K-69/2025-27

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Ani Slišković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nikoline Urukalović u kaznenom predmetu protiv optuženog VH, OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 u nastavku: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj KO-DO-73/2025 od 25. travnja 2025., nakon održane i zaključene javne rasprave održane dana 26. svibnja 2026. u nazočnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru Branke Tomić, optuženog VH i branitelja Marka Cvrkovića, odvjetnika u [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje u tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda Općinskog suda u Vukovaru broj K-69/2025-2 od 2. svibnja 2025., kojom je prihvaćen kazneni nalog protiv okrivljenog VH, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

II. Temeljem članka 455. ZKP/08

optuženi VH, zvani V, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BH i ČH, rođene B, rođen **.**.1978. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, prometni tehničar, zaposlen u trgovačkom društvu Vupik s mjesečnim primanjima od 1.100,00 eura, oženjen, otac dvoje djece starosti osam i šesnaest godina, bez imovine, neosuđivan,

k r i v  j e

III. što je

dana 27. siječnja 2025. u 19,32 sati u [adresa], u obiteljskoj kući [adresa], u nakani da ustraši suprugu LH s kojom više ne živi, s mobilnog telefona broja: [broj telefona] na njen broj mobilnog telefona: [broj telefona] poslao poruku "Sad se nemoj javiti kad budem nazvao neće biti ni mene ni tebe", što je izazvalo strah i uznemirenost kod žrtve LH,

- dakle, drugom ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

IV. čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnja - opisano po članku 139. stavku 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavku 3. KZ/11.

V. te se optuženi VH na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11,

o s u đ u j e

na KAZNU ZATVORA u trajanju od 8 (osam) mjeseci

VI. te se uz daljnju primjenu članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 u svezi s člankom 64. KZ/11 optuženom VH

i z r i č e

UVJETNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM

na način da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Zaštitni nadzor traje za vrijeme provjeravanja 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude, a koji može biti ukinut i prije isteka toga roka, ako su prestale potrebe za istim, a isto tako može se i produljiti u slučaju potrebe.

VII. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. ovoga Zakona. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.

VIII. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VH se u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 15. veljače 2025. do 16. veljače 2025.

IX. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08 optuženi VH obvezan je platiti putni trošak svjedoka u visini od 5,12 (pet eura i dvanaest centi) kao i troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 (sto eura) u roku 30 dana po pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranu optužnicu Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je protiv optuženog VH te je u optužnici predloženo izdavanje kaznenog naloga, a sve zbog kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

1.1. Općinski sud u Vukovaru je prihvatio prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru i donio presudu kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljenika VH kojim je optuženik proglašen krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 3., u svezi stavka 2. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora šest mjeseci i izrečena mu je na osnovu članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine. Na navedenu presudu okrivljenik je putem branitelja izjavio prigovor te je spis povodom navedenog temeljem članka 542. stavka 4. ZKP/08 dostavljen optužnom vijeću općinskog suda u Vukovaru radi ispitivanja u smislu članka 348. stavak 4. ZKP/08., a optužno vijeće je nakon ispitivanja optužnice rješenjem Kov-56/2025-4 od 26. svibnja 2025. potvrdilo optužnicu protiv optuženog VH zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

2. Obzirom na navedeno, sud je prilikom donošenja ove presude temeljem u izreci citirane zakonske odredbe stavio izvan snage presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-69/2025-2 od 2. svibnja 2025., kojom je prihvaćen kazneni nalog protiv okrivljenog VH, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

3. Pozvan sukladno članku 416. ZKP/08 očitovati se smatra li se krivim za kazneno djelo za koje se optužuje, optuženi VH očitovao se na način kako se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela.

