Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. P-115/2026-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču - Parenzo, po sucu toga suda Sanji Oroz, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja AR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Mariani Pilat Rudan, odvjetnici u Poreču, protiv tuženika JR (pok. PR), nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Mileni Matošević Brajković, odvjetnici u Poreču, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon javne glavne rasprave zaključene 31. ožujka 2026. u prisutnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, 26. svibnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo nekretnine i to suvlasničkog dijela tuženika 2/10 dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. II Tužitelj se ovlašćuje na temelju ove presude, po njezinoj pravomoćnosti, zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva na suvlasničkom dijelu tuženika, ukupno 2/10 dijela k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da su tuženik, pored još i ranije tuženika ad2 TR (pok. PR) i ad3 PR (pok. PR) (u odnosu na koje je ranije tijekom postupka tužba odbačena rješenjima posl. br. 30 P-657/2023-20 od 09. veljače 2024. i posl. br. 30 P-657/2023-25 od 18. ožujka 2024.), te ranije tuženice ad5 ARO (u odnosu na koju je ranije tijekom postupka donesena djelomična presuda na temelju priznanja posl. br. 30 P-657/2023-14 od 29. studenog 2023.) - upisani kao suvlasnici nekretnine navedene u izreci ove presude, međutim ista da je oduvijek bila u posjedu njegove obitelji, odnosno najprije njegovog djeda pok. CR, onda oca tužitelja pok. CR iz [adresa] koji je umro 1984., a zatim njegove majke LR koja je umrla 2015., a od njezine smrti rečena nekretnina da je u posjedu njezinog pravnog slijednika, odnosno tužitelja. Kao i njegovi pravni prednici tužitelj da je predmetnu nekretninu neprekidno posjedovao kao njezin jedini gospodar, obrađivao ju kao vrt, budući se ista nalazi u selu [adresa] i udaljena je 50 metara od ostalih nekretnina u posjedu i vlasništvu tužitelja. Tužitelj i njegovi prednici da predmetnu nekretninu drže u posjedu više od 60 godina, pa kako je njegov posjed samostalan i pošten neprekidno dulje od 20 godina, tužitelj da ju je stekao u vlasništvo dosjelošću. Slijedom izloženog, a na temelju odredbi čl. 159. i 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je vlasnik iste, te zatražiti i izvršiti uknjižbu prava vlasništva u svoju korist u zemljišne knjige po pravomoćnosti presude.

1.1. Na ročištu koje je održano 31. ožujka 2026. tužitelj je istaknuo da svoju aktivnu legitimaciju dokazuje ispravama koje prilaže spisu i to rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-251/84 od 18. svibnja 1987. iz kojeg je razvidno da je tužitelj uz svoju sada pok. majku naslijedio svog oca pok. ŽR, zatim rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-3566/2015 od 02. veljače 2016., iz kojeg je razvidno da je zatim tužitelj u cijelosti naslijedio i svoju majku sada pok. LR, te ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 17. travnja 1989. iz kojeg je razvidno da je tužitelj bio davatelj uzdržavanja, a njegova pok. majka LR primateljica uzdržavanja, te da unatoč tome što tužitelj ima jednu sestru NR, sada IR, ista nije aktivno legitimirana u ovom postupku. Nadalje, je istaknuo da ne postoji niti jedan posredan i neposredan dokaz temeljem kojeg bi se moglo pouzdano zaključiti da je tuženik JR umro prije podnošenja tužbe, a ni nakon toga. Vezano za odluku drugostupanjskog suda (rješenje ŽS u Zagrebu posl. br. Gž-1376/2025-2 od 27. siječnja, a kojim je ukinuta ranije donesena presuda ovog suda u ovom predmetu posl. br. P-657/2023-48 od 27. siječnja 2025. i predmet vraćen sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave) i obrazloženje iz kojeg proizlazi da je zapravo sporan posjed tužitelja, odnosno da bi bilo neutvrđeno iz provedenih dokaza da je isti u posjedu utužene nekretnine, istaknuo je da tužitelj nekretninu koja je predmetom postupka doista jedno vrijeme nije obrađivao, jer je bio bolestan i bolovao je od bolesti srca, te je bio podvrgnut operaciji srca i nije mogao obavljati nikakve fizičke poslove, međutim u odnosu na predmetnu nekretninu uvijek da se smatrao i u odnosu na tu svoju bolest - kao vlasnik iste, te se tako i ponašao. Osim toga, tužitelj da je oduvijek samostalan posjednik i nikada da se nitko, pa ni njegova sestra NR, nije pačala u taj posjed i vlasništvo. Osim toga, da su navodi tužitelji istiniti i vjerodostojni da govori i sam upis u katastarskom operatu iz kojeg proizlazi da je kao posjednik predmetne nekretnine bio upisan njegov otac ŽR, pok. ŽR, [adresa]. Nadalje, obzirom na ranije odluke u ovom postupku, tužitelj da je pokrenuo ostavinski postupak iz ranije tuženika PR kako bi vlasništvo predmetne nekretnine razriješio u cijelosti. Također je izjavio da se njegov djed zvao ŽR, a otac ŽR.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik po privremenoj zastupnici osporava tužbu i tužbeni zahtjev, te predlaže isti odbiti.

