji je na skici izmjere za k. o. [katastarska općina] u mjerilu 1:500 izrađenoj od strane stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ante Bošnjaka ing. geod, Split, travanj 2024. a koja je sastavni dio ove presude, prikazan kao lik „B2“ unutar linija koje su povezane točkama: 8, 9, 14, 15, 16, 8, ukupne površine 174 m²,

pa je slijedom utvrđenog, ovlašten tužitelj DČ, temeljem ove presude u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalnoj službi u Starom Gradu, zatražiti i postići upis uknjižbe svoga prava vlasništva, brišući isto pravo sa imena tuženika, Grad Hvar u cijelosti ".

II/ 1. Utvrđuje se da su tužitelji u tužbi glavnog miješanja: ad 1/ RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2/ PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici svaki za po ½ dijela prava vlasništva, na kč. br. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenog sukladno Nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, Split, travanj 2024., stalni sudski vještak Ante Bošnjak, ing. geod. na Skici izmjere "U Splitu 24.01.2024.", i to:

- lika „B2“, kao dijela kč. br. [katastarska čestica] definiranog točkama 8-9-14-15-16-8 u povr- šini od 174 m², a koja skica izmjere je sastavni dio ove presude, te su ovlašteni tužitelji ad 1/ RČ OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2/ PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], po pravomoćnosti ove presude, zatražiti cijepanje (formiranje prijavnim listom nove čestice), te temeljem ove presude zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime i u svoje vlasništvo, uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika Grada Hvara, a koji upis je tuženik dužan trpjeti.

2. U preostalom dijelu, odbija se tužbeni zahtjev a koji glasi:

"Utvrđuje se da su tužitelji u tužbi glavnog miješanja: ad 1/ RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad 2/ PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], označenog sukladno Nalazu i mišljenju vještaka geodetske struke, Split, travanj 2024, stalni sudski vještak Ante Bošnjak, ing.geod. na Skici izmjere "U Splitu 24.01.2024.", i to:

- lik „B1“ kao dijela kč. br. [katastarska čestica] definiranog točkama 1-2-3-4-5-1 u površini od 150 m²,

koji Nalaz i mišljenje i Skica izmjere je sastavni dio ove presude, te su ovlašteni tužitelji: RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljeno na ovoj pravomoćnoj Presudi zatražiti i postići upis prava vlasništva na svoje ime i u svoje vlasništvo i to provedbom parcelacije – formiranje Prijavnim listom novih čestica i temeljem ove Presude u Odjelu za zemljišne knjige, po provedenoj parcelaciji, zatražiti i postići upis prava vlasništva novo nastale čestice na svoje ime i u svoje vlasništvo, uz istodobno brisanje istog prava sa imena tuženika Grada Hvara, koji upis je tuženik dužan trpjeti."

III/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj DČ je po punomoćniku dana 23.02.2021. podnio tužbu protiv tuženog Grada Hvara radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 643 m², prema priloženoj situaciji vještaka Petra Garmaza. U tužbi je naveo da se radi o nekretnini u [adresa] koju je stekao vlastitim dosijedanjem, od darovanja svoje majke VČ (**.**.2000.)

2. U odgovoru na tužbu, tužena Općina Hvar je osporila tužbeni zahtjev smatra- jući da kod tužitelja nisu kumulativno ispunjene sve pretpostavke za stjecanje vlasništva dosijedanjem, ukazala na izostanak poštenja, a time i osporila njegovu aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe. Posljednje iz razloga, što su treće osobe pokrenule protiv nje sličan postupak radi utvrđenja prava vlasništva na točno određenom dijelu iste nekretnine, pod posl. br. P-701/2021. Budući da ovom tužbom tužitelj traži 643 m², a treće osobe ukupno 890 m², od ukupno 1234 m², matematičkom radnjom zbrajanja je nedvojbeno da se utužene površine preklapaju, te da postoji spor o vlasništvu.

3. Kako je isti sudac dobio u rad postupanje u oba predmeta, ali i tužbu glavnog miješanja posl. br. P-3992/2021 tužitelja ad 1/ RČ i ad 2/ PČ, to je rješenjem od 16.11.2021. spojeno postupanje u predmetima P-699/2021 i P- 3992/2021, te je odlučeno da će se jedinstveni postupak provesti pod brojem gornjim, u smislu odredbe čl. 198 ZPP-a.