3.1. U svojoj obrani je naveo kako ne spori činjenicu da je navedenog dana sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] poslao poruku koja se navodi u optužnici na Đurđicin mobitel dok je bio u svojoj kući u [adresa], no navodi kako je ta poruka izvučena iz konteksta i ne odražava ono što je on pri tome mislio. Kada je slao tu poruku imao je namjeru priprijetiti LH rastavom braka, a ne smrću ili nečim lošim. Dodao je kako voli Đurđicu i nikada na nju nije stavio niti prst. Ispričao joj se te je dodao kako smatra da ona nije niti bila ustrašena jer je nakon te poruke dolazila u njegovu kuću u više navrata po svoje stvari.

3.2. Na upit branitelja optuženi je naveo kako je u periodu od 27. siječnja 2025. do **.**.2025. LH u tri navrata sama dolazila u njegovu kuću kada bi dolazila po neke od njezinih stvari, a vidjeli su se još sigurno 10 do 15 puta prilikom predaje djece. Smatra kako je motiv za podnošenje kaznene prijave od strane LH ljubomora jer je ona čula priče po selu da on ima ljubavnicu što ne odgovara istini.

3.3. Na upit tužitelja optuženi je naveo kako su problemi između njega i LH počeli još negdje 2024. kada se ona naljutila jer je on došao kasno kući i prijavila ga je policiji. On nije bio ljubomoran na način kako je to LH iskazivala pred sudom. Ne sjeća se nikakvog događaja u kojem bi LH probala iskočiti kroz prozor kuće, a o kojem je ona iskazivala na prošloj raspravi. 2024. godine je prvi puta da ga je LH prijavila policiji u njihovih zajedničkih 25 godina života.

3.4. Na upit suca optuženi je naveo kako je on navedenu poruku koja se navodi u činjeničnom opisu optužnice LH uputio iz razloga jer mu nije htjela predati djecu niti taj dan niti dan ranije. Taj cijeli dan mu se LH nije javljala da bi mu pojasnila zašto djeca nisu došla. To je bio jedini slučaj kada mu LH nije dala da vidi djecu jer se oni inače uvijek dogovore oko susreta i druženja i ne bude problema. Bilo mu je krivo što mu nije ništa pisala niti mu javila i bio je ljut te joj je iz tog razloga poslao inkriminiranu poruku. Naveo je kako trenutno živi sam i to u nekretnini koja je vlasništvo njegovog oca. Zaposlen je i plaća mu iznosi 1.050,00 eura, djeca žive s majkom, djeci kupuje potrebite stvari i izdvaja oko 400,00 eura mjesečno za njihovo uzdržavanje iako još uvijek nema sudske odluke. Za uređenje kuće podignuo je kredit i isti otplaćuje u iznosu od oko 300,00 eura mjesečno. Vlasnik je osobnog automobila marke "Mercedes" C klasa 2013. godište.

4. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka reproducirao i pročitao slijedeće dokaze: zapisnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Vukovar od 10. veljače 2025. (list 3-4), ispis SMS poruka od 27. siječnja 2025. (list 31- 32), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika VH u PP Vukovar od 15. veljače 2025. sa DVD snimkom (list 35-38), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. veljače 2025. (list 41), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 15. veljače 2025. (list 53-56), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta PP Vukovar od 15. veljače 2025. serijskog broja [serijski broj] (list 60), zapisnik o prvom ispitivanju osumnjičenika VH u državnom odvjetništvu od 16. veljače 2025. sa DVD snimkom (list 65-67), zapisnik Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-95/2025 od 22. siječnja 2025. o ispitivanju svjedoka - žrtve LH s DVD snimkom (list 79-80), izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područni ured Vukovar od 2. prosinca 2025. (list spisa 124-177), te je na raspravi održanoj 20. travnja 2026. ispitao žrtvu LH (list 178-182), a potom je pročitan Izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske na ime optuženog VH.

4.1. U tijeku postupka nije bilo sporno da je inkriminiranog dana optuženik poslao inkriminirajuću poruku sa svog mobilnog telefona pozivnog broja [broj telefona] na mobilni uređaj LH pozivnog broja [broj telefona] za vrijeme dok se nalazio u kući u [adresa]. Navedeno je optuženik učinio nespornim u svojoj obrani, ali je to učinio tek na kraju dokaznog postupka.

