REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj : Gž-443/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik

Radivoj Mačešić-Biscuoli,odvjetnik iz Pule, protiv tužene ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANK d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, od 12 .ožujka 2026. Poslovni broj: P-428/2023-20, u sjednici vijeća održanoj 26. svibnja 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažavaju se se žalbe tužiteljice i tuženika i ukida presuda Općinskog suda u Puli- Pola, od 12. ožujka 2026., poslovni broj: P-428/2023-20. u pobijanim točkama II. i III. izreke te se u tim dijelovima predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

„I Utvrđuju se ništetnim sve odredbe Ugovora o kreditu broj ugovora 2402006- 1031262160/51400607-5102209215 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati (u ovom trenutku neodređeni) novčani iznos zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na svaki preplaćeni mjesečni iznos, počevši od 27.01.2005. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31.srpnja 2015., a od 1.kolovoza 2015. po stopi koja određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

III Svaka strana snosi svoje troškove postupka.

2.Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu u točki II. izreke pobija tužiteljica zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1. -3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-

Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14- Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.U žalbi navodi kako je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplata onoga što je od tužiteljice primio temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu2402006-1031262160/51400607-5102209215, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, a koji je zaključak sud izveo primjenjujući pravila o teretu dokazivanja, propisanog člankom 221. a Zakona o parničnom postupku ali da je time nezakonito odbio zahtjev za isplatu kao neosnovan.

2.2. Navodi da činjenica kako Tuženik ne posjeduje odgovarajuću dokumentaciju potrebnu da vještak provede financijsko vještačenje kojim bi se točno utvrdio iznos koji je tuženik dužan vratiti tužiteljici, ne može i ne smije predstavljati razlog zbog kojeg je tužiteljici odbijen zahtjev za isplatu onoga što je preplatila, tim više što je utvrđeno kako su odredbe predmetnog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli ništetne pri čemu su posljedice ništetnosti veoma jasne i moraju se primijeniti, a to je dužnost vraćanja onoga što je primljeno na temelju ništetna ugovora (pojedinih odredaba ugovora),pa da je stoga tuženik dužan vratiti novčani iznos koji je isplaćen preko prvotno ugovorene valutne klauzule, a u prilog svojim tvrdnjama poziva se na praksu Europskog suda (C-118/17 od 14.3.2019., C-705/21 i C-452/18) u kojima je izražen stav da potrošač ima pravo da mu banka vrati sve koristi koje je stekla primjenom ništetnih odredaba i to: “...osobito uspostavom prava na povrat koristi koje je trgovac neopravdano stekao na njezinu štetu na temelju navedene nepoštene odredbe.

2.3. Navodi kako se prvostupanjski sud samo poziva na primjenu pravila o teretu dokazivanja, insinuirajući kako je teret na strani tužiteljice, a u nedostatku dokumentacije koju je tuženik uništio, a da nigdje u obrazloženju pobijane presude sud ne obrazlaže zašto nije primijenio pravila o slobodnoj ocjeni dokaza iz članka 223. ZPP-a, a što je po praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u Rev- 2816/2018 trebao učiniti.

2.4.Ističe da je na ročištu od dana 10. veljače 2026. godine, tužiteljica predložila provođenje simuliranog vještačenja, kojim bi vještak, s obzirom kako je riječ isključivo o valuti, sačinio simulirani izračun povećanja anuiteta po osnovi promjene tečaja, a koji dokazni prijedlog je prvostupanjski sud neosnovano i neobrazloženo odbio te time tužiteljici uskratio pravo na izvođenje dokaza, pravo na pravično suđenje iz čl. 29 Ustava. RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, povrijedio je načelo jednakosti oružja te načelo efikasne zaštite potrošača koje proizlazi iz prakse Suda Europske unije i time doveo tužiteljicu u situaciju da joj je faktično onemogućeno ostvarivanje njena prava na povrat preplaćenog temeljem ništetnih odredbi Ugovora, a što je protivno Ustavnom poretku Republike Hrvatske te praksi Suda Europske Unije o učinkovitoj zaštiti potrošača.

2.5.Smatra kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., točka 11. ZPP- a, te je nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a posljedično i pogrešno primijenio materijalno pravo, pa predlaže drugostupanjskom sudu da istu ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Pravodobnu žalbu podnosi i tuženik pobijajući istu u točci III. odluke i zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te apsolutno i relativno bitnih povreda odredaba ZPP-a.

3.1. Presudu pobija u odluci o parničnom trošku postupka sadržanom u točci III. izreke kojom je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak, smatrajući da takav stav suda nije prihvatljiv jer daje suprotno stavu suda, tužitelj taj koji je tuženiku dužan naknaditi troškove postupka koje je uzrokovao tuženiku.