4. Tužitelji u tužbi glavnog miješanja nisu osporili da je dio predmetne nekretnine u površini od 356 m² na kojemu je izgrađena kućica, diobom u obitelji pripao VČ, prednici i majci TČ, pa proizlazi da tužitelj - protutuženik svoje pravo vlasništva stečeno dosijedanjem izvači iz njihovog dosijedanja, pri čemu je zbog agrarne odluke Agr.640/47, njihov posjed zakonit i istinit.

Stoga tužbom glavnog miješanja traže utvrđenje prava vlasništva na dijelu č. zem. [katastarska čestica] u površini od 730 m² koja se nalazi istočno, te na dijelu u površini od 160 m², koja se nalazi zapadno od dijela DČ, u skladu sa Skicom izmjere mjernika ŽČ iz veljače 2021.

5. Usporedbom Skica izmjere vještaka Garmaza i mjernika ŽČ, sud je ocijenio ekonomičnim provesti očevid sa novim sudskim vještakom, a potom novu Skicu izmjere koristiti i za odlučivanje o sudbini predmeta P-701/2021 (res iudicata?), odnosno kao podlogu za uređenje ove tužbe, odnosno, tužbe glavnog miješanja.

6. Na očevidu dana 12.12.2023. su tužitelj i tužitelj iz tužbe glavnog miješanja pokazali površine koje drže u samostalnom posjedu, a vještak Ante Bošnjak je izradio Skicu izmjere od 24.01.2024. na kojoj je prikazao četiri dijela i označio ih slovima: A, B1, B2 i C, pri čemu je površinu A odredio zelenom bojom i brojevima kao nespornu površinu tužitelja DČ, površinu C, odredio narančastom bojom i brojevima, kao nespornu površinu tužitelja iz tužbe glavnog miješanja, dok je dvije preostale "sporne površine" odredio žutom bojom, slovima B1 i B2, te brojevima. Na temelju Skice vještaka, tužitelji u tužbi glavnog miješanja, su kao aktivno legitimirani u predmetu P-701/2021 precizirali tužbeni zahtjev na način da su od tuženog Grada Hvara zatražili utvrđenje prava vlasništva na „nespornoj“ površini C dok su u ovom postupku odustali od te površine.

Ishodili su pravomoćnu presudu P-701/2021 od 27.05.2025.

7. Slijedom navedenog, nakon vještačenja je i tužitelj-protutuženik DČ precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 30.03.2025, (list 145) na način da je zatražio da ga sud utvrdi vlasnikom za cijelo na sva 3 preostala fizička dijela predmetne nekretnine, dok su tužitelji iz tužbe glavnog miješanja precizirali svoju tužbu, podneskom od 02.12.2025. (list 198) tako što su zatražili utvrđenje prava suvlasništva u jednakom omjeru na oba žuta fizička dijela označena slovima B1 i B2.

8. Tuženi Grad Hvar je predložio da se izvedu svi predloženi dokazi, jer je teret dokazivanja za stjecanje prava vlasništva dosijedanjem na tužiteljima.

9. Kako bi utvrdio odlučne činjenice, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u pravomoćnu presudu P-701/2021 od 27.05.2025. (list 180), pročitao zapisnik sa očevida (list 95), te nalaz i mišljenje vještaka mjernika Ante Bošnjaka iz travnja 2024., posebno skicu izmjere (list 107).

Potom je pregledan izvadak iz zemljišne knjige za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4), povijesni prikaz istog uloška (list 17), pribavljen i pregledan Arhivski izvadak za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 275), te iz Zbirke isprava pribavljeno pod Z-25774/2018, Uvjerenje Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Ispostava Hvar od 4.06.2018. (list 293) temelj kojega se tuženi Grad Hvar upisao vlasnikom predmetne nekretnine za cijelo.

Pročitana je agrarna odluka A-640/47 od 08.05.1948. (list 34), rješenje o nasljeđi- vanju O.67/62 iza pok. PČ D pok. K od 31.01.1962. pod Z.672/63 (list 227), rješenje o nasljeđivanju O.36/83 iza pok. HČ ud. D pod Z.549/91 (list 228), rješenje o nasljeđivanju O.93/08 iza pok. PČ pok. D od 27.11.2008. (list 236), rješenje o nasljeđivanju O.146/07 iza pok. ZČ pok. R od 2.11.2007. (list 243), Izjava LČ r. ZČ od 17.02.2021. (list 39) i Izjava P T od 12.04.2021. (list 70). Pročitan je Ugovor o darovanju Marije Novak ud. ĐČ od 10. kolovoza 2000. (list 9), rješenje Z.302/69 o provedbi darovanja od **.**.1067. sa HČ na njezinog sina D (list 264), te Prijavni list o promjeni površine predmetne nekretnine Ureda za katastar od 20.10.2001., ovjeren od voditelja službe 05.02.2002 (list 266).