4.2. Sporno je, obzirom na obranu optuženika, je li optuženi kada je slao navedenu poruku prijetio svojoj supruzi LH odnosno je li sadržaj navedene poruke podoban da bi ustrašio svaku prosječnu osobu.

5. Iz preslike poruka od 27. siječnja 2025. (31-32) proizlazi kako je optuženik poruku sadržaja „Sad se nemoj javiti kad budem nazvao neće biti ni mene ni tebe“ poslao LH u 19:32. Nadalje je razvidno kako joj je potom uputio još tri poruke i to u 22:58 poruku sadržaja „Stvarno to želiš?“, u 23:02 poruku sadržaja „Javi se!!“ a u 23:11 poruku sadržaja „sa ovim misliš mene sjebati?! Ponudio sam drugastvo. Višee toga nema. Laku noć. Imala si sve i sve bih dao. Sad ćeš ostati bez…“

6. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu od 14. veljače 2025. (list 41) proizlazi kako je optuženiku navedenog dana izmjerena koncentracija od 0,28 g/kg s umanjenjem.

7. Iz zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora od 15. veljače 2025. (list 53-56) i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta PP Vukovar od 15. veljače 2025. serijskog broja [serijski broj] (list 60) proizlazi kako je od oca optuženika BH privremeno oduzeto oružje pobliže opisano u navedenoj potvrdi i zapisniku.

8. Iz zapisnika Županijskog suda u Vukovaru broj Kir-95/2025 od 22. siječnja 2025. o ispitivanju svjedoka - žrtve LH s DVD snimkom (list 79-80) proizlazi kako je ista u svom iskazu navela da od 4. travnja prošle godine ne živi na prijavljenoj adresi prebivališta zbog suprugovog maltretiranja, te je bila prinuđena izaći s djecom iz kuće. Dolazio je učestalo rano u zoru ili tokom noći kući u alkoholiziranom stanju, tada ju je maltretirao verbalno sve do neke granice sve dok i djeca nisu bila prisutna nije se ustručavao pred njima, koliko god je ona njega utišavala i molila da pred djecom ne pokazuje ništa, on ju je nastavio napadat, psihički je to na nju jako loše utjecalo i bila je prinuđena otići. Slao joj je poruke, nisu imali susrete, osim samo kad dođe po djecu, ali učestalo je slao poruke i zvao je telefonski, ako je ona izbjegavala da ne odgovori na njegove pozive i poruke, tada je zvao maloljetnog sina da kaže mami da se javi na telefon, njoj je slao poruke ako se ne javi da će doći, da će proletjeti autom kroz kapiju, da će joj se u auto zabit, jednom prilikom je napisao da neće biti ni nje, ni njega ako se ne javi na telefon. Tu je poruku shvatila ozbiljno. Nije joj bilo jednostavno, uplašila se tad. Na te poruke misli da nije odgovarala, prije toga je odgovarala, ali na te poruke nije. Prije te poruke u prvom mjesecu njen suprug je ispoljavao neprimjerno ponašanje prema njoj, tada nije podnijela kaznenu prijavu zato što je izbjegavala sve, izbjegavala je i to da djeca imaju susrete sa policijom, mlađi sin se nakon toga što je ona njega prijavila, boji policijskog auta kad ga vidi na ulici, stariji sin je moli da više ne prijavljuje tatu i misleći na njih samo zbog toga nije reagirala prije. Ne boji ga se više, bojala ga se dok je bila u njegovoj kući i dok je dolazio pripit, lijegala je sa strahom, ustajala s još većim, znala je svaku noć šta je čeka kad on dođe. Dana 2. prosinca joj je poslao poruku ili je zvao, ne zna više, da će se zabit autom u dvorište u kapiju. Nakon poruke ako mu se ne javi da neće biti ni njega ni nje, odlučila je podnijet kaznenu prijavu.