3.1. Navodi da se odluka o troškovima parničnog postupka ne može se temeljiti se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a jer stranke nisu uspjele u parnici u jednakim dijelovima imajući u vidu visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, te vodeći računa o uspjehu u pogledu osnove zahtjeva, da su pravila pri odlučivanju o naknadi troškova postupka osim odredbom čl. 154. ZPP-a utemeljena su i relevantnom sudskom praksom, da su odredbe ZPP-a o naknadi parničnih troškova jasne i nedvosmislene, i ne daju sudu diskrecijsku ovlast da po vlastitom nahođenju odredi da svaka stranka snosi svoje troškove, ako se o tome prethodno izrijekom nisu usuglasile obje parnične stranke.

3.2.Tvrdnji je da budući je drugostupanjski sud odbio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu u pobijanoj presudi bilo je potrebno odlučiti o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a., jer da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

3.3.Smatra da je odluka o troškovima postupka morala biti utemeljena na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a., a pri tom sud, u skladu s procesnim radnjama poduzetim tijekom postupka, te u visini nagrade propisanom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, treba prihvatiti osnovanim zatraženi parnični trošak od strane tuženika.

3.4.Predlaže da se pobijana presuda preinači pod točkom III. i donese odluka kojom se odbija zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška kao neosnovan te se nalaže tužitelju da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 9.289,71 EUR s pripadajućim zateznim kamatama tekućima od dana presuđenja pa do isplate, uvećano za trošak sastava podnesen žalbe.

4.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5.Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, za utvrđenje ništetnim odredaba o valutnoj klauzuli, koje su sadržane u Ugovoru o kreditu sklopljenom između tužiteljice kao korisnika kredita i tužene kao kreditora 27. siječnja 2005., te zahtjev za isplatu neutvrđenog iznosa sa zateznim kamatama, na ime preplaćenih mjesečnih anuiteta u visini razlike nastale promjenom tečaja švicarskog franka za koji je bila vezana glavnica.

7.U postupku je nesporno da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora 27. siječnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu, kojim je kreditor odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita iznos od 62.384,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tužene na dan isplate kredita, s rokom otplate od 120 mjeseci, da je ugovoreno da se kredit sklapa uz valutnu klauzulu, jer je određeno da se kredit isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita, odnosno da se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke važećem za CHF na dan plaćanja, te nadalje da je uslijed promjene tečaja švicarskog franka u pojedinim mjesecima dolazilo do promjene iznosa mjesečnih anuiteta koje je tužiteljica bila dužna plaćati.

8.Prvostupanjski sud je nakon utvrđenja odlučnih činjenica ocijenio osnovanost osnove tužbe te osnovanost tužbenog zahtjeva u dijelu kojim se traži utvrđenje ništetnim svih odredbi Ugovora o kreditu broj ugovora 2402006- 1031262160/51400607- 5102209215 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili, a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka( točka I. izreke ) i u odnosu na taj dio prvostupanjske presude stranke nisu izjavile žalbu.

9. U odnosu na tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži da se naloži tuženiku isplatu neodređenog novčanog iznosa sa zateznom kamatom od 27. 01. 2005. nesporno je da tužiteljica nije postavila u skladu sa odredbom članka 186. ZPP-a određen tužbeni zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih zahtjeva odnosno tako postavljen da može služiti kao ovršna isprava već je zahtjev postavljen na neodređeni novčani iznos koji tužiteljica i nakon pokušaja provođenja vještačenja nije postavila u skladu s gore navedenom odredbom.

10. U odnosu na takav zahtjev prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je radi utvrđenja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva određeno provođenje financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Marimar fin d.o.o., da je dopisom od 9. lipnja 2025. vještak izvijestio sud kako je analizom spisa utvrdio kako u spisu ne prileži nužna dokumentacija za provođenje vještačenja, da je stoga od punomoćnika tuženika zatražio promet po partiji kredita i pregled promjena kamatnih stopa, no isti ga je izvijestio kako tuženik nije u mogućnosti udovoljiti zahtjevu i dostaviti traženu dokumentaciju navodeći kako je za zatraženu dokumentaciju prošao rok u kojem je tuženik bio obvezan čuvati dokumentaciju (11 godina) sukladno obvezi iz čl. 160. Zakona o kreditnim institucijama, a slijedom činjenice da je predmetni ugovorni odnos prestao u prosincu 2011. godine, te tuženik više ne čuva traženu dokumentaciju, pa s obzirom na to da vještak ne raspolaže knjigovodstvenim prometom po kreditu, a koji je nužan za provođenje vještačenja nije moguće provesti vještačenje bez pribave navedene dokumentacije.