3. U dokaznom postupku pročitano je: izvadak iz zemljišne knjige (str. 5), izvod iz katastarskog plana (str. 6-10), izvod iz posjedovnog lista (str .11), raniji iskaz vještaka ZR, svjedoka GR, MR, ŠR, KR i tužitelja, sve na zapisniku od 12. prosinca 2024. (str. 98-103), dopis Matičnog ureda Poreč od 26. veljače 2026. (str. 160), dopis DGU, Odjel za katastar nekretnina Poreč – Parenzo od 25. veljače 2026. (str. 162-169), ugovor o doživotnom uzdržavanju od 17. travnja 1989. (str. 171-172), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-3566/2015 od 02. veljače 2016. (str. 173-174), rješenje o nasljeđivanju posl. br. O-251/84 od 18. svibnja 1987. (str. 175-176).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Među strankama nije sporno da na nekretnini koja je predmetom ovog postupka dolazi kao suvlasnik u zemljišnim knjigama upisan tuženik, na način kako se to tvrdi u tužbi, a tako proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige (str. 5).

6. Sporno je i odlučno u ovom postupku zapravo jesu li prednici tužitelja bili samostalni i pošteni posjednici sporne nekretnine, odnosno je li tužitelj samostalan i pošteni posjednik iste, te je li tužitelj aktivno legitimiran.

6.1. U tom je kontekstu sporno i jesu li ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju zakona, odnosno dosjelošću.

7. Iz provedenih je dokaza, uviđaja uz sudjelovanje mjerničnog vještaka - čiji nalaz i mišljenje sud cijeni kao potpun, razumljiv i u skladu s pravilima struke, te ga stoga prihvaća u cijelosti - utvrđeno da je nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u naravi zapuštena livada, dijelom obrasla u niže raslinje, sa sjeverne, južne i istočne strane omeđena suhozidom, dok sa zapadne strane da joj fizička međa nije vidljiva, jer s te strane graniči s k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] s kojom čini blok (jedinstvenu uporabnu cjelinu), koji je sa svih strana omeđen suhozidom.

8. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a čije iskaze sud cijeni u cijelosti vjerodostojnim, jer nisu drugim u postupku provedenim dokazima dovedeni u pitanje, pa je stajalište suda da ih treba cijeniti vrijednosno pozitivno - utvrđeno je da je u posjedu predmetne nekretnine prije tužitelja bio njegov otac ŽR, koji je umro 1984., a nakon njega njegova supruga LR, majka tužitelja, koja je umrla 2015. godine. Predmetnu nekretninu otac tužitelja da je naslijedio od svog oca ŽR JR.

8.1. Te iskaze potvrđuje i tužitelj, koji tvrdi da je predmetnu nekretninu njegov otac naslijedio od svog oca ŽR od JR, još u vrijeme dok tužitelj nije bio rođen (tužitelj je rođen 1955.).

8.2. U svom iskazu svjedok GR tvrdi dakle, da je nekretnina koja je predmetom postupka vlasništvo tužitelja jer je inače ta zemlja bila obrađivana od strane tužiteljevog oca ŽR i tužiteljeve majke. Tu nekretninu da je otac tužitelja naslijedio od svog oca. Otac tužitelja ŽR da je umro negdje početkom 1980.-ih godina. Predmetna nekretnina da se obrađivala do otprilike 2000. godine, a nakon što je umro ŽR da ju je obrađivala njegova supruga LR, majka tužitelja koja je umrla negdje 2014. Tužitelj da ima sestru IR ali ona da živi u [adresa] kod [adresa]. Otac tužitelja ŽR da je bio rođen 1923. godine. On da je imao više braće i sestara ali oni da nisu nikada ovu nekretninu obrađivali, samo otac tužitelja. Iskaz svjedoka GR potvrđuje u dijelu da je predmetnu nekretninu obrađivao otac tužitelja, odnosno i njegova majka sve do njezine smrti – svjedok MR, te svjedokinja ŠR, inače supruga tužitelja, koja pak navodi da se nekretnina obrađivala i nakon smrti majke tužitelja sve dok se sam tužitelj 2020. nije razbolio, te svjedok ĐR, sin tužitelja. Svjedokinja ĆR također navodi da je sestra tužitelja svoj nasljedni dio iza oca ustupila tužitelju u cijelosti. Vezano za nesuglasje u iskazima svjedoka (vezano za to do kada je nekretnina obrađivana - do 2015. kada je majka tužitelja umrla, kako tvrde svjedoci GR i MR ili do 2020. kako tvrdi supruga tužitelja i sam tužitelj) stajalište je suda da je isto irelevantno, budući da obrađivanje ne mora biti jedini način posjeda predmetne nekretnine. Posjed je faktična vlast na stvari, mirno i faktično upravljanje stvari, a iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi sada u posjedu predmetne nekretnine bio netko treći, a ne tužitelj ili da bi tužitelj posjed napustio, odrekao ga se, odnosno da bi mu bio oduzet.