9. Žrtva LH ispitana je i na raspravi 20. travnja 2026. kada je izjavila kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza koji je dala kod suca istraže u prethodnom postupku dana 22. siječnja 2025.

9.1. Na upit branitelja svjedokinja je izjavila kako optuženi i ona od 4. travnja 2024. ne žive zajedno iz razloga jer ju je isti verbalno zlostavljao. Noću je znao dolaziti u alkoholiziranom stanju, nije joj dao spavati, ispitivao ju je i maltretirao ju, a sve znajući da ona ujutro treba ići raditi. Sjeća se dana 27. siječnja 2025. kada joj je optuženi na moj mobilni uređaj poslao poruku da izađe van jer neće biti ni nje ni njega, a ranije ju je taj dan više puta zvao no koliko se sjeća ona se nije javljala jer između njih postoji zabrana komunikacije izuzev komunikacije glede zajedničke djece. Koliko se sad sjeća, navela je kako misli da joj je tog dana optuženi slao poruke i tražio je da mu pošalje video zapis djeteta Č kojeg je snimila kako recitira u crkvi što je ona i učinila. Navela je kako se danas više ne sjeća sa sigurnošću je li mu taj video zapis poslala prije ili poslije ove prijeteće poruke koju je on uputio njoj. Nakon što je zaprimila ovu poruku prijetećeg sadržaja otišla je kod djeteta u krevet i s njim legla te nije čula nikakvo lupanje ili zvonjavu na ulaznim vratima kuće, na kapiji, a također ne može reći je li netko bio na ulazu ispred kuće. Sjeća se da joj je suprug još dok su zajedno živjeli rekao da će doći autom ispred kuće njezinih roditelja i brata i da će proći autom kroz ulaznu ogradu te ga je ona molila da to ne čini. Nije bilo situacija da bi nakon što je napustila svog supruga on dolazio na adresu njezinih roditelja gdje je živjela i gdje živi te da bi bio nasilan u smislu da bi lupao po ulaznim vratima ili da bi vikao ili zvonio. Vezano za ovaj događaj od 27. siječnja 2025. izjavila je kako isti nije odmah prijavila u policijsku postaju jer je željela zaštititi djecu koja su se bojala i bila u strahu od policije. Sjeća se da je došla gospođa iz socijalnog i pitala ju zna li ima li VH pištolj na što je ona rekla da ne zna, a potom se njoj povjerila o poruci koju je primila 27. siječnja 2025. Ta gospođa je navedenu prijetnju prijavila policiji i sjeća se da je policija došla njoj na njezinu adresu dana **.**.2025. VH je pokušavao na sve načine nju vratiti kući pa je čak znao i manipulirati, a navela je i kako isti nije bio fizički nasilan prema njoj. Za vrijeme trajanja zajednice u par navrata pokušavala je otići od njega no nije joj uspijevalo. Za VH navodi kako je on bio patološki ljubomoran i kontrolirao ju je od toga s kim razgovara, zašto je poziv trajao primjerice 20 minuta, s kim se dopisivala, nalagao joj je kako će se obući i slično, zvao ju je na posao i ispitivao "tko ti je još što rekao osim dobro jutro, tko je stao iza tebe i nagnuo se a ne pored tebe" i slično. Sjeća se jednog događaja, misli da je bio u ljeto 2023. ali nije sigurna, možda je bilo i u ljeto 2022. kada je u noćnim satima VH došao u alkoholiziranom stanju i rekao joj "djecu će netko othraniti" a potom je otišao u kuhinju te se ona uplašila da će joj nešto nažao učiniti i otišla je do prozora i preko dječjeg krevetića pokušala iskočiti kroz prozor, podigla je roletu, što je on čuo i krenuo za njom te ju je povukao uslijed čega je pala. Ona se na kraju uspjela izvući i otišla je po svekrvu koja je bila kod njih dok se on nije smirio. Još je bilo situacija u kojima ga je pokušavala napustiti što je sve ostalo bezuspješno dok ga u konačnici nije napustila 4. travnja 2024. i to kada je sve kulminiralo ispred djece te je zajedno s djecom otišla kod svojih roditelja. Jovicin rođendan je 5. veljače i sjeća se da joj je na taj dan 2025. godine slao nekakve poruke zar ne zaslužuje da mu se čestita rođendan na što mu je ona, a kako navodi, vjerojatno uputila čestitku i to od nje i djece, te koliko se sjeća ali nije sigurna misli da je on taj dan tražio djecu da ih negdje odvede. U razdoblju od 27. siječnja pa do **.**.2025. s VH je komunicirala putem telefona, a također ga je i viđala kada bi dolazio preuzeti djecu. Ovu njegovu inkriminirajuću poruku shvatila je kao prijetnju te može reći da se uplašila i uznemirila što su i djeca vidjela te su se i oni uznemirili. VH je djetetu DH znao govoriti "ako me mama još jednom prijavi ići ću u zatvor" zbog čega je dijete DH bio opterećen i ja zbog njega prvenstveno tu večer nije zvala policiju. Vezano za ovaj događaj povjerila se svojim roditeljima.