Potom je pročitan prijepis Posjedovnog lista br. 190, od 22.02.2021. (list 36), dokumentacija Katastra, koja se odnosi na povijest kretanja posjeda, Klasa:936- 02/21-05/66, Urbroj:541-28-05-01/3-21-2 od 17.11.2021 (list 246) i Uvjerenje Katastra o evidentiranju građevine 1967.g. od 24.02.2012. sa kopijom katastarskog plana od 28.05.2009. (list 6 do 8).

Na okolnost kvalitete posjeda i njegovog trajanja, saslušani su svjedoci: ČČ pok. V (list 148), GČ pok.Stjepana (list 149), DČV (list 156), FČ (list 158), CČ pok. Ž (list 165), IČ (list 166) i NČ pok. K (list 168). Proveden je dokaz saslušanjem stranaka: tužitelja-protutuženika DČ (list 173) i RČ, tužitelja ad 1/ u tužbi glavnog miješanja (list 175).

10. Kako se tužitelj i tužitelji iz tužbe glavnog miješanja nisu mogli nagoditi i izme- đu sebe podijeliti "spornu površinu", sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja- protutuženika DČ osnovan samo u dijelu koji se odnosi na površinu označenu zelenom bojom i slovom „A, da je tužbeni zahtjev tužitelja iz tužbe glavnog miješnja osnovan u odnosu na površinu označenu žutom bojom i slovom „B2“, dok za površinu „B1“ nijedan tužbeni zahtjev nije osnovan, pa Grad Hvar i dalje smatra vlasnikom te površine.

11. Prema zemljišno knjižnom izvatku za z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 22.02.2021., č. zem. [katastarska čestica] je vinograd, površine 1234 m², upisana na tuženika za cijelo. Iz povijesnog izvatka proizlazi da se tuženik upisao po samom zakonu, po odredbi čl. 361 ZV-a, rješenjem Z.25774/2018, nakon što je priložio Uvjerenje da se predmetna nekretnina nalazi unutar građevinskog područja, pa u ovom postupku nije sporno da je Grad Hvar pasivno legitimiran.

Daljnjim pregledom arhivskog snimka zk uloška [broj ZK uloška], utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazila od osnutka zemljišne knjige u 55-tom zk tijelu, upisana kao vinograd (površine 1234 m²) u vlasništvu SČ pok. H, kojega su nakon smrti (A-27/1914) naslijedile supruga Z i maloljetne kćerke: L i Đ. U zbirci isprava se nalaze rješenja o izuzimanju svih nekretnina iz vlasništva fizičkih osoba kao talijanskih državljana radi prijenosa u vlasništvo FNRJ po Ugovoru o miru sa Italijom (Z.23/56).

U B listu ne postoji zabilježba agrarne prijave za predmetnu nekretninu.

12. Međutim, postoji agrarna presuda A-640/47 od 08.svibnja 1948 kojom je zajedničkom predniku tužitelja, obrađivaču UČ pok. K te članovima njegove obitelji: supruzi HČ i sinu R, priznato vlasništvo vinograda oznake č. zem. [katastarska čestica] z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u površini od 981 m².

Nedvojbeno je da su prednici tužitelja i tužitelja iz tužbe glavnog miješanja, stekli pravo vlasništva temeljem Agrarne odluke, odnosno, po odredbi čl. 126. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV), u momentu pravomoćnosti, odnosno, konačnosti te odluke, pa su njihovi pravni slijednici ovlašteni ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (čl. 127. st. 1. ZV).

13. Da li je pogrešno unesena površina nekretnine u agrarnoj presudi ili im je dodijeljena samo površina pod vinogradom, što je bilo manje od ukupne površine, sud nije mogao zaključiti, jer priložena odluka nije snabdjevena pečatom pravomoćnosti, ali je iz obrazloženja nedvojbeno da je obrađivač 1929. g. na toj površini posadio lozu. Kako je dodjela izvršena obrađivaču, supruzi i jednom sinu, logično je da svakome od njih pripada po 1/3 dijela.