8.3. Čitanjem dopisa Matičnog ureda Poreč od 26. veljače 2026. (str. 160) nisu utvrđene relevantne činjenice u ovom postupku.

8.4. Čitanjem dopisa DGU, Odjel za katastar nekretnina Poreč – Parenzo od 25. veljače 2026. (str. 162-169) utvrđeno je da je na nekretnini koja je predmetom postupka 1970. bio upisan ŽR, iz [adresa].

8.5. Čitanjem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 17. travnja 1989. (str. 171- 172) nisu utvrđene odlučne činjenice u ovom postupku, međutim istim se potvrđuju navodi tužitelja da je isti imao sklopljen predmetni ugovor da svojom majkom LR.

8.6. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-3566/2015 od 02. veljače 2016. (str. 173-174) utvrđeno je da je tužitelj u cijelosti naslijedio svoju majku LR umrlu 2015. godine, budući se njegova sestra IR odrekla nasljedstva.

8.7. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-251/84 od 18. svibnja 1987. (str. 175-176) utvrđeno je da su oca tužitelja ŽR od ŽR, iz [adresa], rođenog 1923., a umrlog 1984. naslijedili majka tužitelja LR u 1/3 dijela, te tužitelj u 2/3 dijela budući mu je sestra NR ustupila nasljedni dio koji joj je pripadao na temelju zakona.

9. Obzirom na ovako utvrđeno iz pročitanih isprava stajalište je suda da je iskaz tužitelja u cijelosti istinit i vjerodostojan, te ga stoga sud prihvaća u cijelosti.

10. Iz tako provedenih dokaza nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj, a posredstvom i svojih pravnih prednika, u kontinuiranom, samostalnom posjedu sporne nekretnine svakako više od 50 godina (razdoblje od 1970. kada je nedvojbeno otac tužitelja ŽR bio posjednik predmetne nekretnine kako tvrde saslušani svjedoci, te tužitelj, a upisano je i u Odjel za katastar nekretnina).

11. Sud ne raspolaže podacima da bi tuženik preminuo. Naime, isti je na svom suvlasničkom dijelu upisan 1953. godine na temelju rješenja o uručenju ostavine Kotarskog suda u Poreču od 28. ožujka 1953. broj O-41/53, iz čega sud zaključuje da je tada bio živ, iako odsutan i nepoznata boravišta, pa da je do trenutka podnošenja tužbe (2023.) mogao imati, obzirom da nije zabilježeno u vrijeme upisa (1953.) da je isti maloljetan – preko 80 godina. Drugim podacima o tuženiku sud ne raspolaže, a da bi temeljem istih mogao zaključiti da je riječ o preminuloj osobi.

12. Predmetom ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva je i pravni institut dosjelosti na kojem tužitelj, a isti je pravni slijednik ŽR od ŽR i LR, i zasniva svoj tužbeni zahtjev. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim, samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom zakonu čim se ispune sve propisane pretpostavke. U konkretnom slučaju tužitelj je računajući i svoje pravne prednike u posjedu predmetne nekretnine više od 20 godina, pa se kao mjerodavna može primijeniti odredba čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/14 dalje ZV) prema kojoj samostalni posjednik nekretnine, kojemu je posjed barem pošten, stječe istu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

13. Prema čl. 11. st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se predmnijevaju, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno.

14. Slijedom svega navedenog, tužitelj je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine koja je predmetom postupka.

15. Prema odredbi čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona, a tu spada i dosjelost i nasljeđivanje, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, pa je sukladno istoj, a temeljem gore navedenog odlučeno kao u izreci.

16. Kako tužitelj nije tražio trošak, a uspio je u postupku, već je trošak zatražila privremena zastupnica tuženika (a o njemu će biti odlučeno posebnom odlukom po pravomoćnom okončanju ovog postupka) o istom nije ni odlučivano.

U Poreču, 26. svibnja 2026.

S u d a c:

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

Dna:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik, po privremenom zastupniku.