9.2. Na upit tužitelja svjedok oštećena je izjavila kako je gospođa iz socijalnog bila kod nje i ona joj se povjerila te joj je na kraju ispričala što se dogodilo,. Ta gospođa iz socijalnog je to prijavila policiji te je nju policija pozvala i dala je svoju izjavu te nije htjela ništa lagati već je rekla kako je bilo te je policiji predočila mobilni uređaj na kojem je bila razvidna ta prijeteća poruka.

9.3. Na upit punomoćnika svjedok oštećena je izjavila kako u razdoblju od 27. siječnja do 14. veljače 2025. komunikacija između VH i nje je bila uglavnom glede djece međutim znala bi otići i u drugom pravcu jer je on stalno tražio da mu se vrati, a postoji mogućnost i da je ona trebala nešto svojih stvari iz kuće koju je napustila pa da ga je pitala o tome.

9.4. Branitelj optuženika je stavio primjedbu na cjelokupni iskaz svjedoka oštećene obzirom da je svjedok bračni drug okrivljenog i kako sama navodi u zavadi sa okrivljenim. Smatra kompletni iskaz u dijelu u kojem govori o nasilničkom ponašanju optuženika i prijetnji nevjerodostojnim i rezultatom upravo zavade svjedoka sa optuženim. Smatra neživotnim i nelogičnim da bi svjedokinja godinama trpjela nasilničko ponašanje i to nakon preko 20 godina veze i zajedničkog života, a da bi tek nakon godinu i pol dana od odlaska iz zajedničkog domaćinstva ili 18 dana nakon sporne inkriminacije u PP Vukovar na sam dan zaljubljenih podnijela prijavu protiv okrivljenog. Isto je nelogično, neživotno i očito rezultat ljubomore, a da svjedok žrtva navedene sporne riječi nije shvatila ozbiljno proizlazi iz činjenice što nije obavijestila nikog neposredno nakon primanja poruke već tek na dan zaljubljenih iako je u međuvremenu u više navrata porukama i neposredno komunicirala s okrivljenim pa čak i preuzimala vlastite stvari iz domaćinstva koje je napustila godinu dana ranije.

9.5. Oštećena LH je navela kako ona u cijelosti ostaje kod svog iskaza i odbacuje ove primjedbe, posebice da bi na Valentinovo išla iz ljubomore prijaviti VH jer je ona to učinila taj dan kada je dobila poziv od policije i tu nije ništa kalkulirala. Ujedno VH nije bio ovakav svih 20 i nešto godina već je od pandemije korona virusa krenuo prekomjerno konzumirati alkohol i izbivati noću. Odnos između nje i VH danas je uglavnom korektan ali ju ponekad zna optužiti da mu ne dozvoljava da djeca dolaze kod njega što ne odgovara istini jer oni i dalje žive u istom mjestu i djeca su već veća i nikad im ne brani ukoliko ispune sve svoje školske obveze.