14. Iz dokumentacije katastra, pri reviziji 1952. je kao jedini posjednik na toj nekre- tnini u posjedovnom listu br. 190 k. o. [katastarska općina], evidentiran UČ pok. K (obrađivač), sve do 1963. godine, kada se temeljem rješenja o nasljeđivanju O.67/62 od 31.01.1962. upisuje HČ ud. D (supruga). Slijedeća promjena u katastru je 1966., nastala provedbom prijavnog lista br. 269/69 i darovnog ugovora od 13.06.1969. kada se upisuje kao jedini posjednik KČV pok. D, a koji je bio upisan i dan prije podnošenja tužbe (22.02.2021.).

Prijavnim listom br. 7/2002 od 20.10.2001. dolazi do promjene površine sa 981 m² na 1234 m², kao rezultat izvršenog snimanja terena i ispravka "greške u računanju površine“. Međutim, ispravkom površine je povećan posjed na cijelu površinu predmetne nekretnine.

U tom smjeru idu iskazi tužitelja RČ, svjedoka GČ i dr., koji su bili dovoljno odrasli da se sjećaju vinograda posađenog na istočnom dijelu nekretnine i krša – terena koji nije bio pogodan za sadnju loze na zapadnom dijelu (B1).

15. Slijedom prethodno navedenog, nedvojbeno je utvrđeno da veća površina nije nastala cijepanjem od neke druge susjedne nekretnine, već da je oduvijek postojala, pa i u vrijeme agrarne odluke, ali nije dodijeljena, a to je mogao biti jedan od razloga što Agrarna odluka nije provedena u zemljišnoj knjizi. S druge strane, snimanje terena 2002. godine po službenoj dužnosti, ne omogućava stjecanje vlasništva dosijedanjem jer se radi o promjeni nastaloj nakon 17.11.1999..

16. Iz rješenja o nasljeđivanju O.67/62 iza pok. RČ D pok. K, proizlazi da je umro **.**.1961., kada ga je naslijedila gotovo u cijelosti (9/10 dijela) supruga HČ, uslijed ustupa djece iz dva braka ostavitelja. Budući se predmetna nekretnina ne spominje u ostavinskoj masi, po prirodi stvari bi u trenutku njegove smrti supruga HČ držala u posjedu 2/3 dijela predmetne nekretnine. Zbog darovnog ugovora iz 1967. posjed je u Katastru prešao na sina R, oca tužitelja iz tužbe glavnog miješanja.

HČ je prema rješenju o nasljeđivanju O.36/83 umrla **.**.1983., a njezinim nasljednicima su proglašeni sinovi EČ i D, pa kako oni nasljeđuju jednako to bi u konačnici svaki postao posjednik 1/3 predmetne nekretnine, dok bi D uz nasljeđeni dio imao i svoju 1/3 dijela iz Agrara.

17. Prema rješenju o nasljeđivanju O.146/2007 iza pok. HČ ZČ pok Č, njegova jedina nasljednica je kćer LČ, koja je potpisala Izjavu od 17.02.2021, prema kojoj je njezin otac za života svoj dio na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prepustio nećaku RČ. Za prijenos vlasništva nekretnine pravnim poslom treba pisana forma i uknjižba pravnog prednika, odnosno upis daroprimatelja u zemljišnu knjigu, pa Izjava ne predstavlja prijenos posjeda, ali ukazuje da nije zainteresirana za predmetnu nekretninu..

18. U katastru upisani posjednik za cijelo - UČ (R) pok. D je umro **.**.2008., nekretnina je obuhvaćena u njegovoj ostavinskoj masi kao izvanknjižno vlasništvo prema posjedovnom listu 190 k. o. [katastarska općina], u površini od 1234 m², a rješenjem o nasljeđivanju O.93/08 od 27.11.2008. su njegovim nasljednicima proglašeni u jednakim dijelovima sinovi D i RČ, tužitelji u tužbi glavnog miješanja.

19. Slijedom svega navedenog bi pravni osnov stjecanja tužitelja iz tužbe glavnog miješanja bila agrarna odluka, a tek podredno dosijedanje putem pravnih prednika.