10.1. Također da iz potvrde Arhiv servisa proizlazi da je dokumentacija vezana uz kreditni spis 5102209215 na ime JP uništena strojnim putem na siguran način, tako da s obzirom da spisu ne prileži dokumentacija potrebna za provođenje financijskog vještačenja i utvrđivanja osnovanosti visine tužbenog zahtjeva, primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, zahtjev tužiteljice za isplatom odbija kao neosnovan.

11. Stajalište je ovog suda da je navedenim materijalno pravnim pristupom prvostupanjski sud tužiteljici uskratio pravo na izvođenje dokaza, pravo na pravično suđenje iz čl. 29 Ustava. RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

12. Naime kondemnatorni tužbeni zahtjev postavljen je, a zajedno s pozivom prvostupanjskog suda tuženiku da dostavi dokumentaciju, u smislu odredbe članka 186. b. ZPP-a.

13. Navedenom odredbom propisano je da tužitelj koji za to ima imovinskopravni interes može tužbom zatražiti od suda da naloži tuženiku koji je prema sadržaju pravnoga odnosa dužan položiti račun ili dati pregled neke imovine i obveza, odnosno tuženiku za koga je vjerojatno da nešto zna o utajenoj ili prikrivenoj imovini – da, pod prisegom ili bez prisege, položi račun ili preda potpuni pregled imovine ili obveza, odnosno priopćiti što mu je o utajenoj ili prikrivenoj imovini poznato, te izjavi da su položeni račun, predani pregled imovine i obveza, odnosno dani podaci o utajenoj ili prikrivenoj imovini potpuni i točni.

13.1. U sporovima u kojima ne može postaviti tužbeni zahtjev za isplatu određenog iznosa novca, isporuku određene količine zamjenjivih stvari, predaju određenih stvari ili prijenos određenih prava prije nego što tuženik ispuni svoju obvezu polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza, tužitelj može u tužbi istaknuti, pored zahtjeva za polaganje računa ili predaju pregleda imovine i obveza iz stavka 1. ovoga članka, i zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa novca, isporuku ili predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što tuženik položi račun ili preda pregled imovine i obveza, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi u povodu položenog računa ili predanog pregleda imovine i obveza ili u povodu uskrate polaganja računa ili predaje pregleda imovine i obveza.

13.2.U sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

13.3.U slučajevima iz stavka 2. i 3. ovoga članka tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba.

13.4.U tužbi iz stavka 1. ovoga članka tužitelj je dužan naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 40. stavka 2. ovoga Zakona; prigodom postavljanja tužbenoga zahtjeva iz stavka 4. ovoga članka tužitelj je dužan iznova naznačiti vrijednost predmeta spora u skladu s odredbama članka 35. do 37. i članka 39. ovoga Zakona.".

14.Stajalište je ovog suda stoga da je prvostupanjski sud trebao u skladu s odredbom članka 186. b. stavak 3. ZPP-a, kao i odredbe članka 109. ZPP-a i bez obzira na „neuspjeh“ vještačenja, a nakon istoga ,pozvati tužiteljicu da postavi određeni tužbeni zahtjev, pa ako to tužiteljica ne bih učinila tada odbaciti tužbu jer je ovakvom odlukom tužiteljica dalje onemogućena u ostvarivanju svojih prava.

15.Kako je po ocjeni ovog suda neprimjenom odredbe članka 186. b. ZPP-a , te članka 109. ZPP-a tužiteljici povrijeđeno pravo na pravično suđenje to je valjalo prihvatiti žalbu te ukinuti pobijanu točku II. izreke , a posljedično tome uvažiti i žalbu tuženika te ukinuti i odluku o troškovima (točka III.) te predmet vratiti prvostupanjskom sudu te postupajući po odredbi članka 186. b. ZPP-a pozvati tužiteljicu na uređenje tužbenog zahtjeva tako da isti bude odrediv na način da u slučaju osnovanosti može poslužiti kao ovršna isprava , a o kojoj osnovanosti će odlučiti ponovnom ocjenom provedenih dokaza.

16.Novom odlukom odlučit će i o troškovima postupka kao i o zatraženim troškovima podnesene žalbe u skladu s odredbom članka 166. stavak 3. ZPP-a.

17.U nepobijanom dijelu (točka I. izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

18. Zbog iznesenog riješeno je kao u izreci.

U Slavonskom Brodu, 26. svibnja 2026.

Predsjednik vijeća

Dubravka Šimić