10. Iz dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Vukovar proizlazi kako je u obitelji L izrečena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi mlt. Č i DH te je za voditeljicu mjere određena SH. Iz navedenih mjesečnih izvješća je razvidna situacija u obitelji, mjere koje su poduzimane i koje su rezultate polučile.

11. Iz uvjerenja odjela za kaznene evidencije od 17. travnja 20226. proizlazi kako je optuženi VH neosuđivan, dok iz potvrde Odjela za prekršajne evidencije proizlazi kako je optuženi prekršajno nekažnjavan.

12. Slijedom navedenog, analizirajući provedene dokaze, svaki ponaosob te stavljajući iste u međusobni odnos, a imajući u vidu i obranu optuženika, sud je zaključilo kako je utvrđeno i dokazano da je optuženi VH kritične zgode počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude te je istoga proglasio krivim za počinjenje kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. u svezi stavka 2. KZ/11.

13. Ovakvu odluku sud je donio imajući u vidu prvenstveno iskaz žrtve LH, čiji iskaz je unatoč primjedbama obrane, ovaj sud cijenio iskrenim i istinitim te uvjerljivim i životno logičnim. Ista je jasno i u više navrata iskazivala kako joj je optuženi inkriminiranog dana uputio prijeteću poruku putem mobitela, a njezin iskaz je u suglasnosti i s materijalnim dokazom u vidu ispisa navedene tekstualne poruke koju je sud i pročitao u tijeku dokaznog postupka, a koju ne sporu niti optuženi da ju je poslao. Ono što optuženi spori je da je ta poruka prijeteća, no sud takvu obranu optuženika nije prihvatio kao istinitu niti vjerodostojnu. Prvenstveno iz razloga jer sam sadržaj navedene poruke po mišljenju suda je prijeteći jer kada nekome uputiš riječi „Sad se nemoj javiti kad budem nazvao neće biti ni mene ni tebe" po mišljenju ovog suda prijetnja je jasna, konkretna i ozbiljna te objektivno podobna da svaku prosječnu osobu ustraši. Kazneno djelo prijetnje se ostvaruje već samim time što je određena prijetnja koja je jasno određena i ozbiljna upućena žrtvi, a što je ovdje slučaj. Da je prijetnja konkretna proizlazi iz poruke koje je optuženik uputio LH, a da je ozbiljna ukazuje njezino postupanje nakon izgovorenih riječi o kojem je žrtva iskazivala pred sudom kada je navela da se bojala i bila u strahu, ali da zbog djece nije zvala policiju jer su i oni bili uznemireni. O navedenom se u konačnici povjerila i djelatnici Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a potom i policijskim službenicima kojima je predočila navedene poruke.

14. Prilikom davanja iskaza i u prethodnom postupku, a i pred sudom žrtva LH je dosljedno iskazivala o inkriminiranom događaju, pri tome jasno i odlučno navela sadržaj inkriminirajuće poruke, a jednako tako je govorila i o tome kako se osjećala nakon tako izgovorenih prijetnji. Žrtva LH ne samo da je govorila o prijetnji za koju se optuženi VH ovdje inkriminira, ona je odgovarajući na pitanja branitelja i tužitelja govorila i o cjelokupnom ponašanju optuženika prema njoj unazad nekoliko godina pa sve do danas. Takvim njezinim iskazom do zamjenice Općinskog državnog odvjetnika je dopro glas o postojanju osnova sumnje u počinjenje i drugih kaznenih djela od strane optuženog VH prema njoj, ali i zajedničkoj maloljetnoj djeci, slijedom čega je zastupnik optužbe ovlašten i dužan poduzimati određene izvide, jer to nije predmet ovog postupka u kojem se optuženik tereti za kazneno djelo prijetnje prema bliskoj osobi pa sud o navedenom nije niti ovlašten odlučivati.

14.1. Iskaz žrtve LH sud je cijenio iskrenim, istinitim i u cijelosti ga je prihvatio kao vjerodostojan jer je logičan i dosljedan te uzimajući u obzir i držanje žrtve pred sudom ne može se zaključiti da bi isti bio dan lažno, tim više što je žrtva propisno i upozorena na posljedice lažnog svjedočenja.