20. Dosjelost je originarni način stjecanja prava vlasništva na tuđoj stvari njezinim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme uz određene pretpostavke koje sud u postupku mora utvrditi kao izvjesne. Poštenje se presumira, dok vrijeme posjedovanja u postupku mora dokazati tužitelj.

Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a, samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH,….jedinice lokalne samouprave…steći će dosjelošću vlasništvo stvari ukoliko je njegov posjed barem pošten, u kojem slučaju takav posjed mora neprekidno trajati 40 godina. U slučaju da je posjed zakonit, istinit i pošten tada je dovoljno da posjed neprekidno traje 20 godina.

Dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed, te završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, ali mu se u vrijeme dosijedanja uračunava i vrijeme za koje su njegovi prednici neprekidno posjedovali nekretninu kao zakoniti, pošteni i istiniti, samostalni posjednici, odnosno, barem kao pošteni samostalni posjednici.

Također treba imati u vidu da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva (trenutak smrti ostavitelja), pa i u slučaju kada je ostavitelj bio nepošten posjednik, ukoliko on za to nije znao ili nije morao znati (čl. 160. st. 3. ZV-a)

21. RČ i PČ (tužitelji u tužbi glavnog miješanja), su kao nasljednici oca PČ pok. D u momentu njegove smrti 11.05.2008. postali posjednici čitave površine iz Agrarne odluke, ali kako je tuženi Grad Hvar, pravni slijednik "OPĆENARODNE IMOVINE, NARODNI ODBOR OPĆINE HVAR" odnosno, bivšeg društvenog vlasništva, za redovno dosijedanje im treba samostalan, zakonit, istinit i pošten posjed zajedničkih prednika, pri čemu se u rok od 20 (ili 40 godina za izvanredno dosijedanje), uračunava vrijeme posjeda iste kvalitete i prije 08. listopada 1991., ali pod uvjetom - da je dosijedanje dovršeno do 17. studenog 1999., što znači da je dosijedanje moralo početi najkasnije sredinom 1979.

22. Prema priloženim materijalnim dokazima baka tužitelja u tužbi glavnog miješa- nja HČ D, je:

- 13.02.1961. u momentu smrti svoga supruga kao njegova univerzalna nasljednica postala posjednicom č. zem. [katastarska čestica] u površini iz agrara (981 m²);

- darovanjem od 18.07.1067 prenijela u Katastru posjed svih nekretnina samo sinu PČ;

- da je umrla **.**.1983., kada su je naslijedili sinovi EČ i D;

pa je od 1961 do 1963. stekla dosijedanjem vlasništvo na površini iz agrara.

23. Saslušani svjedokinje: DČV. ĐČ, stara 84 godine i njezina sestra FČ r. DČ pok. ĐČ, stara 73 godine, su suglasno iskazivale o rodoslovlju u obitelji tužitelja.

Navele su kako je njihov zajednički djed sa majčine strane UČ svojevremeno bio čuvar u kamenolomu u [adresa], pa budući je u to vrijeme boravio u objektu gdje je sada restoran obitelji DČ, malo po malo je počeo obrađivati predmetno zemljište te posadio vinograd, koji je uredno održavao sve do smrti 1961. Navele su da se djed dva puta ženio, prvi puta sa njihovom bakom G, koja je rano umrla i ostavila petero djece: ŠČ, F i C, te I i HČ. Posljednja je njihova majka, koja je imala svega 3 godine kada je djed zaključio drugi brak sa HČ, koju su zvali teta, a koja je djecu iz prvoga braka supruga prihvatila kao svoju i jednako ih odgajala kao i svoja dva sina: EČ i JČ.

One su potvrdile kako je zemljište u [adresa] poslije smrti djeda pripalo isključivo teta HČ, jer su joj sva djeca iz prvog braka ustupila svoj zakonski dio, a njezini zakonski nasljednici su bila samo njezina djeca iz drugog braka, tako da su o sudbini predmetne nekretnine odlučivali RČV i njegov brat EČ, koji je živio u [adresa].

Za života djeda, cijela obitelj je znala dolaziti u [adresa] na izlet, a posebno kada su rodile smokve ili grožđe, dolazili su ih svi brati. Nakon smrti djeda, njihov otac ĐČ je nastavio obrađivati vinograd, sve dok ondje nije otvorio restoran, zbog čega su one češće dolazile u [adresa].