15. S obzirom na sve izneseno sud je nedvojbeno zaključio kako je optuženik žrtvi inkriminiranog dana poslao poruku sadržaja "Sad se nemoj javiti kad budem nazvao neće biti ni mene ni tebe", kako je optuženik i nakon te poruke nastavio slati poruke žrtvi dok dio obrane u kojem navodi kako je takvom porukom optuženi mislio kako ih neće više biti u smislu supružnika sud nije prihvatio jer je isti usmjeren na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, optuženik i žrtva ne žive zajedno još od travnja 2024. kada je žrtva, prema vlastitom iskazivanju, smogla hrabrosti i konačno napustila obiteljsku kuću zajedno s djecom te obzirom se do danas nije vratila živjeti s optuženikom, a u tijeku je i brakorazvodna parnica, nije niti životno niti logično da bi joj takve riječi i eventualne ucjene od strane optuženika da ih više neće biti kao bračnih drugova, za ovaj sud bile uvjerljive. Ujedno za napomenuti je kako odgovarajući na pitanja suda u svojoj obrani optuženik suprotno ovim navodima, dakle u drugom dijelu obrane optuženik navodi kako je navedenu poruku LH poslao iz razloga jer mu nije htjela predati djecu niti tog dana, a niti dan ranije te mu je bilo krivo jer mu se nije javljala i bio je ljut te joj je zato poslao navedenu poruku.

16. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela sud je utvrdio da je optuženik u vrijeme počinjenja inkriminiranih kaznenih djela bio ubrojiv jer njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje. Nadalje, prema stajalištu suda optuženik je djelo počinio s izravnom namjerom jer je bio svjestan obilježja kaznenog djela, a izgovaranje inkriminiranih prijetnji putem tekstualne poruke oštećenoj LH koje bi kod svake osobe izazvale uznemirenost i osjećaj straha, htio je ostvarenje upravo tog kaznenog djela. Nadalje, optuženik je u takvim postupcima morao biti svjestan protupravnosti svog postupanja jer nema niti jedne okolnosti koja bi u životnom ili kaznenopravnom smislu opravdavala njegovo postupanje i upućivala na zaključak da optuženik nije znao da je to protupravno postupanje. S obzirom na navedeno optuženik je kriv za počinjenje inkriminiranog kaznenog djela jer je bio ubrojiv, postupao je s izravnom namjerom i bio je svjestan protupravnosti svog ponašanja zbog čega je proglašen krivim.

17. Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije sud je uvažio sve okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za optuženika. Tako je olakotnom cijenjena okolnost da je optuženik kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan te činjenica da uzdržava djecu, dok su mu je otegotnim cijenjeni način i okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, njegovo ponašanje spram žrtve kao i ponašanje nakon počinjenja djela gdje je u svojoj obrani umanjivao posljedice navodeći kako žrtva nije bila ustrašena jer je i nadalje dolazila kod njega. Takvim izjavama je pokušavao prikazati žrtvu kao nevjerodostojnu no u tijeku postupka je utvrđeno kako je žrtva u njegovu kuću došla svega dva do tri puta po svoje osobne stvari koje su joj u nju ostale, a ne kako bi se s njim družila. Otegotnim mu je cijenjena i složena obiteljska dinamike kojoj je prema iskazu žrtve, ali to je vidljivo i iz materijalne dokumentacije Hrvatskog zavoda za socijalni rad, on najviše pridonio. Cijeneći tako utvrđene okolnosti, te težinu i značaj počinjenog kaznenog djela, na temelju članka 139. stavka 3. u svezi stavka 2. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci. Međutim, uvažavajući činjenicu da optuženik nije kazneno osuđivan, zaključak je suda da isti i bez izvršenja kazne neće ubuduće činiti kaznena djela, pa je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Sud je stajališta da će se upravo takvom sankcijom postići svrha kažnjavanja, odnosno utjecati na okrivljenika kao i na sve druge da ubuduće ne čine kaznena djela.