Da bi mogli ondje prespavati, po sredini spornog zemljišta su njihovi roditelji 1969. ili 1970. napravili malu kućicu, koja je imala 2 male sobe i predprostor, te terasu, a do kućice je vodio uski put. Sve do smrti tete-bake, 1983. godine, u obitelji se nije razgovaralo o predmetnoj nekretnini, a tada su EČ i D sa njihovim roditeljima postigli dogovor o načinu korištenja „vinograda“. Njihovoj majci VČ su braća ostavila dio gdje je sagradila kućicu, malo zemljišta zapadno uz kućica i dali joj put do kućice.

Prema istoku od kućice, su po toj podjeli prva tri reda loze pripala ŠČ, dok je sva druga loza prema istoku ostala RČV. Zemljište zapadno i južno od kućice, sve do puta, pripalo je EČ pok. D.

Zbog loših odnosa sa bratom VČ N, tužiteljem- protutuženikom, svjedokinje od Domovinskog rata nisu dolazile u [adresa] gdje on ima restoran, pa su predmetnu nekretninu obišle tek kada su dobile poziv za raspravu, te utvrdile da je brat dogradio kućicu prema istoku, tkao i da su umjesto loze ondje posađene masline.

24. Što se tiče posjeda tužitelja-protutuženika TČ !

Tužitelj se poziva na stjecanje posjeda od svoje prednice i majke VČ putem Darovnog ugovora od 10.08.2000. (list 9), pri čemu zaboravlja da se eventualno izvanknjižno vlasništvo ne može prenijeti pravnim poslom i uknjižbom, ali se pošteni posjed može steći u momentu smrti pravne prednice (umrla prema njegovom iskazu 2004.) i to samo pod pretpostavkom da on nije znao i nije mogao znati opseg posjeda svoje prednice.

25. Sud nije prihvatio vjerodostojnim njegov iskaz kada navodi da je sa sestrama u lošem odnosu, pa mu nije bilo poznato što je njegova majka dobila diobom od polubraće iza 1983. godine a u okviru predmetne nekretnine, jer je o tome suglasno iskazivao svjedok NČ pok. K, koji je od svoga oca bio upoznat da su njima od predmetne nekretnine diobom pripala tri reda loze koje su se nalazile istočno od puta koji vodi do kuće VČ.

26. Iz iskaza RČ, proizlazi da nije bilo sporno da su njegova teta VČ i njezin suprug barba S, u [adresa] držali ugostiteljski objekt, te da je njegova nona RČ VČ ud. D (supruga obrađivača iz agrarnog odnosa) dozvolila teta VČ da izgradi kućicu na dijelu predmetne nekretnine i da je tu kućicu baka koristila radi popodnevnog odmora, za koje se vrijeme on kupao na plaži, kao i da su kućicu koristile za odmor i druge osobe, pa tako i djeca svjedokinje DČV, koja je do Domovinskog rata radila u obiteljskom ugostiteljskom objektu. On je naveo da je barba S obrađivao vinograd koji se nalazio od kućice prema istoku, brao grožđe i pravio vino koje se prodavalo u ugostiteljskom objektu, ali da taj vinograd nikada nije smatrao svojim već zemljištem šire obitelji supruge VČ.

27. RČ je naveo da se loza nikada nije sadila na zapadnom dijelu nekretnine jer ondje zemlja bila loša, da je poslije smrti njegove none, čitava površina iz agrara kao izvanknjižno vlasništvo pripala njegovom ocu KČV pok. R, a koji je dio ustupio VČ, svojoj polusestri, i to baš ondje gdje je izgradila kućicu nakon 1968, jer se na snimci iz 1968 ne vidi.

U obitelji nije bilo sporno da su kućicu izgradili teta VČ i barba S, te naveo da se znalo da njima pripada pristup do te kućice, ali ništa drugo prema istoku, pa teta VČ nije imala pravo na zemljište pod lozom, niti na zemljište zapadno od putića gdje se nalazila velika smokva, svi su u obitelji znali koji dio zemljišta im pripada i tog dogovora su se držali svi, osim tužitelja DČ.

Za života zajedničkih prednika obitelj se međusobno držala i poštivala, a kako se dioba zemljišta unutar predmetne nekretnine vršila između njegovog oca i strica, tete VČ, te u nazočnosti barba U i PČV, koja je bila Marijina najstarija kćer, to je tužitelj DČ morao znati što njegovoj majci ne pripada.

28. Slijedom navedenog, RČ smatra, a što ispravnim ocjenjuje i ovaj sud, da je DČ dosijedanjem mogao steći samo ono zemljište koje je držala kao svoje njegova majka, a koje je dobila od polubrata RČV, i koje predstavlja točno određeni dio zemljišta dobivenog po Agraru redovnim dosijedanjem, po proteku 20 godina samostalnog, zakonitog, istinitog i poštenog posjeda njegove bake, te i njegovog oca, i koje vrijeme je neprekidno trajalo i isteklo do **.**.1999.

DČ se nije imao pravo širiti bilo dogradnjom kuće (pravo vlasništva na zemljištu u društvenom vlasništvu se nije moglo steći građenjem), bilo sadnjom maslina istočno od gabarita kućice, a još maje je imao pravo zauzeti krajnje zapadnu površinu B1, koja im nikada nije dana, i za koju ne postoji zakonitost i istinitost, ali bi moglo postojati poštenje, ali bi se u postupku trebalo dokazati da je posjed EČ koji je živio u [adresa] neprekidno trajao 40 godina do 17.11.1999. Sud ocjenjuje da iskazi svjedoka, koji su iskazivali o branju Tončijevih maslina (CČ i IČ), nisu od važnosti za utvrđivanje pravnih pretpostavki za dosijedanje tužitelja-protutuženika na nekretninu u vlasništvu Grada Hvara, jer isti mora dokazati postojanje izvanredne dosjelosti, da je samostalni i pošteni posjednik punih 40 godina do 17.11.1999. (od 1959). Stoga ni starost maslina koje je posadio najmanje 30 godina od podnošenja tužbe nije dostatna, pa je valjalo njegov tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti za sva tri točno određena dijela. .

29. Međutim, sud je posebno cijenio da nitko od saslušanih pravnih slijednika VČ nije osporavao TČ pravo na kućicu prije dogradnje i na točno određeno zemljište oko kućice i na pristupni put, da mu to nisu osporavali niti pravni slijednici osoba koje su po diobi imale pravo na točno određeni fizički dio ali ga nikada nisu realizirali (NČ pok. K), kao i da su tužitelji u tužbi glavnog miješanja (kao slijednici vlasnika nekretnine, stečenog po Zakonu) prihvatili i priznali mu zatečeno stanje makar i u odnosu na dogradnju kuće prema istoku i sadnju maslina južno od kuće, ali sve u okviru površine označene u Skici vještaka zelenom bojom i slovom "A". Smatrajući da svoje pravo vlasništva na tom zelenom dijelu tužitelj DČ izvlači iz prava vlasništva tužitelja u tužbi glavnog miješanja, valjalo je usvojiti tužbeni zahtjev kao pod I/ toč. 1. izreke.

Slijedom navedenog, u odnosu na zelenu površinu sud nije mogao donijeti presudu na temelju priznanja, kako je to u jednom momentu predloženo, jer tužbeni zahtjev u tom dijelu nije priznao Grad Hvar.

30. Dio površine označene žutom bojom i slovom "B2" tužitelj je mogao dobiti samo nagodbom sa RČ. Kako unatoč pokušaju suca do dogovora nije došlo, a kod tužitelja DČ je za daljnje širenje prema istoku nedostajalo poštenje, o čemu svjedoči konflikt između RČ i DČ prilikom izgradnje nove septičke jame, valjalo je čitavu žutu površinu označenu slovom B2, priznati u vlasništvo tužitelja iz tužbe glavnog miješanja, u skladu sa postavljenim i preciziranim tužbenim zahtjevom.

31. Budući da postojanje pravnih pretpostavki potrebnih za dosijedanje žute površine označene slovom "B1" sud u postupku nije utvrdio izvjesnim, valjalo je u tom dijelu odbiti tužbeni zahtjev i tužitelja-protutuženika i tužitelja iz tužbe glavnog miješanja.

32. Odluka o parničnom trošku, temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a, jer su sve stranke u parnici uspjele u približno jednakim dijelovima .

U Starom Gradu, dana 26. svibnja 2026.

S u d a c : Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda za Županijski sud.

DNA:

- punom. tužitelja-protutuženika, odvj. Andro Duboković

- punom. tuženika, odvj. Mirko Butorović

- punomoćnica tužitelja u tužbi glavnog miješanja odvj. Darijana Godinović

Po pravomoćnosti: Porezna uprava Split, Ispostava Hvar