17.1. Shodno navedenom, sud nalazi da će se navedenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno istom utjecati na optuženika da više ne čini takva i slična kaznena djela, a ujedno i djelovati u smjeru generalne prevencije, tj. utjecaja i na druge da ne čine kaznena djela odnosno jačanju njihove svijesti o pogibeljnost činjenja istih.

17.2. Nadalje, sud je optuženiku temeljem u izreci citirane zakonske odredbe uz uvjetnu osudu izrekao i zaštitni nadzor u trajanju 2 godine koji se može ukinuti i prije isteka navedenog roka ako su prestane potrebe pomoći, vođenja i nadzora nadležnog tijela za probaciju ili produljiti sve do zakonom predviđenog maksimalnog trajanja. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 optuženik je upozoren da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne ako ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora bez opravdanog razloga. Ako se utvrdi da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može okrivljenika osloboditi obveze zaštitnog nadzora ili mu može produljiti rok za izvršenje zaštitnog nadzora.

17.3. Zaštitni nadzor uz uvjetnu osudu je nužan da bi se ostvarila svrha kažnjavanja imajući u vidu narušenu obiteljsku dinamiku optuženika sa žrtvom LH, kojoj su svjedočila i djeca, činjenicu da osporava problem s ljubomorom i posesivnošću, te za žrtvu govori kako je ona ljubomorna i zbog svoje ljubomore pravi probleme, ali i alkoholom jer mu je i nakon uhićenja izmjerena koncentracija alkohola u krvi, a i žrtva je posvjedočila o konzumaciji alkohola od strane optuženika od kada je započela pandemija korona virusa i od kada su počeli problemi u obitelji. Stoga sud smatra primjerenim i nužnim optuženiku uz uvjetnu osudu izreći i zaštitni nadzor koji će optuženiku pomoći i odvratiti ga od toga da se ponovno pojavi kao počinitelj kaznenog djela. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 određeno je da sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženiku koji ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. ovoga Zakona. Ako se utvrdi da počinitelj obveze nije izvršio iz opravdanih razloga ili da je iz opravdanih razloga izbjegavao zaštitni nadzor, sud može obveze zamijeniti drugima, ili mu izreći zaštitni nadzor ako ga do tada nije imao, ili ga može osloboditi obveza, odnosno zaštitnog nadzora, ili mu može produljiti rok za izvršenje izrečenih obveza ili zaštitnog nadzora.

18. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom VH je u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja jer se svako lišenje slobode ima uračunati u izrečenu kaznu zatvora, odnosno u konkretnom slučaju u slučaju opoziva uvjetne osude.

19. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je iste naložio naknaditi optuženiku jer je kazneni postupak iniciran zbog njegovog počinjenja kaznenog djela te ih je dužan naknaditi. Sud je imao u vidu pored duljine trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka također i imovinske prilike optuženika o kojima se je on izjasnio iz čega proizlazi da je zaposlen, da ostvaruje plaću od 1.050,00 eura, da otplaćuje kredit za uređenje kuće u iznosu od oko 300,00 eura, da izdvaja za uzdržavanje djece, da je vlasnik osobnog automobila marke „Mercedes“ C klasa 2013., pa ga je temeljem u izreci citirane zakonske odredbe obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura kao i putni trošak svjedoka u iznosu od 5,12 eura, a koji iznos je optuženik dužan platiti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vukovaru, 26. svibnja 2026.

Sudac

Ana Slišković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DOSTAVITI:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru na broj: KO-DO-73/2025

2. Optuženi VH, [adresa]

3. Branitelj Marko Cvrković, odvjetnik u Vukovaru

4. Oštećena LH, [adresa] (kod D)

5. Punomoćnik oštećenika Vedran Bikić, odvjetnik u Vinkovcima

6. Probacijski ured Vukovar – po pravomoćnosti

7. Spis